PRAVA ISTINA O MANIPULACIJI HRANOM: Hrana je najčešći uzročnik raka!

Otac medicine Hipokrat još je u antičko vrijeme govorio: “Neka Vam hrana bude lijek, neka Vam lijek bude hrana”. George Herbert je u XVI stoljeću napisao: “Ma tko bio otac jedne bolesti, nepravilna prehrana joj je majka”

Na temelju ovih izreka možemo zaključiti da je uzrok mnogih bolesti manjak prehrambenih sastojaka hrane koju unosimo u organizam. Da je zaista tako pokazuje nam povijest medicine.

Teška bolest, jednostavan lijek

Čuveni portugalski istraživač i moreplovac Vasco da Gama je 1497. godine izgubio zbog tada nepoznate bolesti 100 od 160 mornara. Britanska mornarica je zbog iste nepoznate bolesti izgubila oko milijun mornara u XVII i XVIII stoljeću. Isto se to desilo i francuskom istraživaču Jacques Cartier-u čiji su brodovi tijekom zime 1535. godine bili zaglavljeni u ledu na rijeci Saint Laurent u Sjevernoj Americi. Većina članova posade se teško razboljela. Cartier i njegova posada su imali sreće, jer im je tamošnji domorodac pokazao jednostavan lijek za dotad nepoznatu bolest od koje su umirali milijuni mornara.

To su bili listovi i kora bora koji su bogati vitaminom C. I zaista, Cartier i njegova posada su se ubrzo oporavili kad su počeli u piće stavljati koru i listove bora. Međutim, kad se Cartier vratio u Francusku i izvijestio o načinu na koji su se on i njegova posada spasili sigurne smrti, dogmatizam tadašnjih autoriteta u medicini je bio toliki da su takvu vrstu liječenja dotad nepoznate bolesti proglasili magijskim čarolijama divljaka.

Škotski liječnik James Lind, rodonačelnik mornaričke higijene u britanskoj mornarici, otkrio je 1747. godine da prehrana s limunovom i narančama liječi ovu nepoznatu bolest. Predložio je da svaki brod Kraljevske mornarice biti opremljen s dovoljnom količinom citrusnog voća. Ali, nisu ga poslušali. Britanska mornarica je svake godine gubila na tisuće mornara zbog nedostatka agrumskog voća u prehrani. Tek 1795. godine, Kraljevska mornarica je usvojila Lindeov prijedlog. I to je bio jedan od razloga zbog kojeg je britanska mornarica zavladala svjetskim morima.

Bilo je očito da se nepoznata bolest javljala uslijed nedostatka vitamina C. Danas je ova bolest poznata pod nazivom skorbut. Klinički simptomi bolesti su malaksalost, umanjenje radne sposobnosti, krvarenje iz desni, klaćenje zuba, gingivitis itd. Skorbut kao masovna pojava u se pojavljivao i na prostoru bivše Jugoslavije, u vojvođanskim krajevima opisan je još početkom XVIII stoljeća. Na Kosovu i Metohiji je došlo do epidemije skorbuta 1955. godine kada su oboljele 62 osobe zbog teškog deficita vitamina C, a u Vojvodini je 1961. godine zabilježeno čak 12% ispitanika s kliničkim znacima skorbuta.

To nam govori da skorbut kao avitaminoza i dalje postoji među populacijom, ali često ne s jasnim kliničkim simptomima, tako da oboljele osobe u pravilu i ne znaju od čega boluju, te simptome skorbuta pripisuju sasvim drugim uzročnicima.

