Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Featured, SVIJET U RATU » Tko je bio Gavrilo Princip? Prvi Svjetski Rat i Poveznice 1914. i 2014. godine

Tko je bio Gavrilo Princip? Prvi Svjetski Rat i Poveznice 1914. i 2014. godine

gavrilo-princip-sarajevo100 godina nakon sarajevskog atentata mi┼íljenja o Gavrilu Principu su podijeljena i doga─Ĺajima koji su prethodili I. svjetskom ratu. ─îini se da pri─Źa o Principu i atentatu nikada ne─çe biti ispri─Źana do kraja.

Kako se primi─Źe stota godi┼ínjica sarajevskog atentata i po─Źetka Prvog svjetskog rata, tako se i balkanske nacionalisti─Źke strasti sve vi┼íe razbukatavaju. U neiscrpnoj raspravi o doga─Ĺajima koji su prethodili jednom od najmra─Źnijih poglavlja u povijesti ─Źovje─Źanstva Srbin iz sela Obljaj kod Bosanskog Grahova, Gavrilo Princip (naslovna fotografija), ima poseban zna─Źaj. Kao pripadnik “revolucionarne organizacije” Mlada Bosna, on je 28. lipnja 1914. godine u Sarajevu ubio austrijskog prijestolonasljednika Franz Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju.

Stotinu godina kasnije, raspravama o atentatu i Gavrilu Principu balkanski nacionalisti─Źki vo─Ĺe, kako se to mo┼że vidjeti iz medijskih napisa, nastoje ubrati dodatne politi─Źke bodove, posebno u BiH, kako bi u izbornoj 2014. godini oja─Źali svoje klimave pozicije. U igri su i najave o podizanju spomenika Gavrilu Principu u Beogradu i Isto─Źnom Sarajevu, a Franzu Ferdinandu u Sarajevu, pri ─Źemu se povijesne ─Źinjenice selektivno iznose i proizvoljno tuma─Źe.

U blizini stote obljetnice izbijanja Prvog svjetskog rata ukazuju se mnoge neugodne paralele s na┼íim vremenom. Britaniju, supersilu koja je 1914. dominirala svijetom, kontrolirala mora i vladala globalnom imperijom kolonija, dominiona i protektorata, izazvala je Njema─Źka koja je sustigla britansku ekonomiju i ve─ç uveliko koncentrirala naoru┼żanje na kopnu i moru kako bi naglasila zahtjev za svojim “postavljanjem pod suncem”. Prilike su bile uznemiravaju─çe sli─Źne dana┼ínjoj situaciji, kada ameri─Źku globalnu nadmo─ç sve vi┼íe izaziva uspon Kine .

Na prvi pogled , upadljivo je sli─Źno i ideolo┼íko rivalstvo supersila danas i prije stotinu godina: s jedne strane su Britanija nekad i Amerika danas, sa svojim demokratskim politi─Źkim sustavom koji ─Źini vlada odgovorna zakonodovnoj vlasti i smenjiva na op─çim izborima; s druge su Njema─Źka nekad i Kina danas, s imenovanom i nesmjenjivom vladom odgovornom samo sebi. Slobodna ┼ítampa i otvorena javnost na jednoj strani, nasuprot kontrolirane javne sfere na drugoj, u kojoj cenzura i druga obilje┼żja policijske dr┼żave suzbijaju svaku kritiku vlasti. Iako se Amerika danas ne razlikuje od Kine po ni─Źemu. Niti po ekonomiji, niti po policijskoj dr┼żavi, niti po cenzuri, ┼ípijuniranju…

Sukob ideologija i religija bio je jasan prije 1914. kao ┼íto je i danas , i u oba slu─Źaja koncentriran je na ┼żari┼íta u pojedinim dijelovima svijeta.

Danas su to sukobi na Bliskom istoku koji treba da nas brinu, s opakim gra─Ĺanskim ratom u Siriji izme─Ĺu suparni─Źkih islamskih frakcija u kojem se ogleda rivalstvo ┼íiitskog Irana i sunitske Saudijske Arabije, dok dodatne elemente opasnosti ─Źine Izrael, sa svojim nuklearnim arsenalom, i opet Iran, sa tvrdoglavim nastojanjem da ga izgraditi. Kina i Rusija podr┼żale su jednu stranu dok NATO i SAD stoje uz drugu.

Prije 1914. kriti─Źno ┼żari┼íte bio je Balkan, gdje su nacionalisti─Źke strasti bile raspaljene vjerskim sukobima kr┼í─çanskih zemalja poput Gr─Źke i Bugarske protiv islamskog Otomanskog carstva. Habsbur┼íku monarhiju, koju je vodila rimokatoli─Źka elita, izazivala je pravoslavna Srbija. I kao ┼íto su prethodnih godina vo─Ĺeni ratovi na Bliskom istoku (1948,1967. A posljednji 1973.), tako su i na Balkanu ratovi vo─Ĺeni izme─Ĺu Rusije i Turske 1877-78. i izme─Ĺu Srbije i Bugarske 1885. Veliki rat 1914. koji se u regiji ponekad naziva i Tre─çi balkanski rat, za ove zemlje nije bio ni┼íta novo.

