Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » ZDRAVLJE I MEDICINA » KLJUČ TIJELA: Zadovoljan trbuh – sretan čovjek!

KLJUČ TIJELA: Zadovoljan trbuh – sretan čovjek!

crijeva.trbuhUnutrašnjost čovječjih crijeva i probavnih organa je čudesan svijet, složen mehanizam koji ima veći utjecaj na naše zdravlje i raspoloženje nego što se mislilo, tvrdi dr Gulia Enders, čije je istraživanje, objavljeno u knjizi “Ključ tijela”, postalo svjetski hit

Znanstvenici, istraživači, liječnici, razni iscjelitelji i obični ljudi zainteresirani za vlastitu dobrobit, posvećuju ogromnu pažnju zdravlju, proučavaju kako funkcioniraju pojedini organi, koja je njihova uloga u čovjekovom tijelu i što je sve potrebno poduzeti da bi što duže radili besprijekorno.

Srce, mozak, pluća … glavni su junaci mnogih stručnih radova i studija, ali jedan izuzetno važan sastavni dio čovječjeg organizma kao da je uvijek ostajao u sporednoj ulozi. Sve dok mlada Njemica Gulia Enders, studentica medicine, nije nedavno odlučila da mu posveti svoju karijeru.

Svoj doktorski rad o ljudskoj utrobi, za koji je istraživanja obavila u Institutu za mikrobiologiju i bolničku higijenu u Frankfurtu na Majni i uspješno ga obranila na Medicinskom fakultetu, pretočila je u knjigu “Ključ tijela”. Knjiga je odmah postala Međunarodna bestseler, a nedavno je prevedena i na srpskom jezik.

Popularnost ovog djela dobrim dijelom je zasluga i gulijine uvjerljive pobjede na međunarodnom natjecanju za popularizaciju znanosti mladih istraživača 2012. godine – njezino izlaganje i danas je hit na “YouTube” – ali i zabavnih ilustracija koje su djelo njene talentirane sestre Jill, dizajnera za znanost.

Dr Gulia Enders objašnjava zašto je unutrašnjost našeg trbuha toliko zanimljiva i važna, kako da joj ugodimo i čime da doprinesemo dugom i uspješnom očuvanju tog složenog mehanizma.

Prije svega, ističe naša sagovornica, trebalo bi imati na umu da utroba čini dvije trećine čovjekovog imunološkog sustava, da njen rad utječe na gotovo sve druge organe, a posebno je zanimljiva njezina veza s mozgom – znanstvenici su utvrdili da ljudi s određenim probavnim tegobama često imaju i probleme s živcima.

Po složenosti, obilju i raznovrsnosti signalnih tvari, živčanog izolacijskog materijala i načinima njihovog povezivanja, utroba podsjeća na “zapovjedni centar” u čovjekovoj glavi, zato njenu mrežu živaca nazivaju i “mozak utrobe”.

Svatko je u životu imao prilike (neko znatno češće od drugih) da osjeti kako stresne situacije utječu na trbuh, izazivajući proljev, zatvor, nadimanje … Osobe sklone sindromu nadraženih crijeva češće pate od anksioznosti i depresije, što postaje jasnije kad se zna da čak 95 posto serotonina, hormona zaduženog za dobro raspoloženje, ali i za osjećaj sitosti (otuda onoliko zadovoljstvo kad se najedemo) nastaje – u čovjekovoj utrobi! Unutrašnjost našeg trbuha proizvodi više od 20 vlastitih hormona.

Mnogi liječnici, doduše, ne prepoznaju utjecaj crijeva na raspoloženje svojih pacijenata, pa kad im se ovi požale da se zaista loše osjećaju, to pripisuju “iracionalnim psihičkim smetnjama”, kaže Gulia Enders. Eto, dodaje, to je još jedna posljedica potcjenjivanja utrobe i još jedan razlog zbog kojeg je potrebno širiti saznanja o njoj.

Kako ste se zainteresirali za ljudsku utrobu i odlučili da baš ona postane predmet vaših istraživanja?

Sa 17 godina sam dobila vrlo neugodan dermatitis. Poželjela sam da razumijem zašto mi se to dogodilo i što se događa unutar mog tijela. Jedna od činjenica koje su me posebno iznenadile bilo je saznanje da su čovječja crijeva čistija nego što se obično smatra: čak sedam od oko osam metara, koliko je njihova prosječna dužina, nema nikakve veze s fekalijama i lošim mirisima.

