Što ćemo raditi kada “ubijemo” sve naše poljoprivrednike?!

Veći dio prošlog stoljeća, zapadna kultura je sustavno obezvredila nešto što bi trebalo biti najpoštovanija profesija od svih

Oni koji se bave poljoprivredom kako bi nam dostavili hranu koju jedemo, imaju društveni status sličan prljavoj zemlji koju okopavaju.

Nitko da se zapita jednostavno pitanje: Što će se dogoditi kada nestanu svi naši poljoprivrednici?

Neki naivni građani će reći: “Ali industrijalizirali smo proizvodnju hrane, nije nam potrebna radna snaga”.

Zaista, brojke ne lažu.

Uzmite za primjer SAD, gdje su 1950. godine poljoprivrednici činili preko 12% ukupne radne snage.

Postojalo je 5.388.000 farmi prosječne veličine od oko 87 hektara. Samo 40 godina kasnije, kada se završio Hladni rat, poljoprivrednici su činili svega 2,6 % posto ukupne radne snage.

Broj farmi smanjio se na svega 2.143.150, što je gubitak od 60%, iako se prosječna veličina farmi povećala na 187 hektara.

Rockefellerova revolucija agrobiznisa

Ljudi, koji su s mesom, mlijekom, voćem i povrćem povezani samo preko supermarketa, sigurno misle da je odlična ideja da se milijuni poljoprivrednika oslobode svog prljavog posla i da nađu neki bolji.

Nije baš tako jednostavno.

Nismo upoznati s pravim efektima mehanizacije i industrijalizacije proizvodnje hrane na kvalitetu hrane. Sa Rockefellerom je počelo nešto što se zove “agrobiznis”, tj pretvaranje zalihe hrane u čist biznis zarad profita.

Uzgajanje svinja, krava, ovaca i peradi postupno je postalo industrijaliziranim nakon 1950. godine u SAD. Piliće su počeli čuvati u tako malom prostoru da jedva mogu stajati.

Da bi ih brže udebljali, vlasnici su ih pumpali antibioticima i kljukali GMO kukuruzom i obrocima od soje. Prema podacima Vijeća za obranu prirodnih resursa, 80% svih antibiotika koji se prodaju koriste se za stoku i perad, a ne za ljude.

Oni se obično stavljaju u hranu ili vodu radi ubrzavanja njihovog rasta. Na kraju krajeva, vrijeme je novac.

Tradicionalni obiteljski poljoprivrednici su industrijalizirani bez obzira na to kakva će se kvaliteta hrane dobiti. Traktori su kompjuterizirani, a kombajne navodi GPS. Traktori su u velikoj mjeri zamijenili farmere.

Rezultat je bio fantastičan za industrijaliste – ADM, Cargill, Monsanto, a zatim i za proizvođače pakirane hrane poput Kraft Foods, Kelloggs, Nestle, Unilever, Toepfer, Maggi.

Američki Rockefeller-Harvard model agrobiznisa postao je globaliziran, počevši s GATT (Generalni sporazum o tarifama i trgovini) pregovorima krajem osamdesetih godina, kada je EU napustila održavanje tradicionalnih domaćih farmera zarad slobodne trgovine poljoprivrednim proizvodima.

Jedan birokrata iz Danske je kao argument slobodne trgovine naveo

“Zašto ja u Danskoj plaćam porez da bi bavarski seljaci sa svojim malenim njivama i dalje poslovali?”.

Zato što je tradicionalni farmer povezan s prirodom i mogućnosti je proizvesti zdravu hranu koju mogu jesti i ljudi i životinje.

Nijedan stroj ne može zamijeniti osobnu posvećenost i strast koju posjeduje pravi poljoprivrednik.

Sada vrlo bogati i bezdušni ljudi, svjetski oligarsi, sistematski čine sve što je u njihovoj moći da unište kvalitetu ljudske hrane. Oni to očito čine s ciljem smanjenja broja stanovništva.

Ne postoji drugi razlog zašto bi Zaklada Rockefeller potrošila milijune dolara da bi stvorila GMO tehnike, podržavajući Monsanto i druge kemijske gigante poput DuPont-a, očito znajući da oni postupno truju stanovništvo kako bi ih ranije otjerali u grob.

Otrovni pesticidi

Toksični učinci na životinje i ljudske stanice u embriju, dokazani su u nezavisnim testovima. Sada, neovisno o GMO usjeva, novi testovi pokazuju da pesticidi koji se prskaju na usjeve izazivaju neurološka oštećenja – depresiju, Parkinsonovu bolest, pa čak potiču i samoubojstvo kod radnika koji koriste ove smrtonosne kemikalije.

Nacionalni institut za ekološke znanosti SAD, proučavao je skupinu od 89.000 farmera i drugih radnika koji su primjenjivali pesticide u Iowi i Sjevernoj Karolini, SAD.

Ova velika studija je zaključila da “upotreba dvije klase pesticida, fumiganata i organoklornih insekticida, ali i 7 pojedinačnih pesticida – aluminij fosfida, etilen dibromida, fenoksi-octene kiseline, dieldrina, diazinona, malationa i parationa – povezana je s depresijom u svakoj od skupina studije”.

Studija je pokazala da poljoprivrednici sa najvećim vremenom izloženosti pesticidima imaju 50% veće šanse da im bude dijagnosticirana depresija.

Istraživanje je povezalo dugoročnu uporabu pesticida s visokim stopama depresije i samoubojstva. (primjer Indije gdje se godišnje ubije značajan broj poljoprivrednika). Dokazi također ukazuju na to da trovanje pesticidima – velika doza kroz kratko vrijeme – udvostručuje rizik od depresije.

Epidemiolog i profesor psihologije na državnoj Sveučilištu u Coloradu, Loren Stalones, kaže da je došlo do promjene, dijelom zbog toga što sve više ljudi spominje mentalnu onesposobljenost.

Njene kolege su zaključile da su oni kao sudionici studije koja je koristila dvije klase pesticida i sedam pojedinačnih pesticida, imali veće šanse da obole od depresije.

Oni koji su koristili organoklorne insekticide imali su 90% veće šanse, dok su oni koji su koristili fumigante imali 80% veće šanse.

U Francuskoj su poljoprivrednici koji su koristili herbicide imali dvostrike veću šansu da obole od depresije u odnosu na one koji nisu koristili herbicide, navodi se u studiji iz 2013. godine.

Studija u kojoj je sudjelovalo 567 francuskih farmera otkrila je da je rizik još veći ukoliko su primjenjivali pesticide u poslu više od 19 godina.

Ukratko, uništava se nutritivna vrijednost hrane koju jedemo uz postupno uništavanje ostatka poljoprivrednika koji uzgajaju tu istu hranu. To zajedno predstavlja recept izumranja života na planetu na koji smo navikli i nije u pitanju pretjerivanje.

Organski poljoprivrednici svjesni prirode bi trebali dobiti značajne porezne olakšice kako bi se ohrabrili da napuste model agrobiznisa i da se vrate uzgajanju prave hrane kao prije nekoliko desetljeća.

Dalje, ozbiljni porezi bi se trebali uvesti farmerima koji dokazano koriste otrovne kemikalije poput RoundUp ili neonikotinoida.

Trenutno se u EU i SAD čini sve da se radi upravo suprotno, što je apsolutno apsurdno.

Vrijeme je da postanemo svjesni onoga što nas postepeno ubija i da se udružimo kako bismo promijenili situaciju.

William Engdal
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)