Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » SKRIVENA POVIJEST: Japan nije kapitulirao zbog ba─Źenih nuklearnih bombi na Hiro┼íimu i Nagasaki !?

SKRIVENA POVIJEST: Japan nije kapitulirao zbog ba─Źenih nuklearnih bombi na Hiro┼íimu i Nagasaki !?

truman-hiroshima-nagasakiPotro┼íili su dvije milijarde dolara, dana┼ínjih 26 milijardi, na razvoj Projekta Manhattan. Bacili su dvije atomske bombe. Ubili su njima oko ─Źetvrt milijuna ljudi. Pokrenuli su utrku u naoru┼żanju koja i dan-danas dr┼żi svijet na rubu opstanka

I sve su to u─Źinili ni za ┼íto.

Amerikanci su se 1945. godine na┼íli u izuzetno delikantnoj situaciji. S jedne strane, uspje┼íno su istisnuli Japan sa Pacifika i do┼íli do mati─Źnih otoka Zemlje izlaze─çeg sunca; s druge strane, znali su da ─çe se fanati─Źni Japanci boriti do posljednjeg, da ─çe u slu─Źaju kopnene invazije ameri─Źke vojske svaka djevoj─Źica biti potencijalno smrtonosni neprijatelj, i da ─çe stradati nekoliko stotina tisu─ça marinaca, ┼íto Pentagon svakako nije ┼żelio; s tre─çe strane, Drugi svjetski rat nije mogao zavr┼íiti bez bezuvjetne kapitulacije Tokija.

Bijela ku─ça imala je dakle pred sobom jednad┼żbu ─Źije je rje┼íenje moralo biti dodavanje atomske bombe; na kraju krajeva, ne mo┼że┼í potro┼íiti sve te silne novce na neko oru┼żje, a da ga na kraju uop─çe i ne upotrijebi┼í, da ne demonstira┼í svoju silu, da ne poka┼że┼í svijetu da si ti i samo ti najmo─çnija i jedina svjetska supersila, bez obzira ┼íto ─çe┼í ┼żivota li┼íiti nekoliko stotina tisu─ça ljudi.

Naravno, bilo je tu i nadmetanje sa Sovjetskim Savezom.

Staljin je tijekom ─Źetiri godine rata na Isto─Źnom frontu pokazao da mu ┼żrtvovanje vlastitog naroda zbog oslobo─Ĺenja zemlje, pobjede i uni┼ítenja Hitlerove Njema─Źke, ne predstavlja nikakav problem. Bile su to godine u kojima su ─Źak i ruska djeca obu─Źavana da se bacaju pod tenkove i ┼żrtvuju ne bi li nacisti─Źka soldateska bila protjerana sa sovjetskog tla.

Staljin je tako─Ĺer pokazao da ne preza od brutalnog okupiranja “oslobo─Ĺenih zemalja”, od ustoli─Źavanja svojih marionetskih re┼żima u njima i uklju─Źivanja istih u svoje pseudoimperiju. Japan je bio posljednji neprijatelj, posljednji preostali pripadnik Trojnog pakta koji se jo┼í uvijek nije predao, koji jo┼í uvijek nije polo┼żio oru┼żje, i Japan je grani─Źio sa SSSR, na njegovom krajnjem istoku.

Japan je bio savr┼íen za posljednju Staljinovu vojnu avanturu koja ─çe zacementirati Moskvin polo┼żaj u svijetu, a ujedno i sprije─Źiti Washington da se svijetu nametne kao jedini lider. Bila je to njegova utrka sa vremenom, utrka sa ┼íefom Bijele ku─çe, tko god on u datom trenutku bio.

Amerikanci su to znali, a Truman, koji je naslijedio preminulog Roosevelta, nije mogao priu┼ítiti da ga ┼żeljezni Gruzin sa svog kremaljskog trona preduhitri. Zato je bacio jednu bombu na Hiro┼íimu, a potom jo┼í jednu, na Nagasaki. Japanci su se potom predali, ┼íokirani razaranjem koje nuklearno oru┼żje sa sobom donosi. Tako, barem, u─Źi slu┼żbena povijest.

Ono ┼íto slu┼żbena povijest ne spominje, me─Ĺutim, jesu okolnosti u kojima se sve dogodilo, a koje stvaraju potpuno drugu sliku tih doga─Ĺaja i otvaraju pred nama jednu druga─Źiju perspektivu, kao i tajming kapitulacije.

Prije svega, Vrhovni savjet – kojeg je ─Źinilo ┼íest najbitnijih ministara japanske vlade – nije se sastao 6. kolovoza nakon ┼íto je ba─Źena prva bomba; prvi sastanak nakon toga bio je 9. kolovoza, na dan kada je ba─Źena druga bomba, ona koja je odnijela manje ┼żivota, na Nagasaki. Me─Ĺutim, sastanak je bio zakazan prije bacanja bombe, i po─Źeo je prije nego ┼íto je pala, pa prema tome, ni Nagasaki nije mogao biti uzrok tog okupljanja.

Suvremeni povjesni─Źari postavljaju logi─Źno pitanje: kakva je to kriza za koju je potrebno tri dana da se okupi vrh dr┼żave? O─Źito je da oni onu ljudsku katastrofu u Hiro┼íimi nisu gledali istim o─Źima kojima gledamo mi; pritom, ne mo┼że se re─çi da nisu bili svjesni opsega katastrofe s obzirom da su istog tog dana imali prili─Źno precizan izvje┼ítaj sa lica mjesta, a znali su i dobro ┼íto zna─Źi nuklearno oru┼żje po┼íto su i sami imali program njegova razvoja.

Na kraju krajeva, bilo im je sasvim svejedno da li su im gradovi stradali u masovnim bombardiranjima ili od jedne jedine bombe; Amerikanci su 1945. godine konvencionalnim oru┼żjem sravnili sa zemljom 68 gradova, napravili 1,7 milijuna besku─çnika, ubili 300.000 ljudi i ranili 750.000. Dva grada su iz japanske perspektive su bukvalno bili manje-vi┼íe.

hiroshima-nagasaki─îak je Hiro┼íima na drugom mjestu po broju civilnih ┼żrtava, iza grada napadanog obi─Źnim bombama, ─Źetvrta po broju uni┼ítenih ─Źetvornih kilometara, sedamnaesta po postotku uni┼ítene teritorija. Nakon Nagasakija, ostala su bila samo ─Źetiri netaknuta japanska grada s vi┼íe od 100.000 stanovnika, i ┼íest s izme─Ĺu 30.000 i 100.000 ┼żitelja. Toliki je bio generalni opseg uni┼ítenja.

Zvu─Źi mo┼żda suludo, ali ─Źak su i umjereni japanski politi─Źari, oni iz takozvane “mirovne frakcije”, govorili kako ─çe se narod naviknuti na svakodnevna bombardiranja i kako svi moraju istrpiti jer je “diplomaciji potrebno vrijeme”.

Tijekom sastanaka Vrhovnog savjeta, nikada se nije obimno i op┼íirno govorilo o bombardiranjima; bila su spominjana, konstatirana, i to samo u dva navrata, jednom tijekom svibnja i jednom tijekom no─çi 9. kolovoza, kada je spomenuto da je 13. kolovoza general Anami rekao da atomske bombe nisu bile ni┼íta gore nego obi─Źno bombardiranje.

Prema tome, atomske bombe nisu mogle biti uzrok japanske kapitulacije. Morao je postojati neki drugi doga─Ĺaj, neki drugi okida─Ź, nevezan za nuklearno razaranje, i nevezan za Amerikance.

Koji?

Odgovor je jednostavan: Sovjetski Savez. Va┼żnost toga da Staljin ostane izvan rata s Japanom (travnja 1941. godine Tokio i Moskva su potpisali petogodi┼ínju neutralnost koja je i dalje bila na snazi; Hitler je tra┼żio od Japana da napadne SSSR s le─Ĺa ali su oni to odbijali i nikada to nisu u─Źinili) je bila jedina stvar o kojoj se na sastancima Vrhovnog savjeta op┼íirno razgovaralo i diskutiralo. Jo┼í je lipnja 1945. godine na sastanku Vrhovnog savjeta bilo re─Źeno da ─çe sovjetski ulazak u rat s njima, ako to toga do─Ĺe, “odrediti sudbinu carstva”.

staljin- SSSR- Rusija- komunizamNi jednog trenutka tih nekoliko posljednjih mjeseci nije bilo sporno da je “Nippon” (kako oni zovu svoju zemlju) izgubio rat, niti da je predaja neminovna. ─îak ni “jastrebovi” u vladi to nisu sporili. Sporni su bili uvjeti te predaje. ┼áto zna─Źi bezuvjetna kapitulacija? Mogu li mo┼żda nekako zadr┼żati neke pokorene teritorije? Koreju, Vijetnam, Burmu, Indoneziju? Dijelove Kine? Najbitniji od svega, ho─çe li car ostati na svojoj poziciji? Ho─çe li mu se suditi? Ho─çe li se njima suditi?

Vrhovni savjet je imao dvije potencijalne strategije. Prva je bila diplomatska, i uklju─Źivala je mogu─çnost da nagovore Staljina da posreduje izme─Ĺu njih i ostalih Saveznika, kako bi izvukli maksimum u pregovorima. Druga je bila vojna, i zapravo je bila ideja da se Amerikancima nanesu te┼íki gubici nakon ┼íto otpo─Źnu invaziju najavljenu za 1 studeni i time ih natjeraju na pregovore.

Sve se promijenilo 8. kolovoza, dva dana nakon Hiro┼íime, kada je SSSR objavio rat Japanu, izvr┼íio invaziju na Mand┼żuriju i Sahalinske otoke, za nekoliko sati doslovno po─Źistio trupe koje su se tamo nalazile i po─Źeo se pripremati za invaziju na Hokkaido, najsjeverniji japanski otok i drugi po veli─Źini.

Ovaj doga─Ĺaj je bio izravni uzrok iznenadnog sastanka Vrhovnog savjeta ranog jutra 9. kolovoza. Staljin vi┼íe nije mogao biti posrednik; dakle, prvi plan je otpao. Ali, ni drugi plan vi┼íe nije bio provediv, po┼íto su najbolje vojne trupe ─Źekale Amerikance na jugu, a one na sjeveru se nisu mogle nositi s prekaljenim Rusima; uostalom, svima je bilo jasno da se oni ne─çe mo─çi tu─çi s dvije supersile na dva razli─Źita fronta. Tako─Ĺer, nije se vi┼íe moglo ra─Źunati da ─çe se neprijatelj povu─çi zbog gubitaka jer je Staljin dokazao da ga je briga za gubitke.

Dakle, sat je po─Źeo otkucavati, i odluka se vi┼íe nije mogla odga─Ĺati. Ako Sovjeti izvr┼íe invaziju i pokore Japan, ┼íto ─çe se dogoditi s njihovim tisu─çama godina starim institucijama, ┼íto ─çe se dogoditi s kraljem, s dinastijom koja postoji 2.600 godina, s njihovom tradicijom, kulturom, religijom?

Ukratko, ┼íto ─çe se dogoditi s onim ┼íto Japan jeste i bez ─Źega ne postoji ako njegove otoke okupiraju komunisti─Źki, anti-religijski, anti-tradicijski, anti-povijesni Rusi?

Zbog toga, Vrhovni savjet odlu─Źuje odmah se predati Amerikancima, bezuvjetno.

Mo┼żda ─çemo jednoga dana saznati da li je to bezuvjetno na papiru podrazumijevalo i usmeni dogovor da cara ne─çe dirati; za sada, mo┼żemo samo pretpostaviti da je tako, jer su Hirohitu ostavili na prijestolju iako je on odigrao jednu od klju─Źnih uloga u ekspanzionisti─Źkoj ratnoj politici svoje zemlje.

Zbog ─Źega desetlje─çima slu┼íamo da su bombe bile presudne u japanskoj kapitulaciji? Odgovor je jednostavan: to je odgovaralo Americi, koja je zahvaljuju─çi ┼íirenju takve slike porasla u o─Źima cijelog svijeta, a odgovaralo je i Japanu jer je od agresora odjednom postao ┼żrtva. Amerikanci su ┼íirili svoju percepciju doga─Ĺaja, a japanski du┼żnosnici su i┼íli na njihovu vodenicu. Dijelom zato ┼íto su htjeli da im se umile iz navedenih razloga, a dijelom zato ┼íto su morali kako ne bi i sami zavr┼íili na optu┼żeni─Źkoj klupi zbog ratnih zlo─Źina.

Bila je to “win – win” situacija. Jedino je istina bila na gubitku. Istina, i Staljin. ┼áto je gotovo ironi─Źno, po┼íto je Staljin rijetko kada bio na strani istine.
 
KAPITULACIJA JAPANA U BOJI

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,