Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » TEHNOLOGIJA I ZNANOST » Telepatija u Vojsci i Kako Stvoriti Superagenta?

Telepatija u Vojsci i Kako Stvoriti Superagenta?

telepatija-ciaOno što se do tada službeno osporavalo i činilo se da nikada neće biti potvrđeno, dogodilo se kada je američka Središnja obavještajna agencija (CIA), u srpnju 1995, iznenada odlučila da skine veo tajne s eksperimenata koji su od 1972. obavljani na Sveučilištu Stanford

Eksperimenti su provedeni u Menlo Parku u Kaliforniji, a imali su za cilj da utvrde što se krije iza fenomena tzv. “Viđenja na daljinu” i da li on može se na bilo koji način iskoristi za potrebe obavještajne službe.

Sa svoje strane, predsjednik Bill Clinton izdao je naredbu naslovljenu kao “Povjerljiva informacija od interesa za nacionalnu sigurnost”. U njoj se navodi, između ostalog, da su se “u skorije vrijeme dogodile dramatične promjene koje omogućuju otvaranje prema javnosti, ali da sve prijetnje kojima je izložena nacionalna sigurnost još nisu otklonjene”. Komentatori su ovu naredbu prvog čovjeka Amerike uglavnom okarakterizirali kao “punu fraza”, pa tako i odjeljak u kojem se kaže: “Ako postoji značajna sumnja da informacije ne trebaju biti povjerljive, one to i neće biti. U nekim iznimnim slučajevima javno zanimanje za objelodanjivanjem može prevagnuti i one će biti objavljene”.

Fizičar Harold Puthof, koji je sa svojim kolegom Russellom Târgu bio na čelu momčadi eksperimentatora, sam je iznio da je pokušaje “viđenja na daljinu” CIA pomogla sa 50.000 dolara, a da su njeni službenici, uključujući i Johna Makmahona, tada šefa Tehničkog servisa i kasnije pomoćnika ravnatelja Agencije, bili uvelike prisutni prilikom eksperimenata. Nakon afere Watergate i unutarnjih kritika programa, CIA se odrekla sponzorstva, a preuzele su ga Zračne snage pod vodstvom Dalea E. Grafa, analitičara u Odjelu za stranu tehnologiju.

Povijest interesa obavještajnih službi za parapsihološke eksperimente, međutim, mnogo je duža i počinje davno prije 70-ih godina, praktički još za vrijeme Drugog svjetskog rata, nastavljajući se tijekom rata u Koreji, a odnosila se, pored ostalog, na primjenu hipnoze kao i barbiturata i marihuane prilikom ispitivanja zarobljenika. CIA je već tada uveliko istraživala razne načine postizanja kontrole uma, čak i uz upotrebu kirurških zahvata na mozgu!

Posthipnotičko programiranje

Hladnoratovska utrka u naoružanju podrazumijevala je i uporne pokušaje da se telepatija iskoristi kao način da se dođe do povjerljivih informacija koje neprijateljska strana brižljivo krije, i tu su jednako SAD i Sovjetski savez nastojali da, daleko od očiju javnosti ili u eksperimentima koji su prividno imali drugi karakter i nisu se izravno odnosili na obavještajno djelovanje, postignu toliko željenu prednost.

Istovremeno, hipnoza, droge i lobotomija, posebno ili u kombinaciji, bili su sredstva kojima se tragalo za famoznim “serumom istine” pod čijim djelovanjem nijedan od stranih agenata i špijuna ništa neće moći sakriti pred ispitivačima. S druge strane, eksperimenti s elektrošokovima, LSD-om, ketaminom i psilocibinom, kao i unošenje u podsvijest povjerljivih informacija tijekom promijenjenog stanja svijesti, bili su sračunati da stvore “superagenta”, koji u slučaju da bude podvrgnut ispitivanju od strane neprijatelja, zahvaljujući blokadi u podsvijesti, neće biti u stanju otkriti nikakve kompromitirajuće podatke!

Jedan od upečatljivih slučajeva “kontrole uma”, krajem 40-ih i početkom 50-ih godina prošlog stoljeća odnosio se na poznatu manekenku Candy Jones, čije je pravo ime bilo Jessica Arlene Wilcox. U knjizi “Kontrola CIA nad Candy Jones” autor Donald Bein prenosi brojne sate razgovora s manekenkom i njezinim suprugom, koji otkrivaju kako je provođen sustavni program da se stvori alternativna ličnost i manipulira njome, tako da osoba čak i nije svjesna kakve sve tajne informacije posjeduje i na koji način ih prenosi tamo gdje ih njihovi kreatori upućuju. Tako je i Candy Jones, i ne znajući, bila špijun visokog ranga, zahvaljujući posthipnotičkim komandama. Pretpostavlja se da je sličan model upravljanja osobnošću i navođenjem izvršiti naredbe kojima je ona “programirana” bio primijenjen i u slučaju Lee Harvey Oswalda, atentatora na John Fitzgerald Kennedyja 1963. godine u Dallasu, Sirhan Sirhan koji je 1968. ubio Robert Kennedy-a, i u još nekim slučajevima.

Telepatija pod morem

Među glasinama da su CIA i američka mornarica umiješane u pokušaje da se ostvari telepatska veza s posadom podmornice dok se ona nalazi pod vodom, najpoznatija je ona o “Nautilus”, prvoj nuklearnoj podmornici koja je porinuta u more u siječnju 1954. godine. Otkrivanje neprijateljskih plovila i komunikacija sa svojima, u situaciji kada nije moguće ostvariti radio-vezu i kada su oni praktički odsječeni od svijeta i prepušteni sami sebi, makar i na paranormalan način, činilo se da je tada bila od prvorazrednog značaja. Toga su bili svjesni i Sovjeti kada je godinu dana kasnije “Nautilus” nestao u morskim dubinama, još uvijek funkcionalan zahvaljujući nuklearnoj energiji, ne isplovljava mjesecima, pa čak i godinama, što je Ruse dovodilo do očajanja, jer nisu imali predstavu gdje bi se ova podmornica crne boje i nevidljiva za radarske znakove mogla nalaziti.

Afera je izbila u ljeto 1958, kada je jedna britanska transantarktička ekspedicija pokušavala prijeći Polarni krug. Prema tajnom projektu američke mornarice, pod nazivom “Sunčev sjaj”, “Nautilus” je 23. srpnja isplovio iz Pearl Harbora i zaputio se prema Beringovom tjesnacu, da bi se približio sovjetskoj obali samo na nekoliko kilometara. Već 3. kolovoza mornarički zapovjednik William R. Anderson objavio je da je plovilo stiglo na sjeverni pol. Sovjeti, koji su imali informaciju o sličnom pokušaju “Nautilusa” u rujnu prethodne godine, kada je u ledu slomio periskop, pitali su se kako je ovoga puta ostvarena radio veza sa zapovjedništvom, dok se podmornica nalazila pod debelim slojem leda? Naime, tamo se nisu mogle postaviti bove na kojima bi se nalazili transmisijski radio uređaji.

Odgovor je dao francuski magazin “Konstelacija” naredne 1959. godine u članku pod naslovom “Prijenos misli – novo ratno oružje”, čiji je autor tvrdio da je, počevši od 25. srpnja, s posadom “Nautilusa” izveden uspješan telepatski eksperiment, kojim je rukovodio Joseph B. Rajn, direktor Parapsihološke laboratorije na Duke Sveučilištu. Prijenos misli bio strogo kontroliran i trajao je 16 dana, pošiljatelj je bio student Duke Sveučilišta u Darhamu pod imenom “Smith”, i on se za to vrijeme nalazio u Westinghausovom laboratoriju u Marylandu. Za primanje poruka pomoću Zenerovih karti na podmornici je bio “zadužen” mornarički poručnik nazvan “Jones”, i on je dobivao vizualne dojmove s kopna. U “Nautilusu” vođa projekta bio je pukovnik William H. Bowers, direktor Biološkog odjela Istraživačkog instituta zračnih snaga, a izvještaj o uspješno izvedenom eksperimentu poslan je osobno predsjedniku Dwight D Eisenhoweru.

Mornarica je, naravno, sve to demantirala, ali je u “Journalu” koji je izdavao Rajn već bio objavljen mali tekst o “dotaciji” koja je dana laboratoriju od strane mornarice. Mnogo godina kasnije Joseph Pratt, jedan od ključnih ljudi eksperimenta, čija je povezanost s CIA bila izvan svake sumnje, okarakterizirao je priču o “Nautilusu” kao prijevaru, ali – bez argumenata.

Zanimljivo je što se za to vrijeme događalo u Sovjetskom savezu. Najprije je Gleb Anfilov, urednik časopisa “Znanje-sila” postavio pitanje što će sovjetska znanost učiniti kako bi odgovorila na američke telepatske prijetnje!? Ovo je bilo utoliko čudnije zato što je sovjetska enciklopedija u izdanju iz 1956. godine okarakterizirala telepatiju kao “antiznanstvenu idealističku fikciju”, a ova zemlja službeno nije imala parapsihologa.

