RASPADA SE IZNUTRA: Carstvo se urušava, dolazi druga Imperija

Priča je uvijek ista: neka nacija nesretnim spletom okolnosti postane moćna, mnogo moćnija od ostalih, čime postaje dominantna. Međutim, svemu tome u jednom trenutku dođe kraj, a u međuvremenu ista ta supersila postaje korumpirana svojom moći

Kako se kraj približava, oni koji su zaslužni za kolaps carstva pribjegavaju svim vrstama očajničkih mjera – svih osim jedne: odbit će čak i uzeti u obzir činjenicu da se njihovom carstvu bliži kraj i da se trebaju pomiriti s tim.

Približavanje kraja može se vidjeti u rezultatima carstva koji su sve gori što se carstvo više trudi. Nakon Drugog svjetskog rata, SAD je pomogla Njemačkoj i zapadnoj Europi da se ponovno izgrade.

Japan i Južna Koreja su također imale koristi od SAD. U Vijetnamu, Laosu i Kambodži, koji su ozbiljno uništeni od strane SAD, bilo je drugačije. Vijetnam je bio u potpunosti poražen, Kambodža je preživjela genocid, a neoborivi Laos, država koja je najviše bila bombardirana na cijelom svijetu, oporavio se sam od sebe.

Prvi Zaljevski rat je prošao još gore: u strahu od kopnene ofanzive u Iraku, SAD je pauzirala svoju politiku svrgavanja vlasti i instaliranja marionetskog režima, ostavljajući da sve stoji u zraku gotovo čitavo desetljeće. Kada je SAD konačno napao Irak, uspješno ubijajući brojne civile i uništile veći dio infrastrukture, ostavljajući od nekadašnje države samo leš.

Slični rezultati se mogu uočiti na mnogim mjestima gdje je SAD želio da se umiješa: Somalija, Libija, a nedavno i Jemen. Bolje da ne spominjemo Afganistan, pošto nijedno carstvo nije uspjelo ostvariti dobre rezultate tamo.

Dakle, trend je nepogrešiv: dok je na svom vrhuncu carstvo uništavalo kako bi ponovno izgradilo svijet prema sebi, pred kraj ono uništava samo radi uništenja, ostavljajući iza sebe leševe i ruševine.

Još jedan nepogrešivi trend je učinkovitost trošenja novca na “obranu” (odnosno u slučaju SAD na “napad”). Bogata vojska nekad može biti uspješna, ali i to se vremenom promijenilo. Ona poznata američka industrijska moć koja je bila evidentna za vrijeme Drugog svjetskog rata više nema. Sada je glavni cilj da se troši na vojsku, bez obzira na to što se time postiže.

Ono što se postiže jeste da najnoviji F-35 ne može letjeti. Najnoviji nosač aviona ne može lansirati zrakoplove bez da ih uništi ukoliko su opremljeni pomoćnim spremnicima potrebnim za borbene misije. Tehnološki najnaprednijeg AEGIS razarača može onesposobi nenaoružani ruski zrakoplov s opremom za elektroničko ratovanje.

Ipak, i bez obzira na to, Amerikanci vole svoje oružje i daju ga na sve strane kako bi pokazali potporu. Međutim, ova oružja često završe u pogrešnim rukama: ona koja su poklonjena Iraku su sada u rukama ISIS-a, ona koja su poklonjena ukrajinskim nacionalistima sada su prodana sirijskoj vladi, ona poklonjena Jemenu su sada u rukama Huta. Dakle, ni učinkovitost pretjeranog vojnog trošenja više nije ono što je bila.

Pošto strategija “uništavanja s ciljem stvaranja” više ne drži vodu, iako još uvijek postoji ambicija dominiranja svjetskom politikom, ono što ostaje je ubojstvo.

Glavni alat vanjske politike postao je političko ubojstvo: bilo da je u pitanju Sadam Hussein, Moamer Gadafi, ili Osama bin Laden, cilj je samo da oni budu ubijeni. Iako se obično cilja na vrh organizacije, cjelokupno stanovništvo mora snositi posljedice ubojstva.

Nedavno je general SAD u mirovini na televiziji rekao da je, radi preokreta situacije u Ukrajini, potrebno početi s ubijanjima Rusa. Rusi su u nevjerici slušali ove idiotarije, a zatim pokrenuli tužbu protiv njega. Sada ovaj general neće biti u mogućnosti putovati u mnoge države diljem svijeta jer bi mogao biti uhićen i odveden u Rusiju na suđenje.

Vidite, iako možda ne djeluje tako, ubijanje je ilegalno. Pozivanje na ubojstvo je također ilegalno. Amerikanci su sebi dali dozvolu da ubijaju iako nisu prvo pomislili da li imaju ovlasti za to. Može se očekivati ​​da će oni, kada jednom njihova moć zamre, postati deklasificirani s globalnih hegemona na proste ubojice.

Kako se carstvo urušava, oni rade svom stanovništvu isto što su činili drugima. Kada Amerikanci shvate tko je njihov pravi neprijatelj, neće im više biti potreban niti jedan drugi. Pravi “bumerang efekt”.

Međutim, to je samo početak. Sve će biše biti vojnika SAD na ulicama i u gradovima SAD, koji će širiti uništenje isto kao što su to činili u Iraku ili Afganistanu.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)