Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » PRVI SVJETSKI RAT “Jo┼í jedna glupost na Balkanu”

PRVI SVJETSKI RAT “Jo┼í jedna glupost na Balkanu”

Balkanski-lonacU povodu stote godi┼ínjice po─Źetka Prvog svjetskog rata poruke i poduke Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.) va┼żne su jer po─Źetak 21. stolje─ça u dobroj mjeri podsje─ça na po─Źetak 20., a suvremeni me─Ĺunarodni odnosi na one iz razdoblja prije 1914. U posljednjih stotinu godina u me─Ĺunarodnim odnosima sve se promijenilo i sve je ostalo isto.

Stotinu godina prije Prvoga svjetskog rata na kongresu gotovo svih europskih dr┼żavnika u Be─Źu 1814.-1815. ÔÇô nakon ratova francuskih revolucionarnih armija s raznim europskim monarhijama od 1792. do 1802. i Napoleonovih osvajanja ÔÇô postignut je dogovor europskih velevlasti: o miru u Europi, razdiobi spornih podru─Źja, dr┼żavnim granicama i o─Źuvanju postoje─çih re┼żima odlu─Źivat ─çe “Sveta alijansa ili koncert europskih sila”, tako se skupina europskih velevlasti nazvala. Taj se model odlu─Źivanja ÔÇô ┼żelim to posebice istaknuti ÔÇô u svojoj biti odr┼żao do danas. Sovjetski ─Źelnik Josif Visarionovi─Ź Staljin ilustrirao ga je zgodnom sintagmom 1948. kada su mu priop─çili da Jugoslavija i Albanija Rusima mute vodu. Odmahnuo je rukom i rekao: “Orao ne slu┼ía ┼íto male ptice pjevaju!”

Uzroci Prvoga svjetskog rata

┼áto je istinski prouzro─Źilo Prvi svjetski rat? Pruski militarizam, nacionalizam brojnih naroda unutar Austro-Ugarske, intrige Engleza, napor Rusije da oslobodi nozdrve koje joj na izlasku u topla mora i danas sti┼í─çu turski tjesnaci Bospor i Dardaneli te morski prolazi na izlasku iz Baltika Veliki i Mali belt? Pouzdan je odgovor va┼żan zbog povijesnih lekcija koje su nam ostavljene. ─îini se da su ÔÇô uz op─ça dru┼ítvena kretanja i razli─Źite interese pojedinih dr┼żava ÔÇô odlu─Źuju─çe bile pogre┼íne procjene i potezi politi─Źkih, vojnih i industrijsko-nov─Źarskih elita, posebice oholih i nadutih dr┼żavnika onoga vremena, koji su perifernu i lokalnu krizu, Sarajevski atentat na austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, pretvorili u oru┼żani sukob svjetskih razmjera. Nitko od njih ÔÇô a svi su bili inteligentni i visokoobrazovani ljudi ÔÇô nije predvi─Ĺao dugotrajnu, u┼żasnu tragediju, najve─çu u dotada┼ínjem svijetu.

Nijemci su, primjerice, bili uvjereni da ─çe se brzo zavr┼íiti “jo┼í jedna glupost na Balkanu”. Na primjerku kopije austro-ugarskoga ultimatuma Srbiji Vilim II., nadmeni njema─Źki car i pruski kralj, zapisao je 28. srpnja 1914. vrijeme potrebno za pokoravanje Srbije: 48 sati! Kada je rat poprimio konture svjetskog sukoba, nemo─ç ih je zapanjila: nisu ga mogli zaustaviti!

Henry Kissinger sa┼żeo je povijesnu poruku toga razdoblja u jednoj re─Źenici: svrha vanjske politike nije u postizanju maksimalnih zadovoljstava nego izbalansiranih nezadovoljstava. Umije─çe je ukloniti uzroke sukoba, a ne zapo─Źeti rat. To mo┼że svaki nitkov i svaka budala.

Imaju li na umu suvremeni dr┼żavnici tu lekciju iz 1914.?

