John Perkins: Bio sam plaćeni ekonomski ubojica i jedva sam preživio

John Perkins, ekonomski plaćeni ubojica, bez straha od revanšizma “šakala koji su u službi privredne mafije” i sa zadovoljstvom probuđene savjesti, pokušava nam pokazati da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine i da vrijedi se boriti za bolji svijet, za svijet bez globalne prijevare, korupcije, ucjene i brutalnosti.

Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubojicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg svijeta koje imaju resurse za koje su zainteresirane američke korporacije (uzmimo primjer nafte), zatim tim zemljama Svjetska banka ili njoj slične institucije dozvoljavaju ogromne pozajmice.

Ali, novac ne ide izravno u tu zemlju. On prvo ide američkim tvrtkama koje grade moćne tvornice, industrijske komplekse ili poduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Zemlja, naravno, završava tako što upada u ogroman dug koji ne može podmiriti.

Tada mi ekonomski plaćeni ubojice idemo natrag u tu zemlju i kažemo: “S obzirom na to da ne možete platiti svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu, po niskim cijenama, našim naftnim kompanijama.

U nekim situacijama u kojima mi nismo imali uspjeha, agenti – šakali, bili su poslani da sruše tu vladu ili eliminiraju one lidere koje ekonomske ubojice nisu uspjele podmititi. To se meni dogodilo u Panami i Omar Efraín Torrijos je bio ubijen kao rezultat toga.

Ako bi i šakali podbacili, onda ide američka vojska – kao što je slučaj s Irakom.

Kako je sve krenulo…

Međunarodni ekonomski odnosi su takvi da, dobrim dijelom, određuju sudbinu međunarodnih odnosa u cjelini, naročito zato što je sve izraženija bolna podjela na razvijene zemlje i na zemlje u razvoju, na one koji mogu sve i na one koji ne mogu ništa.

Mračna strana svjetske ekonomije postaje očigledna sada kada političko pozicioniranje jedne slabe države u međunarodnom institucionalnom sustavu postaje sve više ovisno od gospodarske podobnosti te iste države, odnosno od njezine bezuvjetne otvorenosti za ulazak stranog kapitala. Na taj način, bogati će postati još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

U sjeni priče o ulaganju “u razvoj nerazvijenih” krije se druga priča, prilično surova u svojoj suštini, iskren prikaz stvarnosti koji daje čovjek, nekadašnji najuspješniji Economic Hit Man (EHM), odnosno ekonomski plaćeni ubojica.

John Perkins je sumirao svoje bogato profesionalno iskustvo u džungli gospodarske globalizacije, razdoblje u kojem je u ime korporatokratije i profita najmoćnijih doveo mnoge zemlje u razvoju na rub ekonomske propasti a time i do početka kraja njihovog političkog života.

Na temelju svega toga napisao je i objavio 2004. godine fascinantnu knjigu “Priznanje jednog ekonomskog plaćenog ubojice”, koja i dan-danas uzbuđuje javnost diljem svijeta. John Perkins je završio studij za rukovoditelje tvrtka na Sveučilištu u Bostonu i vrlo brzo je postao zanimljiv, kao odgovarajući potencijal, izvjesnim političko-gospodarskim strukturama, kao što su Nacionalna agencija za sigurnost (NSA) i MAIN, mala tvrtka koja je bila konzultant Svjetske banke oko investicijskog programa za zemlje Trećeg svijeta.

Preko noći postao je neka vrsta tajnog agenta ex officio, ekonomski plaćeni ubojica koji je odlično, pokazalo se, radio svoj posao jer je dugo godina opstao u srži sofisticiranih gospodarskih manipulacija na međunarodnoj razini. Radilo se na stvaranju niza država ekonomski ovisnih od SAD-a, čime bi ta ista Amerika sebi osigurala regularan put do eksploatacije resursa države koja je ekonomski umrla.

Radilo se o milijardama dolara koje su kružile i koje su za jedne značile početak, a za druge kraj.

Perkins u svojoj knjizi primjećuje slijedeće:

“U zemljama kao što su Ekvador, Nigerija ili Indonezija oblačimo se kao učitelji ili vlasnici trgovina. U Washingtonu i Parizu izgledamo kao vladini službenici ili bankari. Djelujemo skromno i prosječno. Posjećujemo projekte i obilazimo osiromašena sela.”

Propovijedamo altruizam i govorimo za lokalne novine o dobrobiti koju će donijeti naši humanitarni projekti. Konferencijske stolove i vladine odbore prekrivamo tablicama i visokim proračunima, a na Harvardovoj školi za ekonomiju držimo predavanja o čudesima makroekonomije. Mi smo stalno prisutni i radimo otvoreno. Ili, u najmanju ruku, tako se predstavljamo i takvi smo prihvaćeni.

Tako funkcionira ovaj svijet. “Taj njegov svijet uključuje i Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku, koji su itekako odigrali značaju ulogu u “novom ekonomskom porobljavanju svijeta i zato John Perkins vjeruje da samo jedinstven odgovor ugroženih zemalja u razvoju može razbiti obruč te nove svjetske imperije bez milosti. Nekadašnji ekonomski plaćeni ubojica, John Perkins, bez straha od revanšizma “šakala koji su u službi privredne mafije” i sa zadovoljstvom probuđene savjesti, pokušava nam pokazati da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine i da vrijedi se boriti za bolji svijet, za svijet bez globalne prijevare, korupcije, ucjene i brutalnosti.

Gospodine Perkins, Vi ste napisali knjigu “Priznanje jednog ekonomskog plaćenog ubojice”, koja je izazvala i još uvijek izaziva burne reakcije diljem svijeta, iako je to, zapravo, samo istinita priča o poslu kojim ste se nekada bavili. Možete li nam objasniti tko su ekonomske plaćene ubojice i što je njihov zadatak?

Mi primarno stvaramo globalnu imperiju bez sile. Najvažniji zadatak za ekonomskog plaćenog ubojicu je da otkrije sve one zemlje Trećeg svijeta koje imaju resurse za koje su zainteresirane američke korporacije (uzmimo primjer nafte), zatim tim zemljama Svjetska banka ili njoj slične institucije dozvoljavaju ogromne pozajmice. Ali, novac ne ide izravno u tu zemlju.

On prije ide američkim tvrtkama koje grade moćne tvornice, industrijske komplekse ili poduzimaju druge grandiozne infrastrukturne projekte u toj zemlji. Od toga imaju koristi lokalne bogataške obitelji jednako koliko i američke korporacije, ali to ne pomaže i većini stanovništva, koja je suviše siromašna da koriste struju, nisu obučeni dovoljno da rade u novoj industriji i koja faktički ostaje živjeti izvan tog ekonomskog sustava.

Zemlja, naravno, završava tako što upada u ogroman dug koji ne može podmiriti. Tada mi ekonomski plaćeni ubojice idemo natrag u tu zemlju i kažemo: “S obzirom na to da ne možete platiti svoje dugove, dajte nam ono od čega živite – prodajte vašu naftu, po niskim cijenama, našim naftnim kompanijama. Ili nas podržite svojim glasovima u UN – u ili pošaljite svoje trupe da podrže naše u Iraku.

“U nekim situacijama u kojima mi nismo imali uspjeha, agenti – šakali, bili su poslani da sruše tu vladu ili eliminiraju one lidere koje ekonomske ubojice nisu uspjele podmititi. To se meni dogodilo u Panami i Omar Toriijosu je bio ubijen kao rezultat toga. Ako bi i šakali podbacili, onda ide američka vojska – kao što je slučaj s Irakom.

Kako ste Vi postali jedan od njih, ekonomski plaćeni ubojica?

Regrutirala me je Nacionalna agencija za sigurnost (NSA), a završio sam radeći kao rukovodeći ekonomist u privatnoj konzultantskoj tvrtki, gdje sam bio obučavan kao ekonomski plaćeni ubojica. Danas ekonomske ubojice i šakali obično rade za privatne tvrtke, a ne izravno za NSA ili CIA.

Na koji način su, po Vašem mišljenju, Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka sudjelovali u izgradnji te korporatokratije u zemljama u razvoju i koje su posljedice tog njihovog djelovanja tamo?

Već sam spomenuo na koji način Svjetska banka i njene sestrinske organizacije funkcioniraju u čitavoj ovoj priči ali treba dodati da, jednom kada se zemlje zaduže, Međunarodni monetarni fond im nudi dodatnu financijsku pomoć. U izvjesnom smislu, to je smanjenje dugovanja ali tek onda kada se država ili države slože da prodaju svoja dobra i druge resurse stranim tvrtkama i da privatiziraju javni sektor. Posljedica toga je da te države potpadaju pod tu svjetsku imperiju.

Možete li nam reći da li je moguće da se zemlje u procesu tranzicije (primjerice – Hrvatska) izbore s negativnim posljedicama ekonomske globalizacije?

Da, moguće je. Nikada nisam radio u Hrvatskoj i ne poznajem specifičnosti vaše situacije konkretno, tako da ne mogu ni predložiti neki jasan plan. U svakom slučaju, najvažnija stvar je da se ne prihvati ideja da vi morate nekome robovati. U kooperaciji s drugim zemljama, koliko je moguće diljem svijeta, od Afrike, preko Latinske Amerike, do Europe i Azije, treba odbiti ulazak u nove dugove ili preuzimanje plaćanja starih dugova koje su napravili neki bivši čelnici, korumpirani od strane ekonomskih ubojica. (u Hrvatskoj, bivši premijer Snanader). Tek ako svi zajedno i složno ustanete i pobunite se, možete se nadati uspjehu.

I na kraju, gospodine Perkins, koji je bio Vaš najdublji motiv da napišete i objavite svoju knjigu, posebno ako znamo da ste se suočili s puno problema i da ste čak bili i upozoreni da to ne činite a da ste Vi, unatoč tome, odlučili da svijetu otkrijete istinu?

Nakon 11. rujna, dok sam stajao i promatrao kako gori Svjetski trgovački centar, znao sam da moram napisati knjigu. Shvatio sam koliko je važno pomoći ljudima da shvate da američka vanjska politika nije ono za što se predstavlja da jest i da, u suštini, ima za cilj stvaranje vrlo nepravednog i nepoštenog svijeta koji će rezultirati rastućom nestabilnošću.

Moj unuk očekuje naslijediti jedan miroljubiv svijet, svako dijete na svakom kontinentu mora imati ista očekivanja. Da bi se to dogodilo, moramo otkloniti uzroke terorizma, glad, siromaštvo i eksploataciju. Shvatio sam da je moj prvi korak bio otkriti priču o eksploataciji, priču o ekonomskim plaćenim ubojicama.

Nikome nisam rekao da pišem knjigu sve dok je nisam završio i poslao je određenom broju izdavača. U tom smislu, to je bila moja najbolja garancija. Svaki šakal zna da jednom kada knjiga postane dostupna javnosti, čak i da ja budem ubijen, to može samo uvećati njenu prodaju i to je veća opasnost nego to što sam ja živ.

Ukoliko želite pročitati knjigu John Perkins: “Priznanje jednog ekonomskog plaćenog ubojice” kliknite na ovaj LINK

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet.rs)