Tumor, posljedica avitaminoze

Sličan slučaj je i sa pelagrom. Velika epidemija pelagru je zadesila jugoistok Sjedinjenih država u XX stoljeću, posebno Južnu i Sjevernu Karolinu. Čuveni kanadski profesor medicine, ser William Osler u knjizi “Medicinska načela i prakse” navodi kao primjer jednu instituciju u Sjevernoj Karolini u kojoj je trećina bolesnika umrla od pelagre. Pacijenti su pokazivali sljedeće kliničke simptome: dermatitis, dijareju, demenciju i smrt (čuveni DDDD simptomi). To je, po njemu, bio dovoljan dokaz da je pelagra infektivno, virusno oboljenje. Ali, mađarsko-američki epidemolog židovskog podrijetla dr Jozef Golderberg dokazao je da je pelagra avitaminoza, bolest koja se javlja uslijed nedostatka niacina, koji je u njegovo vrijeme bio poznat kao PPF faktor ili faktor prevencije pelagre.

Značajan je njegov rad na uspostavljanju veze između siromaštva, nepravilne prehrane i bolesti. A za svoj rad na etiologiji pelagre bio je čak pet puta nominiran za Nobelovu nagradu, ali je ipak nikada nije dobio.

Pokazalo se da je dr Golderberger imao pravo: siromaštvo i pogrešan način prehrane u bliskoj su vezi s bolešću, prije svega sa avitaminoze. Tako se pelagra javlja kao masovna bolest u zemljama gdje je kukuruz osnovna hrana. Takav je slučaj bio u nekim dijelovima Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Makedonije, Italije, Rumunjske, Španjolske, Južne i Sjeverne Karoline u Sjedinjenim državama. Na Kosovu i Metohiji je 1955. godine utvrđeno da čak 12% osoba koje su sudjelovale u sistematskim pregledima stanovništva boluje od pelagre.

Pelagra se tijekom XX stoljeća povremeno javljala čak i u Šumadiji u Srbiji gdje su se ljudi pravilnije hranili. Kukuruz ima značajnu količinu niacina, ali u vezanom niacitin obliku koji organizam ne može iskoristiti. U Meksiku, gdje se prehrana stanovništva temelji na kukuruzu, nema pojave pelagre, jer se od kukuruza sprema tradicionalno jelo tortilja. Tortilja se priprema tako što se kukuruz stavlja u krečnu vodu. A vapnena voda je alkalna sredina koja dovodi do hidrolize vezanog niacitin oblika u niacin koji organizam može apsorbirati.

Zapitajmo se sada je li i kancer tek jedna od hipovitaminoza? Ako bi se to dokazalo, onda bi liječenje raka bilo krajnje jednostavno i svima dostupno. Bilo bi potrebno samo nadoknaditi vitamin koji tijelu nedostaje.

Pogledajte što jedete!

Pođimo od riječi Božje. U Bibliji (Postanak, 1:29) piše: “I doda Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu. “Zapitajmo se da li se suvremeni čovjek pridržava riječi Božje?

Umjesto prirodne hrane, sjemenima bilja, suvremeni čovjek prehranu svoju temelji na kemijski prerađenim, umjetnim, industrijskim prehrambenim proizvodima u kojima danas možemo pronaći preko 3.000 različitih kemijskih aditiva ili emulgatora od kojih mnogi izazivaju rak.

Aditive možemo podijeliti na tri skupine:

1) aditive koji su zabranjeni u industrijski razvijenim zemljama i tamo se ne upotrebljavaju, ali se ipak stavljaju u prehrambene namirnice namijenjene istočnoj Europi, ekonomski nerazvijenim državama i državama koje su vojni i politički protivnici, a sa krajnjim ciljem depopulacije tih država, što je samo drugi naziv za “tihi, nevidljivi genocid”;

2) aditive koji nisu zabranjeni, ali su štetni po zdravlje;

3) aditive koji su, prema dosadanjim saznanjima, bezopasni.

ADITIVI 1) Aditivi koji su zabranjeni za uporabu u industrijski razvijenim zemljama, ali se s ovim aditivima kontaminiraju prehrambeni proizvodi namijenjeni istočnoj Europi, zemljama tzv. Trećeg svijeta, te zemljama koje su vojni i politički suparnici:
Aditivi koji dovode do zloćudnih tumora: E103, E105, E121, E 123, E 125, E126, E130, E 142, E 152, E 210, E213-217, E 240, E 330, E 477.
Aditivi koji izazivaju oboljenja želuca i crijevnog trakta: E 221-226, E 320-322, E338-341, E407, E450, E 461-466.
Alergeni: E230-232, E 239, E 311-313.
Aditivi koji uzrokuju bolesti jetre i bubrega: E 171-173, E320, E322.