Nakon zavr┼íetka Prvoga svjetskog rata ─Źelnici pobjedni─Źkih i neutralnih dr┼żava okupili su se 18. sije─Źnja 1919. na mirovnoj konferenciji u Parizu. Kako to biva poslije svih ratova, izbile su sva─Ĺe zbog podjele plijena i stare netrpeljivosti. Francuzi su smatrali da je 40 milijuna suvi┼ínih Nijemaca, toliko koliko ih ima vi┼íe negoli Francuza. Britanci su budno pazili da ne oja─Źaju Njema─Źka i Francuska. Prevrtljivi Talijani, premijer Vittorio Orlando i ministar vanjskih poslova Sonino, obilazili su poput ┼íakala potpisnike tajnog Londonskog pakta iz 1915., Francuze i Britance, ne bi li dobili obe─çane teritorije za svoj ulazak u rat protiv Njema─Źke i Austro-Ugarske, s kojima su imali ugovor o Trojnom paktu iz 1882.

Posebice su zahtijevali hrvatsku isto─Źnu jadransku obalu. Ameri─Źki predsjednik Woodrow Wilson u toj gomili starih lisica i lavova jedini se zalagao za uspostavljanje trajnoga mira, samoodre─Ĺenje naroda u Austro-Ugarskoj i osnivanje prve u povijesti me─Ĺunarodne organizacije kolektivne sigurnosti Lige naroda, prete─Źe Ujedinjenih naroda. Clemenceau i Lloyd Georg, francuski i britanski premijeri, gledali su ga ┼íirom otvorenih o─Źiju i pitali se s kojega je svijeta si┼íao taj zanesenjak i lunatik. U op─çoj gu┼żvi i kaosu pobjednici su se jedva dogovorili o poslovniku konferencije. Nesre─ça jednoga rata, ma koliko velika, nije zatvorila Pandorinu kutiju. Njema─Źka nije bila okupirana, u dobroj mjeri je sa─Źuvala industriju i ─Źasni─Źki dio vojske, a ─Źere─Źenje pobije─Ĺenih dr┼żava, podjela teritorija i povla─Źenje novih granica samo su zatomili sna┼żne antagonizme, nezadovoljstva, mr┼żnju i revan┼íizam. Ma─Ĺarska je, primjerice, izgubila oko 70% teritorija i gotovo polovicu stanovni┼ítva. Oko 7,5 milijuna Ukrajinaca bilo je podijeljeno izme─Ĺu Poljske, Rumunjske i ─îehoslova─Źke.

Prvi svjetski rat

Prvi svjetski rat prouzro─Źio je i va┼żne promjene u strukturi onda┼ínje me─Ĺunarodne zajednice. Te su promjene podloga za razumijevanje dana┼ínjeg svijeta. U ratu su skon─Źala ─Źetiri velika carstva, Njema─Źko, Austro-Ugarsko, Rusko i Osmansko. Na ru┼íevinama Austro-Ugarske osnovan je lanac manjih, vojno slaba┼ínih dr┼żava, Poljska, ─îehoslova─Źka, Rumunjska i Jugoslavija, radi za┼ítite Francuza od njema─Źke opasnosti. Tako su stvaranje novih dr┼żava slu┼żbeno tuma─Źili Francuzi. Na taj je na─Źin sru┼íena brana ruskom prodoru u europski zapad. Bila je to zgodna francusko-britanska podvala: gurnuli su Ruse i Nijemce da se oko teritorija naguravaju izravno i preko Bjelorusa, Ukrajinaca i Poljaka. (svaka sli─Źnost sa 2014. je slu─Źajna)

Na Srednjem istoku, na prostorima pora┼żenog Osmanskog carstva, Britanci i Francuzi su samovoljnim crtanjem granica novonastalim dr┼żavama ostavili u amanet prokletstvo multinacionalnosti i multikonfesija.

