Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » ZDRAVLJE I MEDICINA » Svađa – zašto se ljudi sukobljavaju i je li riječ o premoći ili nemoći

Svađa – zašto se ljudi sukobljavaju i je li riječ o premoći ili nemoći

svadja-ljudiGotovo da ne postoji čovjek koji se barem jednom nije posvađao do krajnje granice s drugom osobom

Pitanje verbalnog konflikta je staro koliko i samo čovječanstvo, a iznimno bitna premisa cijele priče uvijek dolazi na vidjelo: Je li svađa izraz premoći ili nemoći i postoji li razlog zašto su neke osobe revnije međusobnoj svađi dok za neke osobe gotovo da nismo niti čuli da u njihovom sustavu emocija postoji razdražljivost i svadljivost?

Subjektivno gledište kao konflikt

Često je ključni element svađa pojam subjektivnosti i sukobljavanje oko objektivne točke stajališta. Stručnjaci navode da ukoliko u svađi nema žestokog sukoba i oštre subjektivnosti onda bi se ista nazivala znanstvenom raspravom. Osobno me na svađu navodi isključivost, etiketiranje bez poznavanja mog karaktera i ‘to je nemoguće’ stav. Naravno, ukoliko bismo analizirali takav vid ponašanja shvatili bi da je riječ o ničemu drugome nego o nametanju moje vlastite subjektivnosti – drugima namećem vlastiti sustav vrijednosti koji itekako može biti u koliziji s tuđima.

Tako recimo moj sustav vrijednosti uključuje borbu protiv dogmi, autoriteta, hijerarhije i isključivosti, čime sam izuzetno invazivan prema okolini. Smatrajući isključivo svoj pogled korektnim definitivno djelujem pogrešno. To je ključan problem i svih ostalih aktera u svađama. Obrambeni mehanizam mi alarmira kako je riječ o tuđoj zatucanosti i nedovoljno širokim vidicima, drugi mene promatraju kao nekonzervativnog i preliberalnog, pa rasprave završavaju u konfliktu subjektivnosti.

Povrijeđeni ego i gubitak integriteta

Ukoliko gledamo drugu točku sukoba, riječ je svakako o egu. Ovaj alat često je zlouporabljivan kao osnova svih naših misli, vjerovanja, emocija i sjećanja – kao svojevrstan osvrt same svijesti. Povrijeđeni ego udar je na naše temelje. Ključna pogreška spuštanje je na tuđi nivo prilikom ataka na ego. Izjave poput ‘Odvratan si!’, ‘Glup si’ ili ‘Ti si jedna obična budala’ popraćene psovkama osobu guraju prema afektu i vrijeđaju ego (nekada i nepovratno, kod tzv. ‘zlopamtila’) iako bi svaki pojedinac objektivizacijom situacije i izdizanjem iz nje shvatio da je svatko u svačijim očima drugačiji i da je gotovo nemoguće svakom udovoljiti, svakome biti savršen i sa svakim biti dobar.

Također, bitan aspekt u ovoj određenoj situaciji je i neiskrenost druge osobe kojoj je možda isto tako povrijeđen ego pa vrijeđanjem stvara određen štit oko svoje u tom trenutku prilično labilne psihe. Naravno, vječiti optimist će ustvrditi da u svađi ego ne mora nužno biti povrijeđen nego dapače, pojedinim osobama upravo svađa služi za prehranu njihovog ega pa će se zato svađati s osobama koje su na intelektualnom ili ‘svojem ja’ planu inferiorne. Osobno preferiram verbalni sukob s osobom koja me je kadra u istom nadjačati, jer nema ljepše pobjede od one u dvanaest rundi protiv velikog favorita.

Pozitivni odjeci svađe

A takve pobjede ponajviše služe unaprjeđenju odnosa sa suprotstavljenom osobom. Službena definicija svađe je ‘komunikacija s mnogo očitih negativnih emocija, otvoreno iskazivanje srdžbe i trošenje energije onih koji se svađaju’. Svađa uključuje teške riječi i povređuje. Ima neposredni povod i dublji uzrok. Stručnjaci navode da postoje osobe koje se nikada ne posvađaju, žive u određenoj idili no kod takvih odnosa u jednom nezanemarivom postotku na kraju ipak dođe do okršaja koji zbog svoje snage završi fatalno za njihov međuodnos. Dakle, svojevrsni naputak znanosti je poticanje svađe jer ona zapravo unaprjeđuje odnose.