ADITIVI 2) Aditivi koji su štetni po zdravlje su sljedeći:
Probleme s crijevima prouzrokuju: E220, E221, E232, E224.
Uzročnici problema s probavom su: E338, E339, E340, E341, E450, E461, E463, E465, E466, E407.
Kožne bolesti izazivaju sljedeći aditivi: E230, E231, E232, E233.
Kolesterol povećavaju: E320, E321.
Izazivaju nervozu: E311, E312.
Aditivi koji uzrokuju rak su: E102, E110, E123 (zabranjen u Sjedinjenim državama), E131, E142, E210, E211, E213, E214, E215, E216, E217, E239, E249, E250, E252, E905, E925, E950, E952 i E954.
Astmu, hiperaktivnost kod djece i neurološke probleme uzrokuje aditiv E210.
Astmu uzrokuju aditivi E211 i E220.
Alergije uzrokuje aditiv E216.
Kožne alergije uzrokuje aditiv E218.
Mučninu, mentalnu anoreksiju, povraćanje, proljev i nadražaj kože uzrokuje aditiv E235.
Glavobolje, poteškoće s disanjem i pažnjom prouzrokuje aditiv E249.
Hiperaktivnost kod djece uzrokuje aditiv E250.
Hiperaktivnost kod djece, malokrvnost, oštećenje bubrega izaziva aditiv E252 (ovaj aditiv je zabranjen u pojedinim državama).
Aditiv koji remeti rad bubrega je E261.
Povraćanje i mučninu izaziva aditiv E264.
Migrenu uzrokuju aditivi E280 i E281.
Stvaranje bubrežnih kamenaca prouzorkuje aditiv E302.
Probleme sa želucem i kožom uzrokuje aditiv E310.
Obratite pozornost na aditiv E319 koji izaziva ne samo povraćanje i mučninu, već i delirij i smrt (smrtonosna doza je 5 grama).
Alergije i hiperaktivnost izaziva aditiv E320 koji ima i estrogeni učinak.
Aditiv E325 ne bi smjeli uzimati ona djeca koja su netolerantna na laktozu iz mlijeka i mliječnih proizvoda.
Aditivi E363, E370 i E385 su zabranjeni u pojedinim državama.
Aditiv E375 izaziva oštećenje jetre i gastritis.
Kemijski aditiv E380 uzrokuje oštećenje jetre i sluznice probavnih organa.
Aditiv E407 uzrokuje čir i rak.
Aditiv E412 izaziva mučninu, grčeve i nadutost. Aditiv E413 je alergen.
Aditiv E414 je alergen i dovodi do nadražaja sluznice.
Aditiv E416 je alergen.
Aditiv E420 izaziva ozljede želuca i nije dopušten u prehrani djece.
Aditiv E421 izaziva oštećenje bubrega, mučninu, dijareju i povraćanje.
Aditivi E432 i E463 su zabranjeni u pojedinim državama.
Aditiv E461 izaziva nadimanje, djelomično ili potpuno začepljenje tankog crijeva.
Aditiv E503 nadražuje sluznicu.
Aditiv E508 izaziva čir na želucu.
Aditiv E510 može dovesti do problema s jetrom i bubrezima.
Aditiv E513 je zabranjen u pojedinim državama.
Aditiv E553 izaziva rak želuca.
Aditiv E554 uzrokuje Alzheimerovu bolest i probleme s placentom tijekom trudnoće.
Aditiv E621, koji je zabranjen u prehrani djece, izaziva dijareju, aritmiju, vrtoglavicu, glavobolju, grčeve u trbuhu.
Aditiv E622 dovodi do mučnine, proljeva i povraćanja.
Aditivi E626, E627 (zabranjen u prehrani djece) E629, E631 i E633 izazivaju giht i kostobolju.
Aditiv E635 (zabranjen je u mnogim državama) uzrokuje dermatološke probleme.
Aditiv E905 uzrokuje rak probavnih organa.
Aditivi E907 i E927 su zabranjeni u pojedinim zemljama.
Aditiv E924 izaziva dijareju, mučninu i povraćanje.
Aditiv E950 izaziva rak kod laboratorijskih životinja kao i smetnje u radu štitnjače.
Aspartam ili aditiv E951 sadrži 10% metanola koji je smrtonosan u dozi od dvije čajne žličice. Prema USFDA aspartam je odgovoran za preko 75% negativnih reakcija, od epileptičnih napada do smrti, na kemijske aditive. Ima ga u jogurtu, osvježavajućim pićima i slatkišima. Izaziva tumor na mozgu, kronični umor, vrtoglavice, alergije, migrene, depresiju, hormonske poremećaje, smanjenje seksualnog nagona, smetnje organa vida, sluha i okusa, promjene u ponašanju, Parkinsonovu bolest i multipleks sklerozu.
Aditiv E952 (zabranjen u Sjedinjenim državama i Velikoj Britaniji) uzrokuje rak i migrene.
Aditiv E967 dovodi do stvaranja bubrežnih kamenaca, izaziva dijareju i poremećeno ponašanje.
Aditiv E1520 je povezan s dermatitisom, smetnjama živčanog sustava i infarktom.