Slučaj sa “Nautilusom” doprinio je da se sovjetska gledišta značajno modificiraju, jer su sva istraživanja na tom polju do tada bila u rukama doktora Leonid Vasiljeva i on je zaključio da je ovaj eksperiment pokazao “da je moguće komunicirati telepatijom ispod površine mora i kroz metalni oklop podmornice”. Kako je Vasiljev bio direktor Odjela za psihologiju na Lenjingradskom sveučilištu i dobitnik Lenjinove nagrade, mogao je sebi dopustiti i sljedeću izjavu: “Mada se parapsihologija ne uklapa u već poznatu nauku, dijalektički materijalizam je neće odbaciti ili ignorirati. Ako odbacimo rezultate eksperimenta, mi reafirmiramo idealizam i tako pomažemo jačanje korijena praznovjerja”. Uz tvrdnju doktora Leonid Vasiljeva da će “otkriće energije koja stoji iza telepatije biti jednako važno kao i otkriće atomske energije”, u SSSR-u je počela nova era istraživanja ekstrasenzorske percepcije.

Stresovi proširuju svijest

Upletenost američkih obavještajnih službi, CIA i DIA, kao i vojnih obavještajaca u istraživanje paranormalnih aktivnosti, i pored dugogodišnjeg negiranja bilo kakvih veza s ovakvom vrstom eksperimenata, vremenom je tu i tamo ugledala svjetlost dana.

U ožujku 1996, list “Armija novog doba” objavio je članak u kojem, pored ostalog, navodi: “U posljednjih deset do petnaest godina veliki broj vojnih kadrova, većina od njih na značajnim pozicijama u Vojnoj obavještajnoj službi, pokazao je interes i rukovodio programima ili projektima koji su ispitivali paranormalne aktivnosti i sposobnosti.

Nekoliko vladinih studija posvećenih povećanju ljudskih sposobnosti napravljeno je za to vrijeme. Mnoga moderna istraživanja u parapsihologiji teže podrže ideju kako je proširena percepcija nasljeđe iz davne prošlosti, kada je nastala zbog potrebe za preživljavanjem. Ovo potvrđuju brojne epizode takve vrste koje se dešavaju prilikom raznih katastrofa ili traumatičnih događaja. Proučavanje djelovanja sibirskih i eskimskih šamana također pokazuje da razvoj ESP ili sličnih njima šamanskih moći nastaje prilikom ranjavanja, izloženosti hladnoći ili tijekom izolacije. Tendencija ka podvajanju ličnosti također se događa kod šamanskih iskušenja, što je u suprotnosti s iskustvima većine vračeva u tropskim predjelima, koji nastoje steći svoje moći uz pomoć narkotika za mijenjanje svijesti”.

U nastavku, autor spominje da je vijetnamski način ratovanja, vođen u stresnom borbenom okruženju, zbog stalne opasnosti od neprijateljskih zasjeda, rezultirao velikim brojem izvještaja njegovih sudionika o izoštrenoj percepciji i svjesnosti. To se manifestiralo otkrivanjem zasjeda i karakterističnih gerilskih zamki u džunglama – prije nego što bi one postale vidljive. Naslućivali su prisutnost neprijateljskih vojnika bez ikakvog vidljivog znaka o njima, a dešavale su se i vremenske dilatacije tijekom kojih se mogao vidjeti metak kako polako leti prema svojoj meti, tako da postoje čak izvještaji o vojnicima koji su ga uspjeli izbjeći skokom s njegove putanje!

Doktor Ian Wickramaseker sa Medicinske škole Istočna Virginia proučavao je ekspanziju senzorskih sposobnosti za vrijeme trauma koje su dovodile do vremenskih dilatacija, a, također i efekte deprivacije ličnosti na hipnotičku osjetljivost jedne mlade žene. John Gitinger, psiholog u CIA, povezan s Ljudskim ekološkim društvom, koje predstavlja ogranak ove obavještajne službe, priznao je u nedavnom članku u listu “Američke vijesti i svjetski izvještaji” da ima saznanja o eksperimentima na razvijanju ekstrasenzorskih sposobnosti uz pomoć davanja električnih šokova osobama koje su pružale netočne odgovore.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(treceoko, youtube/uredio: nsp)

Filed under: TEHNOLOGIJA I ZNANOST · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , ,