NAČIN LIJEČENJA I SHVAĆANJA BOLESTI KOJI ĆE VAM PROMJENITI ŽIVOT: NJEMAČKA (GERMANSKA) NOVA MEDICINA – 2. DIO

Na temelju ovih zaključaka dr Hamer je postavio svoju teoriju o Pet bioloških zakona Nove medicine, a sva njegova otkrića su u potpunom skladu sa prirodnim zakonima embriologije i sa logikom evolucije

PET BIOLOŠKIH ZAKONA DR HAMERA

PRVI ZAKON je takozvano “Željezno pravilo” i kaže: Sve ozbiljne bolesti potječu od šokantnog događaja koji je jedinka iskusila kao nešto vrlo teško, izrazito dramatično i izolirano. Sadržaj psihološkog konflikata određuje mjesto na kojoj se pojavljuje fokus konflikta i to je ono što se vidi na CT snimku kao niz koncentričnih prstenova nazvan HH. Ovo mjesto je uvijek u korelaciji s nekom lokacijom u organizmu i na tom mjestu u tom tkivu će se razviti simptomi bolesti. Daljnji razvoj konflikta određuje i daljnji razvoj lezije u mozgu (fokusa nazvanog Hermanov žarište) i razvoja bolesti u tkivu nekog organa.

DRUGI ZAKON (definira postojanje dvije faze bolesti) i kaže: Pacijent koji još nije riješio konflikt je u prvoj aktivnoj konfliktnoj fazi, gdje simpatički živčani sustav prevladava i učinak se očituje padom energije). Ako pacijent uspije riješiti ovaj konflikt, ulazi u drugu fazu – fazu liječenja (reparacije) u kojoj parasimpatički živčani sustav prevladava, i tada se manifestacija ove aktivnosti dijagnosticira kao “topla bolest” (to su reumatske, infektivne, alergijske i sl. bolesti) .Ova druga faza, zapravo faza liječenja, iziskuje mnogo više rizika, i pravo kompletno izlječenje nastaje tek na završetku ovog čitavog procesa. U određenim okolnostima, nerješavanja konfikt već samo njegovim snižavanjem na novo prihvatljiv za život, može često biti bolje nego suočaanje s drugom fazom, tj. potpunim izlječenjem. (Ovdje se vjerojatno radi o teškim upalni procesima ili često degenerativnim bolestima kada organizam “riješi” da neki organ potpuno izbaci iz upotrebe).

TREĆI ZAKON (ontogenetski sustav tumora i ekvivalentne bolesti) kaže: Napredak neke bolesti je prvenstveno kontroliran iz mozga i to ili iz “starog mozga” (produžena moždina i mali mozak “ili iz” novog mozga “(velikog mozga).

“Stari mozak” upravlja primitivnim procesima, a “novi mozak” se bavi društvenim i teritorijalnim pitanjima čitave jedinke u odnosu na vanjski svijet. Tako se određeni emocionalni konflikti, kao što je na primjer psihološki konflikt odvajanja, sukob identiteta ili teritorijalni sukob ili doživljaj obezvređivanja manifestiraju kao Hamerovo žarište u tom dijelu mozga i aktiviraju se onda signali koji se šalju u tkivo koje je vezano za tu moždanu regiju. Ovo su takozvane psihosomatske bolesti.

Primjerice psihološki profil ljudi koji su u dugom razdoblju nesposobni da pobjegnu od situacije koja ih psihički uznemirava i ne odgovara im, ili ne mogu održati ono što im odgovara ili se ne mogu zaustaviti u emotivnoj uzemirenosti kad je to poželjno, i jednostavno ne znaju što da rade i kako riješiti neki problem i donesu odluku, stvaraju energetski koflikt u organizmu koji se biološki može pojaviti sa simptomima multiple skleroze ili paralize.

Srčani infarkt je posljedica grozničave borbe za teritorijem ili nekim njenim sadržajem, kao i osjećanjem teritorijalne ugroženosti. Doktor Hamer je tako priložio čitavu listu raznih tipova emocionalnih konflikata i preciozno definirao koji simptomi bolesti od njih mogu nastati.

Sljedeći embriološki princip nastanka tkiva iz zametka dr Hamer je definirao i tijek napretka bolesti i vrstu tkiva na kome će se razviti tumor ili ulcer aktiviran iz regije gdje je uočena lezija HH u mozgu. Ovisno je li lezija nastala u ektodermu, endodermu ili mezodermu može se točno definirati tkivo koje će biti pogođeno bolešću.

Tako konflikt čiji se fokus u mozgu nalazi u poduženoj moždini (koja kontrolira tkiva koja nastaju iz endoderma) ili veliki mozak (koji kontrolira tkiva nastala iz mezoderma) pokazuju umnožavanje stanica u aktivnoj fazi konfikt (to je rast tumora), ali i destrukciju tako nastalog tumora u drugoj fazi – fazi liječenja.

Konflikti koji nastaju u velikom mozgu i pogađaju ostatak mezoderma i iz njega nastala tkiva i sva ona koji su nastala iz ektoderma) manifestirati će se kao stanično propadanje (nekroza i ulceri) ili će se manifestirati kao hipofunkcija u aktivnoj fazi, dok će u fazi liječenja doći do popravka i popunjavanja oštećenog tkiva (što također može biti dijagnoticirano od strane liječnika kao tumor).

Hamer je tako jednostavno, uvažavajući činjenicu da su psiha, tkivo i mozak jedinstven sustav, mogao na temelju samo jednog poznatog parametra, a to je CT snimak mozga, da dijagnosticira stanje čitavog organizma. Evo što je sam izjavio u jednom intervjuu: “Nakon jednog predavanja koje sam imao u Beču, svibnja 1991. kolega liječnik mi je dao snimku CT mozga jednog svog pacijenta i pitao me da otkrijem na temelju toga njegovo organsko stanje i koje konflikte ima. Bilo je tada prisutno dvadeset kolega od kojih su neki bili radiolozi, a neki CT specijalisti.

Od tri razine (koja simultano pogađa Dirk Hammer Sindrom), ja sam imao samo razina mozga. Od tog snimka bio sam u stanju dijagnosticirati karcinom u stanju krvarenja u mjehuru koji je bio u fazi zalječivanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i senzorsku paralizu jedne specifične regije u organizmu i naravno odgovarajuće konflikte. Kolega koji mi je da CT snimak je ustao i rekao: ‘Čestitam gospodine Hamer. Pet dijagnoza – pet pogodaka. To je točno ono što pacijent ima i vi ste točno ustanovili što on ima sada i što je imao prije. Fantastično! ‘Jedan radiolog mi je rekao:’ Od sada sam uvjeren u vašu metodu. Kako ste pogodili da ima krvarenje karcinoma u mjehuru? Nisam ništa našao na CT-u ‘.

Da iz CT snimka pogodi oštećenja u čitavom organizmu, doktor Hamer je bio u stanju jer je napravio kartu moždane mase i odgovarajućih organa i tkiva. Ovui kartu su, na žalost, neki naizgled sljedbenici Nove Mdeicine loše kopirali, pa se dr Hamer od mnogih ovakvih praktičara često ograđuje.

ČETVRTI ZAKON (ontogenetski sustav mikroba) kaže da: Mikorobi nisu uzročnici bolesti ali se koriste u organizmu i njihov rad koordinira također mozak kako bi optimizirao fazu liječenja, pod uvjetom da su određeni mikroorganizmi na raspolaganju kada je to potrebno.

Gljivice i mikobakterije rade na tkivima koji potječu od endoderma, kao i na nekima koji potječu od mezoderma. Bakterije rade na svim tkivima izvedenim iz mezoderma dok se virusi pojavljuju na onima izvedenim iz ektoderma. Dr Hamer smatra da mikrobi zapravo imaju vrlo važnu ulogu u liječenju, i ne misli da su oni štetni po organizam kao što to tvrdi pogrešna teorija Louisa Pasteura.

PETI ZAKON (“Suština”): Konfiktna aktivna faza i faza izlječenja nakon konflikta, kako je gore opisano, sačinjavaju “prirodne programe posebnog značaja” koji su razvijeni za vrijeme evolucije vrsta i bez prestanka funkcioniraju i u slučaju raznih stresova i posebno u slučaju kratkotrajnog prestanka energetskog napajanja.

NE PANIČITI ZBOG DIJAGNOZE TUMORA!

Tako po dr Hameru, bolesti u onom smislu kako ih tretira suvremena alopatska medicina zapravo i ne postoje već sve ove manifestacije koje su definirane kao “bolesti” predstavljaju prirodno programiranje organizma (sinvolles biologisches Sonderprogramm) s ciljem održavanja života. Tom programu pripadaju i tvorevine kao što su bakterije, gljivice i virusi. Dodajmo ovdje da su virusi samo dio genskog materijala koji se ne nalazi u dijelu stanice, kako to tvrdi i njemački virolog dr Stefan Lanka.

Sve razne vrste tvari za koje se tvrdi da izazivaju rak ispada da ga ne izazivaju, već ga kompliciraju, često vrlo teško, a to su po dr Hameru, prije svih kemijske tvari i postupci koji se koriste u liječenju raka. Najgore su upravo kemoterapija i X-zračenje. I to je težak paradoks suvremene medicine.

Što je još zanimljivije dr Hamer je otkrio da pojava metastaza u organizmu prethodi emocionalni stres koji dožive oni koji se suoče s dijagnozom raka kao vrlo “teške i smrtonosne bolesti”. To je trenutak kada kancerozne stanice počinju putovati preko arterija, a što se nikada ne događa odmah na početku stvaranja raka. Hamer tvrdi da životinje nikada ne dobivaju metastaze jer ne razumiju dijagnozu – “VI IMATE RAK!”

Zato za onoga kome je dijagnosticiran rak ništa nije gore od straha i panike koja ga u tom trenutku obuzme. A da strah i panika od otkrivanja raka budu prisutni kod ljudi diljem svijeta izgleda najviše doprinose mediji puni priča o borbi suvremene medicine s ovom “opakom bolešću”. Istodobno građani se neprekidno upozoravaju da je vrlo važno da redovito vrše preventivne preglede radi “ranog otkrivanja bolesti”.

Ali, prema doktoru Hameru formiranje tumora predstavlja prirodan proces reparacije tkiva i on se događa u životu svakog čovjeka i predstavlja urođen prirodni program samoodržavanja. Možete li zamisliti koliko ljudi na svijetu je u svom organizmu razvilo tumor, a da zato što nisu “na vrijeme “otišli kod liječnika na razne screeninge, nikada nisu ni saznali da ga imaju ili su ga imali.

“Što se tiče dijagnosticiranja raka, tvdi dr Hamer,” oko 40% posto rutinskih pregleda otkriva stare učaurene tumore, koje treba ostaviti i ne dirati ih. Ukoliko ovakva dijagnoza prouzokuje nove stresove, kao što je to stres izazvan strahom od bolesti ili smrti, treba se odmah usredotočiti na ove konflikte. U svakom slučaju, nikada ne treba paničariti ili strahovati od “metastaziranja kanceroznih stanica”.

Hamer također tvrdi da tumor mozga zapravo ne postoji jer se stanice u mozgu nakon rođenja više ne mogu umnožavati. Ono što se na skeneru vidi i što su liječnici ranije često otkrivali kao tumor zapravo je bezopasno vezivno moždano tkivo sačinjeno od glija stanica, koje se javljaju u drugoj fazi izlječenja na mjestu Hamarovog žarišta, kada koncetrični krugovi na CT snimku počinju blijediti i pretvaraju se u mrlju. Ovo vezivno moždano tkivo počinje ispunjavati prostor u kojem je nastala HH lezija. Na tom mjestu zato nastaje povećana krutost tkiva, i to ne izaziva tegobe sve dok organizam ne doživi novi konflikt na istom mjestu. To se na CT snimku može obojiti bijelom bojom i jasno se vidi. Na žalost, kirurzi su skloni to fizički uklanjati i pacijenta osloboditi bolova, ali time naprave nova oštećenja. Dakle, očito je da se u liječenju raka mora prvo poći od rješavanja energetskog konflikta. Zanimljivo je da se uglavnom sve alternativne terapije (o kojima smo ranije pisali) koje su se pokazale uspješnima u fizičkom smislu svode na ubacivanje elektrona u kancerozne stanice (koje rade anerobno) i to iz kisika.

PRVI KORAK U LIJEČENJU RAKA JE RJEŠAVANJE KONFLIKTA!

S obzirom da je liječenje simptoma uvijek razmjerno intenzitetu trajanja konflikta u aktivnoj konfliktnoj fazi, treba uvijek nastojati da se konfikt riješi što je prije moguće i organizam upravo to nastoji sam uraditi.

Ukoliko konflikt ne može se razriješiti zbog postojanja prisile, primjerice dugotrajne jake emocionalne nestabilnosti, umanjivanje njegovog intenziteta je najvažniji korak. Izrazito aktivan konfikt koji dugo traje – lišava tijelo energije do razine kada organizam propada i jedinka umire od onoga što se naziva kaheksija. Narod za mršave ljude u terminalnoj fazi bolesti jednostavno kaže – izjeo ga rak.

Za vrijeme aktivne konfliktne faze uglavnom se ne uočava nikakva fizička promjena u organizmu koja bi se mogla okarakterizirati kao simptom bolesti. Simptom se pojavljuje tek u drugoj fazi, u fazi zalječivanja.

Na primjer, tumori koji se razvijaju za vrijeme prve faze, kao rak pluća, žljezdani rak dojke, jetre, gušterače itd. obično detektiraju samo prilikom rutinskog pregleda (PSA test, mamogramu, Pap test) kroz takozvano “rano skeniranje” ili medicinskim pretragama koje imaju zadatak da nešto pronađu. Ali sva takva skeniranja, rendgenska snimanja i sve druge vrste pregleda (skopia) mogu u stvari biti okidač novog stresa, koji ima za posljedicu stvaranje novog konflikta, jer i samo suočavanje sa pregledima u emocionalnom smislu može izazvati konflikt zbog zabrinutosti, straha od mogućeg pozitivnog nalaza, straha od smrti i sl. Svi ovi stresovi tako vode stvaranju novih kancera.

Opći pad energije, umor, glavobolja, otok, zapaljenje, groznica, zagnojenost itd. su sve to naznake da je neki postojeći konflikt riješen i da je sada organizam u fazi izlječenja prirodnim procesom. Tako većina “bolesti” (kako to suvremene medicina tumači) uključujući intraduktalni rakdojke (na koji otpada oko 25 posto svih karcinoma dojke), maternice, rak bronha ili ne-Hodgkin limfom tretiraju se surovom alopatskim medicinom i medikamentima, kada su već u procesu samoizlječenja.

CITOSTATICI UBRZAVAJU RAST TUMORA

“Kemoterapija i radijacija su tako vrlo brutalni napadi na organizam koji sam nastoji se reparirati i zaliječi i on se tako emocionalno (energetski) batrga naprijed i natrag između nade i panike i to je najteža situacija za pacijenta i izaziva mnogo teže komplikacije”, trvrdi dr Hamer.

“Kirurško odstranjivanje tumora se preporuča samo ako vitalni živci, arterije ili drugi putevi za opskrbu ili eliminaciju otpadnih produkata su pogođeni, primjerice opstrukcija crijeva, žučnog mjehura ili dušnika. Ovo se događa u 15 do 20 posto slučajeva i to su i jedini slučajevi kada tumor vodi do komplikacija. Učaureni (inkapsulirani) tumori koji se ne mogu sami razgraditi zbog odsustva neophodnih mikroba, mogu biti uklonjeni kirurški, ukoliko pacijentu smetaju, savjetuje dr Hamer.

Što se tiče korištenja medikamenata doktor Hamer smatra da se moraju koristiti samo kada imaju učinak koji je u skladu s onim što organizam sam nastoji učiniti kako bi se izliječio. Davanje medikamenata sa simpatikotoničnim efektom koji tonus oganizmu ubrzavaju i podižu krvni tlak pojačavajući konfliktativne simptome (produžava konfliktu aktivnu fazu i čak je pojačava) dok medikamenti sa vagotoničnim efektoma čine suprotno. Dakle, očito je da “za vrijeme konfliktno aktin faze, pacijent treba dobiva samo” vagotonične “lijekove koji smanjuju stanje stresa.

Prema doktoru Hameru, antiobioticima ometaju ili potpuno prekidaju prirodnu reparaciju koju obavljaju neki mikrobi na određenom organu. Naime, svi antibiotici, kortizon, antihistaminici i antinflamatorni medikamenti su simpatikotonični medikamenti sa stimulativnim učinkom. Kad se koriste za vrijeme faze izlječenja (vagotonične) oni očito ometaju ili prekidaju prirodan proces izlječenja.

Simpatikotonični medikamenti su ipak preporučljivi u slučaju intenzivne faze liječenja s potencijalno ozbiljnim komplikacijama, posebno za vrijeme kriza nalik epileptičnim, naglašava dr Hamer.

Da dodamo i jednu zanimljivost koja nije vezana za dr Hamera, a to je da nikotin iz cigara djeluje protuupalno, i to čini upravo preko vagus živca. Zato nikotin i djeluje umirujuće kod nervoznih ljudi. Zašto je onda toliko važno zabraniti pušenje, koje mnoge pod stresom očito smiruje? Ne dovodi li ovo one koji su postali ovisnici o nikotinu u još jednu stresnu situaciju? Da li je to pravi razlog za opću hajku na pušače, pošto dokaza da cigarete izazivaju rak – nema?

Davanje medikamenata, kao i herbalnih dodataka ili hranjivih dodataka, prema dr Hameru, mora biti uvijek u skladu s time u kojoj je fazi organizam – da li aktivnoj konfliktnoj fazi (koju nastoji riješiti i) ili u fazi reparacije nakon oštećenja.

Sedativi i “omamljivači” koji se uzimaju u dugom razdoblju mogu postojeći aktivni konflikt premodelirati tako da on postane odgođen konflikt. Oni drastično umanjuju motivaciju i ukupnu energetsku snagu organizma neophodnu da se konflikt razriješi.

Svi citostatici su otrovni simpatikotonični agensi. Oni ubrzavaju rast tumora koji se razvija za vrijeme aktivne – konfliktne faze. Istovremeno oni umanjuju elastičnost moždanog tkiva koje je uključeno u proces liječenja i stvrdnjavaju ga. Preko hemo tretmana moždani otok se naizmjenično skuplja i širi i konačno, ovaj “harmonikaški” efekt može dovesti do cijepanja moždanog tkiva s ozbiljnim posljedicama.

Tretmani X-zračenjem također imaju citotoksičan efekt. Ukoliko se zračeni organizam uspije oporaviti od ovakvog tretmana vidjet ćemo u njemu leukemiju i to biološki izaziva efekt samosmanjivanja koji uključuje i kosti.

Jedna od najstrašnijih stvari u suvremenoj medicini kod oboljelih od raka je davanje morfija: “Samo jedna injekcija morfija data pacijentu u najdubljoj fazi vagotoniji može biti fatalna. On izaziva promjene u mozgu, paralizira crijeva i kompletno onemogćava funkciju reparacije tako što jednostavno onemogućava funkcioniranje čitavog organizma pošto slabi njegov životni nagon”.

“Bolovi u toj drugoj fazi reparacije su stvari dobar znak, znak oporavka, ali konvencionalna medicina to ne shvaća tako, već to vidi kao približavanje smrti. I pomoću mofijuma pomaže organizmu da umre. I zaista vrlo brzo, organizam tako tretiran umire, ali ne od raka već od “lijeka”, tvrdi doktor Ryke Geerd Hamer.

MEDICINSKI ESTABLIŠMENT NE PRIHVAĆA NOVU MEDICINU

Ovakvim svojim tvrdnjama i načinom tretmana pacijenata (kojih je kod doktora Hamera bilo sve više) on je zadao težak udarac farmakobiznisu koji na suvremenim bolestima zarađuje stotine milijardi dolara godišnje. Geerd Hamer je zapravo u potpunosti negirao samu suštinu liječenja kakvu spovodi već desetljećima alopatska medicina iza koje danas stoji Svjetska zdravstvena organizacija i čitav Međunarodna medicinski establišmment. I to moćni farmakobiznis nije mogao podnijeti.

Kada je dr Hamer 1982. htio na sveučilištu u Tübingenu (u Njemačkoj) predstaviti svoju znanstvenu teoriju (sa svim znanstvenim referencama i dokazima koje je prikupio) – odbijen je bez obrazloženja. O njegovim znanstvenim tezama nisu htjeli (nisu smjeli) dati nikakvu službenu ocjenu. Jedno vrijeme su šutili, a onda je sveučilišni odbor od doktora Hamera tražio da se odrekne svojih teza pod prijetnjom da će raskinuti s njim ugovor o radu. Ovakva ucjena je bila bez presedana u povijesti sveučilišta.

Hamerove teze nitko znanstveno nije opovrgao. Pošto se nije htio odreći svog rada, dobio je otkaz i ovorio je privatnu liječničku praksu. Mediji su ga onda napadali zbog nastojanja da liječi rak – “opaku bolest” za koju se podrazumijeva, valjda, da se ne može tako jednostavno liječiti. Posprdno su ga nazivali “doktorom za rak”, šarlatanom i kriminalcem koji naivne ljude zavitlava i odvlači ih od pravog medicinskog tretmana koji bi im spasio život.

Ozlojeđeni pacijenti, koji su u njegovoj klinici vidjeli jedini spas od smrti (nakon što su već prošli otrovne i invazivne tretmane alopatske medicine koja im nije pomogla), organizirali su se i pisali žalbu državnim tijelima zbog proganjanja doktora Hamera, ali je njihovo pismo vraćeno pošiljatelju sa naznakom – da ga je nemoguće uručiti !

Hamerova privatna klinika u Katzenelbogenu je tako 1985. odlukom suda zatvorena, a pacijentima koji nisu željeli je napustiti, zaprijećeno je uhićenjem.

Da bi mu oduzeli licencu i spriječili ga da dalje radi liječničku praksu, po zakonu Njemačke, morali su utvrditi da je mentalno nesposoban za rad, pa je dr Hamer pozvan na psihijatrijski pregled. Pošto je on to odbio, “ugledni” psihijatrijski savjet koji je bio sačinjen od “najistaknutijih njemačkih psihijatara” (kako ih je establišment rangirao) utvrdio je, bez pregleda, da je dr Hamer psihopat i da nije sposoban za racionalno rasuđivanje. Zaključak su izveli na temelju toga što nije htio odreći svoje teorije (koju su oni protumačili čistom uobraziljom) i nije htio prihvatiti načine liječenja raka koje je propisivala konvencionalna (alopatska) medicina.

Pošto je 1997. godine utvrđeno da je iako bez licence za rad dao trima osobama oboljelim od raka medicinski savjet, uhićen je i stavljen 19 mjeseci u zatvor.

I tužiteljstvo u Austriji je povelo spor protiv Hamera, ali je moralo uvaži činjenicu da je od 6500 pacijenata oboljelih od raka, njih 90 posto ostalo u životu i pet godina nakon njegovog liječenja iako su svi bili u teminalnoj fazi bolesti.

Pored dr Hamera, u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj i danas se vrši sudki progon svih zagovornika Nove Medicine, dok je samo sud u Španjolskoj zaključio da nije u mogućnosti da utvrđuje koja je medicinska teorija ispravna, a koja nije. Tako se dr Hamer jedno vrijeme preselio u Španjolsku.

Ali, 2001. istaknuti neurolog Dr. Tereza fon Schwarzenberg, koja i sama pripada nobl kruigovima javno se založila da se ova teorija ipak mora službeno vrlo ozbiljno preispitati, a samog dr Hamera u slučaju da se pokaže da je u pravu darivati ​​Nobelovom nagradom.

Ona je čak u svojoj knjizi i kemoterapiju u potpunosti osporila. Mediji su se tako našli u nedoumici kako da se posprdno odnose prema nekome iz vlaastelinskih struktura, pa su zašutjeli. Ali, ne lezi vraže jer sve je to samo dio perfidne igre da se Nova Medicina ipak kako tako kompromitira i prevali na svoj kolosijek.

Tako su počele preko noći nastajati brojne klinike koje prihvaćaju Hamerove teze i čak promoviraju Novu Germanskim Medicinu. Ali, samo dr Hamer zna da oni to rade na jedan pokvaren i iskrivljen način. Dr Hamer se zato od mnogih ograđuje različitih pismima preko Interneta, s obzirom da su mu glavni medicinski i populistički mediji nedostupni.
 
Kako kontrolirati vlastito zdravlje Novom medicinom saznajte u videu: 
 

 
(ivonazivkovic.net/uredio i preveo:nsp)