Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » PRORATNA MANIPULACIJA MEDIJA: ‘Hura, po─Źeo je rat!’

PRORATNA MANIPULACIJA MEDIJA: ‘Hura, po─Źeo je rat!’

rat-prvi-svjetskiDanas se jedva mo┼że objasniti veliko odu┼íevljenje nakon izbijanja Prvog svjetskog rata. Bez obzira na stale┼ż i porijeklo, svi su ┼żeljeli oti─çi u sukob u kojem ─çe poginuti ─Źitavi nara┼ítaji i nestati ─Źitave kulture.

Ernst Troeltsch svakako nije bio nekakva “usijana glava” ┼żeljna rata i po svemu se razlikovao od mladog doseljenika iz Austrije gotovo bez ikakvog zavr┼íenog ┼íkolovanja, Adolfa Hitlera koji je ratu klicao na Odeonsplatz u M├╝nchenu s desecima tisu─ça drugih gra─Ĺana. Ali i ovaj profesor evangeli─Źke teologije i filozofije odmah po progla┼íenju rata prihvatio se pera kako bi iskazao odu┼íevljenje ┼íto je izbio rat: “Od ju─Źer smo narod u ratu”, pi┼íe 2. kolovoza 1914. i poziva na vojnu odlu─Źnost. “Rje┼íenje mi zvu─Źi sa svom ─Źarolijom mu┼íkog i herojskog raspolo┼żenja: na oru┼żje, na oru┼żje!”

Dodu┼íe, profesor na sveu─Źili┼ítu u Heidelbergu vi┼íe nije mogao sam navu─çi uniformu – tada je ve─ç bio navr┼íio 49. godinu, ali je barem svojim rije─Źima htio sudjelovati u predstoje─çem sukobu: “Oh, mo┼że li govornik u ovim satima svaku svoju rije─Ź pretvoriti u bajunet, pretvoriti u pu┼íku, u top!”

Kad je njema─Źki car Wilhelm II. prvog kolovoza prije stotinu godina objavio kako se Njema─Źko carstvo nalazi u ratu, odu┼íevljenje je vladalo u ─Źitavoj zemlji. K├Âlner Stadtanzeiger objavljuje oglas u kojem gra─Ĺanstvo tog vrelog ljeta 1914. poziva na osvje┼żenje u novootvoreno “Amerikansko kupali┼íte” na obali Rajne. Samo dan kasnije takav oglas ustupa mjesto oglasu jedne papirnice kako “raspola┼żu velikom zalihom zastava, kako Njema─Źkog carstva tako i Austrougarske monarhije”, od tkanine i papira, za svaki prozor i svaki d┼żep.

Umjetnici hrle na bojišnicu

Posve u duhu govora njema─Źkog cara 31. srpnja i 1. kolovoza kako Njema─Źkoj “ne preostaje ni┼íta drugo nego se latiti ma─Źa” i kako u ovim trenucima “ne poznaje nikakve stranke, nego samo Nijemce”, tako su u Berlin u ko┼íarama stizali telegrami i izrazi potpore. Potpora se izra┼żavala i u tvornicama i sveu─Źili┼ítima, crkvama i u, makar ─çe nacisti to kasnije zaboraviti, sinagogama i ┼żidovskim udrugama. Radni─Źke vo─Ĺe su javljale lojalnost “njema─Źkom oru┼żju” ba┼í kao ┼íto je odu┼íevljenje vladalo u salonima pruske aristokracije.

Euforija rata je uvelike zahvatila i svijet umjetnika. Umjetni─Źke skupine poput ekspresionisti─Źke Blauer Reiter (Plavi jaha─Ź) ili avangardisti─Źke Br├╝cke (Most) odjednom su se morale podijeliti. Umjetnici ruskog porijekla, poput Alekseja von Jawlenskog, Marianne von Werefkin ili Wassilyja Kandinskog su ‘za svaki slu─Źaj’ pobjegli, prete┼żito u ┼ávicarsku.


Makar je i prije 1914. bilo sukoba koji su pokazali ┼íto mo┼że moderno oru┼żje, rat su i premnogi do─Źekali s romanti─Źnim predod┼żbama.

Ali mladi njema─Źki umjetnici poput Franz Marca pi┼íu kako “stoje s uzavrelim srcem na po─Źetku stvari” i redom se dragovoljno javljaju u vojsku. Isto ─Źini i u Austrougarskoj jedan Oskar Kokoschka – on ─Źak kupuje konja o svom tro┼íku da bi dospio u konji─Źki odred, a berlin─Źanin Max Beckman s boji┼ínice pi┼íe kako “njegova umjetnost ovdje dobiva za ┼żderanje”. Otto Dix obja┼ínjava kako mora obu─çi uniformu “jer sam toliki realist da sve ┼żelim vidjeti svojim o─Źima”.

Iluzija nije trajala dugo

I to makar ih je Kandinski jo┼í daleko prije rata upozorio kako ─çe “cijena ovog ─Źi┼í─çenja biti zastra┼íuju─ça” i svojim umjetni─Źkim kolegama je proricao “brda le┼íeva”. A u tim brdima ─çe biti i neki od njih: Franz Marc je 1916. pao kao do─Źasnik njema─Źke vojske, a ─Źak i oni umjetnici koji su pre┼żivjeli nikad ne─çe zaboraviti strahote koje su do┼żivjeli u Prvom svjetskom ratu.

I profesor teologije iz Heidelberga, Ernst Troeltsch, je razmjerno brzo prestao govoriti o “dekadentnoj francuskoj nabusitosti” ili o Engleskoj kao o “fizi─Źki nemo─çnoj ┼żeni” koja se bori “sredstvima dobro prora─Źunatog otrovnog jezika”. Ba┼í kao i o njema─Źkim vojnicima koji se moraju boriti sa svom silinom i brutalno┼í─çu jer ih na to sili “sirovina fanati─Źnog i nepismenog stanovni┼ítva” protiv kojeg Njema─Źka “mora ustati u samoobrani”. Ve─ç 1916. se po─Źeo zalagati za umjereniju njema─Źku politiku i za reforme u Njema─Źkoj.

Ono ┼íto je najgore, takvo odu┼íevljenje Prvim svjetskim ratom nipo┼íto nije vladalo samo u Njema─Źkoj. ─îitav niz umjetnika i intelektualaca drugih zemalja Europe i to s obje strane boji┼ínice su zdu┼íno podr┼żavali rat, a glasoviti engleski pisac i ve─ç tada dobitnik Nobelove nagrade za knji┼żevnost Rudyard Kipling je potegao sve svoje brojne “veze” kako bi njegov najstariji sin John bio primljen u vojsku i poslan na boji┼ínicu. I to makar je John bio slabovidan, a krivotvoren je i njegov rodni list da ispadne dovoljno star da navu─Źe uniformu.

Sin pisca “Knjige o d┼żungli” nije dugo nosio tu ┼żarko ┼żeljenu uniformu. Kao i milijuni drugih mladih – i ne vi┼íe tako mladih Europljana je i on u tom pokolju izgubio ┼żivot. John Kipling je pao u bitci kod Loosa, a slomljen otac je nakon rata na┼íao snage da mu barem napi┼íe natpis na grobu: If any Question why we died, tell them, because our fathers lied. (Ako tko pita za┼íto smo poginuli, recite mu, zato jer su na┼íi o─Źevi lagali.)
 
(dw/uredio: nsp)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , ,