22. OŽUJAK – SVJETSKI DAN VODA

22. OŽUJAK – SVJETSKI DAN VODA

PIJEMO LI NAJBOLJU VODU U EUROPI? JESTE LI ZNALI DA JE UN MJERODAVNA ORGANIZACIJA KOJA DAJE VAŽNE PREPORUKE O PROBLEMIMA VEZANIM ZA VODU I VODNE RESURSE?

Prema izvješću o vodnim zalihama, koje je izradio UNESCO snimajući stanje u čak 188 zemalja svijeta, Hrvatska se na prostoru Europe smjestila na visoku treću poziciju. Bogatije vodom od Hrvatske samo su dvije sjeverne zemlje: Norveška i Island. Isti taj UNESCO (UN) je je zamijenio neučinkovitu masonsku organizaciju “Ligu naroda”, osnovanu 1919.

No, kada je u pitanju skrb o vodi i kvaliteta vode, onda nismo tako visoko pozicionirani.

Naši „stručnjaci za vodu“ zaposleni u državnim institucijama uporno tvrde da mi pijemo najbolju vodu u Europi.

No, to isto tvrde i “stručnjaci za vodu” u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj, Rumunjskoj, …, (tzv. balkanski sindrom najbolje vode).

Tko je u pravu – naši ili njihovi „stručnjaci za vodu“? Čija voda najbolja – naša ili njihova?

Kako naši „stručnjaci za vodu“ znaju da je naša voda za piće najbolja u Europi?

1. Naše javne službe redovito analiriraju vodu iz europskih vodoopskrbnih sustava, pa su usporedbom i praćenjem dobivenih rezultata došli do takvog zaključka?
2. Naši “stručnjaci za vodu” koriste podatke iz analiza voda različitih europskih neovisnih laboratorija?

U Europi nije uobičajeno da je vlasnik poduzeća za distribuciju vode istovremeno i vlasnik ustanova za analizu vode, kao što je to slučaj kod nas (država).

Bismo li sumnjali u vjerodostojnost zdravstvene ispravnosti i kvalitete nekog pića kada bi interni laboratorij dotičnog proizvođaća pića bio jedini ovlašten i nadležan za konrolu zdravstvene ispravnosti svojih napitaka?

MONITORING VODE ZA PIĆE

Kako naši “stručnjaci za vodu” znaju kakvu vodu mi pijemo kada stručne službe, koje su zadužene za monitoring vode ne uzorkuju vodu u našim domovima? Naime, monitoring vode uključuje uzorkovanje i kontrolu zdravstvene ispravnosti vode na vodocrpilištima i na određenim ispitnim punktovima, koji su daleko od naših domova, pa uvijek postoji rizik naknadnog zagađenja vode.

Od tih kontrolnih (ispitnih) punktova do naših kućnih slavina kilometri su vodovodnih cijevi i kućnih vodovodnih instalacija, koje su izrađene iz loših i nezdravih materijala kao što je azbest, olovo, cink, …, a koje su stare, porozne, pucaju.

Javno su dostupni podaci da su gubici u distribuciju vode veći od 40%.

(NE)ODGOVORNOST ZA VODU ZA PIĆE

Vodoopskrbna poduzeća odgovorna su za vodu za piće samo do glavnog vodovodnog okna (vodomjera) ispred objekta – DRUŠTVENA ODGOVORNOST, a nakon glavnog vodovodnog okna odgovorni smo mi (vlasnici objekta)  – INDIVIDUALNA ODGOVORNOST.

Slijedeći pozitivnu praksu napredne Europe,  hrvatska vodoopskrbna poduzeća i dr. nadležne  institucije (društvo) trebali bi poticati, jačati i stimulirati INDIVIDUALNU SKRB o vodi za piće.

Problematično i opasno je što naši „stručnjaci za vodu“, svojim neutemeljinim i neodgovornim tvrdnjama da je naša voda iz slavine najbolja u Europi, sustavno otupljuju i oslabljuju individualnu skrb za vodu za piće.

Kada bi naša vodoopskrbna poduzeća bila zakonski odgovorna za zdravstvenu ispravnost vode za piće sve do slavina krajnjih korisnika, kontinuirano bi (kao i u Europi) upozoravala javnost:

1. Da je voda bila eventualno zdravstveno ispravna samo na mjestima uzorkovanja, te bi objavile točne lokacije svakodnevnog uzorkovanja vode.
2. Da postoji potencijalna opasnost naknadnog zagađenja vode nakon ispitnih punktova.
3. Da svakodnevne analize vode ne uključuju testove na mnoga onečišćenja koja nisu uobičajena, ali se ipak povremeno događaju, kao npr. mineralna ulja u vodi na Vrbanima 3, u Zagrebu, prije nekoliko godina.

Josip Čulig, svojevremeno smijenjeni ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba, izjavio je kako je istinita tvrdnja docenta Zorana Nakića da HZJZ ima mogućnost manipulacije podacima o kvaliteti vode.  „Ako u vodi na nekom zdencu ima kadmija, a Državni zavod nam naredi da vodu testiramo samo na željezo i bakterije, rezultati će pokazati da je voda ispravna za piće.“
(http://www.jutarnji.hr/zagreb-uskoro-bez-pitke-vode/271844/)

KLOR U VODI ZA PIĆE

Poznato je da naša vodoopskrbna poduzeća dodaju KLOR u vodu u tzv. „dopuštenim količinama“ zbog dezinfekciju vode.  Tvrde da bez klora ne bi bila moguća distribucija vode. Voda se može dezificirati i na druge načine,  npr. ozonom (O3) ili UV dezinfekcija, ali klor je jeftiniji i jednostavniji za uporabu. A, što je sa zdravstvenim rizicima kloriranja vode za piće?

Klor je opasan je po sve žive organizme, pa tako i po zdravlje čovjeka, posebno djece u razvoju. Brojne studije povezuju dopuštene količine klora u vodi i mnoge zdravstvene tegobe, pa i one najteže. Nažalost, statistike pokazuju da je Hrvatska u europskom vrhu po stopi porasta karcinoma i po broju karcinoma želuca i debelog crijeva, a koje ne uzrokuje pušenje, niti sunčanje.

Postoji li neka ozbiljna znanstvena studija u HR kojom se dokazuje da su dopuštene količine klora u vodi za piće potpuno bezopasne pri dugogodišnjoj  konzumaciji klorirane vode, npr. tijekom 30, 40 ili 50 godina?

Iz knjige “Zdrava voda za duži život“, dr. MARTIN FOX:
„Ukratko, kad bih morao preporučiti samo jednu stvar koju bi svaki čovjek što se tiče pitke vode trebao učiniti, rekao bih: Nemojte piti kloriranu vodu.  Samo ova jednostavna zaštitna mjera  mogla bi spasiti tisuće osoba od srčanih bolesti i raka – dvije najveće ubojice.“

Posebno su opasni TRIHALOMETANI, nusprodukti klora i organskih tvari u vodi za piće.

ČINJENICE O STANJU U HRVATSKOJ

Činjenice koje ukazuju da ne ipak pijemo najbolju vodu u Europi:

• Niska razina ekološke svijesti
• Problemi zbrinjavanja komunalnog otpada
• Nedovoljna zaštita vodoopskrbnih područja
• Gubici u distribuciji vode > 40%
• Nekvalitetne vodovodne cijevi i kućne instalacije (azbest, olovo, cink, …)
• Zdravstveni rizici vezani za dezinfekciju vode klorom

Zaključak 8. znanstveno-stručnog skupa održanog još 2002. godine
“KAKO ZAŠTITITI VODE HRVATSKE?” bio je:
“Hrvatska je bogata rezervama vode, ali zaštita pitkih voda ne funkcionira!”
(Jutarnji list, 28. 06. 2012., 18. stranica)

NAŠA VODA NIJE NAJBOLJA U EUROPI

1.      Zašto naši „stručnjaci za vodu“  uporno tvrde da je naša voda za piće najbolja u Europi,
ignorirajući sve poznate činjenice i incidente koji se događaju? Koji interesi stoje iza toga?
Npr. evidentni su napori naše policije da informira i educira građanstvo o potrebi individualne skrbi za osobnu sigurnost i sigurnost imovine. Ali, kada bi bilo suprotno, kada bi nas naša policija stalno uvjeravala da imamo najbolji sustav policijske zaštite u  Europi,  te stoga ništa ne trebamo osobno poduzimati u cilju zaštite imovine,  a istovremeno bi se događale provale u stanove, otuđenja imovine, krađa automobila, …,   tada bi se s pravom zapitali za koga radi naša policija?

2.      Brinemo li se mi više i bolje za naš okoliš od Europljana?
3.      Sortiramo li i zbrinjavamo li komunalni otpad bolje od njih?
4.      Skrbimo li bolje o iskorištenom automobilskom ulju?
5.      Koristimo li manje pesticida i herbicida po hektaru?
6.      Imamo li napredniji i sigurniji kanalizacijski sustav?
7.      Pročišćavamo li kvalitetnije otpadne vode?
8.      Je li naš sustav nadzora i kontrole vode za piće bolji?
9.      Je li bolji naš pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće?
10.   Jesu li naše vodovodne cijevi izrađene od boljih materijala i novije?

Dr. Viktor Simončić,
jedan od vodećih europskih stručnjaka za zaštitu okoliša, svojevremeno je izjavio:
“Hrvatska gotovo ne pročišćava otpadne vode i nema ni jednog kilograma krutog otpada koji pravilno odlaže. Rješavanje pitanja otpadnih voda, što je u svijetu davno riješeno, u nas se naprosto ne razumije. Naš sustav, po kojem bez pročišćavanja otpadnih voda pijemo čistu i pitku vodu, treba patentirati Europi”.

PRILOG O KAKVOĆI VODE U ZAGREBU

Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. ožujka.

Prve važne preporuke o problemima vezanim za vodu i vodne resurse bile su formulirane na konferenciji Ujedinjenih naroda o vodama koja je održana 1977. godine u Mar del Plati (Argentina).

Nakon konferencije Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeirou, Opća skupština UN je rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujak svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto.

Tako je npr. 1995. godine obilježen pod motom: “Žene i voda”, 2004. godine: “Voda i katastrofe”, a 2007. godine: “Kako se nositi s oskudicom”. Svakog dana prosječno kućanstvo potroši oko 50 litara vode na ispiranje wc-a, jedan od šest ljudi na Zemlji nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode, a svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 3.800 djece. Prema procjenama čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta.(wikipedia)
 
 
S poštovanjem,

Zvonimir Zvone
Istinski zaljubljenik u čistu vodu
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17091"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]