Američki “agenti kaosa”

Napadi u Makedoniji i Bosni i Hercegovini su akti “agenata kaosa” koje podržavaju Sjedinjene Države i čiji je prvenstveni cilj sprječavanje evroazijskih integracija, smatra sociolog i znanstveni istraživač pri kanadskom Centru za istraživanje globalizacija Mahdi Dariusz Nazemroaja

Mahdi Dariusz Nazemroaja, sociolog i znanstveni istraživač pri kanadskom Centru za istraživanje globalizacije, rodom iz Irana, specijalizirao se za geopolitička i strateška istraživanja Bliskog istoka i središnje Azije.

Izvještavao je iz Libije tijekom agresije NATO-a na tu afričku zemlju. Njegova knjiga “Globalizacija NATO-a” prati razvojni put i strategije kontroverznog Sjevernoatlantskog vojnog saveza, koji je izravno ili neizravno umiješan u sve velike konflikte u suvremenoj povijesti čovječanstva.

Kako vidite situaciju na Balkanu u svjetlu nedavnih oružanih napada i incidenata u Makedoniji i Bosni i Hercegovini?

Ti napadi su akti skupina koje Sjedinjene Države podupiru u širem regionu Euroazije. To su “agenti kaosa”, čiji je prvenstveni cilj sprječavanje euroazijskih integracija, a na Balkanu sada vidimo efekt njihovog prelijevanja.

Te snage su opasna kombinacija ultranacionalizma, militantizma, rasizma, terorizma, ksenofobije, ekstremizma i sektaštva i sve te osobine se prepliću. Takve grupe bile su upotrijebljene i za razbijanje Jugoslavije.

Moskva i Peking vjeruju da SAD i njihovi saveznici stoje iza tih snaga i nije slučajno da su formirali Shangajsku organizaciju za suradnju (SOS) sa ciljem da se bore protiv, kako su naveli, “tri sile zla – terorizma, separatizma i ekstremizma”.

Rusija je riješena da ne dozvoli gubitak utjecaja na Balkanu niti prekid partnerstva sa Balkanskim zemljama. NATO i EU žele staviti preostale države, poput Srbije i Moldavije recimo, pod svoje okrilje, dok Rusi ne žele biti izbačeni iz Europe i teže ponuditi alternativu kroz euroazijski put. Zapadni Balkan bi na kraju mogli postati mjesto sukoba, posebno s promjenom geopolitičke karte svijeta i kako zemlje BRIKS-a budu postajale jače.

Jedna od središnjih tema Vaše knjige “Globalizacija NATO-a” je da stabilnost i euroazijske integracije predstavljaju veliki izazov za globalnu poziciju SAD. Na što konkretno mislite?

SAD se protive evroazijskim integracijama jer se plaše da bi tako bio umanjen njihov globalni utjecaj. Washington ne želi da dopusti međusobnu integraciju europskih i azijskih država; naprotiv – želi kontrolirati Euroaziju tako što će europske i azijske države integrirati sa SAD u političkom, ekonomskom i vojnom smislu.

Zato, recimo, SAD agresivno guraju EU da potpiše Sporazum o transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu (TTIP), a istovremeno rade na tome da osiguraju Transpacifičko partnerstvo (TPP) u Aziji.

Mogu kategorički reći da strateški ciljevi oba ta trgovačka sporazuma jesu integrirati Europu i Aziju sa SAD, da Washington učine centrom političkog odlučivanja, a Wall Street nespornim centrom globalne ekonomije. Strategija SAD je da ekonomski iscrpiti svoje rivale, ali i vlastite saveznike, time što će ih dovesti do stadija u kojem će oni urušavati međusobne bilateralne odnose.

Kriza u Ukrajini služi interesima Washingtona da oslabi EU i Rusiju. SAD ne teži samo ka tome da prošire NATO i da okruže Rusiju, nego i da nanesu štetu vezama između EU i Rusije. U Latinskoj Americi i na Karibima rade potpuno istu stvar.

