Nuklearna opasnost Bliskog istoka može biti samo Izrael, a ne Iran, Sirija,…. !

Jedina stvarna nuklearna sila na Bliskom istoku je država Izrael za koju se previđa da ima između 200 i 300 nuklearnih glava. Osim toga Izael je jedina nuklearna sila na svijetu koja nije potpisnik niti jednog sporazuma o nuklearnoj energiji i naoružanju

Nuklearni projektili su do sada primijenjeni samo dva puta u ljudskoj povijesti. Oba puta su imali devastirajuće posljedice koje još i danas trpe Hirošima i Nagasaki. Od tada je proteklo 67 godina i danas je čovječanstvo itekako svjesno moći tog tipa naoružanja. Moć oduvijek ljude privlači i to razorno nuklearno oružje onome tko ga posjeduje jamči određenu stratešku prednost, a samim time i dodatno strahopoštovanje potencijalnih neprijatelja.

Do danas smo već posvjedočili brojnim vojnim intervencijama koje su imale za zadatak preveniranje nuklearne opasnosti. Sjetimo se samo ofenzive na iračkog vođu Saddam Husseina i njegovo nuklearno naoružanje, zatim raznih priča o Gaddafijevom nuklearnom oružju, sada aktualnom Ahmedinedžadovom Iranu i sl. Kad se govori o nuklearnom naoružanju, još uvijek vlada hladnoratovska slika o tome, pa prevladava dojam o Amerikancima i Rusima kao nuklearnim silama, dok ostali tu energiju koriste samo u mirnodopske svrhe proizvodnje električne energije.

Ta slika, nažalost, nije točna i danas u svijetu imamo točno 9 nuklearnih sila. To su Rusija, SAD, Kina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska kao deklarirane sile, a osim njih tom društvu još pripadaju Sjeverna Koreja, Pakistan, Indija i rijetko spominjani Izrael

Iz navedenog je jasno vidljivo da je jedina stvarna nuklearna sila na Bliskom istoku država Izrael za koju se previđa da ima između 200 i 300 nuklearnih glava. Osim toga Izael je jedina nuklearna sila na svijetu koja nije potpisnik niti jednog sporazuma o nuklearnoj energiji i naoružanju. Izrael je odbio pristupiti “Nuclear Non-Proliferation Treaty” tj. paktu o ne-širenju nuklearnog naoružanja. Izrael se nikad nije jasno očitovao o svom nuklearnom naoružanju, ali ga ni ne niječe.

Razvijali su ga u suradnji sa Južnoafričkom Republikom, koja se doduše javno odrekla svog nuklearnog naoružanja i po tome postala jedinstvena u svijetu. To nuklearno oružje Izraelu daje veliku stratešku prednost u regiji i sigurno žele zadržati tu privilegiranu poziciju. Zbog toga se svim diplomatskim načinima bore protiv najmanjih naznaka pokušaja zemalja u okruženju da proizvedu nuklearno oružje. Osim diplomatskih pokušaja, Izrael je i vojno djelovao.

Poznate su dvije vojne operacije, prva je nazvana Opera i to je bio svojevrsni izraelski preventivni zračni napad na irački nuklearni reaktor 1981. godine. Jedino je tada protestnu notu uložila Francuska, jer je jedan njihov znanstvenik tada poginuo, dok protuzračna obrana Saddama Husseina nije stigla ni reagirati. Druga njihova intervencija Orchard se zbila 2007. godine u Siriji.

Izraelski borbeni zrakoplovi su tada po istom receptu izveli preventivno bombardiranja, ali uz pomoć specijalnih snaga koje su infiltrirane na terenu mete označile laserima. To grubo kršenje brojnih međunarodnih normi nitko nije kritizirao, a sirijski predsjednik Bashar al-Assad je spriječio pad svoga rejtinga tako da je taj incident banalizirao, ocijenivši ga “bombardiranjem praznog i nedovršenog vojnog kompleksa”. Istraživači IAEA na terenu nisu pronašli neke veće inkriminirajuće količine radioaktivnih tvari, a istraga je potrajala do prošle godine kada je naprasno zaključeno da je to bilo postrojenje u kojem je Sirija gradila nuklearno oružje, uz pomoć Sjeverne Koreje.