Sve balkanske sile bile su dobro naoru┼żane; zajmovima britanske, francuske i njema─Źke vlade snabdijevale su se najnovijim oru┼żjem kod vode─çih europskih proizvo─Ĺa─Źa. Sve su bile politi─Źki nestabilne, s nasilno smjenjivanim vladama i razgranatim teroristi─Źkim organizacijama kao ┼íto je srbijanska “Crna ruka” ili Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija (VMRO).

Prije Prvog Svjetskog Rata na Balkanu

Tada su se u balkanskim dr┼żavama, umnogome kao danas u nacijama Bliskog istoka, u izvjesnoj mjeri ogledali odnosi izme─Ĺu velikih sila, prije svega carske Rusije, Njema─Źke i Austrougarske. Ove su se tijekom Prvog balkanskog rata 1912-13. ve─ç na┼íle na rubu, kada je Crna Gora u savezu sa Srbijom napala sjevernu Albaniju, me─Ĺu ─Źijim stanovni┼ítvom nije bilo ni Crnogoraca ni Srba. Austrougarska je zahtijevala da se Srbija povu─Źe, Rusija je po─Źela da se mobilizira za pomo─ç Srbiji, Francuska je objavila podr┼íku Rusima. Situacija je smirena intervencijom Britanije i me─Ĺunarodnom konferencijom na kojoj je Albaniji zajam─Źena neovisnost.

─îitava ta epizoda bila je zloslutna naznaka onoga ┼íto ─çe se dogoditi u kolovozu 1914. Raspadom saveza balkanskih dr┼żava 1913. Bugarska je pre┼íla pod patronat Nijemaca, dok je Srbija bila jedini preostali klijent Rusije u regiji. Ambicije Srbije ve─ç su 1908. dovele do austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine, gdje je srpsko stanovni┼ítvo ─Źinilo zna─Źajan dio stanovni┼ítva. Bilo bi pogre┼íno otpisati ove doga─Ĺaje kao neva┼żne u kontekstu ambicija i rivalstva velikih sila, kako je to nedavno u─Źinio londonski gradona─Źelnik Boris Johnson, ba┼í kao ┼íto bi bilo pogre┼íno otpisati nasilne antagonizme na da┼íanjem Bliskom istoku kao nebitne za me─Ĺunarodne odnose na ┼íirem planu.

Pa ipak, balkanske nacije krajem 19. i po─Źetkom 20. stolje─ça vi┼íe nisu bile obi─Źne marionete Njema─Źke ili Rusije, kao ┼íto ni bliskoisto─Źne dr┼żave danas vi┼íe nisu samo marionete Amerike, Rusije ili Kine. Kako je predsjednik Obama otkrio, kontrola izraelskih vlasti nije lak zadatak; mo┼żete re─çi Izraelcima da prestanu graditi ┼żidovska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali, ali se oni ne─çe obazirati. Kina i Rusija mogu blokirati poku┼íaje zapada da nametne sankcije Asadovom re┼żimu u Siriji, i nastaviti ga opskrbljivati oru┼żjem, ali budu─çi da nisu u stanju da ga kontroliraju niti da zaustave njegove protivnike, okrenut ─çe se mirnom okon─Źanju sukoba; kooperacija u uklanjanju kemijskog naoru┼żanja znak je da sirijski re┼żim nema njihovu punu podr┼íku.

Broj poginulih u sukobima izme─Ĺu 1815. i 1914. bio je sedam puta manji od broja poginulih u 20. stolje─çu.

Kina Iranu dostavlja oru┼żje i nuklearnu tehnologiju , ali joj je to od slabe pomo─çi za ve─çi utjecaj na Bliskom istoku, dok joj je nastup ubla┼żen potrebom da odr┼żi dobre odnose sa Sjedinjenim Dr┼żavama. Ne samo zbog sve ve─çeg zna─Źaja ekonomskih veza sa zapadom, Rusija je popustila pod me─Ĺunarodnim pritiskom za uvo─Ĺenje sankcija Iranu i ograni─Źila svoje isporuke oru┼żja. U svemu tome, malo je pokazatelja da bi se svjetske sile danas uvukle u sukob tako izravno kao 1914.

Zna─Źajan uzrok tome le┼żi u druga─Źijem pristupu ratu. U Europi su ratovi 19. stolje─ça bili ograni─Źeni u trajanju i opsegu, i rijetko su uklju─Źivali vi┼íe od nekoliko zara─çenih nacija. Sve u svemu, broj poginulih u sukobima izme─Ĺu 1815. i 1914. bio je sedam puta manji od broja poginulih u 20. stolje─çu. Ratovi za njema─Źko ujedinjenje tijekom 1860-ih , rusko-turski rat 1877-78. i sli─Źni sukobi brzo su rje┼íavani odlu─Źnim pobjedama jedne ili druge strane. ─îak se ni Krimski rat 1854-56. nije pro┼íirio mnogo dalje od crnomorskog priobalja.