Ono što najprije povezujemo s njima događa se tek na krajnjoj “stanici”. Začudilo me i koliko su osjetljiva i koliko odgovorna za toliko mnogo toga u mom životu: ne samo za probavu, nego i za raspoloženje, imunitet i hormonski status! Kasnije sam, proučavajući crijeva izbliza, utvrdila i da su veoma lijepa: pod mikroskopom, njihova unutrašnjost podsjeća na nježni baršun.

Koje su najčešće predrasude i nerazumijevanja s kojima ste se suočili?

Ljudi često upru prstom u svoj pupak i kažu: “Boli me trbuh”. Zapravo, riječ je o tankom crijevu, jer trbuh se nalazi znatno iznad. Kad čuju da im krče crijeva obično smatraju da ona traže hranu, da je to od gladi, ali istina je da u tom trenutku crijeva vrijedno rade na svom čišćenju poslije obavljenog probave, u očekivanju sljedećeg.

Ako tad počnemo jesti, akcija se prekida, zato nutricionisti preporučuju pauzu od četiri-pet sati između obroka, koliko je crijevima potrebno da se pripreme za narednu “isporuku”. I još nešto: tko uredno žvače, ostavlja manje posla trbuhu.

Spomenula bih i jednu od posljedica stava da je sve što ima veze s crijevima i njihovim pražnjenjem “sramota” i da se o tome javno ne priča. Kad sam objavila “Ključ tijela” doživjela sam da jedna baka, uzorna katolkinja, za vrijeme nedjeljnog obiteljskog ručka pred svima izjavi kako je, pročitavši knjigu, utvrdila da 74 godine nepravilno sjedi na zahodskoj školjci!

U čemu je baka griješila?

Vjerojatno je, kao i većina suvremenih ljudi koji u svojim stanovima imaju komforne kupaonne, sjedila udobno zavaljena, umjesto da prazni crijeva u znatno prirodnijem “čučećem” stavu. Vjerojatno se i često suzdržavala od odlaska u WC izvan vlastite kuće i tako poremetila normalan rad crijeva. Moramo naći kompromis između onoga što činimo da bismo se osjećali dobro iznutra, i onoga što radimo da bismo se uklopili u vanjski svijet.

Evo nekoliko savjeta: piti dovoljno vode (osobito na putovanju), jesti balastne tvari (pahuljice sa sjemenkama i šljive); ne potiskivati ​​potrebu, već ići u WC uvijek kad vas “pritjera”; ukoliko su crijeva usporena, potaknuti ih prebioticima i probioticima, u hrani ili tabletama, a laksative (kojima treba tri dana do krajnjeg rezultata) koristiti tek uz savjet liječnika. Ukoliko patite od zatvora, pokušajte se blago ljuljati, savijajući se naprijed-nazad dok sjedite na zahodskoj školjci.

Kakva je veza između trbuha i mozga?

Našem mozgu potrebno je obavijest na temelju kojeg će odrediti kako se osjećamo, a iz utrobe stižu najvažnije informacije o tome: ona poznaje svaka molekula naše krvi, prati razinu hormona, brine o imunitetu i zna što proizvodi desetak trilijuna najrazličitijih bakterija unutar naših crijeva.

Neke od tih bakterija “krive” su što mozak ponekad dobiva pogrešan signal da smo gladni čak i kad smo siti. Bakterije su važan trener imunološkog sustava, pomagač u probavi, proizvođač vitamina i stručnjak za oslobađanje od otrova iz loše hrane (recimo buđavog kruha) i lijekova. Zato ih mozak tako pažljivo osluškuje.

Koja hrana prija jednom, a koja drugom tijelu?

Mozak veoma voli slatkiše, jer je šećer koncentrat energije koju on može brzo iskoristiti. Ali, trbuhu ne prijaju, što signalizira povremenim proljevom. Nije problem samo u bijelom šećeru, za koji je već dokazano da je nezdrav. I višak inače korisne fruktoze (a to kod većine ljudi znači više od 50 grama dnevno, što je pet krušaka, šest jabuka ili osam banana) može biti loš ako u želucu imamo suviše fruktoze, za nju se veže triptofan, aminokiselina neophodna za građenje serotonina, hormona koji određuje dobro raspoloženje ali i sitost.

Neotkrivena netolerancija na fruktozu, to je tek nedavno utvrđeno, može uzrokovati depresiju, kao i stalni osjećaj gladi, odnosno potrebu da se unosi šećer, što opet rezultira povremenim bolovima u trbuhu. A fruktoze ima, osim u voću, i u mnogim drugim namirnicama, naročito u industrijskim prerađevinama i kečapu.

Našoj utrobi često smeta i mliječni šećer, laktoza. Ljudi s godinama gube sposobnost njene razgradnje – nadimanje i proljevi kod starijih osoba vjerojatno su posljedica uobičajene čaše mlijeka za doručak ili pred spavanje.

Kod nekih ljudi postoji i netolerancija na gluten iz pšenice. Iako su, u principu, žitarice vrlo korisne u prehrani, trebalo bi ograničiti njihovo unošenje, dok su naši preci – lovci i skupljači – jeli oko pet stotina vrsta biljaka, ljekovitih trava i korijenja, današnja prehrana uglavnom se sastoji od 17 kultiviranih biljaka, s kojima ljudska utroba teže izlazi na kraj.

Kakvu onda hranu jesti?

Onu poslije koje se osjećamo ugodno dva-tri sata pošto smo je pojeli, jer je toliko vremena potrebno da dospije u našu krv. Postavimo sebi pitanje: “Onaj kolač je zaista bio ukusan, ali zašto se sad osjećam toliko umorno?” Naprotiv, kad se pogostimo namirnicama koje sadrže vlakna, naročito ona topiva u vodi, poput inulina, naš trbuh je zadovoljan i šalje nam pozitivne signale, pa smo puni elana.

Jedno poglavlje u knjizi posvetili ste bakterijama koje žive unutar naših crijeva. Koje su “dobre” a koje “loše” i događa li se i da promjene uloge?

“Dobre” su one koje pomažu probavi, doprinose da crijeva budu čista, održavaju imunološki sustav i utječu na regulaciju tjelesne težine, raspoloženje i razinu korisnog kolesterola. One druge “kvare” ravnotežu, remete procese, izazivaju upale, potiču bolesti …

Među njima je možda najpoznatija salmonela, krivac za proljeve i povraćanja. Tri pravila pomažu da se s njom izborimo: u kuhinji koristiti plastične, a ne drvene daske za rezanje hrane, jer se mogu bolje operati, i nemaju brazde u kojima se bakterije zadržavaju; sve što dolazi u dodir s presnim mesom ili jajima (daske, ruke, pribor za jelo, cjedila, spužve …) dobro oprati vrućom vodom; meso ili hranu s jajima obavezno termički obraditi.

Helikobakterija, najstarija “kućna životinja” čovječanstva, primjer je bakterije koja može biti i “dobra” (smanjuje rizik od astme, raka pluća ili šloga) i “loša” (može potaknuti upale, čireve i rak želuca).

Kako radi naš probavni sustav?

Od ulaska u naše tijelo do trenutka kad ga njezini ostaci napuste, hrana prolazi dugačak i zanimljiv put i susreće se s raznim organima i njihovim stanovnicima, koji pomažu da na najbolji mogući način iskoristimo to što nam ta hrana nudi.

Slina počinje razlaganje ugljikohidrata, djeluje antibakterijski mucinom, bori se protiv gljivica i bolova opiorfinom (sredstvom koje djeluje jače od morfija; doduše, proizvodi ga u malim dozama), jer su usta vrlo osjetljiva – tu ima više živčanih završetaka nego bilo gdje u organizmu , pa bi nam, recimo, i najmanja točkica s jagode užasno zasmetala.

Tu su, onda, krajnici, stražari, pa jednjak, onda želudac – iskošena vrećica čudnog oblika, čiji jedan dio probavlja krutu hranu, a drugi se bavi tekućinama – zatim vijugavo tanko crijevo sa sitnim resicama koje do kraja usitne hranu i iz nje izvlače hranjive tvari, te ih preko crijevnog zida šalju u krv.

Najzad, debelo crijevo, gdje se resorbiraju važni minerali, i uz pomoć trilijuna bakterija izvlači dodatna doza masnih kiselina bogatih energijom i vitaminima (K, Be 12, riboflavin, tiamin …). Ostatak se izbacuje. Naš izmet je uvijek jednake slanoće, vjerujte mi na riječ!

Da li i slijepo crijevo ima neku ulogu?