Istaknuti američki strateg Zbigniew Brzezinski upozoravao je da se ne smije dozvoliti formiranje koalicije između Rusije, Irana i Kine jer bi to, kako je rekao, ” moglo dovesti u pitanje američki primat ” . Da li je to partnerstvo realno?

Partnerstvo između Kine, Irana i Ruske Federacije postoji u određenoj formi već nekoliko godina, kako bi pariralo SAD i NATO-u. Izgradnja strateškog partnerstva između Pekinga i Moskve započela je 1999. godine, poslije NATO rata protiv Srbije i Crne Gore, kada su Kinezi i Rusi postali odlučni u tome da spriječe SAD da formiraju jednopolarni svijet.

Sudjelovanje Irana je relativno novo, zato što je Teheran bio čvrsto opredijeljen da ostane neovisan u tom pogledu. Teheran je počeo gravitirati ka Moskvi i Pekingu nakon anglo-američke invazije na Irak 2003.

SAD pokušava okrenuti Kinu, Iran i Rusiju jedne protiv drugih. Bilateralni razgovori Washingtona sa Teheranom bez ikakve sumnje uključuju i pokušaje SAD da Irance okrenu protiv Rusa, posebno sada kada je EU potreban dostavljač energije koji bi bio alternativa ruskom “Gazpromu”.

Kako vidite tvrdnju da se vanjska politika SAD zasniva na globalnoj prijetnji od terorizma?

“Američka definicija terorizma je nejasna i selektivno se primjenjuje kako bi se opravdala vanjska politika SAD.”

To je taktika demonizacije koja se koristi da bi se u negativnom kontekstu prikazali Arapi i muslimani. Ali, ako pogledamo empirijske statističke podatke o terorizmu, slika je umnogome drugačija.

Prema podacima iznijetim u Globalnom indeksu terorizma za 2014. koji je objavio Institut za ekonomiju i mir, gotovo sve države koje su pogođene terorizmom imaju jednu zajedničku karakteristiku – vojno i političko miješanje SAD u njihove unutarnje poslove.

Prema podacima Europola o terorizmu na teritoriju EU u razdoblju od 2007-2009. godine, 99,6 posto terorističkih napada počinili su ljudi koji nisu muslimanskog podrijetla.

Ne smijemo zaboraviti da su najveći državni sponzor terorizma zapravo same Sjedinjene Države. Washington je organizirao ekstremne grupe tijekom Hladnog rata da bi se borile protiv Sovjetskog Saveza. Te skupine nisu stvorene same od sebe, postoji čitav povijesni kontekst.

CIA je trenirala i podržavala Osamu bin Ladena u borbi protiv Sovjetskog Saveza i Al Kaida je kreatura Amerike.

Čak i skupine poput Džabhat al Nusra i Islamske države u Iraku i Siriji stvorene su kao rezultat vanjske politike SAD i potpore za promjenu režima u zemljama Bliskog istoka. Predsjednica Argentine Cristina Fernandez Kirchner to je izjavila na Vijeću sigurnosti UN prošle godine.

Predsjednik SAD Barak Obama promovira ” američku izuzetnost “. Kakve bismo lekcije iz povijesti mogli naučiti kada govorimo o tom fenomenu?

Izuzetnost je povezana s etnocentrizmom i rasističkim pogledima. Povezana je i sa novom fazom hladnog rata, kojom se demoniziraju drugi na temelju njihove kulture i navodnih civilizacijskih razlika, bilo da je riječ o islamskoj ili kršćanskoj pravoslavnoj civilizaciji. Izuzetnost dijeli svijet na “nas” i “njih”, ili na “druge”.

Aparthejd je zasnovan na izuzetnosti. Nacizam je zasnovan na izuzetnosti. A te ideologije su dovele do ugnjetavanja, do legitimiranja okrutnosti i do svjetskog rata.
 
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21974"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]