Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » TEORIJE ZAVJERE » VIDEO: David Icke odgovara na pitanja – Je li Zemlja ravna ploča?

VIDEO: David Icke odgovara na pitanja – Je li Zemlja ravna ploča?

david-icke-ravn-plocaTradicionalni videocast Davida Ickea dotaknuo se prilično kontroverzne teme koja se proteklih mjeseci prilično brzo proširila društvenim mrežama. Je li Zemlja ravna ploča?

Dokazi po kojima je Zemlja ravna! Možda bismo se svi zajedno ipak trebali zapitati je li je teorija zavjere tvrdnja da je Zemlja ravna, ili je teorija zavjere da je Zemlja kugla?

U današnje vrijeme jedna od najbizarnijih teorija zavjere jest ona koja kaže da je Zemlja ravna ploča, a ne kugla blago spljoštena na polovima zbog planetarne rotacije. U srednjem vijeku svatko je ”znao” kako je Zemlja ravna ploča, i mnogi smatraju da je tek pojavom Kopernika, Galilea i Keplera došlo do novih otkrića koja su dokazivala kako Zemlja nije ravna ploča već kugla, i kako nije u središtu svemira, i kako se Sunce ne okreće oko Zemlje.

Ipak to nije posve točno; o tome se govorilo i pisalo stoljećima prije njih. Srednjevjekovno doba zovemo mračnim dobom, dobom u kojem su mnoga znanja zaboravljena i koja su tek renesansom ponovno ”otkrivena”. Potvrdu tome ćemo naći još u vremenu Pitagore i Platona, koji su tvrdili da je Zemlja okrugla, a još i prije njih tvrdio je Anaksimandar: ”Zemlja je okrugla i kruži oko Sunca.”

Kako Icke godinama govori o percepciji svijeta i života, ova tema mu zaista nije pretjerano strana.

Polje, vibracijska stvarnost, primopredaja signala, dekodiranje nula i jedinica – riječ je o informaciji koja za nas predstavlja stvarnost.

Pritisneš ‘Enter’ – Zemlja postaje okrugla.

Pritisneš ‘Enter’ – Zemlja postaje ravna.

To je po Ickeu čitava forma naše stvarnosti i odgovori su toliko jednostavni:
 

 

Nema čvrstih dokaza da je zemlja okrugla! Zemlja (ni)je ravna ploča!

Prvi koji je izračunao opseg Zemlje bio je grčki mudrac Erastoten koji je radio u Egiptu, i temeljem poznatog eksperimenta sa štapovima zabijenim u zemlju na 800 km udaljenosti i njihovim sjenama izračunao opseg Zemlje koji je bio toliko precizan da i od ovih današnjih izračuna ne odstupa niti stotinu kilometara.

Temeljem svojih istraživanja zaključio je da opseg Zemlje iznosi 40 tisuća kilometara, i naravno, nitko mu punih 15 stoljeća nije vjerovao jer je takav opseg značio da je Zemlja daleko veća negoli je bio poznati svijet, i mnogo stoljeća vjerovalo se da je Zemlja, bila ona okrugla ili ravna, tri puta manja negoli je izračunao Erastoten.

U Indiji je također bilo onih koji su sferičnost Zemlje uzimali kao činjenicu. Drevni astronomski tekst Surya Siddhanta iz bramanske Indije utvrđuje promjer Zemlje na 12617 km, promašivši broj za svega 60 km, a udaljenost Mjeseca od Zemlje na 407.198 km, što je također brojka vrlo blizu današnjim mjerenjima. Staroindijski kralj Marya još je 302. godine prije Krista rekao grčkom astronomu Megastenu da njegovi ”bramani vjeruju da je Zemlja okrugla”.

U kineskoj knjizi Husi Nan Tzu u davnašnjem prvom stoljeću nakon Krista, navedeno kako je ”Zemlja jaje vrhom okrenuto prema polarnoj zvijezdi”. Katolička crkva stoljećima je takva učenja nazivala herezom i heretike proganjala, a nije bila rijetkost da su ih zbog njihovih, za tadašnja vremena revolucionarnih stavova stavljali na muke ne bi li ih natjerali da se odreknu svojih naprednih stavova, pa i spaljivali na lomačama čak i nakon što su se mnogi, ne izdržavši mučenja, odrekli svojih uvjerenja, vjerojatno ”za svaki slučaj” kako ne bi herezu potajno širili dalje.

