NOVI DRUŠTVENI POREDAK: Zašto mlade žene ostaju solo? Rađanje djece više nije trend već je to karijera!

“Biti solo prije je značilo da te nitko ne želi. Sada biti solo znači da si zgodna, seksi i uzela si dovoljno vremena da odlučiš kakav želiš da ti bude život i s kim ga želiš proživjeti”, i to je baš bio plan moćnika na putu provedbe depopulacije

Sve više mladih žena (a pri tome mislimo na one u tridesetima) ostaje solo. Brojevi su neumoljivi. Prosječna starost Hrvatice prilikom sklapanja prvog braka u 2013. godini iznosila je 27,9 godina. Za usporedbu, 1970., kad se njena majka udavala, prosječna starost nevjeste bila je oko 21 godine.

Same ali ne i usamljene

Žene se sve teže i kasnije odlučuju na brak, a statistika pokazuje i kako se žene i muškarci najčešće rastaju u 30-ima.

No, pravo je pitanje zašto mlade žene ostaju solo? Sociolozi i psiholozi navode cijeli niz razloga koji se neće tako skoro promijeniti, pa je za očekivati da će se trend solo žena nastaviti i u budućnosti.

Dijelom razloge za soliranje treba tražiti u ekonomskim i financijskim uvjetima u svijetu. Gospodarska kriza i nesigurnost na tržištu rada utjecala je na to da su žene fokus s traženja partnera i zasnivanja obitelji prebacile na zapošljavanje.

Naime, mladim je ženama od obitelji važnija karijera. Statistika pokazuje kako sve više Hrvatica upisuje i završava fakultete (2013. je udio žena među diplomiranima na visokim učilištima bio čak 58,9 posto). Nakon završetka fakulteta, žene se žele zaposliti i izgraditi karijeru. Nekima to uspije u veoma kratkom roku nakon diplome, a neke žene to pokušavaju godinama. No, većina ih tek krajem 20-ih može reći da je pronašla karijeru koju žele graditi i napravila dobre temelje za nju.

Osim karijere, tu je i financijska stabilnost. Za razliku od ranijih generacija u kojima je muškarac bio taj koji je bio “hranitelj obitelji” i koji je radio, dok je žena bila kod kuće s djecom, moderne žene ne žele biti ovisne o muškarcu. Zato se mlade žene fokusiraju na zarađivanje i vlastitu financijsku neovisnost. Iako je u Hrvatskoj to još uvijek više iznimka nego pravilo, u inozemstvu nije neobično da žena zarađuje više od muškarca i da ga više ne treba kako bi ju “uzdržavao”.

Naravno, tu je i aspekt zabave. Jer mlade su žene svoje rane 20. posvetile obrazovanju, a kasne 20. izgradnji karijere. Sad kad su završile jednu fazu u svome životu ne žele se skrasiti već su spremne za zabavu. Žele putovati svijetom, iskoristiti prednosti financijske neovisnosti, živjeti same i “disati punim plućima”. To ne znači da izbjegavaju muškarce. Ne, samo ih sve veći broj ne želi biti vezana uz nekoga.

I tu onda dolazimo do pitanja veza. Broj parova u izvanbračnoj vezi odnosno, kako se to kaže u narodu “divljem braku” je sve veći. Za razliku od njihovih roditelja ili djedova i baka koji su u braku 30-ak i više godina, mlade žene nisu sigurne hoće li njihova veza s muškarcem potrajati. Broj razvoda je sve veći (prema statistici, u Hrvatskoj se razvede gotovo svaki treći par), a ipak je lakše razići se kad niste i zakonski vezani. To je posebice vidljivo kod mladih žena koje dolaze iz razvedenih obitelji i koje iz prve ruke znaju što razvod znači za partnere i djecu.

Hrvati sve kasnije stupaju u brak, sve se ranije rastavljaju

2013. su se godine u Hrvatskoj vjenčala 20.323 para, a skončalo 5.659 brakova, odnosno gotovo svaki treći – kažu podaci Državnog zavoda za statistiku o razvodima u Hrvata u 2012. godini. U prosjeku, razvodimo se nakon 14,2 godine braka, i to, u većini slučajeva, parovi bez uzdržavane djece. Najveći broj razvedenih u braku je izdržao između deset i četrnaest godina, slijede parovi koji su zajedno proveli 25 i više godina, dok su na trećem mjestu po učestalosti razvoda oni koji su u braku bili između 15 i 19 godina. U najvećem broju slučajeva, muškarci i žene u Hrvatskoj razvode se u dobi od 30 do 39 godina, no prošle je godine oko šest posto razvedenih parova bilo starije i od 60 godina.

Najviše je razvoda, očekivano, u Zagrebu, u kojem su tijekom prošle godine razvrgnuta 1.472 braka, pritom najviše njih starijih od 20 godina, ili pak onih koji su potrajali od pet do maksimalno devet godina. Po broju razvoda slijedi, zanimljivo je, Osječko-baranjska županija sa lanjskih 548 razvoda, pri čemu u najvećem broju slučajeva nakon više od 20 godina bračnoga staža, na trećem je mjestu pak Splitsko-dalmatinska županija s 415 razvoda ukupno.

Sve, dakako, i kako drugačije, kreće idilično, kad smo mladi. Statistika kaže da, međutim, u brak ulazimo sve stariji, ali i u sve manjem broju. Prosječna starost nevjeste je primjerice 1989. godine iznosila 23,1 godinu, ženika pak 26,7 godina, dok sada žene u prosjeku u brak ulaze sa 27,7, a muškarci s 30,5 godina.

Ne treba očajavati?

Zato ih tek rijetki članovi obitelji (najčešće one najupornije bake i tete) pitaju kad će se udati. Njihove majke odustale su od ispitivanja, prijateljice su im također solo, a one koje su u braku zavide im na činjenici da neprospavana noć ne znači “bdjela sam uz bolesno dijete” već “bila sam vani i upoznala super ljude”.

Mlade su žene neovisne i sposobne napraviti sve što treba. Nije im problem otići na večeru (u kino ili na put) same. Ne vrište kad vide pauka u sobi (uzmu novine i riješe ga se), same odvoze svoj automobil na servis (ili popravljaju svoje računalo), a i na putu same nose svoje torbe. Jer za tu emancipiranost su se njihove majke i bake godinama borile, zar ne? Pa zašto ju onda one ne bi i iskoristile.

Uostalom, prema podacima iz Popisa stanovništva 2011. u Hrvatskoj je u tom trenutku bilo ukupno 198 stogodišnjaka, od čega su čak 162 bile žene. Tome treba dodati i podatak kako je prosječno očekivano trajanje života za žene sve dulje i trenutno se kreće oko 80 godina. Dakle, današnje mlade žene zaista se ne moraju žuriti.
 
(womeninadria.com/uredio:nsp)