Njema─Źka, pora┼żena u ratu i poni┼żena u miru, brzo se preobrazila u velesilu pa je osvetni─Źki njema─Źki hegemonizam permanentno stvarao eksplozivne prilike u Europi. Ni drugi nisu mirovali.

Samo nekoliko godina nakon zavr┼íetka rata, u sije─Źnju 1923., oru┼żane postrojbe Francuske i Belgije zaposjele su neokupirani njema─Źki teritorij u Ruhru. Japan je u rujnu 1931. po─Źeo invaziju Kine i ubrzo zaposjeo Mand┼żuriju. Italija je u listopadu 1935. nasrnula na Etiopiju. Njema─Źka je 7. o┼żujka 1936. zaposjela Rajnsku zonu, potom je 1938. prigrabila Austriju i raskomadala ─îehoslova─Źku. Prema sporazumu s Njema─Źkom Sovjetski je Savez u rujnu 1939. zaposjeo isto─Źne dijelove Poljske. Liga naroda, organizacija kojoj je prvi i najva┼żniji cilj bio o─Źuvanje mira, nije bila u stanju zaustaviti sve te opa─Źine. Japan, Njema─Źka i Italija ismijavali su je: po─Źeli bi agresivne ratove pa potom istupili iz Lige.

Napadnuta Poljska 1. rujna 1939., kada je po─Źeo Drugi svjetski rat, nije o tome Ligu naroda ni obavijestila. Liga se sastala posljednji put 11. prosinca 1939. Reagirala je na Sovjetsko-finski rat, isklju─Źila Sovjetski Savez iz ─Źlanstva Lige i za┼íutjela. Nakon potpisivanja Versajskog ugovora o miru s Njema─Źkom, francuski nacionalni heroj mar┼íal Ferdinand Foch izjavio je: “Ovo nije mir. Ovo je primirje na 20 godina”. Pogrije┼íio je za 65 dana. Dopustite mi da ka┼żem i ovo: u europskoj konfuziji nakon Prvoga svjetskog rata izronili su veliki diktatori, talijanski, ruski i njema─Źki posebice.

Izrasla su i tri velika totalitarizma koja su obilje┼żila 20. stolje─çe: komunizam, fa┼íizam i nacizam. Valja imati na umu da su fa┼íizam i nacizam ro─Ĺeni u demokracijama, na demokratski odr┼żanim izborima. Tako glasuju gra─Ĺani kada su osiroma┼íeni, bijedni, iznureni, gnjevni i buntovni. Zbog toga ne treba kriviti demokraciju. Ako je za ne┼íto kriva demokracija, onda je najbolja terapija ÔÇô vi┼íe demokracije! Dr┼żava bez demokracije jest kasarna! (Hotimi─Źno sam uporabio termin kasarna da bih izazvao dojam!)

Za na┼íe sinteze valja kazati da je na Pari┼íkoj mirovnoj konferenciji 1919., unato─Ź antagonizmima dr┼żava, potvr─Ĺen model dogovaranja velesila prema obrascima Be─Źkog kongresa: o svim va┼żnim pitanjima nije se odlu─Źivalo u plenumu, nego u vije─çima Francuske, Italije, Sjedinjenih Ameri─Źkih Dr┼żava i Velike Britanije. Japan, jedan od pobjednika u Prvome svjetskom ratu, ┼íutke je pratio sva─Ĺe Europljana i pripremao se tiho za odlu─Źan sukob, kad do─Ĺe vrijeme, sa Sjedinjenim Ameri─Źkim Dr┼żavama radi prevlasti u Pacifiku. Model odlu─Źivanja u krugu velesila primijenjen je i na sastancima ─Źelnika savezni─Źke koalicije u Drugome svjetskom ratu, Sjedinjenih Ameri─Źkih Dr┼żava, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije, primjerice u Jalti u velja─Źi 1945., na konferenciji Ujedinjenih naroda u San Franciscu u lipnju 1945. i na Pari┼íkoj mirovnoj konferenciji 1946.

Na konferenciji u San Franciscu, nad kojom je trajno lebdjela sjenka Be─Źkog kongresa, Prvoga svjetskog rata i Pari┼íke mirovne konferencije iz 1919., normiran je sastav i na─Źin odlu─Źivanja u Vije─çu sigurnosti, najva┼żnijem organu Ujedinjenih naroda za odr┼żanje i uspostavljanje me─Ĺunarodnog mira. Prema Povelji UN-a taj organ mo┼że zaustaviti bilo koji oru┼żani sukob u svijetu. I oru┼żanom silom, naravno. Pravni mehanizam je, me─Ĺutim, ure─Ĺen tako da bilo koja stalna ─Źlanica Vije─ça, a ima ih pet, Francuska, Kina, Rusija, Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave i Velika Britanija, glasovanjem “protiv”, ─Źuvenim vetom, mo┼że zaustaviti svaku meritornu odluku, ako joj ne odgovara. Od 1946. do 2008. veto je uporabljen 261 put. Ove je godine u o┼żujku Rusija glasanjem “protiv” zaustavila rezoluciju o nezakonitosti referenduma o statusu Krima, u velja─Źi 2011. Sjedinjene su Dr┼żave glasale protiv osude izraelskog naseljavanja Zapadne obale uz rijeku Jordan, Kina i Rusija u srpnju 2012. zaustavile su odluku o sankcijama protiv Sirije itd.

Prvi svjetski rat fronta

Na mirovnoj konferenciji 1946. u Parizu, poslije zavr┼íetka Drugoga svjetskog rata, kojim je, zapravo, okon─Źan Prvi svjetski rat, o sadr┼żaju mirovnih ugovora s pobije─Ĺenim dr┼żavama nije odlu─Źeno na samoj konferenciji, nego nakon konferencije, na sastancima Vije─ça ministara velesila, u New Yorku od 4. studenog do 12. prosinca 1946. Odlu─Źili su Francuska, Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave, onda┼ínji Sovjetski Savez i Velika Britanija. Te┼íko je promijeniti ostav┼ítinu Be─Źkog kongresa i Prvoga svjetskog rata.

Privilegirani status velikih sila u odlu─Źivanju o najva┼żnijim me─Ĺunarodnim pitanjima ima i drugu stranu medalje. Zbog modela koncentracije mo─çi i dono┼íenja krucijalnih odluka za svjetski mir u ekskluzivnom krugu svjetske elite, nakon 1945. do danas nije izbio svjetski nuklearni sukob. Svjetski rat nije se dogodio ni u krajnje kriti─Źnom vremenu Hladnog rata, kada su Rusi instalirali rakete na Kubi 1962. U to se vrijeme sustav me─Ĺunarodne sigurnosti temeljio na dvije, u povijesti svijeta najja─Źe vojne alijanse, Sjevernoatlantski savez i Var┼íavski pakt. U njima su umjesto “Svete Alijanse ili koncerta svjetskih dr┼żava” dominirale dvije supersile sa sredi┼ítima odlu─Źivanja ÔÇô prvi put u modernoj povijesti svijeta izvan Zapadne Europe ÔÇô u Washingtonu i Moskvi. Mir se du┼że od 68 godina odr┼żao zapravo na ravnote┼żi njihova straha jer goleme koli─Źine oru┼żja za masovno uni┼ítavanje na jednoj i drugoj strani jam─Źe jedino smrt stanovnika i uzajamno razaranje. Dakako, rije─Ź je o svjetskom miru i svjetskim ratovima, a ne o regionalnim i lokalnim oru┼żanim sukobima, posebice na afri─Źkom i azijskom kontinentu.

Iznose─çi te ─Źinjenice nije mi svrha podr┼żati ili opravdati privilegirani polo┼żaj velikih sila, posebice stalnih ─Źlanica Vije─ça sigurnosti. ┼Żelim istaknuti njihovu posebnu odgovornost za odr┼żavanje i uspostavljanje me─Ĺunarodnog mira i sigurnosti. Za mir su, naravno, odgovorne sve dr┼żave svijeta, ali odgovornost velevlasti je uve─çana, najvi┼ía i primarna.

“Ratovi vi┼íe nisu mogu─çi”

Nakon Drugoga svjetskog rata svijet je dugo bio bipolaran, podijeljen na dva vojna i ideolo┼íka bloka. Jedno vrijeme, nakon raspu┼ítanja Var┼íavskog pakta 1991., Sjedinjene Ameri─Źke Dr┼żave ostale su jedina supersila u me─Ĺunarodnoj zajednici, “svjetski policajac”. Svijet u kojemu danas ┼żivimo jest multipolaran. Jo┼í uvijek jedina istinska supersila u svijetu ÔÇô SAD nije vi┼íe onako mo─çan kao ┼íto je bio do izbijanja gospodarske krize 2007./2008. Jednostrano je povukao vojne postrojbe iz Iraka u prosincu 2011., a iz Afganistana ─çe se povu─çi do kraja ove godine.

Te┼íko nalazi saveznike, ima malo istinskih prijatelja, a mnogo potencijalnih neprijatelja. U vakuumu mo─çi na globalnoj razini izbile su dvije supersile, ili supersile in spe, Rusija i Kina. Ho─çe li se, gdje i kako zaustaviti ekspanzija Rusije? Nakon gruzijskog iskustva i ukrajinske krize je li “politika neutralnosti” ili “politika slobode od saveza”, koju odavna provodi Finska, model za pre┼żivljavanje dr┼żava uz granicu s Rusijom? Ho─çe li se odr┼żati miran karakter uspona Kine? Kako ─çe se rje┼íavati grani─Źni sporovi na moru izme─Ĺu Kine, Japana, Rusije i Ju┼żne Koreje? Kako ─çe se urediti nekontrolirano useljavanje Kineza u slabo naseljena ruska azijska podru─Źja?

Istodobno, u prvi red velesila guraju se, poput Njema─Źke i Italije prije Prvoga svjetskog rata, Indija, Pakistan, Indonezija, Japan i Brazil. Ve─çina tih dr┼żava raspola┼że nuklearnim oru┼żjem, prostorno su velike, imaju brojno stanovni┼ítvo. Podru─Źje Indonezije, primjerice, od najisto─Źnijeg do najzapadnijeg indonezijskog otoka veliko je kao prostor od isto─Źne granice Francuske do Kine. Uz dr┼żave, u va┼żne subjekte suvremenih me─Ĺunarodnih odnosa jo┼í bih naveo vode─çe multinacionalne kompanije i velike religije. I za takav multipolaran svijet Prvi svjetski rat ostavio je va┼żnu povijesnu poruku: ─Źuvajte se la┼żnog osje─çaja sigurnosti.

Tragedija Prvoga svjetskog rata i u─Źinkovitost novih oru┼żja uporabljenih u tom sukobu stvorile su u javnosti dvadesetih pro┼íloga stolje─ça uvjerenje da ratovi vi┼íe nisu mogu─çi. Strojnica je, primjerice, prikovala uz zemlju pje┼íadiju, a ona je masovnim juri┼íima odlu─Źivala o ishodu bitaka. Uporaba bojnih otrova, tenkovi i zrakoplovi poja─Źali su takvo uvjerenje. U 21. stolje─çu osje─çaj sigurnosti stvorili su globalizacija i oru┼żja za masovno uni┼ítavanje. Iskusni analiti─Źari vjeruju da sukob izme─Ĺu SAD-a, Rusije i Kine nije mogu─ç zbog zastra┼íuju─çih razornih u─Źinaka nagomilana nuklearnog oru┼żja. Politi─Źke elite supervelesila ne ra─Źunaju na takav konflikt, ─Źak se i ne pripremaju za takav sukob. Mo─ç velesila i njihovu nemo─ç da me─Ĺusobno zarate ba┼í zbog nagomilana nuklearnog oru┼żja izvrsno oslikava nedavna izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina. Poru─Źio je Amerikancima: “Prije 15 godina nezakonito ste bombardirali Srbe i oteli im Kosovo. Pa za┼íto sad ne probate i nas napasti i oteti nam Krim?”

Takvi dueli Moskve i Washingtona podsje─çaju na nadmetanja ameri─Źkih tinejd┼żera koji se svom snagom zalije─çu brzim automobilima jedan prema drugome i pobjednik je onaj koji zadnji skrene. Ako nam, dakle, ne prijeti nuklearna katastrofa zbog sukoba velesila, prijete li izazivanjem tre─çeg svjetskog rata lokalni i regionalni sporovi i sukobi, oru┼żani, gospodarski, grani─Źni, vjerski, kulturni, nasilna zala┼żenja u teritorij neovisnih dr┼żava, radikalni politi─Źki, vjerski i revolucionarni pokreti? Mogu li periferne i lokalne krize, poput Sarajevskog atentata 1914., izazvati po┼żar tre─çega velikog rata? Prijete li svjetskom miru paradoksi u me─Ĺunarodnim odnosima koji se mno┼że?

Od Kosova do Krima

Primjerice, Amerikancima je normalno i prirodno odcjepljenje Kosova na temelju prava naroda na samoodre─Ĺenje, ali ne i Krima, jer nacionalne manjine takva prava nemaju. Rusi smatraju da se Krim mo┼że odcijepiti jer je tako odlu─Źila ruska ve─çina na poluotoku, mo┼że i odmetnuta gruzijska Ju┼żna Osetija i gruzijska Abkhazija, ali ne mo┼że Ruska Republika ─îe─Źenija u kojoj ┼żivi 95,3% ─îe─Źena i svega 1,9% Rusa. Mo┼że se odcijepiti moldavsko Pridnjestrovlje uz lijevu obalu Dnjestra, ne mo┼że Ruska Republika Ingu┼íetija, u kojoj je svega 0,8% Rusa, a ni Ruska Republika Dagestan uz Kaspijsko jezero sa 3,6% Rusa. Zapad mo┼że sru┼íiti re┼żim u Libiji, ali ne mo┼że u Siriji, jer u toj dr┼żavi Rusi imaju jedinu morsku bazu u toplim morima, luku Tartus. ┼ápanjolska nije priznala Republiku Kosovo jer strepi od osamostaljenja Baskija i Katalonaca.

Usput: Katalonaca ima 7 milijuna, a Baskija 2 milijuna u ┼ápanjolskoj i sto tisu─ça u Francuskoj. Britanci redovito provode referendum u Gibraltaru i na Falklandskim otocima, ali nisu odu┼íevljeni referendumom o neovisnosti u ┼ákotskoj. Pro┼íle je godine u Siriji za dlaku izbjegnut konflikt izme─Ĺu SAD-a, Rusije, Turske i Irana s posljedicama kakve nisu u stanju ni zamisliti Obamini i Putinovi savjetnici. Sje─çaju li se oni pouka Prvoga svjetskog rata? Poti─Źu li svi ti regionalni i lokalni zapetljaji SAD, Rusiju i Kinu da svaku novu krizu tretiraju s radikalnijih pozicija? I da se na kraju sve zavr┼íi u novom, i za ─Źovje─Źanstvo vjerojatno posljednjemu velikom ratu supersila, kultura ili religija, kako je svojedobno prognozirao ameri─Źki sociolog Samuel Huntington?

Analize kazuju da se “mali lokalni balkanski zaplet”, kako su Sarajevski atentat nazivali europski politi─Źari 1914., mogao rije┼íiti bez svjetskoga rata. Razli─Źiti interesi dr┼żava, imperijalni duh vo─Ĺa i militarizam, me─Ĺutim, omamili su onda┼ínje politi─Źke elite i one su, nedorasle povijesnom trenutku, odvele svoje narode u katastrofu. Nakon ┼íto su se zara─çene dr┼żave u ratu 1914.-1918. ekonomski sasvim iscrpile, pogo─Ĺene gla─Ĺu, nedisciplinom u vojsci i revolucijama, ─Źak ni tada nisu uspjele sporazumima posti─çi mir, pa ni separatan, osim Brestlitovskih ugovora kojima je okon─Źan rat Rusije i Ukrajine.