U današnje vrijeme opće prihvaćeno mišljenje je da Zemlja jest gotovo savršena kugla, ali unatoč svemu to mišljenje prema nekim procjenama nikako ne može prihvatiti otprilike 3% stanovništva naše planete. Kako je moguće da toliki broj ljudi nikako ne može prihvatiti mišljenja i dokaze da Zemlja jest takvog oblika?

Postoji čak i organizacija ”The International Flat Earth Society” koja je službeno osnovana 1956. godine sa svrhom promicanja ideje ravne Zemlje i potiču svojim djelovanjem rasprave o tome je li Zemlja okrugla ili je pak ravna ploča. Naravno da je tijekom svih tih godina bilo to neobično udruženje metom ismijavanja gotovo svih koji nisu u skupini od 3% ljudi koji još uvijek vjeruju da je Zemlja ravna ploča.

Sreća je što današnja crkva više nema moć da te moderne heretike baci na muke, ali da jesu na mukama pobrinuli su se brojni znanstvenici i naravno mediji koji ih predstavljaju kao bezumnike, ekscentrike, ili kao najobičnije cirkusante i varalice, i naravno teoretičare zavjere, pa stoga danas na njih rijetko tko reagira bilo kako drugačije nego smiješkom i odmahivanjem ruke, i nakon 3 sekunde izbrišu bilo kakvu misao o uvjerenjima tih ljudi. To je posve prirodna reakcija čovjeka, jer naravno – ”svi znaju da je Zemlja okrugla” – osim tih rijetkih ljudi koji tvrde suprotno. Nitko se čak niti ne zapita temeljem čega oni tvrde da je Zemlja ravna ploča?

Vjerovali ili ne, svoje tvrdnje temelje na dokazima koji su čak i eksperimentalno potvrđeni, i sežu još u 19. stoljeće.

Postoje i dokazi iz modernog doba koji postavljaju ozbiljne izazove pred one koji ih pokušavaju osporiti a kojima ćemo se također pozabaviti. I zbog toga, najmanje što možemo učiniti je zauzeti poziciju neutralnog promatrača i proučiti koji su to dokazi i tvrdnje koje neki koriste u svojoj argumentaciji kako je Zemlja ravna ploča.

Možemo li ih potvrditi ponavljanjem njihovih eksperimenata ili ih možemo odbaciti bez trunke sumnje da nisu točni, kako bismo izvan svake sumnje potvrdili da NIJE teorija zavjere baš uobičajeno vjerovanje da je Zemlja okrugla? Idemo proučiti neke od tih prvih eksperimenata prije nego odbacimo mogućnost da bi Zemlja zaista mogla biti ravna ploča.

Najpoznatiji eksperimenti koji su za svrhu imali dokazati kako je Zemlja ravna ploča odvijali su se na kanalu Old Bedford tijekom krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Old Bedford kanal

proteže se duljinom od 20 milja, od kojih je 6 u ravnoj liniji, i kao takav bio je idealan za eksperiment koji je uključivao veslača koji se udaljava prema krajnjoj točci točno 6 milja od početne točke promatranja. Prvi, jednostavan eksperiment proveo je engleski izumitelj Samuel Rowbotham. Na čamac je pričvrstio zastavu, tako da je bila točno 5 stopa iznad razine vode. Samuel je ušao u vodu, i držeći teleskop 20 cm iznad površine vode promatrao čamac kako se udaljava.

Pod pretpostavkom da je Zemlja sferična, opsega 25 tisuća milja, izračunao je da bi teleskop postavljen na visini 20 cm od površine vode, već nakon jedne milje kao tangenta vidnog polja dotakao vršak sfere, te da bi nakon te točke zastavica trebala ”tonuti” ispod vidnog polja. Ipak, mogao je vidjeti čamac i nakon čitavih 6 milja i temeljem toga je zaključio da zakrivljenje ne postoji, te da Zemlja mora biti ravna ploča.
 

