KAKO NAS BANKE PLJAČKAJU: Bajka o povoljnim kreditima i kako ste Vi građani došli u dužničko ropstvo

Globalnim financijskim sustavom upravlja obitelj Rothschild, a svoju moć održavaju krađom i eksploatacijom! Čitav njihov sustav se temelji na ogromnoj prijevari jer novac ne postoji u obliku u kojem ga mi vidimo. Papirati i kovani novac u džepu nisu ničim pokriveni. Oni vrijede samo onoliko koliko nas uvjeriti da vrijede

To su samo bezvrijedni papirići (mjenice ili jamstva da će određeni iznos biti isplaćen) i komadi metala za koje su nas prevarom naveli da ih shvatimo ozbiljno. Veći dio “novca” čak i ne možete posjedovati. To su samo znamenke na zaslonu računala. “Novac” se pušta u promet putem onoga što mi nazivamo “posudbom”, ali što zapravo znači taj pojam? To je samo sustav koji nas drži u uvjerenju da postoji.

Preskupo ništa

Banke nam ne posuđuju ništa, a mi im za to plaćamo čitavo bogatstvo. Obiteljske loze, posebno Rothschildovi, već stoljećima kontroliraju vlade i bankarski sustav i diktiraju zakone u području financija, te uvode ono što se naziva “frakcijsko posuđivanje rezervi”. Ono bankama dopušta da pozajme barem deset puta više od onoga što posjeduju u svojim rezervama.

Drugim riječima, posuđuju “novac” koji ne posjeduju i koji ne postoji – pod nazivom “kredit” – i naplaćuju kamatu na njega. Kada odete u banku posuditi novac, recimo 50.000 eura, morate im dostaviti “jamstvo”, tako što ćete staviti hipoteku na svoju kuću, zemljište, automobil ili tvrtku koja će pripasti banci ukoliko ne otplatite svoj dug. Što vam banka zauzvrat daje? Ništa. Na vaš račun upiše 50.000 eura – i to je to. Tih 50.000 zapravo nema – to je nepostojeći “kredit”.

Recimo da date nekome ček na 20.000 od tih originalnih 50.000, a primatelj položi taj novac u drugu banku. Tada ta druga banka može posuditi deset puta 20.000 eura nekim drugim klijentima, potpuno legalno, i naplati im kamatu! Ukoliko pratite tih originalnih 50.000 eura iz banke u banku, iznos “kredita” koji tako nastane cirkulirajući kroz bankarski sustav je potpuno fantastičan. Banke zarađuju, svi ostali samo plaćaju kamate!

Ovdje govorimo o samo jednoj pozajmici koja, prije svega, nastaje ni iz čega. U mojim knjigama sam predstavio dokument pod nazivom “Tiho oružje za tihi rat”. To je insajderski priručnik o tome kako kontrolirati mase uporabom “tihog oružja” mentalne i emocionalne manipulacije. Dokument posebno izdvaja Mayer Amschel Rothschilda, kao i energetski financijski sustav koji je evoluirao iz njegovih zamisli. U njemu se kaže: “Gospodin Rothschild je davao svoje mjenice (bezvrijedne “pozajmice”) pojedincima i vladama. To je dovelo do pretjeranog samopouzdanja. Tada je novac učinio nedostižnim, pooštrio kontrolu sustava i pokupio jamstva na koje je dobio ugovorno pravo. Tada je ciklus ponovljen.

Takvi pritisci su se mogli upotrijebiti da se započne rat. On bi kontrolirao dostupnost valute kako bi utjecao na to tko će u ratu pobijediti. Vlada koja bi mu dopustila da kontrolira ekonomski sustav, dobila bi njegovu podršku. Povrat pozajmice bi bio garantiran ekonomskom pomoći neprijatelju dužnika. Profit nastao ovom ekonomskom metodologijom čini gospodina Rothschilda sve bogatijim i on je u sve većoj mogućnosti proširiti svoje bogatstvo. On je shvatio da će, zbog pohlepe javnosti, vlada pristati na tiskanje novca iznad propisane razine (inflacija) pokrića plemenitim metalima ili proizvodnjom roba i usluga (bruto nacionalnog proizvoda, BDP-a).