Strah od nemira i razaranja izazvanih francuskim revolucionarnim i Napoleonskim ratovima okupljao je u 19. stolje─çu vode─çe europske zemlje u takozvani “Koncert Europe”, kako bi se mogu─çi sukobi razrije┼íili na me─Ĺunarodnim konferencijama. Iako je te┼íko naru┼íen 1850-ih i 1860-tih, Koncert je ponovo zakrpljen 1870-ih kada je Berlinski kongres prekrojio kartu Balkana, dok je druga konferencija u Berlinu 1884. rije┼íila kolonijalna rivalstva – ne pitaju─çi, podrazumijeva se, nikog od milijuna ljudi predvi─Ĺenih za kolonizaciju. Ove institucije, kao danas Ujedinjenu narodi, osigurale su forum u kojem su diplomati i dr┼żavnici mogli zajedni─Źki raditi na izbjegavanju oru┼żanih sukoba, u ─Źemu su uglavnom uspijevali.

Ako nema znakova da bi se UN, zbog svih nedostataka, uskoro mogao raspasti, to je prije svega zato ┼íto je poslijeratni sporazum 1945. po─Źivao na op─çem shva─çanju da me─Ĺunarodna suradnja u svim podru─Źjima mora biti ja─Źa nego ┼íto je bila pod Ligom naroda, zlosretne prethodnice Ujedinjenih nacija.

Razaranje koje je donio Drugi svjetski rat, s preko 50 milijuna mrtvih, uni┼ítenim gradovima, genocidima, op─çim poricanjem civilizacijskih vrijednosti, ostavilo je daleko sna┼żniji dojam nego pogibije u Prvom svjetskom ratu, prete┼żno ograni─Źene na vojne snage u aktivnoj slu┼żbi – uz izuzetke, kao ┼íto je prije svega genocid vi┼íe od milijun armenskih civila koje su pobili Turci 1915. Hiro┼íima i Nagasaki su 1945. pru┼żili dodatno, u┼żasno upozorenje ┼íto bi se moglo dogoditi ukoliko svijet ponovo krene u rat.

Nasuprot tome, 1914. samo su malobrojni imali predstavu o kataklizmi koja se sprema. Ba┼í kao ┼íto su admirali mislili da ─çe rat na moru biti repriza velikih pomorskih bitaka iz pro┼ílosti, tako su i generali vjerovali da ─çe rat na kopnu li─Źiti na sukobe iz 1860-ih, koje bi zapo─Źinjale hitre prethodnice prebacivane na front ┼żeljeznicom, da bi zatim uslijedio odlu─Źni udar i potpuni poraz protivnika; do zaklju─Źenja mira pro┼ílo bi jo┼í nekoliko tjedana, najvi┼íe par mjeseci. Me─Ĺutim, od tih dana su bodljikava ┼żica, patentirana 1874. i mitraljez koji je usavr┼íen desetlje─çe kasnije, postali standardna obrambena oprema; istovremeno sa motorom s unutarnjim sagorijevanjem i oklopnim ┼ítitom jo┼í uvijek nisu bili dovoljno razvijeni za proizvodnju tenka koji bi mogao uspje┼íno pregaziti obranu. Samo je nekolicina uvi─Ĺala ove neugodne ─Źinjenice – prije svih poljski bankar Jan Bloch koji je u knjizi “Moderno oru┼żje i moderni ratovi”, objavljenoj na prijelazu stolje─ça, tvrdio da ─çe u sljede─çem velikom ratu “vojna lopata biti va┼żna koliko i pu┼íka” i predvi─Ĺao da ─çe budu─çi rat biti op─çi krkljanac u kojem ─çe brza pobjeda biti nemogu─ça.

atentat-gavrilo-princip

Pisci i politi─Źari poticali rat kao ponos svakog mu┼íkarca

Ali nitko nije mario za ova upozorenja jer su generali, politi─Źari i dr┼żavni slu┼żbenici odbijali svaku pomisao da vi┼íe nema lakih pobjeda. Ve─ç do 1910. ideju da se rat bli┼żi dijelili su mnogi – zapravo, ona je generirala momentum ka ratu. Admiral Jackie Fisher je pisao o atmosferi koju je stvorio u Kraljevskoj mornarici poslije 1902: “Pripremali smo se za rat u radno vrijeme, razgovarali o ratu, mislili o ratu i nadali se ratu”.

Voditelj njema─Źkog general┼ítaba objavio je 1912. da rata mora biti i to “┼íto prije to bolje”! Rat se u toj viziji javljao kao ne┼íto ne samo neizbje┼żno, ve─ç i pozitivno. Jedan njema─Źki knji┼żevnik pisao je u kolovozu 1914:

“Kona─Źno je ┼żivot povratio svoj ÔÇőÔÇőidealni zna─Źaj. Velike vrline ─Źovje─Źanstva … odanost, patriotizam, spremnost na smrt za ideale … trijumfirali su nad duhom trgovine i vlasni┼ítva … Rat bi o─Źistio ─Źovje─Źanstvo od svih prljav┼ítina”. Rat se ukazivao kao prilika za slavu u prozai─Źno doba.

U sli─Źnom tonu, britanski pisci odu┼íevljavali su se ┼íansom koju bi pru┼żio rat:

” Umrijeti mlad, ─Źist, u ┼żaru; umrijeti brzo, u savr┼íenom zdravlju; umrijeti spa┼íavaju─çi druge od smrti, ili jo┼í gore – od gubitka ─Źasti … umrijeti i u puniji, bogatiji ┼żivot poslije smrti sa sobom ponijeti neiskvarene nade i te┼żnje, nezagor─Źana sje─çanja, svu svje┼żinu i radost prolje─ça – nije li to razlog za sre─çu a ne tugu?”

pisao je Horace Ensley Weichel u “Brdu” (1905.). Rat je izgledao kao raspu┼ítanje, osloba─Ĺanje dugo zarobljene mu┼íke snage, razrje┼íenje mnogih nerje┼íivih problema koji su od kraja 19. stolje─ça sve vi┼íe morili europsku politiku i dru┼ítvo: bijeg u jednostavniju, jasniju i slavniju stvarnost.

Tako─Ĺer , prije 1914. vi┼íe klase diljem Europe smatrale su rat uglavnom kao potvrdu mu┼íke ─Źasti, kao duel, samo u ┼íirem razmjeru. Duel je u to vrijeme bio uobi─Źajen na─Źin osvete za stvarne ili uobra┼żene uvrede mu┼íke ─Źasti u gotovo svim europskim zemljama. Francuski politi─Źar Georges Clemenceau se borio u duelu, kao i ruski premijer Pjotr ÔÇőÔÇőStoljipin. Dueli su bili ─Źesti me─Ĺu junkerskom aristrokratijom u Njema─Źkoj, a na taj na─Źin su se redovito ogledali i politi─Źari Austrougarske. Samo su u Britaniji dueli izumrli: njegov smisao bio je obrana ─Źasti tako ┼íto se nepokretno stoji dok protivnik ispaljuje metak s udaljenosti od dvadeset – trideset koraka; otkri─çe suvremenog kriketa, u kojem mu┼íkarac treba da do─Źeka drugu vrstu zaobljenog, tvrdog predmeta koji leti ka njemu s druge strane terena, bio je zadovoljavaju─ça i umiruju─çe zakonita zamjena.

Mo─ç, snaga volje, isticanje i stamenost pred neprijateljem bili su dio kodeksa pona┼íanja mu┼íkaraca iz vi┼íe klase, ─Źiji su postupci uveli Europu i ostatak svijeta u rat 1914., za razliku od fleksibilnosti i suptilnosti velikih dr┼żavnika prethodne generacije, kao ┼íto je Bismarck koji je bio svjestan pogibeljnog polo┼żaja Njema─Źke imperije u me─Ĺunarodnom poretku, bar onoliko koliko ga je Kaiser Wilhelm II ignorirao.

Stotinu godina kasnije, takav kodeks mu┼íkog pona┼íanja djeluje gotovo neshvatljivo. Politi─Źari nuklearnog doba suvi┼íe su svjesni fragilnosti svjetskog poretka. Mu┼żevno dr┼żanje danas izaziva samo podsmijeh. U┼żasi nacisti─Źkog rasizma i genocida tako─Ĺer su dokraj─Źili socijalni darvinizam, doktrinu koja je bila ┼íiroko prihva─çena me─Ĺu europskim elitama po─Źetkom 20. stolje─ça, ali nije pre┼żivjela rat 1939-45.

Istovremeno, 1914. ─Źelnici gotovo svih europskih nacija bili su izmu─Źeni brigom za budu─çnost.

Njema─Źka se pla┼íila rastu─çe mo─çi Rusije; Austrougarsku je nervoznom ─Źinilo ja─Źanje slovenskih nacionalizama unutar njenih granica; Rusija je zazirala od budu─çeg poni┼żenja kakvo je pretrpjela zbog poraza u ratu protiv Japana 1904-1905. Na unutarnjem planu, europske dr┼żave su muku mu─Źile sa ┼ítrajkovima, sifra┼żetskim kampanjama, prijetnjom gra─Ĺanskim ratom u Irskoj koji bi destabilizirao Britaniju; ubojstva i radni─Źki nemiri podrivali su caristi─Źki autokraciju u Rusiji; pobjeda marksisti─Źkih Socijalnih demokrata na njema─Źkim izborima 1912. izazvala je krizu samopouzdanja vladaju─çe elite.

Moglo bi se ukazati na paralelu s dana┼ínjom krizom u eurozoni, u kojoj sve zemlje ─Źlanice nastoje da izbjegnu kolaps mada i dalje svaka vodi svoju politiku i razli─Źito rje┼íavaju probleme; me─Ĺutim, socijalni nemiri izazvani krizom prete┼żno su ograni─Źeni na Gr─Źku, dok su glavne dr┼żave uspjele da zajedno ograni─Źe ┼ítetu pa je kolaps, bar zasad izbjegnut.

Ipak, ekonomski ─Źimbenici igraju ulogu 1914. kao i danas. U Francuskoj i posebno Britaniji, pokrenuta je nacionalna debata o naizgled nezaustavljivom uspjehu njema─Źke ekonomije. I zaista, njema─Źka industrija u predve─Źerje rata ve─ç je bila nadma┼íila britansku. Od 1860. u─Źetverostru─Źen je njema─Źki udio u svjetskoj industrijskoj proizvodnji, dok je britanski smanjen za tre─çinu. Njema─Źka je proizvodila dvostruko vi┼íe ─Źelika od Britanije, a dominirala je kemijskom i elektri─Źnom industrijom diljem svijeta kroz firme kao ┼íto su Siemens, BASF, AEG i mnoge druge. U znanosti, teorije Max Plancka i Albert Einsteina dovele su do revolucije u fizici, dok su Robert Koch i njegovi u─Źenici preuzimali vodstvo otkrivaju─çi uzroke jedne bolesti za drugom kroz pionirski rad u bakteriologiji. Motorno vozilo bilo je njema─Źki izum, kao i dizel motor. U strepnjama koje ponekad narastaju do paranoje, mogu─çe je na─çi sli─Źnost u zabrinutosti suvremene Amerike zbog ubrzanog rasta Kine. Ipak, ameri─Źke brige do sada nisu prevedene u politi─Źka dijela. Intervencije Sjedinjenih Dr┼żava nisu usmjerene protiv kineske uloge u razli─Źitim dijelovima svijeta, ve─ç protiv srednjih i malih regionalnih sila poput Sirije, Afganistana i Iraka.

Uo─Źi 1914. me─Ĺutim , mnogi su u Njema─Źkoj mislili da bi taj ekonomski i tehnolo┼íki napredak trebalo prevesti u politi─Źku mo─ç na svjetskoj sceni. Krajem 19. i po─Źetkom 20. stolje─ça u Europi je dominantna predstava o globalnoj mo─çi po─Źivala na prekomorskim kolonijama. Svje┼że ujedinjena Njema─Źka uglavnom je propustila podjelu imperijalnog plijena u “Tu─Źi se za Afriku” 1880-ih. Britanska vlada se nije protivila njema─Źkim kolonijalnim zahetvima; naprotiv, u jednom trenutku je u ponudi bio dogovor po kojem bi London pristao na njema─Źku akviziciju tro┼íne i lo┼íe branjene prekomorske imperije koju su dr┼żali Portugalci.

Sve to ukazuje na ogromne razlike izme─Ĺu svijeta iz 1914. i ovog danas. Prije jednog stolje─ça, Britanija, Francuska, ┼ápanjolska, Portugal, Italija, Nizozemska, Njema─Źka, Danska i Rusija su posjedovale ogromne kolonije s milijunima podanika. Rastu─ça mo─ç i utjecaj uskoro ─çe i Sjedinjenim Dr┼żavama osigurati ─Źlanstvo ovom klubu. Prvi svjetski rat bio je borba izme─Ĺu imperija, a jedan od njegovih proizvoda bi─çe nova podjela svijeta u kojem su pobjednici me─Ĺu sobom podijelili njema─Źke kolonije.

Kolonijalizam je izgubio legitimitet poslije 1945.

Po─Źetak 21. stolje─ça svjedo─Źi razvoju nekada┼ínjih kolonija poput Brazila, Nigerije ili Indije, u velike igra─Źe globalne ekonomske igre. Nasuprot desetlje─çima hladnog rata, kada su se me─Ĺunarodni odnosi svodili na bipolarni sustav u kojem je Sovjetski Savez bio u izravnoj opoziciji zapadnim silama, sada imamo multipolarni sustav. Svijet je postao vi┼íe nalik onom s kraja 19. stolje─ça, iako Britanija, unato─Ź svom ogromnom prekomorskom carstvu, nikada ni pribli┼żno nije dosegla utjecaj Sjedinjenih Dr┼żava nakon sloma komunizma. I tada su me─Ĺunarodni odnosi bili konstituirani kao multipolarni sustav, s tom razlikom ┼íto su gotovo svi veliki takmaci bili iz same Europe.

Slom ovog sustava bio je jedan od glavnih faktora koji je vodio izbijanju rata 1914. Sve do 1904-05. Britanija je smatrala Francusku i Rusiju za svoje glavne rivale u utrci za globalnu prevlast, ali kako su se opasni anglo – francuski sporovi u Africi razrije┼íili, a Rusija odustala od Azije nakon poraza od Japana, uspon Njema─Źke do┼íao je u centar pa┼żnje pa se Europa podijelila du┼ż linija kasnijeg hladnog rata, na dva naoru┼żana i sve o┼ítrije sukobljena tabora. U atmosferi koja je pothranjivala prete┼żno pozitivan stav prema ratu ovo je bio zlokoban razvoj doga─Ĺaja, bez paralele na po─Źetku 21. stolje─ça i pored svih juna─Źenja koje oko Sirije ili Irana demonstriraju Rusi i Kinezi s jedne i NATO snage s druge strane.

Drugu je paralelu mogu─çe povu─çi izme─Ĺu dva doba. Kao ┼íto smo danas usred ere ubrzane globalizacije, tako su 1914. procesi globalizacije bili uveliko u tijeku zahvaljuju─çi telefonu, parnom brodu, a uskoro i avionu. Zajedni─Źke investicije francuskih i njema─Źkih kompanija stvorile su ekonomske entitete koji su prelazili granicu na Rajni. Kulturna razmjena, turizam, ekonomska pro┼żimanja, do 1914. dosegli su globalne razmjere.

Unato─Ź uvijenim poku┼íajima marksista da doka┼żu kako su vode─çi motivi za Prvi svjetski rat bili ekonomski, logika kapitalizma ne govori u prilog ratu. Ipak, ni ekonomska racionalnost ni kulturna razmjena nisu bili dovoljni da sprije─Źe sukob. Razlog za to, me─Ĺutim, nije ideolo┼íki. Ni┼íta ne mo┼że biti manje uvjerljivo od aktualnih poku┼íaja konzervativnih politi─Źara i autora kao ┼íto su Michael Gov i Boris Johnson da prika┼żu po─Źetak Prvog svjetskog rata kao sukob izme─Ĺu britanske liberalne demokracije i njema─Źkog autoritarnog militarizma.

Prvi-svjetski-rat-rovoviTe 1914. godine 40% posto odraslih mu┼íkaraca u Britaniji nije imalo pravo glasa; ljudi koji su se prijavljivali u vojsku nisu bili dobrovoljci za obranu prava, jer ih gotovo polovica nije ni imala. U Njema─Źkoj su svi odrasli mu┼íkarci mogli glasovati. Najve─ça politi─Źka partija Njema─Źke, marksisti─Źka SDP koja se u po─Źetku protivila ratu, glasala je za ratne kredite samo zato ┼íto je vlada problem uspje┼íno predstavila kao obranu od caristi─Źkog despotizma uz svoju predanost miru bez prisvajanja teritorija. Do druge polovice rata Kaiser Wilhelm je bio prisiljen prihvatiti demokratske reforme u Pruskoj. Kaiser Wilhelm – nedosljedan, neodlu─Źan, nestabilan – ipak nije bio Hitler. Imperijalna Njema─Źka nije bila diktatura.

Zagovornici proslave Prvog svjetskog rata kao bitke za britanske vrijednosti zapravo imaju ne┼íto zajedni─Źko s televizijskom serijom “Crna guja” – isklju─Źivo su fokusirani na Zapadni front. Potrebno je da dignemo glave iznad rovova i sagledamo ┼íiru dimenziju rata. ─îinjenica da je jedna od dvije glavne britanske saveznice bila despotska Rusija cara Nikolaja Drugog trebalo bi da razveje svaku pomisao da se rat vodio za obranu “zapadnog liberalizma” do izlaska Rusije iz rata 1917-18. Naravno, britanska propaganda je sukob prikazivala kroz moralne i ideolo┼íke koncepte, ispravno ukazuju─çi na njema─Źke zlo─Źine u Belgiji u prvim tjednima rata, mada ih je ubrzo po─Źela preuveli─Źavati. Me─Ĺutim, bilo je mnogo zlo─Źina i na Balkanu i Isto─Źnom frontu, pa bi bilo pogre┼íno ukoliko bi predstoje─çe komemoracije zanemarile ┼íire europske i globalne dimenzije sukoba u pojednostavljenim reprizama britanske propagande iz tih vremena.

Tijekom 1914. i kasnije, nacionalisti─Źke strasti glavnih strana u sukobu prije svega su bile proizvod rata, a ne njegov uzrok.

Ovaj rat ─çe inaugurirati tri desetlje─ça nacionalisti─Źke mr┼żnje u Europi, pokrenute potrebom pravdanja sukoba i pogor┼íavane onim ┼íto se danas ─Źini kobnom politikom nacionalnog samoopredjeljenja koju je propagirao predsjednik Woodrow Wilson u svojih “─îetrnaest to─Źaka”.

Ekonomska rivalstva izbila su me─Ĺu novim dr┼żavama stvorenim poslije rata, ┼íto je spre─Źavalo uklanjanje ozbiljnih financijskih posljedica sukoba, koje su najprije izazvale razornu inflaciju, a zatim doprinijele katastrofi Velike krize. Demokracije su kolabirale pod pritiskom nacionalisti─Źkih strasti diljem Europe 1920-ih i 1930-ih. Ideja etni─Źki homogenih nacionalnih dr┼żava dovela je do neizrecivog stradanja i milijuna mrtvih izme─Ĺu 1918. i 1948. kada su manjine ugnjetavane, progonjene i ubijane diljem sredi┼ínje i isto─Źne Europe.

Sje─çaju─çi se Prvog svjetskog rata, svakako bi prije svega trebalo obratiti pozornost na lekcije ovih tragi─Źnih iskustava. Tijekom Kubanske krize 1962. predsjednik John F. Kennedy pokazao je da vodi ra─Źuna: ─Źitao je “Pu┼íke kolovoza” Barbare Takmen koja ga je uvjerila da su do rata 1914. doveli mete┼ż, neodlu─Źnost i lo┼ía komunikacija izme─Ĺu lidera velikih sila, i da bi se nuklearni rat sa Sovjetskim Savezom mogao izbje─çi samo ukoliko svoj ÔÇőÔÇőstav nedvosmisleno da na znanje Nikiti Hru┼í─Źovu, ┼íto je i u─Źinio.

Po─Źetkom 21. stolje─ça , me─Ĺutim , kada je prijetnja nuklearnim konfliktom izme─Ĺu vode─çih sila svijeta uklonjena, lekcija katastrofe 1914. je druga─Źija. Iako ─çe Francuska, Njema─Źka i drugi sudionici u Prvom svjetskom ratu kazati da se repriza propasti mo┼że izbje─çi izgradnjom Europske unije i razumijevanjem, fokus politi─Źara bi trebao biti usmjeren na Bliski istok, taj Balkan 21. stolje─ça, koji i dalje prijeti da eksplodira u ┼íiri, daleko opasniji po┼żar.

Uzok Prvog Svjetskog Rata i Gavrilo Princip

Pri─Źa o atentatu u Sarajevu je jedan u nizu poku┼íaja manipulacije povije┼í─çu kojim se legitimiraju nacionalisti─Źke oligarhije, isti─Źe sarajevski novinar..

Je li Gavrilo Princip bio heroj, terorist ili ┼żrtva indoktrinacije? Je li se, pod maskom jugoslavenstva Mlada Bosna, ─Źiji je Princip bio ─Źlan, zalagala za srpske velikodr┼żavne interese? U kojoj je mjeri srpska organizacija Crna ruka, poznata i pod nazivom “Ujedinjenje ili smrt”, utjecala na Mladu Bosnu? Povjesni─Źari o tome danas iznose razli─Źite ocjene.

Navodno nema ─Źvrstih dokaza da je Crna ruka bila direktno vezana za srbijansku vladu, no izvjesno je da su ovu organizaciju vodili ljudi iz srbijanskih struktura vlasti. Njen ┼íef je bio utjecajni srbijanski obavje┼ítajac Dragutin Dimitrijevi─ç Apis, od kojeg su atentatori i dobili oru┼żje. Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Edin Radu┼íi─ç smatra da je Crna ruka srpska nacionalisti─Źka, a prema elementima nasilja koje je pokazivala, i teroristi─Źka organizacija. “Crna ruka je imala i neke jugoslavenske pretenzije, ali je to jugoslavenstvo uglavnom podrazumijevalo dominaciju srpstva”, tvrdi Radu┼íi─ç.

Bosanskohercegova─Źki povjesni─Źar Tomislav I┼íek ka┼że da danas ima mnogo razli─Źitih tuma─Źenja o tome je li Princip bio heroj ili terorist te je li atentat bio povod ili uzrok rata. “Gavrilo Princip je bio ─Źlan Mlade Bosne oko koje se tako─Ĺer danas stvara jedna velika zbrka. Ta je organizacija bila protiv Habsbur┼íke Monarhije. Gavrilo Princip je ubio Franza Ferdinanda, ali i njegovu trudnu suprugu Sofiju H├Âchenberg, ┼íto je stvorilo dojam da je rije─Ź o teroristi─Źkom ─Źinu. To i je bio teroristi─Źki ─Źin, ali treba znati njegovu pozadinu. Austro-Ugarska se pripremala za jedan rasplet doga─Ĺaja koji bi uslijedio i bez atentata”, ka┼że I┼íek.

“Srbijanska vlada je bila apsolutno protiv rata”

Isti─Źe se uo─Źi stote godi┼ínjice atentata i po─Źetka Prvog svjetskog rata ponovo postavlja pitanje odgovornosti za te doga─Ĺaje.

“U odre─Ĺenim krugovima se javljaju potpuno neutemeljeni napori da bi se na nekoga svalila povijesna odgovornost ili da bi se ona s nekoga skinula. Danas se pronalaze i kao nekakvi dokazi, spominju tzv. eksluzivni dokumenti, me─Ĺu kojima je i pismo austrijskog guvernera Oskara Potioreka, koji su i prije vi┼íe puta objavljeni te s tog aspekta ne predstavljaju nikakvu novost. Ako uzmemo u obzir povijesne ─Źinjenice, onda je jasno da nema dileme oko odgovornosti za Prvi svjetski rat. Samo se tra┼żila iskra koja bi zapalila svijet. Srbijanska vlada na ─Źelu s Nikolom Pa┼íi─çem je bila apsolutno protiv rata”.

No, ima i onih koji misle druga─Źije. Austrijsko-britanski povjesni─Źar Christopher Clark vjeruje da je Srbija odgovorna za Prvi svjetski rat, a njegova knjiga “Mjese─Źari” izazvala je buru negodovanja u Beogradu. Direktor sarajevskog Instituta za povijest Husnija Kamberovi─ç najavio je da ─çe stota godi┼ínjica atentata i po─Źetka Prvog svjetskog rata u Sarajevu od 19.6. do 21.6. 2014. godine biti obilje┼żena i velikom znanstvenom konferencijom na kojoj ─çe oko 150 povjesni─Źara iz velikog broja zemalja raspravljati o uzrocima i posljedicama Prvog svjetskog rata. “┼Żelimo vidjeti ┼íto se mo┼że potvrditi, a ┼íto eventualno promijeniti u interpretaciji po─Źetka, trajanja i posljedica Prvog svjetskog rata”.

Razlike u gledištima

U povijesti koju smo u─Źili u zemlji u kojoj smo odrasli, a to je bila Socijalisti─Źka Federativna Republika Jugoslavija, Gavrilo Princip se smatrao herojem i hrabrim, mladim nositeljem ideje jugoslavenstva i borbe protiv okupatora. Ja misim da je takav povijesni odnos prema njemu potpuno opravdan i logi─Źan”, ka┼że Deutsche Welle.

“Poslije 100 godina, sarajevski atentat se u Beogradu tuma─Źi kao neminovnost koja nije skrivila Prvi svjetski rat, ve─ç samo ubrzala njegovo izbijanje. Povjesni─Źari su, tako─Ĺer, jednoglasni da je Princip osoba koja je izvr┼íila atentat i nitko ga ne do┼żivljava kao teroristu, a tek malo tko kao ┼żrtvu. Srpski mediji predstavljaju Gavrila Principa kao ‘lu─Źono┼íu slobodarske misli’ÔÇť.

Percepcije gra─Ĺana

Mi┼íljenja gra─Ĺana BiH i danas su podijeljena. B.R. iz Mostara tvrdi da je Gavrilo Princip “svjesno ili ne, radio za srbijanske, a ne jugoslavenske interese”. “Naoru┼żala ga je Crna ruka, instrukcije je dobivao od srbijanskih obavje┼ítajaca i na kraju je, pucaju─çi u trudnu ┼żenu, po─Źinio i teroristi─Źki ─Źin. Nisam siguran da su ba┼í svi u BiH, posebno Hrvati, tada bili za neku ideju jugoslavenstva”, ka┼że B.R.

“Atentat pripadnika Mlade Bosne na Ferdinanda bio je samo inicijalna kapsula svemu onom ┼íto se dogodilo po─Źetkom dvadesetog stolje─ça u Europi. Princip je prije svega bio revolucionar, kao i drugi pripadnici Mlade Bosne, i ┼żelio je slobodu za svoju zemlju”, ka┼że N.K. iz Trebinja.

M.T. iz Banja Luke smatra da se ljudi i njihova djela moraju promatrati u kontekstu vremena i doga─Ĺaja u kojem su ┼żivjeli i djelovali. Ona podsje─ça da su Austro-Ugarsku zvali i “tamnicom naroda” zbog ─Źega je bilo logi─Źno ┼íto je i u BiH, u vrijeme ideje jugoslavenstva, bilo ljudi koji su se protivili aneksiji BiH. “U tom smislu, Princip za mene nije ni heroj ni terorist, ve─ç jednostavno mladi ─Źovjek koji je zajedno sa svojim prijateljima imao neku ideju za koju je vjerovao da je dobra, plemenita i uzvi┼íena. Rat je bio neminovan u vrijeme kada se atentat dogodio, ali je atentat bio gotovo savr┼íen povod. ┼áto se spomenika ti─Źe, mislim da bi trebalo obilje┼żiti ovaj doga─Ĺaj na isti na─Źin na koji je ve─ç bio obilje┼żen, vratiti iz Muzeja njegove stope i spomen plo─Źu na mjesto gdje se doga─Ĺaj i desio. Sve drugo je politizacija”, ka┼że M.T.
Bivši Principov most

A M.K. iz Sarajeva ka┼że da je Gavrilo Princip bio romanti─Źar, poput ve─çine mladi─ça njegove dobi. “Pod jakim utjecajem nacionalisti─Źke propagande iz Beograda ve─çina ─Źlanova Mlade Bosne u─Źinila bi ┼íto i on, ali bi to isto u─Źinili i pripadnici trenutno postoje─çih nacionalisti─Źkih grupa u Srbiji i BiH. ┼áto se spomenika ti─Źe, treba ih podi─çi u Sarajevu, na mjestu na kojem se atentat dogodio. Ja sam za spomenik i Principu i Ferdinandu, odnosno doga─Ĺaju po kojem je Sarajevo prvi put postalo globalno poznato”, ka┼że M.K.

“Za mene je Gavrilo Princip bio jedan nedovoljno obrazovani mladi─ç, zadojen idejama nacionalizma koje su ga na kraju i natjerale da uradi takvu, po meni katastrofalnu stvar. Inicijativa za podizanje spomenika Gavrilu Principu je klasi─Źna nacionalisti─Źka propaganda, poput inicijative za postavljanje kri┼ża na Zlati┼ítu iznad Sarajeva”, isti─Źe K.K. iz Sarajeva.

S obzirom na razli─Źita gledi┼íta gra─Ĺana, ali i tuma─Źenja povjesni─Źara, ─Źini se da pri─Źa o Gavrilu Principu i sarajevskom atentatu na ovim podru─Źjima nikada ne─çe biti ispri─Źana do kraja, te da su glavne linije podjela oko njegove uloge danas izra┼żajnije nego prije stotinu godina.
 

 

 
 
pescanik.net, dw.de, youtube.com/uredio: nsp
 
PRETHODNI ─îLANAK
Share

Postoje Dva Na─Źina da se Pokori Neka Nacija: Pomo─çu Ma─Źa i Pomo─çu Duga ... A Samo je Jedan Na─Źin Spasa iz Du┼żni─Źkog Ropstva!
Anti-Teoreti─Źari Zavjere su Robovi Masovnih Medija: Teorija o "teorijama zavjere"

Filed under: Featured, SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

reklama