 
Nakon ovog eksperimenta proveo je još jedan sličan, postavivši u kanal 6 zastavica na štapove jednake visine koje je učvrstio na podlogu u razmacima od jedne milje. Zatim je teleskop postavio na istu visinu na koju su bile postavljene zastavice i kroza nj je gledao vrhove zastavica. Sve su bile poravnate u savršenoj liniji, nijedna nije ”zaronila” dolje kako bi očekivali zagovornici sferične Zemlje, što bi se neizostavno moralo dogoditi kada bi površina Zemlje bila zakrivljena.

Na tragu istraživanja Samuela Rowbothama, lady Blount je 1904. godine provela još jedan eksperiment na Old Bedford kanalu. Unajmila je profesionalnog fotografa koji je u ondašnje vrijeme imao zadnju riječ tehnike, foto-teleskopsku kameru, kako bi na udaljenosti istih tih 6 milja fotografirao bijelu zastavu površine 15 kvadratnih stopa, sa crnim rubovima od kojih je donji bio tik na razini vode.

Fotografija je pokazala zastavu u punoj veličini, potvrdivši tim eksperimentom zaključak Samuela Rowbothama, da voda kanala čitavom tom duljinom nije zakrivljena već ravna, te stoga i Zemlja nije zakrivljena – već je ravna ploča. Uzevši u obzir da ondašnja tehnologija nije uključivala photoshop, ta fotografija uzrokovala je buru rasprava na temu ravne Zemlje! Ravnozemljaši tvrde da naš planet zapravo izgleda kao tanjur, iznenađujuće slično logotipu UN-a. Je li vođa kreatorskog tima tog logotipa, američki arhitekt Donal McLaughlin, bio također zagovornik ideje kako je Zemlja ravna ploča?

Što kaže znanost u prilog teoriji da je Zemlja ravna ploča a ne kugla?

Općenito, znanost je danas gotovo u potpunosti upravljana financijskim interesima onih koji istraživanja znanstvenika žele komercijalizirati, i brojni znanstvenici prisiljeni su raditi na zadanim projektima korporativnih ili državnih financijera, ili ne raditi uopće. Čest je slučaj da oni koji odluče dići glas protiv neke ”pa to svi znaju” teorije, poput primjerice one o globalnom zatopljenju ili Darvinovoj teoriji evolucije, bivaju žestoko napadani i protivno načelima znanstvene metode diskreditirani, pa često ostaju bez svojih poslova u laboratorijima i univerzitetima koje financiraju korporacije ili vlade.

Na taj način brojni znanstvenici pa i čitava njihova zajednica učinkovito je ušutkana i stavljena pod kontrolu. Oni koji se kontrolirati ne daju, danas su u sličnoj poziciji u kojoj se i Tesla našao na kraju svog života – sam i siromašan, dok su vlasnici korporacija zgrtali bogatstva na njegovim otkrićima, posebice oni koju su stavili brojilo za električnu energiju u naše domove, prije mnogo godina učinkovito spriječivši Teslinu želju da svijetu da besplatnu energiju u neograničenim količinama.

Stoga treba biti svjestan da nije sve uvijek onako kako se čini, samo zato jer nam je netko u ulozi autoritativne figure rekao da je to tako, pa podsvjesno čovjek pomisli da taj zna više od njega, jer zaboga, pa on je ZNANSTVENIK! Mora da je u pravu!

Budući da su oni koji su uništili ili spriječili rad Nikole Tesle isti oni koji su osmislili obrazovni sustav u kojem se danas uči kako je Zemlja kugla, dopustimo makar zbog te činjenice crvu sumnje u to učenje pristup našem umu, i pogledajmo dokaze modernog doba, koji upućuju nepristranog promatrača da Zemlja jest ravna dokazima koje nije moguće opovrgnuti.

Kako nama običnim ljudima nisu dostupna čudesa tehnologije u modernim laboratorijama niti možemo nekim čudom postati astronauti pa da se svojim očima uvjerimo kakva je Zemlja uistinu, morat ćemo se pouzdati u zdrav razum i matematiku osnovne škole kako bismo saznali kako stvari stoje po ovom pitanju zakrivljenosti – ili možda ravnine površine naše planete.

