POSTKOMUNISTIČKI NOVI POLITIČKI POREDAK: Budućnost ljevice u Rumunjskoj

Koliko bila daleko ili blizu, Rumunjska politička i ekonomska scena se može usporediti sa republikama bivše Jugoslavije u svojem postkomunističkom djelovanju. Gdje leži budućnost politike u postkomunističkim zemljama Balkana?

Rumunjska je 22. prosinca proslavila 25-godišnjicu revolucije 1989. i inauguracuju novog predsjednika, Klaus Verner Johannisa. On je Nijemac iz Transilvanije, potomak saksonskih pa njemačkih kolonizatora koji naseljavaju Rumunjsku od XII stoljeća.

Što znači izbor marginalnog luteranca za predsjednika pretežno pravoslavne zemlje? Da li je to u današnjoj Europi, u kojoj su prevladali populizam, povratak nacionalizmu i ksenofobija, znak tolerancije ili još jednog glasovanja protiv?

Ono što znamo je da je pobjeda Johanisovog desnog centra strateški poraz rumunjske ljevice.

Victor Ponta, 42-godišnji rumunjski premijer i lider lijeve Socijaldemokratske partije (PSD, ali označavat ćemo je sa SDP radi boljeg razumijevanja) – SDP, personificira mladu generaciju rumunjskih političara, koji stupaju na scenu nakon deset godina vladavine aktualnog predsjednika Rumunjske, kontroverznog Traiana Basescua, i slabljenja rumunjske desnice.

Victor Ponta je u prvom krugu ovih predsjedničkih izbora osvojio 40%, a Johannis 30% glasova. Dva tjedna kasnije, Klaus Johannis je pobijedio sa 55%, naspram Pontinih 45%.

Što se dogodilo? Da li je u drugom krugu izbora ovaj priljev glasova Johannisa donio otpor prema Viktoru Ponti ili prema cijelom SDP-u? Zašto SDP već treći put za redom gubi mjesto predsjednika?

Što se događa s ljevicom u Rumunjskoj

Što se događa s ljevicom u Rumunjskoj, jedinoj zemlji srednje i istočne Europe u kojoj su socijaldemokrati uvjerljivo najjača politička snaga?

Osvrnimo se na izbornu kampanju Vikor Ponte, jednu od najprljavijih u četvrt stoljeća dugoj povijesti demokratskih izbora u Rumunjskoj. Žrtvujući fundamentalne vrijednosti ljevice, Ponta je odlučio da svog protivnika napadne sredstvima Čaušeskuove propagandne mašinerije.

Napao je njegovo njemačko porijeklo, vjeroispovijest, njegove roditelje (koje je maltretirala TV postaja Pontinog suradnika iz gradića u Njemačkoj, u kojem oni žive). Išao je dotle da je Johannisa optužio za trgovinu djecom i organima tijekom devedesetih, kada je Johannis bio samo lokalni školski inspektor.

I javna podrška Viktoru Ponti od krajnjeg desničara Korneliua Vadima Tudora (4% u prvom krugu) navela je mađarsku manjinu u Rumunjskoj (s dva kandidata u prvom krugu) da masovno (85%) glasa za Johannisa, unatoč tome što je mađarska stranka UDMR koalicijski partner SDP-a u aktualnoj vladi.

Ali najgori potez u ovoj kampanji bila je loša (po nekima namjerno loša) organizacija izbora za ogromnu rumunjsku dijasporu u Europi. U prvom krugu, na desetke tisuća Rumunja postrojenih u duge redove ispred veleposlanstava i konzulata, nije uspjelo glasati. Pontina vlada ni u drugom krugu glasovanja, 16. studenog, nije učinila ništa da rumunjskoj dijaspori (broj glasača se u drugom krugu udvostručio) omogući normalne uvjete glasovanja.