ADITIVI 3) Aditivi koji su bezopasni po zdravlje su sljedeći:
E 100, E101, E103, E104, E105, E111, E121, E130, E132, E140, E151, E152, E160, E161, E162, E170, E174, E175, E180, E200, E201, E202, E203, E236, E237 , E238, E260, E261, E263, E270, E280, E281, E282, E290, E300, E301, E303, E305, E306, E307, E308, E309, E322, E325, E326, E327, E331, E332, E333, E334 , E335, E336, E337, E382, E400, E401, E402, E403, E404, E405, E406, E408, E410, E411, E413, E414, E420, E421, E422, E440, E471, E472, E473, E474, E475 , E480.

Industrijski prerađena hrana je prebogata sa zasićenim mastima, a siromašna u vitaminima i mineralima. Prehrana s ovakvom hranom, tzv. “Junk food” ili “hranom zvanom smeće”, kao što su sintetička pića, hamburgeri, konzervirana hrana i industrijski slatkiši ne samo što ugrožava fizičko zdravlje, već i dovodi do poremećaja u ponašanju – agresivnog i psihopatskog ponašanja.

Industrijska hrana je u velikoj mjeri sadrži trans-masne kiseline koje izazivaju ne samo pretilost, povećanje lošeg LDL kolesterola i smanjenje dobrog HDL kolesterola u krvi, maligna i kardiovaskularna oboljenja, dijabetes tipa dva, već i depresiju. Trans-masnoće se nalaze u hidrogeniziranim mastima, margarinima i vrhnju, te rafiniranim biljnim uljima, prženoj i pečenoj hrani na ovakvim industrijskim uljima i mastima.

Aditivi – genocidno oružje

Čuveni američki forenzički psiholog, Charles Patrick Iving, smatra da je “junk food” glavni uzročnik nasilja u obitelji, psihopatskog ponašanja i narkomanije. To je potvrđeno u istraživanju Stevena Sentalera, američkog kriminologa koji je tijekom razdoblja od deset godina mijenjao prehranu stanovnika domova i zatočenika po američkim zatvorima.

On je ispitanicima davao voćne sokove umjesto kemijskih bućkuriša prebogatih šećerima, prirodnu hranu bogatu vitaminima i mineralima umjesto industrijske hrane koja obiluje trans-masnoćama. Utvrdio je da je prelaskom s industrijske na prirodnu prehranu došlo i do promjene u ponašanju ispitanika. Ispitanicima koji su se hranili sintetičkom hranom pokazivali su simptome psihopatije i agresivnog ponašanja, a oni koji su prešli na prirodnu hranu ponašali su se tolerantno i smireno. Japanski znanstvenik Nisamara Shinia u knjizi “41 godina života” dokazuje da je toliki prosječan životni vijek osobe koja se pretežno hrani “hranom zvanom smeće”. Ne samo da je napuštanje tradicionalnog japanskog načina prehrane koja se temelji na ribi dovelo do porasta kardiovaskualrnih i malignih oboljenja, već je i hrana prebogata šećerom, prema Shiniju, glavni uzročnik epidemije dijabetesa koji se danas u značajnoj mjeri dijagnosticira i kod djece.

Velike zapadne kompanije u pravilu proizvode tri vrste proizvoda. Jedni su namijenjeni za domaću potrošnju, drugi za industrijske razvijene zemlje saveznice, a treći za izvoz u zemlje u razvoju: zemlje istočne Europe, Latinske Amerike, Azije i Afrike, te zemlje koje su vojno-politički protivnici bankarskog globalizma.

Pri tome su proizvodi namijenjeni domaćoj uporabi, industrijski razvijenim državama, vojnim i ekonomskim saveznicima, bez štetnih emulgatora, dok su proizvodi namijenjeni za istočnu Europu, države tzv. Trećeg svijeta i države koje su vojni i politički protivnici kontaminirani zabranjenim emulgatorima koji izazivaju zloćudne tumore. Na primjer, Coca Cola i margarini proizvedeni u Njemačkoj i Nizozemskoj, koji su namijenjeni za istočnu Europu i ekonomski nerazvijene države, te države koje su vojno i politički suprostavljene atlantističkom, bankarskom globalizmu kontaminirani su sa aditivom E-330 koji izaziva rak.

Inače, proizvodi s emulgatorom E330 zabranjeni su za distribuciju u industrijski razvijenim zemljama Zapada. Podsjetimo da je Henry Kissinger, jedan od glavnih ideologa desnog krila bankarske pseudoelite, koju čini dinastija Rockefeller, kao državni tajnik Sjedinjenih država napisao Memorandum za nacionalnu sigurnost 200 ili plan za depopulaciju, redukciju stanovništva čitave planete. U memorandumu se otkriva prioritet američke vanjske politike: “smanjenje stanovništva, počevši od zemalja tzv. Trećeg svijeta, mora biti primarni cilj američke vanjske politike`.

Sve što nije prirodno ne može biti ni zdravo. Navešću jedan primjer iz kozmetike. Zamislite sad ovo: krema koja treba da štiti kožu od tumora izaziva tumor kože. Na Sveučilištu znanosti i tehnologije u Missouriju je utvrđeno da kreme za sunčanje postaju kancerogene kad se izlože suncu. Dr Jinfu Ma, profesor kemije na spomenutom sveučilištu navodi da su stanice pluća na kojima je vršeno istraživanje umnogome brže propadale kad su bile izložene cinkovom oksidu pod ultravioletnom svjetlošću od onih stanica koje su bile izložene samo ultravioletnom zračenju. Cinkov oksid, koji se pored krema za sunčanje nalazi i u kremama za ruke i tijelo, šamponima za masnu kosu itd, stvara pod djelovanjem ultravioletnog zračenja slobodne radikale koji oštećuju gene stanice!

Vitamin B17 – od lijeka do zabrane!

Godine 1936. skupina liječnika je Kongresu Sjedinjenih država predočila dokument koji je zaveden pod brojem 264/74. U tom dokumentu se spominje da su ljudi postali neuhranjeni bez obzira koju količinu hrane unosili u organizam zbog demineralizacije zemljišta.

U dokumentu broj 256/74 / 1936 piše: “Laboratorijske analize raznog voća i povrća, kao i jaja i mlijeka, pokazale su da ove namirnice ne sadrže ni u približnoj mjeri hranjive sastojke koji su se u tim namirnicama nalazili nekoliko generacija prije. Naši preci su na taj način s manjom količinom hrane unosili sve potrebne sastojke. Tako, na primjer, nutricionisti kažu da je mrkva vrlo dobra za vid (sadrži vitamin A), ali oni i ne sumnjaju da onog čega u mrkvi po prirodi treba imati – zapravo nema uopće ili ima samo u tragovima. Nijedan čovjek danas ne može unijeti u svoj organizam dovoljno hranjivih tvari, jer mu probava nije toliko velika koliku bi količinu morao pojesti da bi unio ono što mu je neophodno. Zato se mnogi i proširuju u trbuhu jer im organizam uporno traži još i još hranjivih tvari, i oni jedu i jedu, ali se ne opskrbljuju onim što im je potrebno”.

Glavni uzročnik uništavanja zemljišta je uporaba umjetnog gnojiva. Još je u Bibliji zapisano da zemljište treba ostaviti svake sedme godine da se revitalizira i tako pripremi za nove usjeve. Ali, suvremena intenzivna poljoprivreda ne samo da u potpunosti iscrpljuje zemljište, već se umjesto prirodnog ili organskog koristi umjetnog gnojiva, a da bi se osigurali veći prinosi. I sam izumitelj umjetnog gnojiva, njemački kemičar Justus von Liebig, odrekao se svog izuma kao štetnog i lažnog gnojiva i odbacio je svaku mogućnost umjetne mineralizacije zemljišta. Problem je u tome što umjetno gnojivo ne može nikad sadržavati sve neophodne minerale za obnovu zemljišta.

Nacionalna katastrofa

Ali, ne samo da je suvremena prehrana postala prepuna kancerogenih kemijskih aditiva, ne samo da je zemljište zatrovano umjetnim gnojivima, već su i prehrambene navike postale neprirodne i štetne po zdravlje.
Divlje životinje ne obolijevaju od raka, jer se hrane instinktivno: majmuni će odvojiti slatki i mesnati plod marelice ili breskve i pojesti sjemenku u koštici koju ljudi bacaju kada pojedu mesnati dio voćke.

Životinje koje su mesožderi hrane se biljožderima koji pasu travu. Medvjedi traže bobice da bi dopunili svoju prehranu. Kada se takve životinje iz prirode premjeste u ljudsku sredinu i kada prijeđu na umjetan način prehrane, pojavljuje si i tumor među tako odomaćenim životinjama. Na primjer, u zoološkom vrtu u San Diegu je uginulo čak šest medvjeda za šest godina od raka koji su dobili čim su bili primorani da se hrane onim što im čovjek nudi umjesto onim što u prirodi nađu.

Irski kirurg dr Denis Parsons Burkitt, koji je sa deset godina izgubio desno oko u jednoj nesreći, dobro je primijetio da se rak ne javlja u arhaičnim društvima, već je to bolest suvremenog doba, čovjeka zapadnjačke civilizacije koja se odvojila od prirode i koja u svojoj nesvjesnoj mržnji prema prirodi uništava samu prirodu.

Dr Burkitt kaže da je kancer “bolest uzrokovana našim načinom života” i da je skoro “nepoznata u životinjskom carstvu” i nastavlja: “Jedine životinje koje obolijevaju od raka ili polipa debelog crijeva jesu one na koje neposredno utječe naš način života – naši kućni psi koji jedu naše ostatke “.

Čuveni profesor nutricionizma na Sveučilištu Berkeley u Kalifoniji, dr George M. Briggs Jr izjavio je da je “tipična američka prehrana nacionalna katastrofa. Kada bih to davao svinjama i kravama bez dodataka vitamina i drugih dodataka mogao bih uništiti stočnu industriju”. Ali, ne samo da suvremena prehrana osiromašuje namirnice uklanjajući iz njih potrebne vitamine, minerale i enzime termičkom obradom, kemijskim aditivima i rafiniranjem hrane, već to čini i sam način umjetnog gnojidbe zemljišta. To znači da i usjevi koji rastu na takvom zemljištu i stoka koja ga pase imaju manjak vitamina, a prije svega minerala neophodnih za održavanje zdravlja stanice.

Američki biokemičar dr Roger J. Williams, član Akademije znanosti SAD i predsjednik Kemijskog društva SAD, izvodio je eksperimente sa štakorima koji su bili hranjeni tzv. “Obogaćenim” kruhom umjesto kruhom od cjelovitih žitarica. Pokazalo se da su štakori koji su bili hranjeni “obogaćenim” kruhom bivali klinički pothranjeni, dok su štakori koje je hranio kruhom od cjelovitih žitarica normalno razvijali. Usto, štakori koji su bili hranjeni “obogaćenim” kruhom pokazivali su znakove antisocijalnog ponašanja i kanibalizma ne bi li nadoknadili hranjive tvari koje im nedostaju, a ugibali su za nekoliko mjeseci od prelaska na prehranu “obogaćenim” kruhom. On je izveo pravilan zaključak da su mnoge bolesti zapravo posljedica nedostatka vitalnih prehrambenih sastojaka – vitamina i minerala.

Čudesni leatril

Divlje životinje instinktivno traže onu hranu koja je bogata vitaminom B17: sjemenke unutar koštica voća, bobice, travu u prirodi, životinje koje pasu travu u prirodi itd. Ljudska prehrana je prelaskom na industrijsku hranu i pšenicu kao osnovnu žitaricu postala izuzetno siromašna u vitaminu B17. Nekada su proso i zob, koji su bogati vitaminom B17, bili glavne svjetske prehrambene žitarice, a danas je to pšenica koja praktično ne sadrži vitamin B17.

I stočna hrana je zbog industrijske obrade i umjetnog gnojidbe osiromašena u vitaminu B17. Sirak, koji je bogat vitaminom B17, zamijenjen je šećernom trskom u kojoj praktički nema vitamina B17. Suvremene prehrambene navike su tako promijenjene da danas ljudi pate od nedostatka vitamina B17. A jedna od posljedica ove hipovitaminoze je i suvremena epidemija karcinoma.

Rak je zapravo bolest pogrešnog načina prehrane. Ranije je postojao običaj da se voće u potpunosti iskoristi, da se ništa ne baca, pa su se jele i sjemenke od jabuke koje su bogate vitaminom B17. Ranije su džemovi sadržavali i sjemenke od koštica koštunjavog voća koje su bogate vitaminom B17, a koje su jele u zimskim mjesecima. Prehrana je bila ekonomična i zdrava, jer su se jele integralne namirnice. Ništa se nije bacalo, sve se koristilo za prehranu. Zato nekada nije bilo epidemija tumora.

Rak je, dakle, bolest pogrešnog načina prehrane. Na isti način kao što je skorbut posljedica nedostatka vitamina C, tako je i rak uzrokovan nedostatkom vitamina B17 u suvremenoj, prerađenoj, industrijskoj hrani. Podsjetimo još jednom riječi Božje. U Bibliji (Postanak, 1:29) piše: “I doda Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu “. Zapitajmo se onda zbog čega je iz suvremene prehrane izbačeno intregralno sjeme koštunjavog voća i žitarica koje je najbogatije vitaminom B17 ako izuzmemo zrno pšenice.

Još je kemičar Bonn 1802. godine otkrio da se iz gorkog badema može izolirati cijanovodonična kiselina. Pierre Jean Robiquet i Antoan Botron Saarland su 1930. godine izdvojili bijelu kristalnu tvar koju su nazvali amigdalin. Amigdalin je cijanhidrin kojeg enzimi tijela razlažu na glukozu, benzaldehid i cijanovodoničnu kiselinu. Još se u Egiptu prije oko 5.000 godina gorki badem koristio za liječenje tumora kože, a u Kini se prije oko 3.000 godina na isti način liječio tumor unutar organizma. Američki biokemičar dr Ernst Theodore Krebs Jr 1952. godine je izdvojio iz amigdalina nitrilolizid koji je nazvao vitamin B17 ili leatril. Krebs je primijetio da u vitaminu B17 postoje dva otrovna sastojka: cijanid i benzaldehid. Ali, ovi otrovni sastojci su zaključani u samom molekulu i neophodni su enzimi za njihovo odvajanje iz molekula vitamina B17 ili leatrila.