O dvostrukim mjerilima svjedoči i činjenica da se Saudijskoj Arabiji tolerira razvoj nuklearnog oružja jer je ona zapadnjački saveznik. Kralj Abdullah al-Saud želi svoje energetske potrebe zadovoljavati iz izvora alternativnih nafti koju želi i dalje skupo prodavati. Ista stvar se brani Iranu, nitko ne žali ekonomski snažan Iran, a Rusko i Kinesko savezništvo je iznimno suzdržano.

Situacija s potencijalnom intervencijom na Iran je složenija, iz nekoliko razloga. Izrael nema dovoljno vojne tehnologije da to sam izvede, i bez pomoći SAD-a je za sada to nemoguće, inače bi već sigurno pokušali s kirurški preciznim napadima.

Nemoguće, jer im je Iran van dometa lovaca koji bi se u slučaju napada trebali opskrbljivati gorivom u zraku, a to zahtjeva zračne cisterne i letjelice podrške kojih za sada nemaju dovoljno. Drugi problem je što su Iranska postrojenja ukopana unutar planina i zaštićena s puno modernog cementa, a samo SAD-a posjeduje projektile za penetriranje tako sigurnih bunkera. U slučaju eventualnog napada, letjelice SAD-a mogu poletjeti iz baze u Kuvajtu ili sa nosača zrakoplova.

Opasno je i malo vjerojatno da će Izrael pokušati nešto bez pomoći SAD-a, iako njihova diplomacija neprestano prijeti da oni neće čekati ničiju pomoć ni dozvolu. Obamina aministracija će djelovati ovisno o političkom rejtingu, izbori su za 4 mjeseca i sada si ne mogu dopustiti novi Irak ili novi Afganistan dok bi im jedna brza i efikasna ”mirovna” intervencija koristila. Nažalost Iran je trenutno pretvrd orah za ”blitzkrieg”.

Osim neprijateljstva sa Iranom, Izrael je u napetim odnosima sa danas aktualnom Sirijom i Egiptom. Prvi put se zaratio s njima još 1967.godine. Druga eskalacija sukoba je bila 1973. godine. Oba puta oko istog teritorija, s Egiptom oko poluotoka Sinaj, a sa Sirijom oko Golanske visoravni. Danas su ta dva Izraelska protivnika jako oslabljena i Izrael gomila vojsku na njihovim granicama. U Egiptu su na vlast došla Muslimanska braća, kojima je Mossad tijekom vremena puno incidenata podmetao, a u Siriji se rasplamsao građanski rat. Sa vojno strateškog gledišta ovo je prilika Izraelu da riješi neka pogranična pitanja u svoju korist. Na granici sa Sirijom služe i hrvatski vojnici u sklopu UNDOF mirovne misije, nadgledaju planinu Hermon, oko koje se danas ponovno aktualiziraju nemiri.

Iz svega je vidljivo da Izraelu ne nedostaje potencijalnih meta. Političke i ekonomske volje za intevenciju imaju, a upravo često bezrazložno optuživani SAD je njihova kočnica bez koje bi već bilo otvorenijih sukoba. Izrael optužuje Siriju za pomaganje Hamasa i Hezbolaha te samo čeka izliku za intervenciju. S druge strane izraelski ministar vanjskih poslova nedavno je izjavio: “Više smo zabrinuti zbog Egipta nego zbog Irana”.

Kristalno je jasno tko na Bliskom Istoku posjeduje najsofisticiraniju vojnu tehnologiju, zna se tko ima protektorat najveće vojne sile SAD-a, Izraelska obavještajna mreža je daleko naprednija od susjednih, te ono najbitnije svi znaju tko na Bliskom istoku jedini ima efikasno i spremno za lansiranje nuklearno oružje.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr, youtube.com/uredio:nsp)