Na taj način Rothschildovi dolaze u posjed Vlada i većeg dijela svijeta. Ključni faktor je kamata na novac. Ukoliko se novac pusti u promet bez kamate i nema kamata na novac u bilo kojem obliku, on bi se vratio u svoju pravednu ulogu jedinice razmjene energije koja nadilazi ograničenja razmjene. Čim se uvede kamata nastaje problem, jer početi zarađivati ​​od novca i on više ne služi ljudima, već ih porobljava.

Bez kamate – opasno po život

Bankarski kreditno-kamatni sustav znači da jedinica razmjene ljudskog rada od samog početka ulazi u opticaj u obliku duga. Vlade mogu doći do vlastitog novca bez kamata da bi platile javne usluge, ali umjesto toga one ga posuđuju iz bankarskog sustava, a stanovništvo je prinuđeno da ga vraća uz kamatu. Ista je situacija i kod fizičkih i pravnih osoba.

Vlade ne koriste vlastiti, beskamatni novac, jer ih kontroliraju obitelji, koje kontroliraju i banke, prije svega Rothschildi. Oni su izvršili i atentat na Abraham Lincolna onda kada je on počeo ispisivati ​​beskamatni novac pod nazivom “Greenback” kojim je želio financirati Sjever u Američkom građanskom ratu.

Rothschildi su financirali obje strane u Građanskom ratu, baš kao što to rade u svim ratovima koje započnu, ali je Lincoln na kraju odbio platiti njihove ogromne kamate. “Geenbeck” sustav je toliko dobro funkcionirao da je Lincoln razmišljao ga uvesti kao stalni način financiranja vlade. To bi, za Rothschilde, bila najveća noćna mora, te je londonski časopis “Times” koji je pod kontrolom te obitelji, objavio sljedeće:

“Ukoliko ta neprikladna financijska politika, koja porijeklo vodi iz Sjeverno-američke republike, postane trajno rješenje, tada će vlada sebi besplatno osigurati novac. Na taj način će doći do svog novca koji joj je potreban za obavljanje trgovine. Postat će prosperitetnija nego ijedna ranije u povijesti civiliziranih vlada u svijetu. Mozak čitave operacije i bogatstvo svih zemalja biti će u Sjevernoj Americi. Ta vlada mora biti uništena, jer će u protivnom ona uništiti svaku monarhiju na planeti.”

Rothschildi su organizirali atentat na Lincolna koji je izveo John Burt 1865. godine, a to je bio i kraj “Greenback” politike.

Na dan 4. lipnja 1963. godine, predsjednik John F. Kennedy potpisao je izvršnu naredbu 11110 po kojoj se Tajniku za financije SAD dozvoljava pustiti u promet 4,29 milijardi dolara beskamatnog novca, pod nazivom “srebrni certifikati” koji su isključili iz igre Rothschilde i njihovu privatnu “središnju američku banku”, Federalne rezerve.

Dana 22. studenog 1963. godine izvršen je atentat na Kennedyja i njegov sljedbenik, Lyndon Johnson, koji je nazočio atentatu, napustio je tu politiku. JFK je ubijen iz mnogo razloga, uključujući njegovo suprostavljanje izraelskom nuklearnom programu i eskalaciji rata u Vijetnamu. Lyndon Johnson, marioneta Rothschildovih, podržavao je oba.

Međutim, Kennedy je, prije svega, uklonjen zbog beskamatnog novca, a još od tada su Rothschildi u ratu sa Kenedijevima. Bobi Kennedy, brat Johna F. Kennedy-ja, i njegov sin, John Fitzerald Kennedy mlađi, bili su još neke žrtve na koje su Rothschildi izvršili atentat. Neki istraživači tvrde da je izraelska obavještajna agencija Mosad bila umiješana u atentat na Johna F. Kennedy-a i to je krajnje razumljivo. Mosad, jedna od najzlokobnijih organizacija na zemlji, ne predstavlja Izrael, već Rothschilde koji posjeduju Izrael. Možete vidjeti zbog čega predsjednici, premijeri i ostali rade sve što Rothschildi zahtijevaju od njih, jer znaju kakve ih posljedice čekaju ako se ne ponašaju tako.

Bum i krah

Postoji još jedan važan aspekt razumijevanja kamate na novac: kada uzmete kredit, banka “kreira” iznos “pozajmice” u obliku “kredita”. To zvuči očigledno i jednostavno, izuzev jedne stvari. Vi ne vraćate samo pozajmicu, već pozajmicu uvećanu za kamatu, a kamata nije “stvorena”, to je samo prosta brojka. To znači da nikada nema dovoljno “novca” u opticaju da se otplate sve postojeće pozajmice i kamata.

To je od fatalnog utjecaja na ljudsku slobodu i smišljeno je samo i jedino zbog toga da se pobrine da nekretnine i imovina nakon bankrota i gubitka zbog nemogućnosti otplate pozajmice, ostanu unutar sustava. Sve je to dio energetskog paketa Rothschildovih koji omogućava kretanje bogatstva i energije ljudi u njihovom smjeru. Fantastične sume novca koje izdvajate na ime poreza idu ravno u privatne banke da bi se isplatila kamata na “novac” kojeg vlada može sama sebi osigurati i to bez kamate.

Ono što nazivamo “privatizacijom” je prodaja državne imovine kao odgovor na dug koji stvaraju banke. Najsiromašnije zemlje u svijetu predaju kontrolu nad svojim zemljištem i resursima Rothschildovim bankama onda kada nisu u mogućnosti otplatiti pozajmice, izmišljene specijalno zbog toga da bi ih namamile u zamku. Zaduživanje je izmišljeno da zamijeni fizičku okupaciju resursima bogatih i strateški pozicioniranih zemalja.

Čim se država nađe u dužničkom odnosu prema Rothschildovim bankarima zbog nepostojećeg kredita, ona je prisiljena predati kontrolu nad njenim unutarnjim poslovima bankama, Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu (MMF-u).

Tada joj oni diktiraju ekonomsku i socijalnu politiku na svim razinama. Svjetska banka i MMF su “kćeri-tvrtke”, u potpunosti u rukama Rothschilda koje uvijek na čelu imaju njihove ljude. Siromašne zemlje koje su u dugovima muku muče s otplatom kredita, bivaju prinuđene da štede na socijalnim programima, zdravstvu, obrazovanju i humanitarnim projektima da bi bankama otplatile “dug”.

Svijet ne mora živjeti u siromaštvu i konfliktima. Njime se manipulira biti tako da bi bio u skladu s planom obiteljskih loza o globalnom diktatoratu. Kontrolom izdavanja “novca” putem kredita, Rothschildi kontroliraju čitavu svjetsku ekonomiju, kao što je i opisano u “Tihom oružju za tihi rat”. Po vlastitoj želji mogu je razviti ili uništiti. Depresija koja je započela 2008. godine je još jedna tvorevina Rothschilda kako bi još više centralizirala globalne financije i uvela dugoplaniranu svjetsku centralnu banku. Rothschildi već stoljećima kreiraju bumove i krahove da bi unaprijedili vlastite ciljeve, a to je vrlo jednostavno kada imate u svojim rukama kamatu na novac i kontrolirate protok “valute”.

Razlika između “bumova” i krahova je iznos “novca” u opticaju, kao i njegova percepcirana vrijednost. I jedno i drugo kontroliraju Rothschildi. Oni i njima srodne obitelji odlučuju o tome koliko će novca biti tiskano i pušteno u promet preko banaka i vlada koje oni kontroliraju. Rothschildi simuliraju “bum” tako što učine kredite dostupnim (stavljajući velike količine “novca” u promet), što populaciju dovodi u dužničko ropstvo tijekom onoga što se ekonomski može okarakterizirati kao “dobra vremena”.

Zatim oni dovode do kraha gospodarstva tako što pronalaze izgovor da povuku novac iz opticaja i učine kredite nedostupnije. Pravne i fizičke osobe ne mogu otplatiti svoje pozajmice, jer nema dovoljno novca u opticaju da bi se održala gospodarska aktivnost, a Rothschildi prikupljaju plijen u vidu kolaterala, položenih kao jamstva prilikom uzimanja pozajmica od banke. To također i dramatično smanjuje broj postojećih tvrtki, a njihove proizvode i tržište preuzimaju Rothschildove korporacije da bi dalje centralizirali svoju globalnu ekonomsku moć.

Ista je situacija i sa vladama. Kada depresija desetkuje prihode vlada one se i dalje zadužuju da bi održale potrošnju, a kontrola Rothschilda nad vladama i njihovim agencijama nastavlja rasti. Zapravo, barem u velikom broju slučajeva, vlade, uključujući i vladu SAD-a i Velike Britanije, nalaze se u dužničkom ropstvu prema Rothschildima – još od 30-ih godina prošlog stoljeća.

Tehnika Rothschilda

Ovdje sam precizno opisao što se dogodilo tijekom godina “buma” sredinom 90-ih, nakon čega je došlo do kraha u jesen 2008. godine i posljedične “kreditne krize”. Sve je to maslo Rothschilda i njihovih lakeja, kao što su Alan Greenspan, predsjedavajući Rothschildovih američkih Federalnih rezervi i njegov sljedbenik, Ben Bernanke, kojeg je, naravno, ponovno imenovao – Barack Hussein Obama.

Rothschildi već stotinama godina smjenjuju te cikluse, uključujući i krah Wall Street burze 1929. godine i Veliku depresiju 30-ih. Isuviše plaćeni ekonomisti i njihovi puleni, od koje većina nema pojma što se događa, reći će vam da su krahovi i bumova dio uobičajnog “ekonomskog ciklusa”. Kakva glupost. To je sistematična manipulacija da se pokradu svjetska bogatstva.

Rothschildi i obiteljske loze barataju sa trilionima dolara dnevno na svjetskim burzama i diktiraju da li će cijena dionica porasti ili se smanjiti, tj. hoće li burza doživjeti procvat ili krah. Krahovi burzi se ne događaju tek tako – oni se režiraju. Ukoliko znate da će se dogoditi krah, jer ćete to sami prouzročiti, znate i kako prodati dionice kada one imaju najvišu vrijednost i ponovno ih kupite onda kada do kraha dođe.

Na taj način možete značajno povećavanje svoju imovinu i dođete u posjed tvrtka za samo djelić njihove cijene prije nego što manipulacijom dovedete do kolapsa. Klasični primjer ovoga je slučaj Nathan Rothschilda tijekom bitke kod Waterlooa 1815. godine. Da je engleski vojvoda od Wellingtona dobio bitku, londonska burza bi procvjetala. Ukoliko bi francuski lider Napoleon prevagnuo, ona bi doživjela kolaps.

Rothschildi su predvodili jednu informacijsku i špijunsku operaciju, zapamćenu kao najbržu i najefektivniju u Europi s jednom širokom mrežom kontakata koji su koristili kodove i golubove-pismonoše za brzu i tajnu komunikaciju. Ta obavještajna mreža će se, na kraju, razviti u Mosad, izraelsku obavještajnu službu danas, kao i CIA i modernu verziju britanske obavještajne službe. Na najvišoj razini, oni su ista organizacija, zajedno s mnogim drugim nacionalnim sigurnosnim agencijama, kao i poštanskim i kurirskim službama, uključujući i službu “Federal Express” koja je u rukama Rothschilda. To je omogućeno putem organizacije tipa paukove mreže ili sustava piramide u piramidi, ovisno o tome koju analogiju preferirate.

Tko izaziva ratove?

Investitori na londonskoj burzi su 1815. godine znali da je obavještajni sustav Rothschilda bio bolji nego onaj koji je imala britanska vlada i to ne samo zato što su Rothschildovi kuriri bili jedini koji su imali dozvolu da prolaze i kroz britanske i kroz francuske blokade. Kako je bitka odmicala, sve su oči bile uprte u Nathan Rothschilda. Da li je pobijedio Wellington ili Napoleon? Rothschildi su dali signal svojim agentima da počnu prodavati dionice i svi su slijedili njihov primjer vjerujući da Rothschild mora imati informaciju da je Wellington izgubio. Tržište je opalo za 98% posto zbog panike, a investitori su izgubili bogatstva – ali ne i Rothschild. On je imao pravu informaciju skoro dan ranije nego što je stigla službena vijest da je Wellington odnio pobjedu.

Kada je tržište propalo, Nathan Rothschild je poslao još jedan kodiran signal svojim agentima i oni su počeli kupovati nevjerojatan broj dionica po mizerno malim cijenama. Kada je to učinio, u London je stigla službena vijest da je pobijedio Wellington. Cijene dionica skočile u nebesa i procjenjuje se da je Rothschild uvećao svoje bogatstvo i imovinu 20 puta. Od tada oni kontroliraju britansku ekonomiju, pa stoga i vladu, bez obzira na to koja partija je službeno “na vlasti”.

New York “Times” je 100 godina kasnije izvijestio da je unuk Nathan Rothschilda zatražio sudsku odluku da se iz tiska povuče knjiga u kojoj je bilo više detalja o “prijevari kod Waterlooa“, ali je njegov zahtjev odbijen.

Na taj način se manipulira i to se svakodnevno događa širom svijeta. Globalne financije, bez obzira da li su to bankarstvo, burze ili bilo što drugo, su čisti trik povjerenja. Kada ljudi imaju povjerenja, oni kupuju i investiraju i ekonomija jača. Kada izgube povjerenje, oni ne kupuju i ne investiraju i ekonomija slabi. Sve što je potrebno je neoptimistična ekonomska prognoza nekog od financijskih glasnogovornika Rothschildovih ili glasine o ekonomskim problemima i kuća od karata preko noći pada. Rothschildi su u tome stručnjaci.

Oni i njihov bankarski kartel financirali su obje strane u praktično svakom ratu od 1800. godine na ovamo – koje su oni putem svojih agenata u vladama, vojsci i obavještajnim službama i započeli. To je koštalo života najmanje stotinu milijuna ljudi (75 milijuna samo u dva svjetska rata) i dozvolilo vladama i ljudima da budu kontrolirani putem otplate dugova.

Kada ratovi unište zemlje, Rothschildov bankarski kartel im posuđuje još novca kako bi se rekonstruirale – uz kamatu, naravno. Oni, također, posjeduju i čitavu vojsku tvrtki koje izravno prodaju oružje za basnoslovne profite, a još više putem davanja zajmova vladama da isto to nabave. Kao što je Guttle Schnapper, žena Mayer Amschel Rothschilda, rekla prije nego što je umrla 1849. godine: “Da moji sinovi ne žele ratove, njih ne bi ni bilo.”

Računala – predatori

Današnji novčani sustav Rothschildovih funkcionira putem mreže super-računala koji su povezani s onima na burzama i tržištima novca i upravljaju virtualnim monopolom pod nazivom “trgovina visoke frekvencije”. Ona predstavlja 70% posto ukupne razmjene i može obraditi milijune trgovina u sekundi. Proširila je dnevni obujam trgovinske aktivnosti za 164% posto od 2005. godine i dramatično povećala brzinu po kojoj se, po njihovoj volji, svjetska bogatstva mogu prikupiti ili uništiti.

Putem sustava koji se zove “algoritmi predatori”, koji podržava umjetna inteligencija, ključni igrači su u mogućnosti da dominiraju svjetskim financijama kao nikada prije. Oni plaćaju ogromne sume za pristup računalima burze da bi imali prilike vidjeti potencijalne kupnje prije nego što se one obave i tada upotrijebe fantastičnu brzinu vlastitih super-računala da bi ih u toj kupnji pretekli. Manji trgovci nemaju šanse u tom natjecanju, jer sustav Rothschilda kontrolira sve.

Joseph Saluzzi, iz brokerske kuće Themis Trading u New Jerseyu, rekao je sljedeće: “Mi smo samo miševi koji igraju oko nogu slonova kapitala i njihovih super-računala”. Kada komentatori govore o užasnim vremenima za bankarski sektor, oni promašuju temu. Da, loše je za one koji gube svoju ušteđevinu, domove i radna mjesta. Međutim, Rothschildi i njihova pridružna mreža obiteljskih loza, posjeduju sustav i diktiraju pravila igre. Kao što sam ranije rekao, ukoliko posjedujete nogomet kao igru, nije bitno koji će tim savladati koji, jer kogod da pobijedi, vi i dalje u rukama držite konce. Tvrtka Merrill Lynch je možda propala, ali ukoliko pratite trag tajnog vlasništva, vidjet ćete da ju je apsorbirala Bank of Amerika, još jedna banka u vlasništvu Rothschilda. Igra se nastavlja samo ovaj put s manje imena na popisu.
 
(treceoko.rs)