Mnogi ga smatraju bespotrebnim organom i sjete ga se tek kad se upali, zaboli i ugrozi život pacijenta. Ono je, zapravo, službeno važan dio debelog crijeva, sastavljen gotovo isključivo od imunološkog tkiva i korisnih bakterija (naročito za ljude koji žive u područjima s mnogo uzročnika proljeva). Ukoliko tu “svrati” neka loša klica i zagadi ga, reagira otokom i upalom. Operacijom se uklanja crvuljak, koji visi s njegove donje strane.

Što najviše ugrožava unutrašnjost našeg trbuha?

Loše životne navike, nadasve one u prehrani, o kojima sam već govorila, i – stres. On je vjerojatno jedan od najbitnijih uzročnika nadraženosti crijeva. Stres je nehigijenski. Mijenja vremenske prilike u trbuhu. Loši stanovnici utrobe tada se uspješno umnožavaju, a dobri ne stižu da obave svoje redovite zadaće.

Kod pacijenata s nadraženom utrobom dobre rezultate postiže hipnoterapija. Ali, i zdrave osobe koje povremeno pate od depresije i strahova trebalo bi tad se podsjetiti da i napuhnut trbuh može izazvati loša osjećanja, uslijed stresa ili nepodnošenja određenih namirnica. Krivicu ne treba uvijek tražiti u mozgu.

————————————————– —

Crijevna flora

Čovječja crijevna mikrobiota teži oko dva kilograma i u njoj živi oko sto milijuna bakterija (koje čine 90 posto svih stanovnika utrobe i dijele se na dvadesetak tipova), kao i razne gljivice i kvasci. U gramu izmeta više je bakterija nego ljudi na Zemlji! Znanstvenici su 2011. istraživali floru pupka, i tu otkrili bakterije dotle poznate samo iz mora u Japanu – a ispitanik nikada nije bio u Aziji.

—————————————————–

Krajnici i pretilost

Istraživanja su pokazala da su osobe kojima se krajnici uklone prije navršene sedme godine života izloženi visokom riziku od prekomjerne težine. Liječnici još ne znaju zašto. Ipak, povezanost imunološkog sustava (kojem pripadaju krajnici) i tjelesne težine sve češće je predmet studija. Za neuhranjenu djecu učinak operacije krajnika, naprotiv, može biti odličan. Dobivaju na težini do normalnih granica. Dakle, krajnike vaditi samo ako su toliko uvećani da otežavaju disanje i spavanje!

—————————————————–

Trubački koncert u trbuhu

Alkohol može hiljadostruko da uveća visokoproduktivne bakterije u našoj utrobi, jer ga neke bakterije koriste kao hranu, a one su vrijedni proizvođači plina. Tako se noćni disko pretvara u trubački koncert unutar trbuha.

Pušenje, s duge strane, utječe na veću proizvodnju želučane kiseline, što izaziva žgaravicu i podrigivanje kiseline. U tom slučaju najbolje je zauvijek ostaviti cigarete, a u međuvremenu pomaže i nekoliko gutljaja vode i uspravljena leđa, dok je noću dobro leći uzdignuvši trup za trideset stupnjeva.

—————————————————–

Istine i zablude o maslinovom ulju

Hladnocijeđeno, takozvano djevičansko maslinovo ulje, smatra se jednom od najpoželjnijih namirnica za zdravlje organizma, jer štiti od arterioskleroze, celularnog stresa, Alzheimerove i raznih očnih bolesti, prevencija je za neke vrste raka, pomaže kod reume i artritisa, ima potencijala da se izbori s naslagama sala, njeguje unutrašnjost naših crijeva …

Ipak, ističe Gulia Enders, nikako ga ne bi trebalo koristiti za prženje, jer tada veže za sebe opasne slobodne radikale iz zraka. A nije, kako mnogi vjeruju, ni univerzalni lijek za kožu i kosu. Naprotiv, dermatološke studije pokazuju da čisto maslinovo ulje iritira kožu, a kosa poslije njegovog nanošenja postaje toliko masna da ne može normalno rasti.
 

 
(politika.rs/uredio:nsp)

Čvrsti dokazi o drugoj civilizaciji: Mapa stara 500 godina koja negira zvaničnu povijest ljudske rase
KRONIČNO STE UMORNI? Onda je ovo pravi napitak vas ... (RECEPT)

Filed under: ZDRAVLJE I MEDICINA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama