BUDUĆNOST JE PROJEKCIJA NAŠIH UMOVA: Počinje epoha u kojoj će ljudsko tijelo biti podvrgnuto mnogim umjetnim promjenama

Kontrola uma i emocija će uskoro dostići industrijsku razinu šamanstva propagandne i slogana današnjice, a degradacija moralnih i ideoloških vrijednosti društva može dovesti do scenarija, u kojem smrt dvije i pol milijarde ljudi može postati samo “kolateralna šteta”

Teško je zamisliti neprotivrječnu budućnost sa svim ovim teretom političkih, ekonomskih i kulturnih proturječnosti, koje sada proždiru suvremeni svijet.

Kiborgizacija ljudi, navodno unutar čistih tehnologija koje otvaraju “prozor mogućnosti”, ali ne i pravac kretanja ka budućnosti, ubrzava kretanje čovječanstvo a nizbrdo u kanal i u novi početak – ali ovaj put kroz Apokalipsu za sve i Armagedon za svakog.

Danas ni Rusija i Rusi , kao i Amerikanc i ili Kinezi, apsolutno nemaju fromiranu viziju budućnosti u kojoj bi željeli živjeti i, što je najvažnije, u kojoj bi mogli živjeti.

MODERNI svijet će se i dalje mijenjati, željeli mi to ili ne.

Nama će u suštini biti potrebno sve više energije. Naše tijelo će se početi podvrgavati masi umjetnih promjena.

Kontrola uma i emocija će uskoro dostići industrijsku razinu šamanstva propagandne i slogana današnjice, a degradacija moralnih i ideoloških vrijednosti društva može dovesti do scenarija, u kojem smrt dvije i pol milijarde ljudi može postati samo “kolateralna šteta”.

Kada sam zatražio mišljenje o mojoj knjizi “Svijet na vrhuncu” od jednog jako dobrog čovjeka starije generacije, čije mišljenje je za mene izuzetno važno, on mi je odgovorio jednom vrlo važnom frazom:

“Žalim, što sam prije 25 godina odlučio ostaviti sve tako kako jeste – jednostavno želeći sreću za svoju djecu, jer sam ih time osudio na mnogo opasniju budućnost”.

Sklon sam povjerovati ovom čovjeku i njegovoj iskrenoj ocjeni. Žestoko su se prevarili svi oni koji su se nadali da zapadni svijet ima čudesan recept za “novi divni svijet” u kojem za svakog čovjeka postoje dostojno mjesto pod suncem, željeni posao, vjera u sutrašnji dan i čak i minimalno materijalno blagostanje.

Svijet se razvijao, razvija se i razvijat se po svojim zakonima.

Kategorički imperativ da treba raditi tako da se prema čovječanstvu uvijek odnosimo kao prema cilju, a ne kao sredstvu – biti će zadatak koji tek treba ispuniti. Jer, on nije predodređen na fizičkom, biološkom ili društvenom nivou.

I smrt, i život, kao i spas ili uništenje, nalaze se u nama samima. Ne postoji heroj ili Bog koji nas može spasiti.

Ovako ili onako, biti ćemo prinuđeni ili da se promijenimo – ili ćemo umrijeti. Možda ne kao vrsta, ali kao civilizacija – sigurno.

Jer, jednostavno ne mogu zamisliti neku neproturječivu budućnost sa svim ovim teretom političkih, ekonomskih i kulturnih proturječnosti, koje sada proždiru suvremeni svijet.

Mi ćemo vjerojatnije na tom putu prije izvršiti kolektivno samoubojstvo (i, po svemu sudeći, već ga vršimo), nego što ćemo krenuti pravim putem ka kategoričkom imperativu.

Jednostavno zato što put ide uzbrdo, a čovječanstvo uvijek iz nekog razloga više preferira krivine i ćorsokake u vidu ugodnih horizontalnih puteve, pa čak i strme nizbrdice koje vode do logičnih i bukvalno predodređenih katastrofa.

Tehnologije upravljanja umom i emocijama, zajedno s otkrićima u području kemije i fiziologije, podržane masovnom propagandom i “ispiranjem mozgova”, sigurno mogu oblikovati čovječanstvo po željenom šablonu, naravno, dok nas taj predložak ne gurne niz strminu i ne dovede do katastrofalnih rezultata.

A kiborgizacija ljudi ili genetski inženjering, navodno unutar čistih tehnologija koje otvaraju “prozor mogućnosti”, ali ne i pravac kretanja ka budućnosti, ubrzava kretanje čovječanstva nizbrdo u kanal i u novi početak – ali ovaj put kroz apokalipsu za sve i Armagedon za svakog.

Danas ni Rusija i Rusi, kao ni Nijemci, Amerikanci ili Kinezi, te lokalno gledajući pogotovo Hrvati ili Srbi apsolutno nemaju fromiranu viziju budućnosti u kojoj bi željeli živjeti i, što je najvažnije, u kojoj bi mogli živjeti.
 
Piše: Aleksej Anpilogov , predsjednik Fonda za povijesne studije “Temelj”
 
(fakti.org//uredio:nsp)