BLOG: Zašto sam protiv GMO?

Odmah da kažem, nisam protivnik znanstvenog razvoja i znanosti o genima. Smatram da ta tehnologija, u medicini, na primjer, može strahovito mnogo dobrog donijeti čovječanstvu

Nisam čak ni pretjerano rezerviran prema zdravstvenoj sigurnosti GMO hrane: hrana je i sada često nesigurna, i to na jedan način ako se ne tretira protiv kvarenja i insekata, a na neki drugi ako se tretira; apsolutno sigurnu hranu čovječanstvo nije nikada imalo i skoro neće imati – tj i bez GMO možemo samo razgovarati o djelomičnoj kontroli njene sigurnosti.

Također, oni koji me znaju, znaju da sam po religijska opredjeljenju agnostik, pa stoga nemam ni problem s pravom ljudi da mijenjaju ono što je priroda / viša inteligencija / neznanac iz letećeg tanjura već stvorila.

Najprije bih želio da razjasnimo nešto: ljudi na zemlji ne umiru od gladi zato što na svijetu nema dovoljno hrane. Još prije nekoliko godina, kada GMO proizvodnja nije uzela toliko maha kao danas, natrčao sam na respektibilne analizu po kojoj je čovječanstvo po tadašnjoj tehnologiji, bez GMO i bez daljnjeg napretka, u stanju proizvesti dovoljno dobre hrane – kalorija, minerala, vitamina, bjelančevina … – za preko 10 milijardi ljudi.

Ne, sada zaista ne mogu navesti izvor: zagubio sam ga u međuvremenu, a ne pišem znanstveni rad pa da se držim strogih akademskih pravila – koga zanima neka se sam zabavi kopajući podatke. Suština je da moje sjećanje još odlično funkcionira, i da se ta cifra (10 milijardi ljudi koje možemo hranimo bez GMO) u međuvremenu još, izvjesno, uvećala, pošto su neke ne-GMO tehnologije za povećanje uzgoja doživjele značajan napredak.

Neki ljudi, ipak, umiru od gladi, i to nesporno treba riješiti. Zašto umiru?

Zbog loše raspodjele postojeće hrane. Drugačije rečeno, hrane ima dovoljno, ali nije dostupna svima. Neke zemlje su presiromašne da bi kupovale hranu za svoje stanovništvo kada same ne proizvedu dovoljno – a baš su zato siromašne što ne proizvodi dovoljno; u nekim zemljama su ratovi ili prirodne nepogode, pa to sprečava ljude da dođu do hrane; a neki ljudi žive u zemljama gdje ima sasvim dovoljno hrane ali su oni siromašni, pa ne mogu je sebi priuštiti, a država se ne brine o njima nego o interesima kapitala – konkretno, glad u Hrvatskoj postoji iz ovog razloga. Ukratko, suzbijanje gladi NIJE RAZLOG za nametanje GMO.

Još više od toga, razvoj GMO neće riješiti nijedan od razloga zbog kojih glad u svijetu postoji, pa stoga neće ni smanjiti glad. Još gore, neke od tih razloga će i dodatno ojačati i na taj način, paradoksalno, uvećati broj gladnih na svijetu. Ako to dozvolimo. Zašto?

Zato što je sadašnji koncept GMO hrane korporacijska prijevara koja povećava jaz između razvijenih i nerzvijenih zemalja. To je ključni mamac zbog kojeg se tolika financijska sredstva i političke veze ulažu u širenje GMO, to je način na koji se GMO ekstremno isplati onima koji se njome bave i istovremeno moj ključni razlog da se tome, koliko mogu, suprotstavim.

Mehanizam kako to funkcionira je sljedeći: kao prvo, GMO tehnologija je skupa i nedostupna siromašnijim i tehnološki manje naprednim društvima. Mnogo, mnogo skuplja i mnogo nedostupnija od gnojidbe, selekcioniranja sortnih biljaka i životinja … svih onih postupaka koje sada označavamo kao “klasične”.

Pristajanje na GMO hranu zapravo znači pristajanje da vam sjeme (ili u ne tako dalekoj budućnosti rasplodne životinje) dolaze iz svega par raspoloživih izvora na svijetu. Nezavisna domaća poljoprivreda kao kategorija praktično prestaje postojati.

Ukoliko nemate dovoljno da tim izvorima platiti koliko god oni da traže, ili iz nekog drugog razloga niste podobni kupac, vi ostajete praktično bez mogućnosti uzgajati hranu. Nešto slično kao sadašnji odnos između stanovništva i banaka. A u utrci za profitom, takve stvari – ograničavanje isporuka sjemena za neke zemlje – će se izvjesno činiti i namjerno, jer to je situacija koja rađa nestašice, a nestašice dižu cijene.

Osim ako vjerujete u apsolutno ljudsko poštenje i korporacijsku čovekoljubljivost. Naravno da jednim dijelom, i tada, ako ste pogođeni teoretski možete se vratiti na klasičnu proizvodnju, samo što to nije baš tako lako ni brzo; čak i danas su potrebna desetljeća da se neki poljoprivredni razvojni programi provedu.

Zato, svijet GMO hrane je primamljiv svijet nešto – samo u početku – jeftinije i na bolesti otpornije hrane od ove koju sada imamo. Ali istovremeno, to je svijet u kojem kompletnu proizvodnju hrane kontrolira svega par korporacija i razvijenih država, a koje su motivirane isključivo zaradom i ostvarenjem moći. Zamislite da naftu ima samo jedna ili dvije zemlje na svijetu … a hrana je bar jednako važan resurs kao i energija. Zamislite koliko manipulacija, nepravdi, nejednakosti, pa i ratova … donosi takav svijet.

Na kraju, dvoumio sam se da li da ovu rečenicu uključim u tekst, i odlučio sam da ipak treba: model GMO proizvodnje hrane je, na neki način, ostvarenje svih vlažnih snova neoliberalnog kapitalizma – pobjednici uzimaju sve, oni malo lošiji preživljavaju, većina služi pobjednicima osigurava sve što požele. A sve se to u javnosti prikriva najhumanijim mogućim razlozima.
 
(blog.b92.net/uredio:nsp)