Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » ZDRAVLJE I MEDICINA » Kako se provodi sustavno trovanje čovječanstva?

Kako se provodi sustavno trovanje čovječanstva?

fluorid-vodaU kontekstu korporacijskog porobljavanja svijeta kojeg provode samoproglašene elite, neki zaključuju da se fluor prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi, zbog djelovanja na kemijske procese u mozgu. Fluorid bi prema tom tumačenju mogao biti i jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo

Čudna vremena, doista – zdrave namirnice se propagandom sotoniziraju, a zakonima zabranjuju, dok se otrovi propagandom pretvaraju u ljekovite tvari. Ne treba čuditi što je takva iracionalna naopakost mnoge dovela do zaključka da je posrijedi sustavno trovanje čovječanstva s ciljem slabljenja imunološkog sustava, smanjenja populacija, te slabljenja volje i životne snage u ljudima djelovanjem na kemiju organizma, kako bi bili bolji materijal za pokorne i tupe građane orvelovske fašističke države. To se radi kroz razne tvari i elektromagnetska zračenja, a neki od ‘osumnjičenih’ sastojaka svakako su fluoridi. Natrijev fluorid, npr, uobičajen je sastojak otrova za štakore i žohare, anestetika, hipnotika, psihijatrijskih lijekova i vojnog živčanog plina i – vode i pasti za zube.

Dok se u SAD-u fluorodi stavljaju u vodovod (navodna preventiva protiv kvarenja zubi), mi smo sretnije ruke. Nas dohvaćaju, recimo, kroz paste za zube. U jednom dućanu sam pregledao svih tridesetak vrsti paste za zube u potrazi za nekom bez fluorida i nisam našao niti jednu. A pisalo je – širok izbor pasti. Kao i obično, izbor je samo privid i ambalaža.

“Zubi su prozori u ono što se zbiva s kostima”

Časopis Environmental Health Perspectives objavio je 2012. vijest o studiji Harvardske škole za javno zdravlje koja je potvrdila da visoke razine fluorida u pitkoj vodi djeci dramatično snižavaju kvocijent inteligencije. Razlika može biti tolika da kod djece, koja sama po sebi imaju niži kvocijent, može izazvati poteškoće u učenju. Znanstvenici s Harvarda ustanovili su da učinci fluorida na inteligenciju mogu početi u maternici, kroz placentu.

Njihova studija, pisalo je, koja je analizirala 27 prethodno objavljenih istraživanja, prva je koja je potvrdila učinke fluorida na inteligenciju djece i otkrila direktnu vezu između rezultata mjerenja IQ-a i razina fluorida u javnoj vodoopskrbi. Fluorid je neurotoksin, a ljudi kroz vodu gutaju 1000 puta više tog neurotoksina od ijednog drugog, što može bitno utjecati na razvoj mozga.

Učinak izlaganja fluoridu se može vidjeti kod američke djece i u drugim vidovima. Veliki broj (do 80 posto u velikim gradovima) mladih Amerikanaca ima dentalnu fluorozu, prvi vidljivi znak ekstenzivnog izlaganja fluoride. Njen znak su bjelkaste mrlje ili točke, pogotovo na prednjim zubima, ili tamne mrlje i pruge u ozbiljnijim slučajevima. U javnosti je slabo poznato i to da se fluorid akumulira u kostima. Kako je objasnio Paul Connett, profesor kemije na sveučilištu St. Lawrence: “Zubi su prozori u ono što se zbiva s kostima”. Stoga ne čudi ni to da su zadnjih godina pedijatrijski specijalisti za kosti izvijestili o alarmantnom povećanju fraktura među mladim Amerikancima.

Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, koriste se za trovanje štakora, a bili su dio otpada u proizvodnji eksploziva i drugih oružja, pa bilo ga je vrlo skupo zbrinjavati dok mu upotreba nije nađena u vodi za piće. Jedan početak priče jest nakon 2. svjetskog rata. Američka vlada poslala je znanstvenika Charlesa Eliota Perkinsa da preuzme upravu ogromnih kemijskih pogona IG Farbena u Njemačkoj. Njemački kemičari su Perkinsu opisali plan koji su napravili tijekom rata, a kojega je njemački generalštab prihvatio, da kontroliraju stanovništvo u bilo kojem području time što će u pitku vodu masovno stavljati natrijev fluorid, što je metoda koja se već koristila u njemačkim i ruskim logorima za ratne zarobljenike i sovjetskim gulazima u Sibiru, da bi ih se napravilo “glupima i poslušnima”, kako je to jedan autor opisao. IG Farben je tijekom rata razvio planove fluoridizacije okupiranih zemalja, jer je otkriveno da ona uzrokuje blagu štetu na određenom dijelu mozga, čime otežava pogođenoj osobi da brani svoju slobodu i čini je poslušnijom prema autoritetima.

Milijuni tona fluorida za projekt Manhattan

Drugi početak priče mogao bi biti 1944. kad se u području niz vjetar od kemijske tvrtke E.I. DuPont de Nemours u Deepwateru (New Jersey) dogodilo ozbiljno zagađenje fluoridom. Tvornica je proizvodila milijune tona fluorida za potrebe projekta Manhattan, tj. za proizvodnju atomske bombe. Na farmama u okruzima Gloucester i Salem, poznatima po visokoj kvaliteti voća i povrća, u ljeto 1944. farmeri su počeli izvještavati da su im breskve spaljene, perad je umirala, a seljaci koji bi jeli svoje proizvode ponekad bi cijelu noć i sljedeći dan povraćali. Konji su se razboljivali i noge su im se kočile, a krave nisu mogle stajati, već su pasle ležeći na trbusima. Tko ne bi jedva dočekao da tu tvar namaže na svoju četkicu za zube?

Farmeri isprva nisu znali o čemu se radi, a nisu znali ni da je incident privukao pažnju projekta Manhattan i Vlade, koji su istraživali pritužbe na isparenja iz tvornice. Po završetku rata seljaci su tužili DuPont i projekt Manhattan za štetu napravljenu fluoridom. Bila je to prva tužba protiv američkog programa razvoja atomske bombe. Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti otkrivaju da su mobilizirani razni uredi da bi se na sudu porazilo farmere, jer su 1946. SAD počele masovnu proizvodnju atomskih bombi. Nijedna druga nacija još nije testirala nuklearno oružje, pa se činilo da je A-bomba temelj za predvodničko mjesto u poslijeratnom svijetu, a tužbe bi mogle poremetiti razvoja bombe za koji je fluorid bio neophodan.

Ured za kemijsko ratovanje počeo je raditi testove i skupljati podatke, ali ne za dobrobit ljudi već za eventualne sudske procese. U međuvremenu, stanovnici tog kraja bili su u panici. Rješenje tog problema „odnosa s javnošću” je svom šefu, pukovniku Staffordu L. Warrenu, šefu medicinskog odjela, predložio dr. Harold C. Hodge, voditelj toksikologije fluorida u projektu Manhattan, u tajnom memorandumu od 1. svibnja 1946: “Bi li bilo korisno pokušati parirati lokalnom strahu od fluorida kod dijela stanovnika okruga Salem i Gloucester kroz predavanja o toksikologiji fluoride i možda upotrebljivosti fluorida kod zdravlja zubi?” Takva su predavanja zaista započela, prvo za građane New Jerseya, a potom i za ostatak nacije tijekom hladnog rata. Farmeri su umireni financijskim nagodbama, no morali su odustati od sadnje breskvi jer stabla, spaljena incidentom više nisu bila dobra, a krave i konji su hodali ukočeno. Njihove žalbe prekrio je zaborav.

Potajna testiranja fluorida na pacijentima u bolnicama

Ideja da fluorid preventivno djeluje na karijes nastala je u SAD-u još 1939., kad je znanstvenik Gerald J. Cox, zaposlenik ALCOA-e (najvećeg proizvođača otrovnog fluoridnog otpada), također u strahu od tužbi za štetu učinjene fluoridom, izložio fluoridu neke laboratorijske štakore i zaključio da zbog fluorida imaju manje šupljina u zubima, te ustvrdio da bi se fluorid trebao dodavati u nacionalnu opskrbu vodom. Kad je 1947. Oscar R. Ewing, dugogodišnji odvjetnik ALCOA-e, imenovan šefom Federalne agencije za sigurnost, što je bio položaj s kojega je upravljao i Službom za javno zdravstvo, tijekom sljedeće tri godine 87 novih američkih gradova počelo je fluoridizirati svoju vodu, uključujući kontrolni grad u studiji o fluoridizaciji vode u Michiganu, što je eliminiralo mogućnost da to bude znanstveni, objektivni test sigurnosti.

Zapravo, fluor nema skoro nikakvog efekta u preventivi kvarenja zuba kod ljudi. Na Novom Zelandu je 1990. godine dr. John Colquhoun natjeran na prijevremenu mirovinu nakon što je obavio znanstvenu studiju na 60.000 djece školskog uzrasta i dokazao da ne postoji nikakva razlika u stopi kvarljivosti zubi kod djece koja žive na područjima gdje se obavlja fluoridizacija vode od onih koji žive na područjima gdje se to ne čini. Hildebolt je 1989. s kolegama proveo studiju na 6000 djece školskog uzrasta, s istim rezultatom kao i istraživanje koje je 1990. napravio dr. John Yiamouyiannis na 39.000 školske djece, koje je također potvrdilo da nema nikakve koristi za zube od korištenja natrij-fluorida.

Kako je fluorid bio ključna kemikalija projekta Manhattan za proizvodnju uranijeve i plutonijeve bombe, bili su ga potrebni milijuni tona. Trovanje fluoridom, a ne radijacijom, iskrsnulo je kao najveća zdravstvena opasnost i za radnike i za obližnje zajednice. Znanstvenicima koji su proizveli atomsku bombu naređeno je da pribave upotrebljivi dokaz za obranu u sudskim parnicama, pa su počeli groznu praksu. Potajno su testirali fluorid na pacijentima u bolnicama koji nisu ništa sumnjali, kao i na mentalno zaostaloj djeci. Nije da nisu znali s čime imaju posla. U memorandumu projekta Manhattan od 29. travnja 1944 piše: “Klinički dokaz ukazuje da uranij-heksafluorid može imati veliki učinak na središnji živčani sustav (…) Čini se da je F-komponenta (fluorid) uzrok tome, a ne T-faktor (uran)”.

Studije fluorida pod oznakom tajnosti

Nakon žalbi stanovnika New Jerseya, da bi se preduhitrile tužbe prema programu A-bombe, za provođenje eksperimenata određivanja toksičkih učinaka fluorida angažirano je sveučilište Rochester. Novac za istraživanje zdravstvenih učinaka tekao je u milijunima od projekta Manhattan i organizacije koja ga je naslijedila, Komisije za atomsku energiju. Brak vojne tajnosti i medicinske znanosti izrodio je deformirano dijete. Sveučilište Rochester je studije fluorida stavilo pod oznaku tajnosti, s kodnim imenom Program F, a trajale su sve do ranih 1950-ih.

Program F se, naravno, nije bavio dječjim zubima. Trebao je pribaviti znanstvenu municiju za suđenja, pa ne čudi da mu je direktor bio isti onaj dr. Harold C. Hodge koji je vodio istragu za projekt Manhattan prilikom trovanja ljudi incidentom u New Jerseyu. Zato možemo mirno spavati – većina dokaza o sigurnosti fluorida temelji se upravo na radu znanstvenika iz Programa F sa sveučilišta Rochester. Ono je postalo vodeći akademski centar za provjeru sigurnosti fluorida i njegove efikasnosti kod smanjivanja propadanja zubi, a ključna figura istraživanja, dr Harold C. Hodge, postao je glavni nacionalni zagovornik za fluoridizaciju pitke vode.

Program F je za program razvoja atomske bombe trebao proučavati i učinak fluorida na ljude. Ima li boljeg načina za to od – dodavanje fluorida u javne zalihe vode?! Upravo su znanstvenici vezani uz razvoj bombe odigrali ulogu u prvom nacionalnom planiranom ekperimentu fluoridizacije vode u gradu Newburgh (država New York). To je bila najopširnija studija zdravstvenih učinaka fluoridizacije i baš ona kojom se pribavila većina ‘dokaza’ da su male doze fluorida navodno dobre za dječje kosti i zube.

Da plan fluoridizacije vode ima i drukčiju pozadinu od obrane od tužbi govori podatak da je planiranje eksperimenta započelo još 1943. imenovanjem posebnog Odjela za zdravlje države New York (zapravo se bavio trovanjem), koji je trebao proučiti je li preporučljivo dodavanje fluoride u pitku vodu Newburgha. Kako za koga! Za korporatiste jest, za ljude nije, pa odgovor možete pretpostaviti odmah, jer je predsjednik odbora bio – dr. Harold C. Hodge, šef studija o toksičnosti fluorida za projekt Manhattan. Odbor je, očekivano, preporučio da se Newburgh fluoridizira, odredio tipove medicinskih studija i stručno vodstvo eksperimenta. Ključno pitanje je bilo, stvara li fluorid kakve kumulativne efekte, dobre ili loše, na tkiva i organe, ako se tijekom duže vremena uzimaju male koncentracije. Tako je u svibnju 1945. voda Newburgha fluoridizirana, a do 1955. njegove stanovnike je proučavao Odjel za javno zdravlje države New York.

Fluorid kao tvar koja poboljšava zdravlje

U međuvremenu, u kolovozu 1948. u Časopisu američke zubarske udruge objavljena je studija zubnog i fizičkog zdravlja radnika u tvornici koja je proizvodila fluorid za program proizvodnje A-bombe. Napravio ju je tim zubara iz projekta Manhattan, a Komisija za atomsku energiju cenzurirala ju je zbog “nacionalne sigurnosti”.

Usporedba izvorne i objavljene verzije studije pokazuje da: tajna verzija izvještava da je većina ljudi ostala bez zubiju, dok objavljena verzija izvještava samo da su ljudi imali manje šupljina u zubima; tajna verzija kaže da su ljudi morali nositi gumene čizme jer su im se zbog isparenja fluorida raspali čavli u cipelama, a objavljena verzija to ne spominje; tajna verzija kaže da fluorid može slično djelovati na zube ljudi, te da pridonosi bezubosti dok objavljena verzija ispušta tu tvrdnju i zaključuje da su “ljudi bili neobično zdravi i u medicinskom i u zubnom pogledu”.

Što se tiče Programa F, on je provodio vlastite tajne studije, tajno prikupljajući i analizirajući uzorke krvi i tkiva stanovnika Newburgha, u suradnji s osobljem Odjela za zdravlje države New York. Konačni izvještaj newburghškog demonstracijskog eksperimenta, objavljen 1956. u Časopisu američke zubarske udruge zaključio je da su “male koncentracije fluoride sigurne za američke građane”. Biološki dokaz, temeljen na radu provedenom na Projektu atomske energije Sveučilišta Rochester dostavio je – dr Hodge.

Očigledno je da je izbor časopisa imao veze sa strategijom velikog meštra i utemeljitelja ‘odnosa s javnošću’, Edwarda Bernaysa. On je unajmljen da pomogne tvrtki Aluminum Company of America i ‘fluoridistima’ iz Službe za javno zdravlje (nikad kraja orvelovskim nazivima) da uvjere američku javnost da je fluoridizacija vode sigurna i dobra za ljudsko zdravlje. U skladu sa svojom doktrinom ‘autoriteta treće strane’, koristio je Nacionalni institut za istraživanje zubi. Bernays se držao svoje teze da “možete ljude navesti da prihvate praktički bilo koju ideju ako su njoj naklonjeni doktori. Javnost će je prihvatiti jer je doktor autoritet za većinu ljudi, neovisno o tome koliko zna ili ne zna.”

Doktori koji su kasnije preporučivali fluoridizaciju nisu znali da su istraživanja koje bi diskreditirala sigurnost fluorida bila ili potisnuta ili uopće nisu napravljena. Fluorid je izjednačen sa znanstvenim napretkom i javnosti predstavljen kao tvar koja poboljšava zdravlje i koja se počela koristiti za poboljšanje zdravlje djece, dok su oni koji su mu se protivili bili odbačeni kao čudaci, nadriliječnici ili luđaci. Dr. John Yiamouyiannis objavio je 1975. rezultate znanstvenog istraživanja koji su pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije pitke vode imaju veću stopu smrtnosti od raka, od onih koji žive u područjima gdje se fluoridizacija vode ne odvija. Američki Nacionalni Institut za rak pokušao je odbaciti taj rad, ali se doktoru Yiamouyiannisu iste godine pridružio i dr. Dean Burk, glavni kemičar istog instituta do 1974. pa su zajednički obavili dodatne studije.

Učinak fluorida na ljudski mozak

Tijekom 1990-ih je istraživanje Phillis Mullenix, toksikologinje s Harvarda, pokazalo da fluorid u vodi može dovesti do smanjenja IQ-a i kod štakora stvoriti simptome hiperaktivnosti pomanjkanja pažnje (ADHD), te da je fluorid jak otrov za središnji živčani sustav i može nepovoljno djelovati na funkcioniranje ljudskog mozga čak i u malim dozama. Novi epidemiološki dokazi iz Kine to potvrđuju, jer pokazuju vezu između izlaganja malim dozama fluorida i smanjenja IQ-a kod djece. Rezultati toksikologinje Mullenix objavljeni su 1995. u uglednom znanstvenom peer-review-časopisu. Samo par dana prije nego što je njeno istraživanje prihvaćeno za objavljivanje, ona je otpuštena s mjesta šefice toksikologije zubnog centra Forsyth u Bostonu, a njenu prijavu za sredstva za nastavak istraživanja utjecaja fluorida na središnji živčani sustav je američki Nacionalni institut za zdravlje odbacio, s obrazloženjem da “fluorid nema efekata na središnji živčani sustav”.

Tijekom svoje istrage, Mullenix je s iznenađenjem ustanovila da u SAD-u nije provedena niti jedna studija učinaka fluorida na ljudski mozak. Pitam se, zašto?
Usprkos dokazima, američke federalne i državne agencije za javno zdravlje, te velike zubarske i medicinske organizacije i dalje zagovaraju fluorid, a tisuće tona industrijskog fluoride u cijeloj sjevernoj Americi se stavlja u pitku vodu. Iako je do pedeset puta otrovniji od sumpornog dioksida, prema Zakonu o američkom čistom zraku ne smatra ga se zagađivačem zraka, a Zakon o vodi izglasan u studenom 2003. onemogućio je da se tvrtke koje se bave vodom podvrgnu civilnim ili kriminalističkim saslušanjima zbog dodavanja fluorida u javnu opskrbu vodom.

U kontekstu korporacijskog porobljavanja svijeta kojeg provode samoproglašene elite, neki zaključuju da se fluor prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi, zbog djelovanja na kemijske procese u mozgu. Uz to, štetno djeluje na epifizu, uzrokujući njenu kalcifikaciju. Epifizu se smatra žlijezdom koja omogućuje vezu čovjeka s duhovnim aspektima i višim razinama. Bez nje, čovjek je u stanju vidjeti samo materijalne aspekte sebe samog sebe, kao i svega ostalog, te se i ponaša u skladu s tim. Fluorid bi prema tom tumačenju mogao biti i jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo.

Znanstvene činjenice o fluoridu

Fluoridi…
1) …ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičavom tkivu, plućima, bubrezima i traheji.

2) …stimuliraju stvaranje granula i potrošnju kisika u bijelim krvnim stanicama, ali sprječavaju taj proces kada je bijela krvna stanica izložena djelovanju neke strane supstance u krvi.

3) …fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju strane materije procesom fagocitoze. Čak i i mikro-molarne količine fluorida, ispod 1ppm (1-og dijela na milijun dijelova) mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju patogene mikro-organizme.

4) …fluoridi zbunjuju imuni obrambeni sistem i potiču ga da napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod ljudi koji su podložni raku.

5) …sprječavaju stvaranje antitjela u krvi.

6) …ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.

7) …ispoljavaju štetno djelovanje na razna tkiva u tijelu čovjeka.

8) …pospješuju razvoj raka kostiju.

9) …izazivaju preuranjeno starenje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(Krešimir Mišak,dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

EDWARD SNOWDEN: SAD se neće zaustaviti na Nemcovu, počeli su uklanjati sve one koji znaju njihove tajne!
LJUDSKI GENETSKI KOD NAPISAO VANZEMALJSKI PROGRAMER

Filed under: ZDRAVLJE I MEDICINA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , ,

 
reklama