Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » ZDRAVLJE I MEDICINA » ZAPANJUJUĆE ČINJENICE O ISCJELJUJUĆOJ SPOSOBNOSTI MOZGA

ZAPANJUJUĆE ČINJENICE O ISCJELJUJUĆOJ SPOSOBNOSTI MOZGA

mozak-iscjeljenjePromatrali smo u čudu, kako mlada djevojka, u svojim ranim dvadesetim, prelijepo svira klavir, iako joj je prije toga “glazbeni mozak” i veći dio desne hemisfere, kirurški odstranjen

Godine 1968, doktor John R. Platt, eminentni neurolog, biofizičar i socijalni psiholog, objavio je da naš mozak nema, kako se do tada mislilo 12-14 milijardi moždanih stanica, već sto milijardi.

Postoji oko tisuću međusobnih veza ili sinaptičkih spojeva po živčanoj stanici, ili oko tisuću trilijuna međuspojeva ukupno. Ako bismo koristili po trideset tisuća novih spojeva svake sekunde našeg života, ne bismo uspjeli da ih sve iskoristimo.

Iznad svega ovoga, u svakoj pojedinačnoj stanici (ovo uključuje otprilike deset trilijuna stanica u ostatku tijela) kapacitet informacija zapisanih u DNK predstavlja broj koji je trideset puta veći od ukupnog broja pismo zapisanih u Enciklopediji Britanici.

Za matematičara je to oko 6 x 109. Ako bi se rastegnula DNK u svih deset trilijuna stanica i povezala da čini neprekidni niz, dobila bi se putanja koja nadmašuje širinu cijelog Sunčevog sustava!

Na pitanje jednog profesora, inače zagovornika organske evolucije: “Kako teorija evolucije objašnjava razvoj ljudskog mozga koji ima sposobnost da rješava probleme mnogo veće od onih s kojima će se tijekom života susresti?

“Prema evolucijskoj teoriji organizam razvija samo one sposobnosti koje su mu neopodne.” Bio je iskren i objasnio da evolucionistička teorija nema valjano objašnjenje za ovu pojavu.

A onda je on upitao:

“Zašto vjerujete da mozak ima kapacitet koji ne možemo upotrijebiti tijekom cjelokupnog životnog vijeka?”

Učinilo nam se da smo vidjeli iskricu u njegovom oku kad je postavio to pitanje i pomislili smo da možda očekuje teološko objašnjenje budući da je znao da smo religiozni.

Naravno, nismo imali srca da ga razočaramo, pa smo odgovorili: “Vjerujemo da kad je Bog stvorio prvog čovjeka po svom obličju, nije imao namjeru da ga poživi šezdeset, sedamdeset pa čak ni sto godina. Bog je planirao da čovjek živi vječno.”

Zato ga je opremio mozgom kojem ne bi bio problem da se fascinira beskonačnim svemirom kroz beskrajnu vječnost!

Ljubazno, ali ozbiljno, profesor je rekao: “Možda ste u pravu.” I mi čvrsto vjerujemo da jesmo. Slažemo se s autorom koji je napisao: “Svako ljudsko biće koje je stvoreno prema Božjem obličju, obdareno je istorodnom silom kao i sam Stvoritelj individualnošću, silom da misli i čini.

Ljudi u kojima je ova sila razvijena jesu oni koji prihvaćaju odgovornosti, preuzimaju inicijativu i imaju utjecajan znak. Cilj pravog odgoja je razvijanje ove sile; obučavanje mladih da budu ljudi koji misle svojom glavom, a ne da budu puki odsjaj ideja drugih ljudi.”

Ta jedinstvenost i individualnost ljudskog bića je vodila čuvenog neuro-istraživača John C. Eklesa da pred kraj predanog istraživačkog života izjavi slijedeće:

“Pošto materijalistički pogled na svijet nije u stanju objasniti našu jedinstvenost, prinuđen sam da jedinstvenost sebe samog tj. svoje osobnosti pripišem činu natprirodnog duhovnog stvaranja.

Teološki govoreći, svaka ličnost je neponovljiva Božja kreacija koja se usađuje u rastući fetus u vremenu između začeća i rođenja. To je činjenični dokaz unutarnjeg jezgre jedinstvene individualnosti koji nije moguć bez ‘Božanske kreacije’.

Priznajemo da nijedno drugo objašnjenje nama nije logično; niti genetska jedinstvenost sa svojom fantastično nevjerojatnom kombinatorikom; niti diferencijacija pod utjecajem faktora sredine koja ne determinira nečiju jedinstvenost, već je samo modificira. Zaključak je od neprocjenjivog značaja.

On iznova učvršćuje naše vjerovanje u postojanje ljudske ličnosti kao čovjekove cjelokupnosti i njenog čudesnog podrijetla u Božjem stvaranju.

Po njoj prepoznajemo Boga ne samo kao transcedentnog Tvorca svemira, Boga u kakvog je Einstein vjerovao, već kao Oca punog ljubavi kome dugujemo sebe same.

Ovim izražavam svoje napore da s dubokom poniznošću razumijem ličnost sebe samog, kao biće koje je u stanju da doživi vlastitu stvarnost.

Nudimo vam ovo u nadi da ćemo mi ljudi biti u stanju otkriti tu vjeru koja preobražava u značenju i značaju ovu predivnu avanturu koja je svakome od nas darovana u našem malom mikrokozmosu, kroz naš predivni mozak koji je naš kontrolni centar u procesima spremanja kreativnosti i uživanja u odnosima s drugim bićima.

Neki neuro-znanstvenici vjeruju da na rođenju mozak sadrži najveći broj neurona (živčanih ili moždanih stanica) tijekom cijelog života. (Ovo je vjerojatno istina za mnoge osobe, ali ne i za sve)

neuroniOd tada, kažu ovi znanstvenici, moždane stanice izumiru nevjerojatnom brzinom, posebno u nekim dijelovima mozga. Ustanovljeno je da kora velikog mozga, uključujući motornu koru i frontalne režnjeve, gubi oko pedeset tisuća neurona svaki dan.

Ali ako odemo malo dublje u moždanu strukturu, postoji mali ili nikakav gubitak stanica. Iako ne znamo pravi razlog smrti ovih stanica, možemo načiniti znanstvenu pretpostavku na temelju sličnog procesa gubitka moždanih neurona u poznim godinama. Ono što zasigurno znamo jest da ako prestanemo koristiti moždane stanice, one izumiru.

Ovo je rezultat 28-ogodišnje studije u kojoj je praćeno četiri tisuće stanovnika države Washington. Princip je jasan: “Iskoristi ili izgubi!”

Naravno, iako je neupotreba važan, nije i jedini čimbenik gubitka. Destruktivne strane tvari, nedostatak kisika, nedovoljna i hranidbeno siromašna prehrana, infektivne bolesti, neodgovarajuće okruženje i ozljede glave, također u velikoj mjeri doprinose gubitku ovih dragocjenih stanica.

Ovaj gubitak za sobom vuče neizbježne posljedice – slomljen mozak! – Kao što su onesposobljenost, napredujući degeneracija, mentalna konfuzija, iskrivljeni doživljaj i gomila emotivnih poremećaja! Znanstvenici su pronašli važnu stvar.

Ustvari, kad neuron u mozgu umre, mozak istog momenta odašilje “komunalnu jedinicu” makrofaga, da počiste mrtvo tkivo prije nego što ono “zagadi” moždano okruženje.

Mozak onda naredi vojsci rezervista astrocitima da se pripreme za desant i ispuste tovar “faktor rasta neurona” (nerve growth factor) čim za to dobiju zeleno svjetlo.

Proučavaoci mozga su otkrili da mozak čeka da mi, ili netko tko brine o nama, izda naređenje. Ovakvo naređenje izdajemo svaki put kad se natjeramo na razmrdavanje našeg tijela i mozga. Baš tako!

Mi sami, ili netko tko nas voli i brine o nama, smo u stanju da iscjeljujemo!

Svojim očima smo vidjeli dijete koje nije imalo centar za sluh, gledanje i druge velike i važne moždane strukture; dijete koje je trebalo da nikad ne progleda, da nikad ne začuje zvuk, ili uradi išta osim ležati paralizirano u krevetu do kraja života.

Promatrali sam njegovu majku kako ga dugo vremena s ljubavlju snažno masira. Gledali smo kako mu pridržava glavu i prsni koš, dok ga ohrabruje da zapuze – da pokuša uporabiti ruke i noge.

Promatrali smo je kako njegov svijet ispunjava predivnim zvucima i prizorima, sve vrijeme dok ga snažno masira. I vidjeli smo njegovo puzanje!

Vidjeli smo da je odgovorilo na prizore i zvukove koje mu je uputila! Vidjeli smo, i to dobro! Snimci njegovog mozga su pokazivali da je razvoj zaustavljen na razini primarnog moždanog tkiva, na samom početku.

On je imao tako malo za ponuditi. Ali, kao odgovor na majčinu stimulaciju, taj jednostavni i nerazvijeni mozak je izdao naređenje vojsci astrocita da se razbježe svud po mozgu i oslobode faktor rasta neurocita, kako bi iznikli novi moždani putevi i veze između nekolicine neoštećenih teritorija.

Ove nove veze, na novom teritoriju, nastale kao odgovor na odgovarajući i kontinuirani trud, oslobodile su nove kemikalije kako bi se električna pražnjenja mogla prenositi i time omogućiti novonastalim enzimima da ovom djetetu omoguće koristiti svoje udove, oči i uši.

Promatrali smo u čudu, kako mlada djevojka, u svojim ranim dvadesetim, prelijepo svira klavir, iako joj je prije toga “glazbeni mozak” i veći dio desne hemisfere, kirurški odstranjen.

Njezini kirurzi su vjerovali da će ostati paralizirana i vezana za krevet u ostatku svog života.

Ali ona je inzistirala da nauči svirati klavir.

I određenim, odgovarajućim i usmjerenim naporima, naučila je. Ima još mnogo toga da se nauči o misterioznom i strahopoštovanja dostojnom mozgu.

Iz knjige “Kako unaprijediti mozak”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

RUŠILI RAKETE: Vanzemaljci ne žele nuklearni rat između Amerike i Rusije
Zašto je Rusija toliko pametnija od Amerike kada je u pitanju GMO?

Filed under: ZDRAVLJE I MEDICINA · Tags: , , , , , , , , , ,

 
reklama