Zabranjen u SAD

Prvo, stanice tijela na molekuli vitamina B17 ili leatril djeluju pomoću dva enzima: normalne ili zdrave stanice sa enzimom rodenaze koji ne dopušta da se iz molekule vitamina B17 ili leatrila oslobodi cijanid. U zdravim stanicama u prisustvu rodenaze i sulfitnog spoja, cijanid se pretvara u tiocijanat, netoksičan spoj koji se iz tijela izlučuje preko urina. Otuda amigdalin zdrave stanice hrani glukozom i kao takav nije nimalo toksičan za zdravu stanicu. Čak je aspirin toksičniji za zdravu stanicu od amigdalina, jer je u visokim i redovitim dozama toksičan za jetru, izaziva razvoj Rayevog sindroma, unutarnje krvarenje i moždani udar. Možete se zapitati zašto aspirin nije zabranjen u Sjedinjenim državama, već samo vitamin B17 ili leatril? Zbog interesa farmaceutske industrije i ogromnog profita koji se ostvaruje od prodaje citostatika ili bojnih otrova kojima se navodno liječi rak!

Drugo, stanice raka sadrže sto puta veću koncentraciju enzima beta-glukozidaze u odnosu na zdrave stanice, a uopće ne sadrže drugi enzim, koji se normalno nalazi u zdravim stanicama – rodenazu. Enzim beta-glukozidaza, i isključivo taj enzim, može iz vitamina B17 ili leatrila proizvesti cijanovodonična kiselinu i oslobodi benzaldehid, što znači da se unutar maligne stanice zbog djelovanja beta-glukozidaze oslobađa cijanid i benzaldehid iz vitamina B17 ili leatrila. Time se ubija stanica raka koja ne sadrži enzim rodenazu, te tako i ne može cijanid i benzaldehid pretvoriti u netoksične spojeve kao zdrava stanica u kojoj se nalaze visoke koncentracije rodenaze. Možemo zaključiti da vitamin B17 ili leatril ima blagotvorno djelovanje na zdravu stanicu, ali zato otrovno djeluje na malignu stanicu.

Dr Lloyd Sloan je u laboratorijskim uvjetima utvrdio da se 100-postotna djelotvornost i izlječenje od raka dobiva samo ako se prilikom davanja vitamina B17 ili leatrila eksperimentalnim albino-miševima oboljelim od raka daju i enzimi za razgradnju proteina. Otuda se prilikom terapije protiv raka vitaminom B17 ili leatrilom moraju uzimati proteaze ili proteolitičke enzime (tripsin i hemotripsin) iz preparata poput Chymoral, Magazime forte, Wobenzym i slično. Još je dr John Bred 1906. godine u knjizi “Enzimski liječenje raka i njegova znanstvena osnova” dokazivao djelotvornost uporabe proteaza u liječenju raka. Istraživanja je nastavio dr Nicholas James Gonzalez, njujorški liječnik koji je u svojoj knjizi “Prehrana i rak” predložio protokol za liječenje raka čiju osnovu čine enzimi koje luči gušterača.

Isto tako bitno je da se prilikom terapije raka vitaminom B17 iz prehrane isključi šećer u ma kakvom obliku. Stanice raka se hrane šećerom. A cijanid iz vitamina B17 je okružen šećerom. Da bi terapija vitaminom B17 u liječenju raka bila djelotvorna mora se iz prehrane izbaciti šećer bez cijanida da bi se stanice raka hranile samo sa šećerom s cijanidom iz vitamina B17. Kad cijanid uđe u stanicu raka, dolazi do razaranja maligne stanice. Otuda je vitamin B17 i odlična preventiva od raka, jer se svakog dana i kod zdravih i bolesnih ljudi u tijelu stvaraju maligne stanice s kojima se imunološki sustav treba izboriti.
 
(treceoko.novosti.rs/uredio:NSP)