Neposredni povod nikada nije zapravo bitan, bitni su dublji uzroci. Tako se često dogodi da ljubavni par nasred ulice ima sraz jer je netko zaboravio kupiti kruh. Pravi razlozi su zapravo nakupljene frustracije iz nekog drugog slučaja koje osoba pokušava riješiti na ekstrovertan način pri čemu je žrtva inferiorna osoba. Ego će se nahraniti tako da će napadnuta osoba pognuti glavu dok će se dublji osjećaji najčešće puniti njegovim revoltom u situaciji. Situacija nije ogledni primjer jer je najgora svađa ona u kojoj osoba s povrijeđenim egom na još gori način vraća lopticu partneru u sukobu ali se da shvatiti da je svađa jako dobra stvar ukoliko se iz iste izvuku pouke.

Negativni odjeci svađe

Jasno, ukoliko se drugoj strani ‘digne nos’ ili, ne daj bože, osoba verbalnu podjarmljenost pretoči u fizičko nasilje (što je najprimitivniji afekt osobe) svađa postaje vrlo negativno nabijeno iskustvo. Koliko smo samo puta teško ili nikako zaspali jer smo shvatili da smo pogriješili? Tvrdoglavu osobu je još teže navesti na oprost, a po mom mišljenju najveći problemi nastaju kada želja za isprikom kod druge osobe biva protumačena kao ego trip. Onda doslovno moramo padati ničice na koljena i poklonima kupovati ponovnu naklonost osobe koju očito cijenimo (ovo nipošto ne bih preporučio, no to je reakcija mog ega).

Bitna je i kategorizacija osoba na opuštene i napete. Imao sam iskustva (pošto sam napeta osoba) da se sukobim s još jednim oglednim primjercima i svaki puta je bilo prilično vatreno. Kod mene je srećom izražen i adrenalin pa mi to na neki bizarni način imponira jer mi je izazov. No što ako drugu osobu vrijeđa takva agresivnost? Onda bih svakako morao naučiti koje su granice u bilo kojem verbalnom sukobu jer imam ozbiljnih problema u tome. Zaključak je da će svađa biti negativna isključivo kada osoba pređe granicu dobrog ukusa ili kada osobe izbjegavaju shvaćanje pouke i uzroka.

Aspekti svake svađe:

- Subjektivnost
– Tvrdoglavost
– Uzimanje strana
– ‘Uvijek u pravu’ stav
– Povreda ega
– Neinformiranost
– Predrasude
– Uski pogledi na situacije
– Pomirba
– Pouke i uzrok svađe

Pitanje - Zašto su neke osobe revnije međusobnoj svađi dok za neke osobe gotovo da nismo niti čuli da u njihovom sustavu emocija postoji razdražljivost i svadljivost?

Odgovor – Zato što su karakterno jako slične ili u potpunosti suprotne i zato što se na određenoj razini POŠTUJU!

Ovo potonje nije samo moje mišljenje nego i mišljenje stručnjaka. Kada se netko konstantno svađa onda se u 99% slučaja i poštuje, poput sukobljenih generala u ratu. S jedne strane je jasno prisutan antagonizam prema toj određenoj osobi no s druge strane nema ništa ljepše nego kada uzdignute glave izađete iz ovog verbalnog boksa bez obzira primili ili zadali batine jer ste dali sve od sebe. Tom linijom nije ni čudo da se često dogodi nemoguće, da osobe koje se toliko javno ne vole na koncu postanu jako dobre. Dakle, ne mora nužno značiti da je svađa loša niti za budućnost odnosa jer je često upravo to poveznica i očigledno je da osobe u takvim slučajevima imaju jako dobre teme za raspravu i gledanje istih s različitih aspekata.

Pitanje – Je li svađa zapravo izraz premoći ili nemoći?

Odgovor – OBOJE!

Prvo jer čovjek po prirodi voli pobjeđivati i biti u pravu, a drugo jer čovjek po prirodi ne voli biti stjeran u kut niti biti ponižen. Upravo zbog nemoći svađa zna eskalirati u fizički sukob ili u potpuni prekid odnosa. Svađa je svakako vrlo jako oružje ka osobnom samoostvarenju i bitno je samo kako ćete je upotrijebiti, kao ultimativnu samopomoć i spoznaju ili kao obijest i lijek protiv frustracija.
 
 
(blog.vecernji.hr/uredio:nsp)

Filed under: ZDRAVLJE I MEDICINA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , ,