Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » MORALNA NADMO─ć ZAPADA SVODI SE NA KONTROLU TERITORIJA I LJUDI

MORALNA NADMO─ć ZAPADA SVODI SE NA KONTROLU TERITORIJA I LJUDI

vladari-svijeta-iluminatiIako kr┼í─çansko u─Źenje smatra da iznosi istinu i jedinu istinu, ipak ne misli da se istina koju propovijeda smije nametati silom.

Sila se smije koristiti samo kao odgovor na u─Źinjenu nepravdu i samo na jednak na─Źin. Stari zavjet to izra┼żava stavom “oko za oko, zub za zub”, a Novi zavjet u ovozemaljskom ┼żivotu ide do krajnjih granica i zahtjeva pra┼ítanje, premje┼ítaju─çi uspostavljanje jednakosti, pa dakle i ka┼żnjavanje u onostranost – poslije ┼żivota i prepu┼ítaju─çi su─Ĺenje Bogu. Zadr┼żava se zahtjev za pravdom, koja se uvijek temelji na jednakosti, ali se uspostavljanje pravde prepu┼íta Bogu.

Jednakost iskazana moralnim na─Źelom, koje zahtjeva da postupamo dobro, tako─Ĺer je kroz povijest ┼íiroko prihva─çena, glasi: “─Źini drugome ono ┼íto bi volio da on ─Źini tebi, odnosno ne ─Źini drugome ono ┼íto ne bi volio da on ─Źini tebi”. Dakle jednakost se javlja i u ideji pravde – da bi omogu─çila razmjenu i raspodjelu (funkcioniranje dru┼ítva) i u osnovnom moralnom na─Źelu – da bi osigurala umjerenost u postupanju pojedinaca.

Va┼żno je primijetiti da nigdje ne stoji “dva oka za moje oko”, zbog toga da bismo razumjeli da su “sto za jednoga” (pravilo koje je Hitler u Jugoslaviji primjenjivao), Vijetnam, Irak, Iran, Sirija. i sli─Źni primjeri – ─Źist paganizam.

Dakle, oni koji se dnevno pozivaju na to da su najbolji kršćani tek su na razini poganstva, zato što oni nesrazmjer i odmazdu uspostavljaju kao mjerilo svojih postupaka.

Ideja o “moralnoj nadmo─çi”, koja je danas vladaju─ça matrica zapadnog svijeta, naro─Źito SAD, ali naravno i EU (oni za sebe tvrde da su branitelji slobode, demokracije, ljudskih prava, modernosti, prosperiteta itd..) U sebi, kao svoju su┼ítinu, nosi pre┼íutno ukidanje Drugog. Naime, ako sam ja moralno nadmo─çan i koristim sva sredstva prisile, uklju─Źuju─çi i silu, da bi svi drugi prihvatili moj stav, onda ja time su┼ítinski ukidam pojam Drugog.

Taj Drugi će ili postati isto što i ja ili će biti uništen. Pozicija moralne nadmoći uopće ne vidi Drugog kao stvarnu posebnost, nego samo kao objekt-prepreku, koja se ima slomiti: bilo tako što će napustiti svoju suštinu i prihvatiti njene stavove ili tako što će nestati.

UKIDANJE JEDNAKOSTI

Pored toga ┼íto u samom pojmu ukida Drugog kao subjekt, “moralna nadmo─ç” u sebi isklju─Źuje bilo kakvu jednakost, srazmjeru, u postupanju. Zbog toga satiranje milijuna ljudi, za one koji provode politiku zasnovanu na pretpostavci o moralnoj nadmo─çi, ne proizvodi bilo kakav unutra┼ínji sukob.

Po┼íto, po samoj definiciji, drugi mora nestati, onda je samo pitanje u─Źinkovitosti – kako se to uradi uz najmanji utro┼íak resursa, prije svega para. Vidjeti drugog kao objekt je su┼ítina robovlasni┼ítva – kako samo ime ka┼że, ─Źovjek se svede na predmet-robu. I jedino preostalo pitanje jest ─Źija je roba.

Tako se od navodnog zalaganja za individuu, s lako─çom i u cjelini ukida individua, sloboda zamjenjuje modernim ropstvom, a pravda interesom male grupe ljudi.

Zapad nema nikakve veze s kršćanskim vrijednostima

Moralna nadmo─ç koju Zapad zagovara zakonito se svodi na pitanje kontrole teritorija i ljudi, odnosno velike rije─Źi o demokraciji i ljudskim pravima svode se na novac.

Re─Źeno ─çemo u─Źiniti jo┼í jasnijim kada, ovome nasuprot, stavimo samo neka temeljna kr┼í─çanska u─Źenja: da se istina ┼íiri ljubavlju, dobrotom, strogim pravilima koje vjernik dnevno mora primjenjivati, a koji u najve─çoj mjeri sputavaju svaku gordost. Slobodna volja Drugoga je temelj na kome se vjera temelji, a sam kr┼í─çanin je dovijeka nesavr┼íen.

On do kraja ┼żivota (a du┼ía po svoj prilici i nakon smrti) te┼żi vlastitom idealu – da se ugleda na Tvorca i u tom konceptu je svaka nadmo─ç isklju─Źena. Tako ponovo dolazimo do jasnog uvida da danas Zapad nema nikakve veze s kr┼í─çanskim vrijednostima. To se dodatno pokazuje kada se podsjetimo u─Źenja u Novom zavjetu da, “tamo gdje nam je blago, tamo nam je srce”.

Ako nam je blago ljubav, dobrota, istina, pravda, suosje─çanje, po┼ítenje, vredno─ça itd.. – Onda smo u skladu s kr┼í─çanstvom (neovisno od toga da li smo vjernici ili nismo), a, ako nam je blago novac – onda smo u skladu sa suvremenom zapadnom civilizacijom.

Za odgovor kako je u novijoj povijesti do┼ílo do ovoga, sasvim dobro ─çe nam poslu┼żiti marksisti─Źki pristup. Ne sla┼żem se s prevladavaju─çim mi┼íljenjem koje se zastupa kod na┼íih ina─Źe ispravno kriti─Źki nastrojenih intelektualaca da se promjenom doktrine proizvode ┼ítetne posljedice. Sasvim suprotno. Kada je SAD krajem 19. stolje─ça ┼żelio osigurati ┼íirenje svoje ekonomske interesne sfere na Srednju i Ju┼żnu Ameriku, onda je to obrazlagano “doktrinom o nacionalnom interesu” jer je to bio dovoljan okvir za regionalnu eksploataciju.

Me─Ĺutim, kada je krupni kapital u Prvom svjetskom ratu video nevi─Ĺenu ┼íansu za boga─çenjem i ┼íirenjem svojih interesa na cijeli svijet i zbog toga inzistirao da Amerika u─Ĺe u rat, gra─Ĺani to nisu htjeli prihvatiti zato ┼íto nisu u tome vidjeli “nacionalni interes”. Iz te potrebe da se preokrene mi┼íljenje Amerikanaca kako bi SAD u┼íao u rat stvorena je doktrina o “moralnoj nadmo─çi”. Nije se tra┼żio ulazak u rat zbog interesa, nego zbog prometejskog ┼íirenja plamena slobode.

PROTIV KR┼á─ćANSTVA

Bez mnogo nepotrebnog obja┼ínjavanja, va┼żno je uo─Źiti da je Hitler samo preuzeo od SAD ve─ç gotovo rje┼íenje i preformulirao ga u u─Źenje o “nad─Źovjeku”, dok je Goebbels isto uradio sa ve─ç gotovim tehnikama kontroliranja masa.

Vladaju─ça piramida zapadne civilizacije, zasnovana i pro┼żeta samo novcem, sama po sebi mora odustati od “nacionalnog interesa” po┼íto je i to neki okvir, neko ograni─Źenje. Novoj eliti je neprihvatljivo voditi ra─Źuna ne samo o drugim ljudima i nacijama nego i o dru┼ítvu SAD-a. Prosto zato ┼íto se ti interesi kose sa interesima enormnog boga─çenja malog broja ljudi. Oni jednako gaze vlastiti narod kao i druge. Jedina razlika je u tome ┼íto ih ne bombardiraju (za sada), ali ih ubijaju ┼íalju─çi ih u vojne misije po svijetu i masovno ih ┼íalju u zatvore unutar SAD-a.

Moralna nadmo─ç kao ┼żivotni stav i politi─Źka doktrina su ne samo suprotstavljeni kr┼í─çanskom u─Źenju (isti─Źemo to zato ┼íto se oni predstavljaju kao kr┼í─çani, a isto osu─Ĺuju i sve druge monoteisti─Źke religije, pa i politeisti─Źke u kojima je ipak jedan od bogova vrhovni bog) nego i samoj ideji pravde. Su┼ítina ideje pravde jeste jednakost osigurana silom, ili jo┼í preciznije – dr┼żavom.

Cijeli vrlo slo┼żeni problem o tome ┼íto bi to bilo “jednako” koji nismo do danas teorijski rije┼íili, ali bez koga nema dobro ure─Ĺenog dru┼ítva ni toliko ┼żeljene sre─çe pojedinca, u konceptu moralne nadmo─çi se “rje┼íava” tako ┼íto se napu┼íta ideja jednakosti i prosto od nekada┼ínje pravde koristi se samo gola sila.

Zbog toga je zapadni svijet, zasnovan na ukidanju individualnosti, slobode i pravde, preplavljen la┼żima. Istinit uvid bi pokazao njegovu neodr┼żivost, i oni ne mogu drugo nego da la┼żu. Taj sustav je duboko pogre┼ían ─Źak i onda kada je uspje┼ían. Zato se u tom sustavu i uzdi┼że uspje┼ínost kao vrhovno mjerilo koje je s one strane dobra i zla.

Ukazujem na to da su prigovori o “brutalnoj sili izvan svakog poimanja prava”, “primjeni dvostrukih standarda (ho─çe se re─çi nejadnako postupanje u jednakim stvarima)” i sl.. samo opisivanje stanja, koje je nu┼żna posljedica za┼ítite interesa najkrupnijeg kapitala i doktrine o moralnoj nadmo─çi kao njenom sublimiranom izrazu. Problem je me─Ĺutim u samom korijenu sustava, a ne u njegovim pojavnim oblicima. Od tuda je popravak nemogu─ç. Jedino rje┼íenje je korjenita promjena.

SMISAO PRI─îE O DVOSTRUKIM STANDARDIMA

Ako se o dvostrukim standardima pi┼íe i govori s ciljem da se ilustrira nepopravljivosti sustava, onda je to meni na─Źelno prihvatljivo. Bojim da svaki takav diskurs (razmatranje dvostrukih standarda) u sebi krije implicitnu tezu da bi sustav mogao biti bolji, ┼íto je neistinito i zato treba biti vrlo oprezan u toj vrsti argumentacije.

Kada govorim o zapadnom svijetu, onda govorim samo o onom njegovom dijelu koji ┼żeli vladati svijetom. Taj zapadni svijet se bez ostatka danas svodi na novac, golu silu i la┼ż. Da bismo uspostavili jednakost kao bitan atribut pravde, moramo imati sposobnu dr┼żavu. Jednako postupanje u jednakim okolnostima zahtjeva neku metodologiju koja nam propisuje ┼íto su to “jednake okolnosti”, a odatle i ┼íto je jednako primjereno postupanje.

U prikaza boginje pravde taj propisani model prikazan je kao balans. Plasti─Źno re─Źeno, sva na┼ía muka definiranja pojma pravde sastoji se u tome da odredimo ┼íto bi to bio “balans” u stvarnim dru┼ítvenim odnosima. Boginji je mjerilo dano ve─ç kao gotovo. Danas smo li┼íeni zabluda da tr┼żi┼íte samo u va┼żnim funkcijama razmjene dobara i usluga daje odgovor na to za┼íto ne┼íto ┼íto se prodaje vrijedi ba┼í toliko novca.

Tako─Ĺer pouzdano znamo da se ne smije zanemariti tr┼żi┼íte, ali se mora slo┼żenim sustavima izvr┼íiti korekcija nu┼żnih devijacija koje tr┼żi┼íte sobom nosi da bismo uop─çe mogli procjenjujemo ┼íta je to “jednako”. A tu korekciju mo┼że ostvariti samo dr┼żava. U drugom dijelu sadr┼żine pojma jednakosti nitko osim nas samih organiziranih kao dru┼ítvo i dr┼żavu kao najslo┼żenijim izrazom jednog dru┼ítva ne─çe na dobar na─Źin odrediti razmjernu podjelu dru┼ítvenog bogatstva i kazni (distributivni element jednakosti).

Pravda u sebi sadr┼żi vaganje samo va┼żnih dru┼ítvenih odnosa. Otuda je bo┼żica pravde prikazana s ma─Źem u ruci. Ma─Ź simbolizira dr┼żavu (silu), ali i va┼żnost onoga ┼íto se “stavlja na vagu” pravde.

Ono ┼íto nisu dru┼ítveni odnosi nije predmet pravde (ako ja sebi oduzmem ┼żivot, to nije predmet pravednog i nepravednog, ali, ako drugome oduzmem ┼żivot, jeste), kao i ─Źitav niz odnosa koji nemaju ve─çu dru┼ítvenu va┼żnost (kad djeca igraju pikule, pa neko od njih kr┼íi pravila, to nije predmet pravde, ali ako to isto rade na burzi, onda jeste).

Od tuda primjeri u literaturi koji se navode u pogledu frule i tri djevoj─Źice i nemogu─çnosti temeljiti argumentaciju kojom bismo frulu dodijelili jednoj od njih nisu dobri primjeri – pravda se ne bavi takvim pitanjima.

Obi─Źno se misli da je lo┼íe pravo ono koje nije pravi─Źno. To je pogre┼íno. Sama pravda je nepravi─Źna. Svako definiranje pojma pravde, koje pretendira na to da je sveobuhvatno, je toliko formalno da nam ni┼íta ne govori o tome ┼íto je su┼ítina te jednakosti. Uobi─Źajeno je da se pravednim smatra jednako postupanje u jednakim okolnostima, ali time isti problem samo premje┼ítamo na pitanje “┼íto su to jednake okolnosti” i opet smo na po─Źetku.

PRAVDA NIKAD NIJE PRAVI─îNA

Dakle, pravda koja nam ne govori ni┼íta o stvarnom odnosu, koja je ─Źist pojam, mo┼że biti shva─çena kao ujedno pravi─Źna. Ali pravda u stvarnim dru┼ítvenim odnosima, pravda kojoj se daje sadr┼żina, je nu┼żno nepravi─Źna. Ovo zbog toga ┼íto je zahtjev za jednako┼í─çu istovremeno i neuhvatljivo slo┼żen i nu┼żan biti to─Źno odre─Ĺen.

Zbog te apstraktnosti na jednoj strani i potrebe da omogu─çi najskladnije mogu─çe funkcioniranje dru┼ítva, primjena pravde (djelatna pravda) kao propis, a onda dosljedno i kao primjena propisa, je uvijek u izvjesnoj mjeri nasilje nad pojedina─Źnim slu─Źajem. I ponekad je primjena propisa do te mjere na ┼ítetu nekog pojedinca, da je takvo postupanje nepravi─Źno, ali pravedno. Sam dakle pojam pravde je dijalekti─Źan. Odnosno, pravda je nu┼żno ponekad nepravi─Źna.

Otuda se zadovoljenju pravi─Źnosti po pravilu ne smije izlaziti u susret, osim sasvim iznimno, i to samo u mjeri u kojoj se ne bi uru┼íio cijeli koncept pravde na kome je dru┼ítvo izgra─Ĺeno.

Pravni sustav koji je suprotan pravdi prosto je lo┼í pravni sustav. Dobar pravni sustav nu┼żno je pravedan. Jasno treba re─çi da nema ovozemaljsko prirodno pravo. Svi poku┼íaji da se pravni sustavi koji bitno odstupaju od pravde proglase nepravom, u sebi nose vi┼íe opasnosti za pravdu i slobodu, nego ┼íto donose korisiti.

To ne zna─Źi da dru┼ítvo, da bi nastavilo da traje i da se razvija, ne uspostavlja jednakost, ali politi─Źkim, vanpravnim sredstvima. ─îak i kad formalno provode ispitivanje, to djeluje na gra─Ĺane kao politi─Źki akt nevje┼íto zavijen u pravnu formu, kome ta forma vi┼íe ┼íteti nego ┼íto poma┼że. O pravnicima da i ne govorimo.

Ti procesi ┼ítete zbog toga ┼íto daju neiscrpne razloge preispitivanja samog uspostavljanja naru┼íene jednakosti kroz osporavanja procedura. Za dru┼ítvo je mnogo bolje da prosto poravna ra─Źune i ide dalje nego da izmi┼ílja nemogu─çe argumente koji bi pravni poredak ekstremnih re┼żima izmje┼ítao u vanpravno podru─Źje.

Kako je odre─Ĺivanje sadr┼żine jednakosti, mogu─çe samo intervencijom dr┼żave, otuda ne postoji ni┼íta ┼íto bi bila “jednakost po sebi”, odnosno nije mogu─çe uspostaviti bilo kakvu “univerzalnu pravdu” zato ┼íto bi to zahtijevalo neku nepostoje─çu univerzalnu dr┼żavu. Mirno treba prihvatiti da zaista postoji relativizam uvijek kada poku┼íamo od formalne definicije pravde utvrditi njen konkretan sadr┼żaj. To se najbolje vidi na primjeru: onaj tko podmetne otrov u metrou u Tokiju mora biti osu─Ĺen na smrt i ubijen zato ┼íto je samo to pravedno za japansko dru┼ítvo, a isto takvo ubijanje u Stockholmu bi isklju─Źilo mogu─çnost da izvr┼íitelj bude ubijen zato ┼íto ┼ívedsko dru┼ítvo smatra da bi smrtna kazna bila nepravedna.

Kako ne postoje ni “svjetsko dru┼ítvo” ni svjetska dr┼żava, tako ni globalizam ne mo┼że nikada biti ba┼ítinik pravde. Naravno, mogu─ça je univerzalna pravda od Boga. Ali to i nije na nama da sudimo, pa to ostavljam po strani.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , ,