STANJE KAO PRED 2. SVJ. RAT: “Hrvati su stali uz Kijev, a Srbi uz Donbas! Balkanizirali smo Ukrajinu.”

Tamo nastavljamo gdje se stalo 1945: Hrvati su stali uz Kijev, Srbi uz Donbas. Povijest se ponavlja! Zašto?

Lav Tolstoj je u svom romanu “Rat i mir” napisao “da je uoči 1812. godine došlo do koncentriranja zapadnoeuropskih snaga koje su krenule sa Zapada na Istok, ka granicama Rusije”.

Ne znam što bi rekao veliki pisac i mislilac da može danas baciti pogled na Europu s početka 21. stoljeća, ali kao da je još tada predvidio “natoizaciju” Europe, opkoljavanje Rusije i političko-psihološke pritiske na neutralne države da se priključe NATO-u.

Ono što je u Europi započeto 1991. i ratom na Balkanu, sada se nastavlja tragedijom u Ukrajini. Nevjerojatne su slike srušenih zgrada i mostova, spaljenih kuća i leševa na ulicama, i sve to u Europi 21. stoljeća. I to nije film, već surova zbilja. Politička Europa je šutjela na iste takve prizore kada je također 1991. u Jugoslaviji počeo rat, i sada je indiferentna na ljudsku patnju u Ukrajini.

Politička Europa je nametnula narodu Ukrajine izbor “ili, ili”, a time i rat. Sada, nakon Minska 2 u Europi, a još više u SAD, još ima onih koji misle da upućivanjem vojne pomoći Kijevu mogu vojno promijeniti situaciju.

Nikakve zapadne protuoklopne rakete ne mogu promijeniti odnos snaga na terenu, jer vojnici Kijeva nisu obučeni da ih koriste, treba im najmanje šest mjeseci učenja i treninga, artiljerijski sustavi NATO-a nisu kompatibilni sa sustavima koje ima ukrajinska vojska.

Zapad može Ukrajini isporučiti obične oklopne automobile za prijevoz pješaštva, što su Britanci već i učinili, elektroniku za radio-veze i artiljerijske radare, što je sve već Kijevu i isporučeno.

No, ukoliko bi NATO isporučio Kijevu neko drugo naoružanje, ili poslao svoje stručnjake za obuku, i na strani Donbasa bi se mogli pojaviti tenkovi T-80 i T-90, umjesto tenkova T-72, pa da vidimo koja raketa što probija.

Niti jedna zapadna armija, pa ni američka, ne može pobijediti rusku vojsku

Ulazak bilo koje postrojbe NATO-a u Ukrajinu doveo bi i do ulaska ruske armije u Ukrajinu. U konvencionalnom sukobu na tom prostoru niti jedna zapadna vojska, pa ni američka, ne može pobijediti rusku vojsku, jer ono što zapadni generali očito zaboravljaju jeste doktrina maršala Ogarkova, koja je i danas aktualna u ruskoj armiji: postizanje pobjede u prvoj fazi konvencionalnog rata kroz uništenje ključnih ciljeva duboko u pozadini protivnika od prvog trenutka rata, i brzo osvajanje protivničke teritorija napredovanjem kopnenih snaga.

To je potpuna pobjeda u prvoj fazi rata, pobjeda bez korištenja taktičkog nuklearnog oružja. Strategija ofanzive sa ciljem dubokog prodora u pozadinu neprijatelja bez uporabe nuklearnog oružja bila je suština sovjetskog pogleda na rat u Europi. Amerikanci su pokušali parirati doktrinom “Zračno-kopnene bitke 2000″.

Upravo zato ni SAD ni NATO neće slati svoje snage u Ukrajinu, jer u konvencionalnom ratu nemaju šanse za pobjedu. Naime, u situaciji kada bi trupe NATO, ili SAD u Ukrajini bile pred porazom od strane ruske vojske, Bruxelles i Washington bi morali odlučiti, ili priznati poraz sa svim političkim i vojnim posljedicama, ili pribjeći uporabi krstarećih projektila s taktičkim nuklearnim oružjem.

U takvoj situaciji kada “Tomahawk” rakete mogu pogoditi ciljeve u Rusiji za pet do šest minuta Kremlju preostaje užasno malo vremena da se odluči za nuklearni odgovor, da ga naredi i da ga započne. Ako ne odluči u roku od tri minute neće ga moći ni izvesti, jer bi u tom slučaju američke krstareće rakete već pogodile svoje ciljeve.

Drugim riječima, opasna je granica prelaska s uporabe taktičkog na strateško nuklearno naoružanje. Rizik eskalacije je stravičan, i jedna i druga strana uporabu taktičkog nuklearnog oružja mogu protumačiti kao uvod u korištenje strateškog nuklearnog oružja. A onda je planeti samo Bog u pomoći.

Prema procjenama profesora Lauel Wooda iz Državnog laboratorija iz Livermore (SAD) iz 1982, poginulo bi između 500 milijuna i 1,5 milijarde ljudi. A kako je tehnologija nuklearnog oružja u međuvremenu napredovala, broj poginulih bio bi daleko veći.

Da li o tome razmišljaju oni koji bi htjeli internacionalizirati sukob u Ukrajini?

Javnost u Rusiji ovih je dana iznenađena pojavom građana Hrvatske na strani armije Kijeva, Desnog sektora i Nacionalne garde Ukrajine. Iznenađeni su samo oni koji ne poznaju povijest. Vojnici iz Nezavisne države Hrvatske borili su se u Drugom svjetskom ratu na strani Hitlera pod Staljingradom, na Istočnom frontu nije bilo Srba, no i to je teško za vjerovati.

Nezavisna Država Hrvatska je na Istočni front poslala i svoju avijaciju, general Franjo Džal je bio jedan od pilota koji je obarao sovjetske avione. I u bivšoj SFRJ, Hrvatska je imala odlične odnose s Ukrajinom, Srbija s Rusijom. Koliko je tu i vjera, u Ukrajini ima katolika i unijata, utjecala duža je priča. Uglavnom, Hrvati su stali uz Kijev, Srbi sudeći po dobrovoljcima, uz Donbas.

Balkanizirali smo Ukrajinu, tamo nastavljamo gdje se stalo 1945. … povijest se ponavlja! Zašto se loša povijest uvijek ponavlja?

 
 
(piše:Miroslav Lazanski,Politika/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=20156"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]