BALKANSKE TEORIJE ZAVJERE: Slobodan Milošević je živ i nalazi se u Rusiji

U današnje vrijeme velikog protoka informacija, istinu je teško sakriti. Već je općepoznato da Hitler nije počinio samoubojstvo, već da je završio u Argentini. Na vidjelo je izašla teorija o bivšem predsjedniku Srbije koji je navodno umro u Haagu

Nedvojbeno njegova je “smrt” mnogima odgovarala. No sama činjenica da nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo (osim patologa Nizozemca, Rusa i Srbina), zatim priča da je u njegovom tijelu nađen lijek koji izaziva stanje potpune obamrlosti, neke vrste dubokog sna – nalik smrti, kao i saznanje da nitko nikada nije htio eshumirati njegovo tijelo kako bi se demantirale sve te brojne teorije zavjere.

Slobodan Milošević nije umro u Haagu 2006. godine! Živ je i nalazi se sa svojom obitelji u Rusiji, a planom tajnih službi iz nekoliko zemalja prije osam godina je iscenirana njegova smrt u Scheveningenu da bi potom bio prebačen u Moskvu! Da bi zatvorski stražari i patolozi bili uvjereni da je bivši predsjednik Srbije i Jugoslavije zaista mrtav iskorišten je lijek droperidol koji umrtvljuje privremeno organizam i vitalne funkcije kod čovjeka.

Skoro desetljeće je prošlo od dana kada je Milošević preminuo ali kada se sve činjenice zbroje ispada da mrtvog Slobu nitko nije vidio, osim dežurnog zatvorskog čuvara koji tog jutra 11. ožujka 2006. nije mogao probuditi zatvorenika Miloševića.

Preminulog Miloševića nije vidjela čak ni kamera u njegovoj pritvorskoj jedinici jer baš te fatalne noći i jutra iz neobjašnjivih razloga nije radila!

Ustanovljena je smrt kao posljedica srčanog udara, a službeno je sve objavljeno dan kasnije 12 ožujka poslije izvršene obdukcije u kojoj su pored nizozemskih liječnika sudjelovali i ruski i patolozi s Vojnomedicinske akademije iz Beograda, pukovnici Srbislav Ilić i Ivica Milosavljević. Međutim, isapada da ni te patologe koji su jedini vidjeli mrtvog Slobu zapravo nitko nije vidio jer ni oni ne postoje !!??

Naime, kako je nedavno prenio hrvatski portal “Dnevno” prenio, službeni nalaz patologa nikada nije službeno objavljen, a upravo je nevjerojatna činjenica da imena i adrese patologa sa VMA (pukovnika Ilića i Milosavljevića) nema ni u jednom imeniku i adresaru u Srbiji! Četiri mjeseca prije iznenadne smrti Miloševića je u Haagu pregledao liječnički tim trojce specijalista – kardiolog iz Francuske, specijalist za krvne žile iz Rusije i otorinolaringolog iz Beograda koji je na suđenju bio svjedok Miloševićeve obrane.

Oni su predložili da Milošević ode na pregled u Rusiju u poznati specijalistički institut “Bakuljev”, ali sudsko vijeće je to odbilo. Nekoliko dana kasnije Milošević je umro, barem službeno, a indikativno je i to da je Borislav Milošević samo nekoliko dana nakon bratovljeve smrti otišao u Moskvu na Institut “Bakuljev”.

Budući je Milošević pokopan na prilično neobičnom mjestu, budući nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo (osim službenih patologa) i s obzirom da njegov grob danas nitko od njegove obitelji i najbližih suradnika uopće ne obilazi, nije nemoguće da i Milošević kao i cijela njegova obitelj (supruga, kći, sin i brat) živi u Rusiji.

Bilo kako bilo, s njihovim obdukcijskim nalazom odmah su se složile vlasti u Srbiji, organiziran je hitni transport i brza sahrana u dvorištu rodne kuće Miloševića u Požarevcu. Lijes je bio po dolasku na aerodrom izložen ispred, tada još uvijek, savezne skupštine na Trgu Nikole Pašića, a potom otpremljen u Požarevac.

Naš sugovornik koji je želio ostati anoniman a koji je bio blizak određenim ljudim iz odbora za sahranu Slobodana Miloševića kaže da ne zna je li Sloba živ ili mrtav ali da je gotovo siguran da ne počiva u dvorištu kuće u Požarevcu!

Lijes Koji je stigao iz Haaga u Beograd bio je prazan!

Možda je nešto i bilo u njemu ali Slobodanovo tijelo nije sigurno!

Članovima odbora za sahranu je čak rečeno da je svako otvaranje sanduka najstrože zabranjeno iako tako nešto nitko nije ni tražio. Činjenica je i da je sin Marko iz Haga gdje je otišao i identificirati oca otišao direktno za Moskvu.

Tamo je otišao sa ocem, mrtvim ili živim, ne znam, ali sam duboko uvjeren da je Slobodan tamo, sa svojom obitelji. Ili počiva u Rusiji ili živi tamo sa svojim najbližima. Možda samo čeka pogodan trenutak i raspored geopolitičkih stvari u EU i svijetu da se vrati na politčku scenu.

Znam da će svi sad reći da je ovo što pričam znanstvena fantastika ili još gore, gluposti i trabunjanje, ali hajde, ako smo svi tako sigurni da Milošević nije pod lipom u Požarevcu, otvorimo grob, napravimo DNK i stavimo točku na ovu priču. Ali to se nikad neće dogoditi jer određene domaće ali i svjetski centri moći to nikako ne žele, kaže naš izvor.

Prema nekim drugim izvorima, Slobodan Milošević stvarno nije umro u Haagu te 2006. Ali jest pet godina kasnije, 2011. U Rusiji gdje se nalazio poslije “odlaska” iz Sheveningena. Sahranjen je u predgrađu Moskve, a jedan stariji ruski bračni par održava njegov grob na kome se nalazi samo jedna ploča bez ikakvog imena ili oznake!

Prije nekoliko godina i jedan astrolog i medij, također porijeklom iz Rusije dolazio je u Beograd sa željom da se izvrši eshumacija Miloševićevog groba ali kako nitko od onih kojima se obraćao nije želio ni da ga sasluša vratio se u Moskvu neobavljena posla.

Da li je svjetski povijest teorija zavjere dobila u slučaju smrti Slobodana Miloševića svoju novu stranicu i da li nas Sloba gleda negdje odozgo ili iz daleke Rusije možemo samo nagađati i iznova se pitati svakog 11. ožujka na godišnjicu Miloševićevog (ne) odlaska.

Potraga za grobom Draže Mihajlovića podjeća na Brownov “Da Vinčijev kod”

Dvadesetogodišnja opsesija i potraga za grobom četničkog vojvode Draže Mihajlovića u Srbiji uvelike podjeća na Brownov “Da Vincijev Kod”. Međutim, povijesna jurnjava za njegovim grobom po beogradskim i okolnim lokacijam nikada nije donijela konkretan rezultat, pa i danas postoje teorije, poput one beogradskog publiciste i geopolitičara Dejana Lučića (zagovornika svih mogućih teorija urote) koji tvrdi da je Draža Mihajlović umro prirodnom smrću u Rusiji gde je i sahranjen desetak godina nakon kraja Drugog svjestkog rata.

On je živio do 1956. godine i tamo je umro. Naime, nakon suđenja na kojem je osuđen na smrt, tvrdi Lučić, preko ruskih veza, zajedno s njemačkim generalom Alexsanderom Loerom (koji je također bio osuđen na streljanje zbog bombardiranja Beograda) odveden je u Rusiju”.

Ta teza i danas podgrijava maštu svih zaljubljenika u teorije urote, samim tim jer nema niti jednog živog svjedoka njihovog strijeljanja (posljednji je umro prije desetak godina), a njihovi posmrtni ostaci su prema nekim dokumentima zauvijek uništeni. Dakle, uprkos tome što je u poznatom procesu bio osuđen na smrt, Draža nije streljan 17. ili 18. srpnja 1946. godine, nego je prebačen u SSSR, gde je i umro.

Godine 1946. bio sam mladi oficir Ozne i sjećam se da se Draža žalio i tražio pomilovanje. Obećao je da će, ako mu se preinači presuda, pomagati i sarađivati s vlastima u sređivanju stanja u zemlji. Tada sam od starijih kolega čuo da je SSSR tražio od naših vlasti da im se Draža ustupi, tvrdio je srpskim tabloidima prije nekoliko godina jedan od zatvorskih čuvara Draže Mihajlovića, a taj iskaz je objavljen i u knjizi Miodraga Nikolića „Odrastanja i ideali’’, objavljenoj 2006. godine.

Jedan od visokih državnih dužnosnika bivše SFRJ Miloš Minić koji se godinama hvalio kako je sudjelovao Mihajlovićevom strijeljanju, pred kraj života je govorio kako “više nije siguran je li to zaista bio četnički vojvoda”.

Ta teza ima svoje pobornike u samoj činjenici da su mnogi zločinci i neprijatelji Titovog režima bili osuđivani na smrtne kazne a kasnije su “pomilovani” jer su surađivali s tajnim službama u otkrivanju mnogih tajni iz ratnih vremena.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)