Njema─Źka je kapitulirala 11. studenog 1918. nakon ┼íto je bezumlje rata platilo oko 37,5 milijuna poginulih, ranjenih i nestalih vojnika i civila. Na po─Źetku izlaganja rekao sam da se u posljednjih stotinu godina u me─Ĺunarodnim odnosima sve promijenilo i sve je ostalo isto. ┼áto se to va┼żnoga promijenilo tijekom pro┼íloga stolje─ça? Na jednoj psihijatrijskoj klinici u Parizu netko je napisao: “Nisu svi unutra, nisu svi vani”.

Godine 1918. i 1939. za─Źetnici svjetskih ratova, na┼żalost, bili su “vani”. Premda se sve vi┼íe reducira broj nitkova na vlasti, i danas nisu svi “unutra”. Valja, stoga, dr┼żati oba oka otvorenima. Stanislav Lec lijepo je rekao: “Od ni┼ítica se brzo stvori lanac!” Nasre─çu, otpori gra─Ĺana ratobornim elitama sve su masovniji i u─Źinkovitiji. Antiratni pokreti duboko uranjaju u nove generacije. I ovaj na┼í komemorativni skup va┼żan je kamen─Źi─ç u golemome antiratnom mozaiku. Naposljetku, tu su Ujedinjeni narodi, pa i Europska unija, s europskom mudro┼í─çu i krvavim iskustvima.

Kakvi jesu da jesu, da ih nema, valjalo bi ih izmisliti. Europska unija bila je i osnovana kao ponajprije antiratna institucija sa svrhom da sprije─Źi ─Źetvrti njema─Źko-francuski rat. Ukratko: svijest o iracionalnosti ratova nikada u povijesti ─Źovje─Źanstva nije bila ja─Źa. Istodobno, opasnost od samouni┼ítavanja svijeta nikada nije bila ve─ça. U─Źinci nuklearnog rata ne mogu se ograni─Źiti samo na podru─Źja zara─çenih dr┼żava.

Za oru┼żje – 710 milijardi dolara

Nakon ┼íto je u industrijskoj revoluciji po─Źetkom 19. stolje─ça proizvodnja oru┼żja izbila me─Ĺu najprofitnije djelatnosti, Hladni rat na┼í je stalni suputnik, neovisno o utvarama kra─çih ili du┼żih prekida. Zvali ga mi Post Cold War ili Late Cold War, on je parazit par excellance. Tri ─çe supersile samo u ovoj godini za naoru┼żanje potro┼íiti oko 710 milijardi dolara. Tu, dakle, nema nikakvih promjena.

U 2011. u svijetu je zabilje┼żeno 37 oru┼żanih sukoba. ┼áest ih je, po intenzitetu borbi i broju poginulih, uvr┼íteno u kategoriju ratova. Ni tu nema novosti. Svijet u kojem ┼żivimo zaglavio se izme─Ĺu trajnog mira, budu─çnosti koju nismo dosegli i pro┼ílosti, punoj oru┼żanih sukoba, koje se nismo otresli. Ostala nam je, stoga, najva┼żnija poruka dvaju svjetskih ratova koju su sjajno definirali filozofi: utroba koja ra─Ĺa ratove jo┼í uvijek je plodna. Imaju li tu poruku stalno na umu suvremeni dr┼żavnici velesila, a i ostalih dr┼żava? Koliko nam je povijest 20. stolje─ça u─Źiteljica ┼żivota i kakvi smo mi ─Ĺaci? S tim prokletim dvojbama koje me stalno proganjaju zavr┼íit ─çu ovo izlaganje.
 
(vecernji, youtube.com/uredio: nsp)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,