Dugački redovi i sati čekanja građana iz dijaspore izazvali su nezadovoljstvo diljem Rumunjske, koja je tijesno povezana s oko 2,5 milijuna svojih sunarodnjaka zaposlenih u Europskoj uniji. Došlo je do sukoba gnjevnih rumunjskih glasača s policijom na ulicama Milana, Torina i Pariza, a onda su po Rumunjskoj izbile masovne demonstracije protiv Victora Ponte i njegove vlade. Prosvjede je mudro podržala PNL, partija desnog centra bliska Johannisa. U tijeku je kaznena istraga o opstrukciji glasačkog prava rumunjske dijaspore.

Ali da li je sramotna kampanja Ponte i njegovog tima jedini razlog za njegov poraz? Partidul-stat ili partijska država, jedna je od uobičajenih optužbi na račun SDP-a. Autokratske tendencije Victora Ponte kao lidera stranke samo su pojačale ovu zabrinutost. Tome nisu pomogle optužbe predsjednika Basescua da je Victor Ponta radio za tajne službe dok je bio tužitelj od 1997. do 2001. Za mnoge u zemlji i izvan nje mađarsko-rumunjski duet moćnika Viktora i Viktora bio bi neprihvatljiv.

Jedna od velikih tema kampanje bila je i korupcija. Uz pomoć dužnosnika SDP-a, Ponta je uspio nametnuti izmjene zakona ili da odugovlači s oduzimanjem zastupničkog imuniteta određenom broju istaknutih zastupnika (iz svih stranaka). Rutinski odbacuju optužnice protiv zastupnika kao lov na vještice u režiji Basescuovih lojalista, Ponta je samo potvrdio staru sliku SDP-a kao organizacije koja štiti korumpirane političare.

Kaotično i nekompetentno vođenje vlade otvorilo je još jednu liniju napada. Privilegovani status na tenderima uskog kruga poslovnih ljudi i medijskih magnata bliskih premijeru Ponte, široko su kritizirani u zemlji kojoj su prijeko potrebne investicije i nova radna mjesta.

Možda lijevi SDP ne može dobiti predsjedničke izbore pri velikoj izlaznosti glasača. Optužbe za komunističku prošlost, aroganciju i korupciju gomilaju se 25 godina. Priča o upadu rudara u Bukurešt i nasilju koje je 1990-91. uslijedilo pod Iliescuom, osnivačem i počasnim predsjednikom PSD-a, prenosi se s koljena na koljeno.

Pod parolom Trećeg puta (Tony Blair je Pontin službeni savjetnik), vlade koje je formirao SDP sve više su klizile prema centru – neki kažu i desno – s ciljem (koji su rezultati izbora oštro opovrgli) da se osvoje glasovi liberala. To je izazvalo ideološku konfuziju i odbilo mlade, urbane i obrazovanije građane, dijasporu da ne spominjemo, ostavivši za sobom glasačku bazu sačinjenu uglavnom od starijeg, ruralnog i manje obrazovanog dijela stanovništva, ovisnog o mreži gradonačelnika i načelnika županije (takozvanih “lokalnih baruna”) .

Učinkovitost i kredibiltet ove kohorte partijskih kadrova često je dovođena u pitanje mnoštvom optužbi i sumnjičenja za korupciju i sukob interesa. Uz lokalne i parlamentarne izbore koji nas čekaju 2016., a sa njima i novim predsjednikom koji se u ispitivanjima javnog mnijenja visoko kotira, lijevom SDP-u se ne piše dobro.

Kako to da u zemlji koja je u dramatičnom socijalnom i ekonomskom stanju, ljevica ne može postati vodeća politička snaga? Obratimo najprije pažnju na nepravednu etiketu “bivši komunisti” koja krasi čela svih socijalističkih i socijaldemokratskih partija srednje i istočne Europe.

Unatoč sve većem broju nostalgičnih građana koji čeznu za sigurnijim vremenima prethodnog režima, ogromna većina stanovništva kategorično je protiv bilo kakve veze, ma koliko labave – s komunističkom prošlošću.

Osim toga, smatra se da je lijevi SDP najviše pridonio formiranju ekstremno nepravednog oblika “koktel” kapitalizma, koji se u Rumunjskoj izgradio tijekom posljednjih dvadeset pet godina, i da su socijaldemokrati morali odoliti neoliberalnoj dogmi prekomjerne deregulacije, privatizacije i državnog rasula. Mnogi tehnokratski orijentirani članovi uzastopnih Pontinih kabineta javno su se u posljednje tri godine hvalili svojim ultra-liberalnim sklonostima. Ono što je u vrijeme izbora djelovalo kao potreba da se napusti tradicionalna osnova partije, u redovima “najposlovnije rumunjske vlade” dovelo je do udaljavanja od osnova društvene pravde.

Najzad, sama partija se sve više udaljavala od velikih promjena u društvu, uključujući osnovne uzroke i posljedice migracije milijuna Rumunja tijekom posljednje dekade. Sadašnja stopa nezaposlenosti od 7% iznosila bi 30%, da ulaskom u EU nije bila omogućena ekonomska migracija radno sposobnog stanovništva.

Dijaspora u nacionalnu ekonomiju ulijeva oko šest milijardi eura godišnje. Sa brojem radnih mjesta i javnih službi dovoljnim da ljudi ostanu ili da se vrate, godišnji doprinos bruto društvenom proizvodu bio bi oko 50 milijardi eura veći (na sadašnjih 150 milijardi eura BDP).

Dugotrajna kriza izazvala je dodatne promjene u javnoj sferi, koje se ogledaju u aktivnijem djelovanju civilnog i društvenog sektora. Kada je riječ o novim tehnikama izbornih kampanja, lijevi SDP djeluje staromodno i ofucano, unatoč svojoj zastrašujućoj mašineriji.

Ovo nije prvi put da se nakon izbornog poraza SDP nađe u nezavidnom položaju. Ali izgleda da su stari i novi lomovi i stereotipi koji prate ovu partiju i njenog kandidata, među građanima stvorili istinski otpor prema njima. Građani su ugledali sukobe i uzajamne optužbe u SDP-u, otežane izostajanjem analize i pronalaženja dubljih uzroka situacije u kojoj smo se našli.

Gluh na prosvjede javnosti, Victor Ponta ostaje na čelu stranke, koja je postala taoc njegovog političkog opstanka. I oboje bi mogli stradati.

Što bi moglo učiniti? Puka promjena imidža ili vodstva stranke ovoga puta neće biti dovoljna. Nužno je duboko i iskreno preispitivanje, i povratak našim temeljnim uvjerenjima o jednakim mogućnostima i socijalnoj pravdi u 21. stoljeću. Neophodna je i obnova ljudskih resursa, uz jasni otklon od korumpiranih ljudi i loših navika. Činjenica da i desni dio političkog spektra ima slične probleme, to nas ne treba tješiti.

Kompetentnost, integritet i intelektualna hrabrost da se u europskom i svjetskom kontekstu stvori manje ovisna ekonomija i pristojno društvo, trebaju postati standardi rumunjskih socijaldemokrata. Da li lijeva SDP može se promijeniti i postati istinski progresivna snaga? Da li može privući intelektualce ljevičare koji se ne prepoznaju u njenom staromodnom političkom diskursu? Ili će nove političke i građanske snage dovesti u pitanje monopol političke predstave o ljevici koji je držao SDP? Porota još uvijek zasjeda. Odluke koje će ta porota javnosti donijeti, dat će nam nagovještaj u kom pravcu se kreću stvari.

Dvadeset pet godina nakon pada komunizma i pogubljenja Ceausescuovih 22. prosinca 1989, Rumunjska započinje novi politički, povijesni i strateški ciklus. Bijeg iz europske periferije i siromaštva, korupcije i loše vlasti je moguće. Progresivne snage bi trebale biti predvodnice ove nove Rumunjske.
 
Rumunjska je 22. prosinca proslavila 25-godišnjicu revolucije 1989. i inauguracuju novog predsjednika, Klausa Vernera Johannisa.

 
 
(pescanik.net,youtube.com/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19640"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]