Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » PRO┼áLOST I BUDU─ćNOST EKONOMIJE: Globalizacija i novi svjetski ekonomski poredak

PRO┼áLOST I BUDU─ćNOST EKONOMIJE: Globalizacija i novi svjetski ekonomski poredak

ekonomija-novi-svjetski-poredakDo sredine 1990-ih, neoliberalizam se pro┼íirio na ─Źitav svijet.

Najve─çi dio starog socijalisti─Źkog svijeta apsorbiran je u kapitalisti─Źku svjetsku ekonomiju, bilo kroz reforme “velikog praska” ili, u slu─Źaju Kine i Vijetnama, postepenim ali konstantnim otvaranjem i deregulacijom. Do tada su otvaranje tr┼żi┼íta i liberalizacija dosta odmakli i u ve─çini zemalja u razvoju. Ovo se naj─Źe┼í─çe odigravalo brzo, ali bilo je i drugih slu─Źajeva gdje se odvijalo postupno kroz dobrovoljnu promjenu politike, primjerice u Indiji.

Otprilike u to vrijeme, potpisani su neki va┼żni me─Ĺunarodni sporazumi koji su ozna─Źili novu eru globalnih integracija. Godine 1994, sporazum NAFTA (North American Free Trade Agreement) potpisali su SAD, Kanada i Meksiko. To je bio prvi veliki sporazum o slobodnoj trgovini izme─Ĺu razvijenih zemalja i neke zemlje u razvoju. Godine 1995, zaklju─Źena je Urugvajska runda pregovora o GATT-u, ┼íto je dovelo do prerastanja GATT-a u WTO (Svjetsku trgovinsku organizaciju).

WTO obuhva─ça mnogo vi┼íe podru─Źja (npr. za┼ítitu intelektualnog vlasni┼ítva, kao ┼íto su patenti i ┼żigovi i trgovina uslugama) i ima ve─çe ovlasti nego GATT. U EU je napredovala ekonomska integracija, sa zavr┼íetkom projekta “jedinstvenog tr┼żi┼íta” 1993. godine (s takozvane “─Źetiri slobode kretanja” – roba, usluga, ljudi i novca) i 1995. pristupanjem ┼ávedske, Finske i Austrije. Krajnji rezultat je bio stvaranje me─Ĺunarodnog trgovinskog sustava koji je bio mnogo naklonjeniji slobodnijoj (iako ne potpuno slobodnoj) trgovini.

Tako─Ĺer, ideja globalizacije bila je klju─Źni koncept tog doba. Me─Ĺunarodna ekonomska integracija se, naravno, odvijala od ┼íesnaestog stolje─ça, ali prema novom globalizacijskom narativu ovaj proces je sada u┼íao u potpuno novu fazu.

To je omogu─çila revolucija u komunikaciji (internet) i transportu (avio-promet, kontejnerski transport), koji su doveli do “odumiranja udaljenosti”.

Prema tvrdnjama globalizatora, dr┼żave vi┼íe nisu imale drugog izbora osim prihvatiti novu realnost i potpuno se otvore za me─Ĺunarodnu trgovinu i investicije, istovremeno liberalizuju─çi doma─çe gospodarstvo. Oni koji su se opirali ismijavani su kao “savremeni ludisti” koji misle da mogu vratiti davno pro┼ílo vrijeme i preokrenu tehnolo┼íki napredak. Knjige s naslovima Svijet bez granica, Svijet je ravan i Jedan svijet, spremni ili ne odra┼żavale su su┼ítinu ovog novog diskursa.

Po─Źetak kraja: Azijska financijska kriza

Euforija s kraja osamdesetih i po─Źetka devedesetih nije potrajala. Prvi znak da u “vrlom novom svijetu” nije sve kako treba pojavio se s financijskom krizom u Meksiku 1995. Previ┼íe ljudi je investiralo u meksi─Źke financijske vrijednosne papire o─Źekuju─çi da ─çe ova zemlja, po┼íto je bezrezervno prihvatila tr┼żi┼ínu politiku i potpisala sporazum NAFTA, postati najnovije ekonomsko ─Źudo. Meksiko su spasile vlade SAD i Kanade (koje nisu ┼żeljele da se njihov novi slobodnotr┼żi┼íni partner sru┼íi) kao i MMF.

Godine 1997, uslijedio je ve─çi udar s azijskom financijskom krizom. Neke dotad uspje┼íne azijske zemlje – takozvane “MIT ekonomije” (Malezija, Indonezija i Tajland) i Ju┼żna Koreja – zapale su u financijske nevolje. Uzrok je bilo pucanje mjehura aktive (cijene aktive porasle su iznad svog realnog razine, na temelju nerealnih o─Źekivanja).

Iako su bile opreznije od drugih zemalja u razvoju u otvaranju svojih ekonomija, ove dr┼żave su prili─Źno drasti─Źno otvorile svoja financijska tr┼żi┼íta krajem 1980-ih i po─Źetkom 1990-ih. Po┼íto vi┼íe nisu imale tolika ograni─Źenja, njihove banke su se agresivno zadu┼żivale kod bogatih zemalja s ni┼żim kamatnim stopama. Banke bogatih zemalja smatrale su da nije rizi─Źno kreditirati dr┼żave sa vi┼íedesetljetnim odli─Źnim ekonomskim uspjehom.

Kako se prilivalo sve vi┼íe stranog kapitala, cijene aktive su sko─Źile, ┼íto je poduze─çima i ku─çanstvima u azijskim zemljama omogu─çilo da se jo┼í vi┼íe zadu┼że, koriste─çi svoju sada vredniju imovinu kao kolateralu. Ovaj proces se uskoro pretvorio u samo-ispunjeno proro─Źanstvo, budu─çi da su rastu─çe cijene aktive opravdavale dodatno zadu┼żivanje i posu─Ĺivanje. Kada je postalo jasno da su takve cijene aktive neodr┼żive, novac je povu─Źen i uslijedila je financijska kriza.

Azijska kriza ozbiljno je pogodila ove dr┼żave. U gospodarstvima gdje se rast od 5 posto (po glavi stanovnika) smatra recesijom, proizvodnja je 1998. pala za 16 posto u Indoneziji i 6-7 posto u ostalim zemljama. Desetine milijuna ljudi ostalo je bez posla u dru┼ítvu gdje nezaposlenost podrazumijeva bijedu, imaju─çi u vidu slabu socijalnu dr┼żavu.

U zamjenu za nov─Źanu pomo─ç MMF-a i bogatih zemalja, pogo─Ĺene azijske zemlje morale su pristati na velike promjene – sve u pravcu liberalizacije svog tr┼żi┼íta, naro─Źito financijskog. Iako je gurnula azijske ekonomije u smjeru tr┼żi┼íta, azijska kriza – poput brazilske i ruske koje su odmah za njom uslijedile – posijala je prvo sjeme nepovjerenja u posthladnoratovski tr┼żi┼íni trijumfalizam.

Po─Źelo se ozbiljno govoriti o reformi globalnog financijskog sustava, a diskusije su bile vrlo sli─Źne onima poslije globalne financijske krize 2008. ─îak su i mnogi vode─çi zagovornici globalizacije, poput kolumniste lista Financial Times Martina Wolfa i tr┼żi┼ínog ekonomiste Jagdish Bagvatija, po─Źeli preispitivati mudrost dozvoljavanja slobodnog me─Ĺunarodnog protoka kapitala. Globalna ekonomija nije bila u sjajnom stanju.

La┼żna zora: od internet buma do velikog sti┼íavanja

Kada su krize zauzdane, razgovor o globalnoj financijskoj reformi je zamro. U Americi, velika Kontrareakcija nastupila je 1999. ukidanjem legendarnog njudilovskog Glass Steagall zakona, koji je strukturno razdvojio komercijalno i investicijsko bankarstvo.

U 2000 uslijedila je nova panika, kada je internet mjehur – po┼íto su akcije internet kompanija, bez ikakvog izgleda da ─çe u doglednoj budu─çnosti postati profitabilne, narasle do apsurdno visoke razine – pukao u SAD. Panika je ubrzo popustila, po┼íto su Federalne rezerve intervenirale i agresivno smanjile kamatne stope, ┼íto su ubrzo u─Źinile i sredi┼ínje banke drugih bogatih zemalja.

Od tada, ─Źinilo se da prve godine tisu─çlje─ça proti─Źu glatko u bogatim zemljama, naro─Źito u SAD. Rast je bio konstantan, iako ne ba┼í spektakularan. Izgledalo je da ─çe cijene aktive (cijene nekretnina, dionica itd..) Zauvijek rasti. Inflacija je i dalje bila niska.

Ekonomisti – uklju─Źuju─çi Ben Bernankea, predsjednika upravnog odbora Federalnih rezervi od velja─Źe 2006. do sije─Źnja 2014. – govorili su o “velikom sti┼íavanju”, jer je ekonomska znanost kona─Źno savladala nagli rast i pad. Alan Greenspan, predsjednik upravnog odbora Federalnih rezervi od kolovoza 1987. do sije─Źnja 2006, zvali su “maestro” (┼íto je ovjekovje─Źeno u naslovu njegove biografije autora Bob Woodward, poznatog po Watergate-u) jer je skoro kao alkemi─Źar mogao upravljati permanentnim ekonomskim bumom, a da ne potakne inflaciju ili financijski potres.

Polovicom prvog desetlje─ça 2000-ih, ostatak svijeta je kona─Źno po─Źeo osje─çati “─Źudesni” rast Kine iz prethodna dva desetlje─ça. Godine 1978, na po─Źetku ekonomskih reformi, kineska ekonomija ─Źinila je samo 2,5 posto svjetske ekonomije. Kina je imala minimalan utjecaj na ostatak svijeta – njen udio u svjetskom izvozu robe iznosio je samo 0,8 posto. Do 2007. ove brojke su porasle na 6 i 8,7 posto. Sa relativno malo prirodnih resursa a zaprepa┼í─çuju─çe brzim rastom, Kina je po─Źela usisavati hranu, rude i gorivo iz ostatka svijeta, a efekt njenog zna─Źaja po─Źeo se sve ja─Źe osje─çati.

Ovo je pomoglo afri─Źkim i latinoameri─Źkim izvoznicima sirovina, omogu─çiv┼íi kona─Źno ovim gospodarstvima da nadoknade vrijeme koje su izgubile 80-ih i 90-ih. Kina je pritom postala veliki vjerovnik i investitor u nekim afri─Źkim zemljama, ┼íto je ovima dalo prostora u pregovorima s institucijama Breton Woodsa i tradicionalnim donatorima pomo─çi kao ┼íto su SAD i europske dr┼żave. U slu─Źaju latinoameri─Źkih zemalja, ovaj period je obilje┼żilo napu┼ítanje neoliberalne politike koja je napravila toliku ┼ítetu u mnogim zemljama. Brazil (Lula), Bolivija (Morales), Venezuela (Chavez), Argentina (Kirchner), Ekvador (Korea) i Urugvaj (Vasquez) su najistaknutiji primjeri.

Pukotina u zidu: globalna financijska kriza 2008.

Po─Źetkom 2007. primje─çuju se prvi znaci panike oko otplate hipotekarnih kredita koji se eufemisti─Źki nazivaju “drugorazrednim” (─Źitaj “s ve─çom mogu─çno┼í─çu da ne budu vra─çeni”). Ove kredite su davale ameri─Źke financijske tvrtke u prethodnom razdoblju rasta nekretnina.

Ljudima bez stabilnog prihoda, sa sumnjivom kreditnom povije┼í─çu, pozajmljivan je novac koji nisu mogli priu┼ítiti, pod pretpostavkom da ─çe cijene nekretnina nastaviti rasti. Ra─Źunalo se da ─çe oni, ako se ne┼íto dogodi, mo─çi vrate kredit prodajom ku─çe. Pri tom, tisu─çe ili ─Źak stotine tisu─ça ovih visokorizi─Źnih hipotekarnih kredita spojeni su u “kompozitne” financijske proizvode, zvane MBS i CDO, koji su prodavani kao niskorizi─Źne hartije, pod pretpostavkom da su ┼íanse da veliki broj du┼żnika istovremeno zapadne u nevolju sigurno mnogo manje nego s pojedina─Źnim du┼żnicima.

U po─Źetku, problemati─Źni stambeni krediti u SAD procjenjivani su na 50-100 milijardi dolara – ┼íto nije mala suma, ali sustav lako je apsorbira (kako su tada mnogi tvrdili). Me─Ĺutim, kriza je izbila punom snagom u ljeto 2008, kolapsom investicijskih banaka Bear Stearns i Lehmann Brothers. Ogroman val financijske panike preplavio je svijet. Otkriveno je da su neka od najpoznatijih imena u financijskoj industriji u velikoj nevolji, jer su stvorila i kupovala ogromne koli─Źine sumnjivih kompozitnih financijskih proizvoda.

Kejnzijansko prolje─çe” i povratak tr┼żi┼íne ortodoksije – s osvetom

Prvobitna reakcija velikih ekonomija bila je sasvim druga─Źija od reakcije poslije Velike depresije. Makroekonomske mjere bile su kejnzijanske utoliko ┼íto su dozvolile da se napravi veliki prora─Źunski deficit – makar tako ┼íto nisu smanjivale potro┼ínju usporedo s padom poreznih prihoda i u nekim slu─Źajevima pove─çavaju─çi dr┼żavnu potro┼ínju (Kina je to uradila najagresivnije).

Velike financijske institucije (npr. Kraljevska banka ┼ákotske u Velikoj Britaniji) i industrijske tvrtke (npr. GM i Chrysler u SAD) spa┼íene su dru┼ítvenim novcem. Centralne banke spustile su kamatne stope na povijesni minimum – recimo, Banka Engleske smanjila je kamatnu stopu na najni┼żu razinu od svog osnutka 1694. Kada vi┼íe nisu mogle spu┼ítaju kamatne stope, upotrijebile su takozvano kvantitativno popu┼ítanje – ┼íto prakti─Źno zna─Źi da centralna banka stvara novac ni iz ─Źega i pu┼íta ga u ekonomiju, naj─Źe┼í─çe kupuju─çi dr┼żavne obveznice.

Me─Ĺutim, tr┼żi┼ína ortodoksija ubrzo se vratila s osvetom. Svibanj 2010. je bio prekretnica. Pobjeda konzervativaca u Velikoj Britaniji i nametanje programa pomo─çi Gr─Źkoj signalizirali su povratak stare doktrine prora─Źunske ravnote┼że.

┼átedljivi prora─Źuni, gdje se potro┼ínja drasti─Źno kre┼íe, nametnuti su u Velikoj Britaniji i takozvanim PIIGS gospodarstvima (Portugal, Italija, Irska, Gr─Źka i ┼ápanjolska). U Americi, republikanci su uspjeli natjerati Obaminu vladu da prihvati ogroman program kresanja potro┼ínje 2011. Uz potvrdu antideficitarnog opredeljenja sredi┼ínjih europskih zemalja u vidu europskog Sporazuma o fiskalnoj stabilnosti iz 2012, to je ozna─Źilo nastavak kretanja u tom pravcu. U svim ovim zemljama, naro─Źito u Velikoj Britaniji, politi─Źka desnica koristi argument uravnote┼żenja prora─Źuna kao izgovor da ozbiljno razgradi socijalnu dr┼żavu, ┼íto joj je oduvijek bio cilj.

Posljedica: Izgubljena desetlje─ça?

Kriza 2008. donijela je katastrofalne posljedice, a kraj se jo┼í uvijek ne vidi. ─îetiri godine nakon izbijanja krize, krajem 2012, proizvodnja po glavi stanovnika ostala je ni┼ża nego 2007. u dvadeset dvije od trideset ─Źetiri ─Źlanice OECD-a (Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj), kluba bogatih zemalja (i ┼ía─Źice zemalja u razvoju) sa sjedi┼ítem u Parizu.

BDP po glavi stanovnika 2012 kada se izuzme efekt inflacije, bio je 26 posto ni┼żi nego 2007. u Gr─Źkoj 12 posto ni┼żi u Irskoj 7 posto ni┼żi u ┼ápanjolskoj i 6 posto ni┼żi u Velikoj Britaniji. ─îak i u Americi, koja se uspje┼ínije oporavila od krize nego druge zemlje, prihod po glavi stanovnika 2012. bio je 1,4 posto ni┼żi nego 2007.

Sa ┼ítedljivim prora─Źunom, izgledi za gospodarski oporavak u mnogim ovim zemljama su slabi. Problem je u tome ┼íto radikalno kresanje dr┼żavne potro┼ínje u stagnantnoj (ili ─Źak opadaju─çoj) ekonomiji ko─Źi oporavak. To smo ve─ç vidjeli tijekom Velike depresije. Posljedica je da ─çe najvjerojatnije pro─çi dobar dio desetlje─ça prije nego ┼íto se mnoge od ovih zemalja vrate na razinu iz 2007. One se trenutno vjerojatno nalaze na polovici “izgubljene desetlje─ça”, kakvu su imali Japan (devedesetih) i Latinska Amerika (osamdesetih).

Procjenjuje se da je kriza ukupno proizvela 80 milijuna novih nezaposlenih ljudi diljem svijeta. U ┼ápanjolskoj i Gr─Źkoj, nezaposlenost je sko─Źila s oko 8 posto prije krize na 26 posto i 28 posto u ljeto 2013. Nezaposlenost mladih prema┼íuje 55 posto. Hrvatska ih slijedi u korak. ─îak i u zemljama s “bla┼żom” nazaposleno┼í─çu, kao ┼íto su SAD i Velika Britanija, slu┼żbena stopa nezaposlenosti dostigla je 8-10 posto.

Premalo i prekasno? Izgledi za reformu

Unato─Ź razmjerima krize, reforme su bile spore. Unato─Ź ─Źinjenici da se uzrok krize krije u pretjeranoj liberalizaciji financijskog tr┼żi┼íta, financijske reforme su bile prili─Źno blage i uvodile su se vrlo sporo (tijekom nekoliko godina, dok su ameri─Źke banke u vrijeme New Deal-a imale rok od godinu dana da svoje poslovanje usklade sa mnogo o┼ítrijim reformama). U nekim financijskim podru─Źjima, poput trgovine kompleksinim financijskim proizvodima, nije bilo nikakvih reformi.

Naravno, ovaj trend bi se mogao preokrenuti. Uostalom, u SAD i ┼ávedskoj poslije Velike depresije, reforme su uvedene tek nekoliko godina nakon ekonomske krize i pote┼íko─ça. Bira─Źi u Nizozemskoj, Francuskoj i Gr─Źkoj otjerali su s vlasti zagovornike ┼ítednje u prolje─çe 2012; talijanski bira─Źi su to isto u─Źinili 2013. EU je uvela neke financijske propise, ozbiljnije nego ┼íto su mnogi vjerovali da je mogu─çe (npr. porez na financijske transakcije, ograni─Źenje na bonuse u financijskom sektoru).

┼ávicarska, koja se ─Źesto smatra uto─Źi┼ítem superbogatih, usvojila je 2013. zakon koji zabranjuje visoke nagrade za najvi┼íe rukovodioce sa osrednjim performansama. Iako jo┼í mnogo toga ostaje da se napravi u vezi s financijskom reformom, ovakvi propisi bi se smatrali nemogu─çim prije krize.
 
(pescanik/uredio: nsp)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,