Izvješće koje se čuva u tajnosti: Ovako će izgledati posljednji trenuci čovječanstva

Što mislite što bi vlasti svijeta rekle kada bi se otkrilo da će za dva mjeseca asteroid zbrisati čitavo čovječanstvo? Kako bi ljudi odreagirali? Pročitajte ovaj prilično realan scenarij

Kada je asteroid prvi put otkriven, znanstvenici su proveli mnogo vremena proučavajući njegovu veličinu, brzinu, azimut, silu, orbitu itd. Kako je postajalo sve jasnije što je u pitanju, informacije su počele curiti.

Prvo su istinu saznali znanstvenici, zatim njihovi tehničari, zatim njihova obitelj i prijatelji. Naravno, vremenom će saznati i vlada, poduzimajući vojne mjere dok je još u mogućnosti. Odmah bi se aktivirala skloništa od bombi jer ako već treba svi umrijeti, onda će oni najvažniji umrijeti posljednji i u relativnoj udobnosti skloništa.

Pretpostavimo da su prošla dva tjedna od prvog otkrića. Do tada se po svim alternativnim sajtovima i novinama već pojavljuju izvještaji, iako vlada još uvijek čeka pravi trenutak za objavu vijesti. Njima odgovara da je uništenje Zemlje samo glasina jer glasine ne uzrokuju kolaps društva. Ipak, kada vlada objavi činjenice, bit će to ključni trenutak koji će potresti čitav svijet.

Vjerojatno će predsjednik UN prvi predstaviti činjenice, objasniti njihovo značenje i što se može uraditi povodom čitave situacije. Ovaj govor će se održati vjerojatno negdje u trećem tjednu od otkrića. Čelnici će vjerojatno poslati svoje izaslanike da obave posao umjesto njih jer će nastati kriza neviđenih razmjera.

Vijest će se ubrzo raširiti kroz sve nacije. Svi će govoriti kako je ostalo samo još pet tjedana do kraja. Prvo će se javiti šok, zatim suze, zatim poricanje. Mnogi lideri će zatražiti pomoć i savjete od svojih najboljih znanstvenika. Međutim, neće se doći ni do kakvog ozbiljnog plana, a molitva će biti najbolje rješenje.

Za par sati, društvo će početi raspadati. Političari, vojnici, policajci, trgovci, radnici, svi će shvatiti da više ništa nema smisla i da će uskoro svi biti mrtvi. Došlo bi do brzog kolapsa svih sustava – ne bi bilo zračnog prometa, niti prijevoza hrane, niti posla, niti potrebe da se brane nuklearni silosi, ili da se čuvaju zatvorenici i psihopate.

Možda će nešto u početku još uvijek funkcionirati po navici, ali to neće dugo trajati. Ako će svijet nestati za pet tjedana, svi će se potruditi provesti što više vremena sa svojom obitelji i voljenima.

Novac, kredit, dugovi, ušteđevina – više ništa od toga neće biti važno. Pošto nema budućnosti, nema ni potrebe za novcem. Cijena stvari će biti samo želja da se do njih dođe.

Mnoge stvari će se dogoditi istovremeno: mnoga samoubojstva, pljačkanja, požari itd. Nebo će biti puno dima. Neboderi će za samo par dana biti uništeni.

Na mnogim mjestima će stvari teći normalno, pošto će infrastruktura moći raditi automatski još neko vrijeme bez ljudskog faktora. Bežični sustavi i internet će nastaviti raditi sporijim tempom.

Na ulicama će doći do nemira, automobili će se sudarati u zgrade, ljudi će napadati jedni druge, zapomažući da im netko pomogne. Svuda će se osjetiti smrat mrtvih tijela koja nitko neće uklanjati.

Konstantno će se odigravati orgije, konzumirati droga i alkohol, ali većina hrane i pića će nestati do sedmog tjedna uz još tjedan dana do kraja. Ulice će biti neprohodne, pune divljih pasa i štakora koji jedu leševe.

Nebo će biti puno smoga, dima i smrada goreće plastike i trulećih leševa. Struja će raditi s vremena na vrijeme, a telefonski signal će biti nepouzdan.

Gomile ljudi će se moliti u crkvama, hramovima i džamijama da sve to stane, a onda će shvatiti da su prevareni i da Bog nikada nije ni postojao. Da je stvarno postojao, on ne bi dozvolio da čitavo čovječanstvo umre. Neke religiozne skupine će vidjeti kraj svijeta kao znak da ubijaju druge ljude.

Oni koji su se sakrili u svojim domovima ili utekli pljačkašima i napadačima će uskoro prihvatiti da je kraj neminovan. Oni će jesti ostatke iz konzervi pod svjetlom svijeće, možda voditi ljubav po posljednji put ili se moliti za oproštaj. Možda će šmrkati posljednje lajne metha ili kokaina i odbrojavati preostale sate.

Možda će se nebo na kraju zamračiti, možda će se čuti glasna buka kako se asteroid bude približavao. Kada udari u Zemlju, nastat će ogromni zemljotresi, a valovi plime će pogoditi obale uništavajući svaku zgradu i desetkujući stanovništvo.

Neće mnogo značiti postupci vlasti, jer će posljedice svuda biti iste. Bogate nacije neće moći platiti kako bi sve prošlo, a ljudi će posljednje trenutke provesti u borbi za hranom ili bijegu od kanibalizma.

Vlasti će vjerojatno skrivati ​​informacije što duže budu mogle jer će shvatiti da bi istog trenutka došlo do kolapsa i katastrofe koja je opisana. Ne treba ih kriviti zbog takvog pristupa, pogotovo ako je kraj neizbježan.

Svakako ne bi imali što izgubiti. Čekanje do posljednjeg trenutka bi bila najplemenitija stvar koju bi vlast mogla učiniti za svoj narod.
 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)