Uz pretpostavku da je Zemlja kugla polumjera 6340 km, zakrivljenost površine lako se da izračunati matematičkim formulama. U praksi to znači da kada plivate u moru i gledate prema pučini, već nakon nakon kilometar ili dva, zbog zakrivljenosti površine završava vaše vidno polje i predmeti bi trebali ”tonuti” ispod horizonta. I u školi se uči da se to događa, govoreći da bismo prvo vidjeli vrh jarbola dok bi nam se brod postepeno približavao, a tek kasnije čitav brod – samo se zaboravlja spomenuti da u tom slučaju nikako ne bismo mogli vidjeti plivajući u moru gotovo ništa što se nalazi primjerice 5 kilometra od nas a da nije višlje od metra ili dva, recimo gliser kojim netko s dubljim džepom juri na pučini.

A ipak ga vidimo, što svatko od nas može lako provjeriti ukoliko će ovo ljeto imati novca za otići na more. Provjerite na mapi udaljenost do nekog otoka koji ćete uzeti kao orijentir, pa gledajte što se događa i na 10 kilometara od vas u ranim jutarnjim satima kada je more još uvijek mirno. Svakako obratite pažnju i na liniju horizonta, jer bi nakon manje od dva kilometra, ako je Zemlja zakrivljena, predmeti morali ”tonuti” ispod horizonta. To između ostalog znači da biste kada zamijetite neki veliki brod lijevo od vas, a to su već desetine kilometara lijevo na liniji horizonta, on bi morao biti golim okom vidljivo nagnut prema lijevoj strani.

Eksperimentalni dokaz o savršeno ravnom horizontu možemo i sami dobiti ukoliko savršeno ravnu gredu od 5-6 metara postavimo u vagu na metar visine, udobno sjednemo na stolac nekoliko metara od grede tako da okom poravnamo njezin gornji rub s linijom horizonta. Nećemo vidjeti niti najmanje zakrivljenje na rubovima greda, iako bi se na toj udaljenosti zakrivljenost morala vidjeti pod pretpostavkom da je Zemlja kugla, jer linija horizonta obuhvaćena našim pogledom poravnatim s ravnom gredom bila bi u tom slučaju dugačka desetine kilometara, na kojima se mora vidjeti zakrivljenje ako ono postoji.

Sada će netko pomisliti – a što ako se popnem na brdo visoko sto metara? Sigurno ću vidjeti zakrivljenje. Ili bih se, za svaki slučaj, mogao popeti balonom na vrući zrak na visinu od 3 kilometra. Što se događa u tom slučaju? Baš ništa. Samo smo proširili vidno polje i horizont vidimo dalje nego s površine mora – ali i dalje je ravan. Letači balonom su dobro opisali svoja iskustva, kazavši da kada gledaju Zemlju dolje iz košare, ova izgleda konkavna, poput zdjele, i da je to vrlo zbunjujuće jer očekuju konveksnost, a kada pogledaju prema gore dobivaju dojam kako je horizont konveksan.

Međutim, bez iznimke, kada poravnaju pogled s horizontom, ovaj je savršeno ravan na kojoj god visini se nalazili. Netko će sada pomisliti – a što je sa svim onim filmovima i fotografijama iz svemira na kojima se vidi kako je Zemlje kugla? Ne biste bili prvi koji su to pomislili. Neki od ljudi koji su prije vas pomislili da će sa veće visine vidjeti zaobljenost Zemlje, poslali su balone s kamerama na velike visine, gotovo do one s koje je Felix Baumgartner, financiran od Red Bull-a, izveo onaj fantastični skok padobranom. Gomilu tih snimaka možete pronaći na youtube-u i na njima se jasno vidi da je na bilo kojoj visini – horizont potpuno ravan.

Kada smo već kod Felixa Baumgartnera, pogledajte još jednom snimku njegovog skoka.
 

 
(nexus-svjetlost.com,dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Psiholozi tvrde da uz ove 4 jednostavne tehnike možemo lagano zapamtiti sve što naučimo
THE ECONOMIST: Jaz između Amerikanaca i njihovih oružanih snaga - nitko neće uniformu

Filed under: TEORIJE ZAVJERE · Tags: , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama