Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Featured, TEORIJE ZAVJERE » NAJVE─ćA VOJNA TAJNA SVIH VREMENA! ZAGONETKA AMERI─îKOG PATENTA SA BROJEM 1096102: UNUTAR NA┼áE PLANETE POSTOJI JO┼á JEDAN SVIJET!

NAJVE─ćA VOJNA TAJNA SVIH VREMENA! ZAGONETKA AMERI─îKOG PATENTA SA BROJEM 1096102: UNUTAR NA┼áE PLANETE POSTOJI JO┼á JEDAN SVIJET!

drevno-mistika-grad-izgubljenoGospodin Marshall Gardner iz Aurore, Illinois, je svojevremeno podnio prijavu za patent Ameri─Źkoj Federalnoj Agenciji za Patente. Nakon dugogodi┼ínjeg istra┼żivanja dao je znanstveno utemeljenje teoriji koja potpuno odudara od uvrije┼żenog mi┼íljenja javnosti. Nakon 18 mjeseci, 5. prosinca 1914. Ameri─Źka Agencija mu je odobrila patent broj 1096102 i izdala znanstveni certifikat o valjanosti teorije

Prva verzija teorije iza┼íla je kao knjiga na 240 stranica. Osam godina kasnije, isti autor, nastavljaju─çi da prikuplja dokazni materijal iz podru─Źju astronomije i polarnih ekspedicija, objavljuje novo izdanje knjige na 450 stranica. Godina je 1920.

Naslov knjige je: “Putovanje u unutra┼ínjost Zemlje” s podnaslovom “Jesu li polovi zaista otkriveni”. Patent, a i knjige, postaju povjerljivom vojnom tajnom. Neki tvrde “najpovjerljivijom” svih vremena.

Sve ovo nam daje povoda da se zamislimo nad vlastitom agresivno┼í─çu i sebi─Źno┼í─çu. (Bilo da pri─Źa o svjetovima u unutra┼ínjosti ostaje samo pri─Źa i ni┼íta vi┼íe, ona nas kao takva upozorava da duhovno superiornija bi─ça ne ┼żele s nama dijeliti isti prostor. Dok se emocionalno i duhovno ne pro─Źistimo.)

U po─Źetku, prije 4-5 milijardi godina, Zemlja je jo┼í uvijek bila ┼íire─ça lopta super-vru─çeg rotiraju─çeg plina. Postupno se po─Źela skupljati dok se hladila. Zakoni fizike tra┼że da se plinovi koji se hlade zgu┼ínjavaju. Samo-centriraju─ça gravitacijska sila je smanjivala dijametar plinovite lopte … ali do odre─Ĺene to─Źke.

(Upravo na ovom mjestu nastaje razlika izme─Ĺu Gardnera i stare teorije o formiranju na┼íe Planete. Ta teorija govori da se to zgu┼ínjavanje nastavilo sve dok Zemlja nije postala teku─ça u sredi┼ítu. Prema Gardneru, ovaj scenarij vrijedi samo za velika svemirska tijela, ponajprije sunca. Ali, to ne vrijedi za tipi─Źne planete.)

Drugi faktor je centrifugalna sila. I dok gravitacija nastoji uvu─çi sav materijal prema centru, postoji i suprotna sila. Centrifugalna. Dvoboj dvije prirodne sile ide do momenta dok se ne postigne ravnote┼ża. Prema Gardneru, on nastaje kad se formira sfera polumjera 8.000 milja.

Dalje. Centrifugalna sila ima jo┼í jednu karakteristiku koju ne treba smetnuti s uma. Uzmimo primjer vodeu u kadi. Okupamo se. Dignemo ─Źep. Voda se prazni iz kade. Oko rupe se ubrzo stvori vir (vortex): prazan prostor s ubrzano-rotiraju─çim materijalom. Primijenimo isti princip na na┼íu Planetu u doba dok se stvrdnjavala.

Na desnim rotacijskim zavr┼íecima (danas ih zovemo “polovima”), centrifugalna sila je bila zna─Źajno slabija nego na Ekvatoru. Stoga je na ekvatoru ova sila zadr┼żala ─Źvrsti materijal u radijusu od oko 8.000 milja. Idu─çi ka polovima bila je manje uspje┼ína i kontrakcije su prestale 1.400 milja pred polarnim regijama.

Zaklju─Źak? Prirodnim kompromisom na┼ía Planeta je nastala kao ┼íuplja lopta s polarnim otvorima od 1.400 milja (2.000 kilometara)!

I jo┼í dalje. Gardner tvrdi da je u samom centru ove lopte, proporcionalno mala sredi┼ínja lopta (“unutra┼ínje sunce”). Izme─Ĺu zemljine kore i sredi┼ínjeg sunca je raspolo┼żivi slobodni prostor. Dokazi se ponovo naslanjaju na karakteristike centrifugalne sile. Naime, ona ne samo da je slaba na polovima, nego je slaba i u samom sredi┼ítu rotacije.

(Sjetim se sedamdesetih, do─Ĺe Ivanka u posjetu, mi upalimo gramofon na najja─Źe, mama zatvara u┼íi. Kad malo bolje pogledamo gramofon, primijetimo da je u sredi┼ítu uvijek bilo pra┼íine. Okrenimo gramofon na “78″ sve ─çe se razletjeti osim pra┼íine u sredi┼ítu rotacije . To je ta slaba centrifugalna sila.)

Bazirano na njegovim studijama planetarne nebule kroz observatorijske fotografije, Gardner je zaklju─Źio:

- Tvrdi Zemljin omota─Ź je debeo oko 800 milja, – Polarni otvori su oko 1.400 milja ┼íiroki,

- Gravitacijsko centralno sunce u planetarnom centru je promjera 600 milja,

- Konstantni sudar toplog s hladnim polarnim zrakom uzrokuje stalnu pokrivenost polarnih otvora s višeslojnim gustim oblacima.

U nastavku, ispitivanjem niza polarnih ekspedicija, nametnule su se nove misterije, kao:

- Dramati─Źno pobolj┼íanje klime ┼íto se vi┼íe pribli┼żava polovima, – Bizarnost ─Źuvene Aurore Borealis (rije─Ź je o “sjevernim svjetlima”),

- Ekscentri─Źno pona┼íanje kompasa pribli┼żavanjem polovima.

- Dramati─Źno pove─çanje biljnog i ┼żivotinjskog svijeta pribli┼żavanjem polovima,

- Kamenje, drve─çe, pra┼íina, pelud i blato na─Ĺeni na vrhovima ledenih bregova,

- Anomalijsko ponašanje radiovalova u polarnim regijama,

- Gravitacijski porast izmjeren na polarnom vrhu, dovoljan da odr┼żava odvojenost slane i slatke vode,

- ─îudna situacija sa sjevernim Eskimima, narodom s unikatnim jezikom, ─Źija oralna tradicija ka┼że da su potekli iz toplih zemalja, jo┼í sjevernije, s konstantnom dnevnom svjetlo┼í─çu,

- Dubina polarnog mora i jako ju┼żno strujanje na Arktiku,

- Savr┼íeno o─Źuvani svje┼żi mamuti prona─Ĺeni u ledu.

richard-byrd-admiral

Devetnaestog velja─Źe 1947. admiral Richard Byrd je napustio bazni kamp “Arktik” i odletio sjevernije. Godinama nakon toga ostala su naga─Ĺanja ┼íto se stvarno dogodilo za vrijeme tog povijesnog leta i da li je admiral Byrd zaista letio “iza” Pola u Unutra┼ínjost te se sreo s naprednijim bi─çima koji su mu dali poruku za ─Źovje─Źanstvo.

Uglavnom, po njegovom povratku u Washington, 11. o┼żujka 1947. on je stavljen pod striktnu kontrolu medicinskog i vojno-sigurnosnog tima. Nije se ogla┼íavao godinama. Bio je vojnik i pona┼íao se sukladno zapovijedima.

Iz njegovog, navodno, tajnog dnevnika i objašnjenja uz njega idu slijedeći odlomci:

“Tijekom svog arkti─Źkog ljeta od 1.700 milja” iza “sjevernog pola, radiom je javio da je ispod video, ne snijeg i led, ve─ç kopno prekriveno planinama, ┼íumama, zelenom vegetacijom, jezerima i rijekama … a na proplancima je zapazio ─Źudne ┼żivotinje koje su ga podsjetile na mamute …

U sije─Źnju 1956. admiral Byrd je vodio jo┼í jednu ekspediciju, ovaj put na Antarktik i tamo je u┼íao 2300 milja “iza” ju┼żnog pola. Radio izvje┼í─çe iz tog doba ka┼że da je Byrd izjavio da je “… na┼ía ekspedicija otkrila ogromno neistra┼żeno novo tlo … podru─Źje iza pola je sredi┼íte velike nepoznanice.”

Za desetak dolara se, 45 godina nakon posljednjeg Byrdovog putovanja, mo┼że na─çi u prodaji knjiga pod naslovom “A Let to the Land Beyond the North Pole – Missing Diary of Admiral Richard Byrd”.

Sredi┼ínji momenat knjige je sljede─ça pri─Źa:

“┼Żelimo vam dobrodo┼ílicu na na┼íim prostorima, admirale”, obratio mi se ─Źovjek kome se iskustvo ogledalo na licu. Sjedio je za dugim stolom. Sklopio je prste i nasmije┼íio se. Govorio je tiho i nastavlja: “Pustili smo vas da u─Ĺete zbog va┼íeg karaktera i zbog toga ┼íto ste poznati na povr┼íini, admirale.”

“Na povr┼íini?”, Zaustio sam.

admiral-richard-byrd

“Da, vi ste u podru─Źju Ariane, u unutra┼ínjosti Zemlje. Ne─çemo odugovla─Źiti s va┼íom misijom i otpratit vas uskoro natrag na povr┼íinu. A sada bih vam, admirale, ┼żelio re─çi za┼íto ste ovdje. Na┼íe zanimanje za povr┼íinu je poja─Źano kada je va┼ía rasa eksplodirala prve atomske bombe nad Hiro┼íimom i Nagasakijem. To je bilo toliko alarmantno da smo poslali na┼íe letjelice, “Flugelrads”, da istra┼że ┼íto je to va┼ía rasa u─Źinila.”

(Ove letjelice su letjele usporedo i sa savezni─Źkim i nacisti─Źkim zrakoplovima krajem Drugog svjetskog rata. Obje strane su mislile da su ih poslale suprotne strane kao ┼ípijunske avione bez posade. Ina─Źe, ova tema se dosta koristila i na TV-u kao nerazja┼ínjena misterija iz pro┼ílog velikog rata.)

“To je sada, ve─ç, povijest. Ali, dopustite da nastavim. Vidite, mi se do sada nismo nikada mije┼íali u va┼íe rasne i barbarske sukobe. Ali, sada je druga─Źije. Vi ste ovladali odre─Ĺenim silama koje nisu za ─Źovjeka, atomskom energijom. Na┼íi izaslanici su ve─ç poslali poruke silama va┼íeg svijeta. No, one su se oglu┼íile na na┼ía upozorenja. Vi ste danas izabrani da budete svjedok ovdje kako biste se uvjerili da na┼í svijet zaista postoji. Kao ┼íto vidite, na┼ía kultura i znanost su mnogo tisu─ça godina ispred va┼íe rase, admirale. “

“Ali, kakve to veze ima sa mnom?”, Prekinuo sam ga.

Njegove o─Źi kao da su duboko prodrle u moj um. Nakon ┼íto me studirao nekoliko trenutaka, odgovorio je: “Va┼ía rasa je dostigla to─Źku s koje nema povratka. Neki od vas bi radije uni┼ítili ─Źitav svijet nego se odrekli vlasti i sile kojom raspola┼żu … Mi smo vas od 1945. poku┼íali kontaktirati, ali na┼íi napori su do─Źekani agresivno … Na na┼íe letjelice ste pucali … Sada se, sine moj, priprema velika oluja u va┼íem svijetu.

Znanost ne─çe nuditi sigurnost. I sve mo┼że zavr┼íiti u op─çem kaosu … Ovaj prethodni rat mo┼że biti samo uvod u drugi, mnogo opasniji. Odavde, to mo┼żemo sagledati mnogo jasnije nego vi … U daljoj budu─çnosti vidimo da ─çe, iz va┼íe ruinirane civilizacije, iza─çi novi svijet koji ─çe potra┼żiti sigurnost kod nas. Kada do─Ĺe to vrijeme, mi ─çemo vam iza─çi u susret i pomo─çi o┼żivljavanje va┼í kulture i rase … Mo┼żda ─çete, do tada, uvidjeti besmislenost rata i razaranja … i nakon toga, va┼ía znanost i kultura ─çe se posvetiti izgradnji novog po─Źetka …

A ti se, sine moj, vrati na povr┼íinski svijet s ovom porukom.”

admiral-richard-byrdRichard Byrd


─îini se da se na┼í sastanak ovim primakao kraju. Stajao sam za trenutak kao u snu … ali, znao sam da je ovo bila stvarnost. Iz nekog razloga sam se naklonio, iz respekta, valjda. Moji divni doma─çini, koji su me doveli ovdje, ponovno su bili s moje strane. “Ovim putem, admirale”, pokazali su. Okrenuo sam se jo┼í jednom prema “u─Źitelju”. Blagi osmijeh na drevnom licu. “Zbogom, sine moj”, rekao je. Mahnuo je i na┼í sastanak je time bio zavr┼íen.”

Admiral Richard Byrd, legendarni istra┼żiva─Ź Antarktika i ju┼żnog pola, navodno je, u svom dnevniku, pisao o posjeti u unutra┼ínjosti Zemlje …

Je li mogu─çe da bi neka od planeta na┼íeg Sun─Źevog sustava mogla biti ┼íuplja? Znanstvenici odlu─Źno odgovaraju: “Ne!”

I ┼íto to zna─Źi “┼íuplja”? Par stotina kilometara radijusa ili nekoliko tisu─ça? Zar ne bi takva planeta kolapsirala sama po sebi?

Da bi se odgovor promatrao u druga─Źijem svjetlu, po─Ĺimo od premisa astronoma. Ako pretpostavimo da je neka planeta, recimo Mars, ┼íuplja, slijedi usporedba sa Zemljom. Sa njenom masom i orbitalnim pona┼íanjem. Masa je odre─Ĺena razli─Źitim eksperimentima izvo─Ĺenim na na┼íoj mati─Źnoj planeti.

Astronomi su polazili od premise da je Zemlja solidna, ─Źvrsta masa. Ako bi Mars zaista bio ┼íupalj, onda bi njegova masa bila smije┼íno mala u odnosu na Zemljinu. Po┼íto ovo nisu mogli potvrditi, zaklju─Źili su da Mars nije ┼íupalj. Niti bilo koja druga planeta ili mjesec.

Obrnimo situaciju. Pretpostavimo da je Zemlja ┼íuplja. U tom bi slu─Źaju odstupanje bilo kojeg drugog nebeskog tijela od Zemljine mase bilo uo─Źljivo. Ali, ta diskrepancija ne postihu. Ergo, onda bi sve nama bliske planete i mjeseci trebali biti ┼íuplji, jer im je orbitalno pona┼íanje sukladno Zemljinim.

Priklju─Źimo seizmologiju diskusiji. Ona bi trebala potvrditi da li nam je planet ┼íuplji ili ne. I, u stvari, seizmologija decidno ka┼że da centar Zemlje nije u ─Źvrstom stanju. Standardna interpretacija je da mora biti u teku─çem. Ali, je li to samo interpretacija bazirana na neto─Źno pretpostavljenoj masi Zemlje? Uostalom, rezultati bi bili vrlo sli─Źni i da postoji ┼íupljina u centru Zemlju koja sadr┼żi samo razli─Źite plinove.

pecina

VENERA

Jo┼í prije 110 godina astronomi su uo─Źili sjajne “polarne kape”. Poku┼íavali su ovu pojavu povezati za godi┼ínje sezone. Ali, bezuspje┼íno. Venera se jednostavno pona┼íala druga─Źije nego sto se predvi─Ĺalo (za┼íto li ka┼żu da ┼żene potje─Źu s Venere?).

Pretpostavimo da je Venera ┼íuplja i da ima “unutarnje sunce”. Ili, recimo, izvor nuklearne fisije u sredi┼ítu planete koji, s vremena na vrijeme, izbacuje svjetlost prema polarnim regijama osvjetljavaju─çi ih.

Dr Barletta, jedan od direktora Dru┼ítva za Merkur i Veneru Britanskog Astronomskog Dru┼ítva pisao je po─Źetkom stolje─ça o ovom fenomenu. Sli─Źno je i sa trenutnim direktorom istoimene sekcije u istom Dru┼ítvu koji ve─ç desetlje─çima pi┼íe o ovom ─Źudnom i rijetkom fenomenu. Njegovi znanstveni papiri upu─çuju na enormnu ┼íupljinu unutar Venerinih polova.

MJESEC (Zemljin

Astronomi već dugo u uporabi imaju termin TLP (Transient Lunar Phenomenon). Njime se identificiraju bizarni fenomeni kod kojih plin, vodena para i raznobojna svjetla izlaze na površinu iz unutrašnjosti Mjeseca.

Obja┼ínjenje? Ovo se smatra anomalijama, odstupanjem od “normalnog”. Pretpostavimo da je Mjesec ┼íupalj i da ima neku vrstu atmosfere unutar, koja povremeno “curi” kroz otvore i tunele prema van, prema povr┼íini … da bi se vratila natrag silom gravitacije.

MARS

Fenomen “polarnih kapa” na Marsu nije nepoznat ┼íiroj javnosti. Zadnja izgubljena letjelica (“Mars Polar Lander”) imala je zadatak istra┼żiti dostupnost vode na polovima.

ZEMLJA

1. Stali smo kod seizmologije. Zamislimo potres; od epicentra se ┼íire valovi koji se mogu detektirati. Da budemo precizniji: ┼íire se kroz tvrdu masu, zemljinu koru. Zemljotres u Houstonu se ne mo┼że detektirati na drugoj stani globusa – negdje oko Indonezije. Razlog? U centru Zemlje nema kore, ─Źvrste mase. I, znanstvenici ka┼żu, centar Zemlje je teku─çi, a kroz teku─çinu se ova vrsta valova ne kre─çe. Pristalice teorije “Shear waves” tvrde ne┼íto drugo: razlog je to ┼íto je centar Zemlje ┼íupalj – ispunjen zrakom i prostorom. A kroz njih se ovi valovi ne mogu pomicati.

2. Sli─Źno je i sa “Pulse waves” teorijom. Zvu─Źni valovi se ne ┼íire kroz prostor i zrak, ali se savijaju (kre─çu) oko Zemljine kore (koja je nalik ┼íkoljki). I izlaze, znatno oslabljeni, na drugu stranu. Njihova se putanja savija od povr┼íine prema unutra┼ínjosti. U jednom momentu, kada nai─Ĺu na ┼íuplju unutra┼ínjost Zemlje, izme─Ĺu 103 i 143 stupnjeva, ne mo┼że se detektirati njihovo prisustvo. Oni valovi koji dosegnu izvan 143 stupnja reflektiraju se od povr┼íine. Ali su slabiji, jer su morali putovati dvostruko br┼że zaobilaze─çi sredi┼ínju ┼íupljinu.

3. Nadalje, znanstvena je tvrdnja da je veći pritisak što se ide ka centru Zemlje. I zbog njega centar mora biti u tekućem stanju i time se opravdavaju efekti gornje dvije teorije.

Ipak, prisjetimo se na┼íih ─Źasova fizike. U─Źili su nas da je centar gravitacije negdje u sredi┼ítu Zemlje. I tlak se smanjuje s dubinom kako se centar pribli┼żava. Sve stvari postaju beste┼żinske zbog ubrzanja gravitacije u svim pravcima prema masi.

Ima li onda teku─çe usijane lave u centru planeta ako nema pritiska da je izazove?

4. Vjerojatno glavni dokaz da je na┼ía Planeta solidna, ─Źvrsta masa je njena kalkulirana gusto─ça. Ona je izvedena iz Newtonove gravitacijske formule koji se koristio Kavendisovom gravitacijskom konstantom. Ona daje Zemlji prosje─Źnu gusto─çu od 5,5 gm / cc. Stijene na povr┼íini Zemlje su gusto─çe 2,7 gm/ccm u prosjeku. Zna─Źi da bi se, idu─çi ka unutra┼ínjosti, moralo nailaziti na sve gu┼í─çi materijal. U prosjeku, gusto─çe ┼żeljeza ili 8,3 gm/ccm. Matemati─Źki prosjek (2,7 + 8,3 = 10,5 podijeljeno sa 2 = 5,5).

U e-mail-u na┼íoj skupini (1999/1/26.) Vern Atkinsona ─Źitam sljede─çe:

“… Cavendish je napravio pogre┼íku u kalkuliranju svoje konstante jer tijekom svog eksperimenta nije uzeo u obzir dva seta sile zakrivljene te┼żine. I, umjesto da rezultate raspodijeli na dva seta, on ju je dodijelio samo jednom i krivo odredio gravitacijsku konstantu. Korigirana gravitacijska konstanta tako dobiva vrijednost od 1,38 umjesto 5,5.”

Dalje mogu i ja ra─Źunati. Ako je gusto─ça Zemlje na povr┼íini 2/7 onda se prema unutra┼ínjosti smanjuje. Po┼íto je gusto─ça vode 1,00, slijedi zaklju─Źak da je ve─çim dijelom unutra┼ínjost Zemlje – ┼íuplja! Jer bi teku─çina i stijene na povr┼íini bile znatno iznad o─Źekivanog 1,38.

5. I, posljednji za danas, prilog zašto bi Zemlja trebala biti šuplja. Kod velikih potresa ustanovljeno je da Ona odzvanja kao zvono s periodom od 54 minuta. To bi mogao biti i finalni dokaz da je Ona i šuplja kao zvono.

grad-drevni

U sporadi─Źnim, misti─Źnim znanjima Tibeta koji ponekad dopiru do na┼íih u┼íiju, posebno je mjesto teorije Shambhala. Ukratko, ona ka┼że:

“Gaja je velikodu┼ína i dobro─çudna majka koja ┼ítiti svako od svojih stvorenja. Gaja je istovremeno i ┼żivo bi─çe i stanica makrokosmi─Źkog organizma koje sudjeluje u evoluciji, a koje mi nazivamo Bogom.

Duboko ispod 800 milja zemjina kore, u sredi┼ítu u kojem le┼żi centar gravitacije, otvara se unutarnja ┼íupljina. Ona je osvijetljena s solarno-kineti─Źkom energetskom masom koja je 600 milja ┼íiroka i emitira radijaciju. U susretu s unutarnjom atmosferom ona postaje svjetlost, toplina i ┼żivot.

Šupljina je radijusa 5800 milja i osvijetljena je konstantnom, blagom, zlatnom svjetlošću koja kreira tropsku klimu koja omogućuje raskoš prirode.

Gajin magnetski polovi se otvaraju u cikli─Źkim udisajima od 24 sata na svakih ┼íest mjeseci. Otvori dose┼żu 1.400 milja i predstavljaju dvije od devet ─Źakri (vitalnih centara) koje Gaja ima. Osnovna ─Źakra je u planetarnom centru, unutar solarnog energetskog nukleusa koji iluminira Unutra┼ínjost. Ovdje po─Źiva Gajina kozmi─Źka mo─ç. Sva sile materije, energije i dimenzije vremena / prostora ovdje imaju izvor.

Preostalih ┼íest ─Źakri su smje┼ítene na ekvatorijalnim crtama, 60 stupnjeva jedna od druge. Svaka od njih ozna─Źava razli─Źit aspekt Gajine egzistencije.

Unutar zemlje ┼żivi veliki broj bi─ça razli─Źitih kultura i tradicija. Oni se razlikuju i po razli─Źitom razini ┼żivotne frekvencije, koja opet ovisi od dostignutog stupnja evolutivnog.

Pojedine pasmine okupiraju gigantske pe─çine i podzemne prostore u Unutra┼ínjosti, komuniciraju─çi jedni s drugima preko tunela. Ovdje se mogu na─çi neki ─Źuveni gradovi naseljeni bi─çima sa povr┼íine koji su emigrirali u drevnim vremenima. Oni ┼żive na mnogo vi┼íoj razini u usporedbi s ljudskom rasom, u perfektnoj simbiozi s planetom i ┼żivotnim realitetom.

U podzemnim prostorima se nalaze i tajne baze vanzemaljskih grupa. Neke od njih su u kontaktu s okultnim silama na površini zemlje, dok su druge u vezi s Agartinim sustavom.

Eteri─Źni grad Shambala je najvi┼íi izraz ove unutarnje civilizacije koji vibrira na solarnim frekvencijama. Tu se kreativna ideja i astralni program za Gajinu evoluciju razvija. Tu prebivaju i najstarija bi─ça, na najvi┼íim frekvencijama, koji posjeduju Sun─Źevu Gnosti─Źku Svijest. Oni su prvi stanovnici Gaje i stvaraoci ljudske rase. Prethodno su do┼íli sa Sirijusa, a jo┼í prije sa Oriona odakle potje─Źe njihova dinastija … “

Fenomen “sjevernih svjetala”, odnosno aurore borealis, se smatra anomalijom. Znanstvena obja┼ínjenja o sudaru sun─Źevih ─Źestica sa Zemaljskim plinovima je labava. Hipoteza o ┼íupljoj planetarnoj lopti baca druga─Źije svjetlo na ovaj problem …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(web-tribune)

Filed under: Featured, TEORIJE ZAVJERE · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,