Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » OPSJEDNUTOST ─îISTOM I ZDRAVOM RASOM: Eugenika i Eutanazija

OPSJEDNUTOST ─îISTOM I ZDRAVOM RASOM: Eugenika i Eutanazija

eugenika-eutanazija-kontrola-populacije1933. su nacisti donijeli “Zakon o nasljednim bolestima”. Stotine tisu─ça ljudi tada su podvrgnuti prisilnoj sterilizaciji. 1939. godine po─Źela su i ubojstva osoba s invaliditetom.

Nacisti su u ljeto 1933. Njema─Źku imali pod kontrolom. Novi vlastodr┼íci htjeli su formirati dru┼ítvo prema vlastitim predod┼żbama. Jedan od klju─Źnih koraka u tom smjeru bio je “Zakon o prevenciji genetski bolesnog potomstva”. Ubrzo je njema─Źki Reichstag donio “Zakon o nasljednim bolestima”, to─Źnije, 14. srpnja 1933. Ljude koji pate od odre─Ĺenih bolesti, nakon stupanja tog zakona na snagu, prisilno se steriliziralo.

Time se htjelo sprije─Źiti naslje─Ĺivanje takvih bolesti. Zagovornici eugenike, teorije o genetskom “pobolj┼íanju” stanovni┼ítva pozdravili su ovaj zakon: razmno┼żavanju “manje vrijednih” ljudi tako se trebalo stati na kraj. Za ┼żrtve prisilne sterilizacije ta je operacija zna─Źila ┼żivot bez mogu─çnosti da dobiju djecu. Mnogi su zbog toga bili te┼íko traumatizirani te su cijeli ┼żivot patili. No nacisti su se nadali da ─çe ostvariti svoj san o “vladaju─çoj rasi” u kojoj “bolesnima” i “slabima” nema mjesta.

Uspjeh eugenike

Na fotografiji je prikazan list novina u kojima je objavljen Zakon o nasljednim bolestima kojeg je donio njema─Źki Reichstag 1933. godine. 14. srpnja 1933. njema─Źki je Reichstag donio “Zakon o nasljednim bolestima”

“Zakon o nasljednim bolestima” je propisivao tko kao “genetski bolestan” treba biti prisiljen na sterilizaciju. Na primjer, ljudi koji su bolovali od “uro─Ĺene slaboumnosti”, epilepsije, ┼íizofrenije, nasljedne sljepo─çe i gluho─çe, kao i ljudi “s te┼íkim nasljednim fizi─Źkim deformacijama” te alkoholi─Źari. Lije─Źnica i povjesni─Źarka Christiane Rothmaler istra┼żuje dugu povijest prisilnih sterilizacija za vrijeme nacionalsocijalizma. Zna da se o znanosti eugenike raspravljalo jo┼í od 19. stolje─ça.

“Ne mo┼że se re─çi: to su bili samo zli nacisti”, smatra Rothmaler. “Genetika se ve─ç tada smatrala ozbiljnom znanstvenom granom i njome se nisu bavili samo fanati─Źni nacisti. Posebno su lije─Źnici pozdravili ─Źinjenicu da je kona─Źno uveden zakon na temelju kojega ─çe biti mogu─çe ostvariti drevni geneti─Źarski san.” San o savr┼íenom dru┼ítvu bez “manje vrijednih elemenata”.

Eksperimenti nad ljudima

Kao rezultat novog zakona lije─Źnici su sterilizirali tisu─çe ljudi s navodno “naslijednim bolestima”. Prije svega su “uro─Ĺenu slaboumnost” tuma─Źili u socijalnom smislu ┼íto je za posljedicu imalo da su se na udaru na┼íli ljudi koji su smatrani autsajderima u dru┼ítvu: takozvani “asocijalni”, kriminalci, prostitutke ili jednostavno ljudi koji nisu bili u stanju nositi se sa zahtjevima dru┼ítva pa ih se zbog toga smatralo problemati─Źnima.

“Oni su ─Źesto bili ovisni o socijalnoj pomo─çi pa su slu┼żbe iz tih podataka znale puno o njima”, ukazuje Christiane Rothmaler. Dublja saznanja o nasljednim bolestima u to vrijeme znanstvenici me─Ĺutim nisu imali. “Stoga je iskonstruirana odre─Ĺena slika o tome koje su osobine nasljedne – na primjer boja kose. Kasnije se vjerovalo da je mogu─çe definirati i nasljedne karakterne osobine”, ka┼że Christiane Rothmaler.

“Zakon o nasljednim bolestima”

Posvuda u Njema─Źkoj vlasti su poslale zakone o nasljednim bolestima op─çinskim sudovima, kako bi ovi mogli odlu─Źivati o prisilnoj sterilizaciji. Predsjednik sudskog vije─ça je bio pravnik, a u njemu su sjedila i po dva lije─Źnika. Medicinska vje┼íta─Źenja trebala su potvrditi potrebu za sterilizacijom.

Christiane Rothmaler nagla┼íava: “Sudovi su bili zasuti ─Źitavom ki┼íom prijava s kojima nisu jednostavno mogli iza─çi na kraj. Na po─Źetku su se trudili savjesno ih obra─Ĺivati, ali ┼íto je vi┼íe vremena protjecalo – a pogotovo kako se pribli┼żavao rat – ti procesi su postajali potpuna farsa.”

Kada bi sud donio odluku da se mora izvr┼íiti prisilna sterilizacija, oni koji su njome bili pogo─Ĺeni imali su samo tri mogu─çnosti: podvr─çi se operaciji, ulo┼żiti ┼żalbu ili – nestati. ┼Żalbe su rijetko kada bile uspje┼íne, a bjegunce je tra┼żila policija. Za ve─çinu, dakle, bijega nije bilo.
Fotografija prikazuje brojne ┼żrtve nacisti─Źke eutanazije. Ljudi stoje ispred autobusa kod bolnice za mentalna oboljenja i ─Źekaju na prijevoz do mjesta gdje ─çe biti ubijeni.

Fotografija prikazuje brojne ┼żrtve nacisti─Źke eutanazije. Ljudi stoje ispred autobusa kod bolnice za mentalna oboljenja i ─Źekaju na prijevoz do mjesta gdje ─çe biti ubijeni.

Prisilne sterilizacije provodile su se u bolnicama diljem Njema─Źke. Lije─Źnici nisu prezali vr┼íiti ih ni nad maloljetnicima: ─Źak i djeca od 14 godina mogla su biti sterilizirana, a u iznimnim slu─Źajevima i mla─Ĺa djeca.

Procjenjuje se da je do 400 tisu─ça ljudi samo na podru─Źju koje su nacisti nazvali “Veliki Njema─Źki Reich” do 1945. godine bilo podvrgnuto prisilnoj sterilizaciji. A nisu svi zahvati pro┼íli bez problema. Zbog komplikacija je umrlo oko 6 tisu─ça ljudi.

“Ubojstvo iz milosti”

“Smrtno bolesnima mo┼że se udijeliti ubojstvo iz milosti”, naveo je Adolf Hitler u jednim od svojih pisama 1. rujna 1939., dana kada je rat zapo─Źeo. Time je po─Źela jo┼í okrutnija faza nacisti─Źke eugenike: ubijanje “manje vrijednih”. Eutanazija ili u prijevodu, dobra smrt, zna─Źila je ubojstvo psihi─Źki bolesnih osoba ili osoba s invaliditetom. “┼Żrtve eutanazije bile su okarakterizirane kao ‘suvi┼ían teret’ za koji se vi┼íe ni┼íta ne mo┼że u─Źiniti. Ono ┼íto ne mo┼żemo izlije─Źiti, uni┼ítimo, mislili su lije─Źnici koji su sudjelovali u nacisti─Źkom projektu”, obja┼ínjava Christiane Rothmaler.

Lije─Źnici i medicinsko osoblje i ovdje snose odgovornost za odabir i ubojstva bespomo─çnih ┼żrtava. 70 tisu─ça ljudi je do kolovoza 1941. ubijeno smrtonosnom injekcijom ili u plinskim komorama tijekom takozvane “Akcije T4″, koja je ime dobila po sjedi┼ítu organizacije za eutanaziju u berlinskoj ulici Tiergarten 4. Tada su u Katoli─Źkoj crkvi po─Źeli prosvjedi kako bi se ovakve smrti okon─Źale. Unato─Ź svemu, do kraja rata djeca i odrasli i dalje su bili ┼żrtve eutanazije koja se od tada tek ne┼íto manje propagirala i provodila.

Prisilna sterilizacija i eutanazija

Je li, dakle, Zakon o nasljednim bolestima bio osnova za ubijanje ljudi s invaliditetom?

“Ne mo┼że se re─çi da je eutanazija bila radikalizirani korak prisilne sterilizacije”, misli Christiane Rothmaler. “Obje metode su, me─Ĺutim, slu┼żile ideji da se treba rije┼íiti takozvanog ‘socijalnog vi┼íka’”. Njema─Źka nije bila jedina zemlja koja je prisilom provodila sterilizaciju ljudi. I u ┼ávedskoj i SAD-u vlasti su posezale za ovom prisilnom mjerom: samo u SAD-u je u posljednjem stolje─çu sterilizirano oko 60 tisu─ça ljudi. No sustavna ubojstva bolesnih i nemo─çnih ljudi provodila je samo nacisti─Źka Njema─Źka.

┼Żrtve Zakona o spre─Źavanju genetsko bolesnog potomstva ni desetlje─çima nakon 1945. nisu dobile priznanja niti od┼ítete. Tek 1988. njema─Źki je parlament priznao da su stotine tisu─ça provedenih prisilnih sterilizacija bile nacisti─Źko zlodjelo.

Od isklju─Źenja do su┼żivota

“Va┼żno je ne zaboraviti da su se u na┼íoj povijesti doga─Ĺali ovakvi zlo─Źini. Prije svega ne smijemo zaboraviti koliko je malo vremena od tada pro┼ílo”, ka┼że Sascha Decker iz organizacije Aktion Mensch koja se ve─ç gotovo 50 godina zala┼że za osobe s invaliditetom. “Jo┼í se i danas ljude s invaliditetom ─Źesto do┼żivljava kao nekoga s navodnim deficitima. To ┼żelimo promijeniti.”

S obzirom na velik napredak na podru─Źju genetike, danas lije─Źnici znaju mnogo vi┼íe o bolestima koje vrebaju u na┼íim genima. Genetska savjetovanja i prenatalna dijagnostika budu─çim roditeljima prije ro─Ĺenja djeteta poma┼żu da se informiraju o rizicima mnogih bolesti. “Kroz javni je diskurs stav da treba biti savr┼íen i zdrav,ukorijenjen u svijest ljudi. To budu─çe roditelje stalno iznova dovodi u sukobe savjesti”, smatra Christiane Rothmaler.

Unato─Ź velikom napretku u integraciji osoba s invaliditetom u dru┼ítvo, Sascha Decker misli da treba uzeti u obzir kako jo┼í uvijek ima nekoliko prepreka koje treba prevladati: “U nekim smo stvarima jo┼í uvijek na po─Źetku. Cilj nam je posti─çi punu ravnopravnost.”

Eutanazija: ubojstvo ili milosr─Ĺe?

Njema─Źka vlada danas ┼żeli zakonski regulirati eutanaziju, prenosi DW. Ve─ç je po─Źela burna rasprava o tome. Njema─Źka se sa svojim nacrtom zakona nalazi negdje u sredini izme─Ĺu nekih ekstremnih rje┼íenja drugih europskih dr┼żava.

Mnogi gra─Ĺani su nezadovoljni na─Źinom na koji je u Njema─Źkoj regulirana eutanazija, pokazalo je nedavno ispitivanje koje je proveo Institut za javno mnijenje Emnid. Tako─Ĺer je utvr─Ĺeno da svaki drugi gra─Ĺanin ┼żeli da se profesionalnim tvrtkama dopusti djelovanje na tom podru─Źju, odnosno da nude pomo─ç pri eutanaziji.

Kako olak┼íati muke neizlje─Źivo bolesnima?

No, upravo to ┼żeli sprije─Źiti njema─Źka vlada. Savezno Ministarstvo pravosu─Ĺa u jednom nacrtu Zakona o eutanaziji upozorava na mogu─çe negativne posljedice ukoliko se tvrtkama dopusti da bolesnicima “nude brzu i u─Źinkovitu mogu─çnost za samoubojstvo”. U praksi bi to moglo biti stavljanje na raspolaganje sredstva ili prostorije za samoubojstvo, a to se bi planiranim zakonom ka┼żnjavalo nov─Źanom ili ─Źak zatvorskom kaznom.

Njema─Źka negdje u sredini

Planirani zakon na┼íao se na meti kritika jer u slu─Źaju pomo─çi pri eutanaziji ne predvi─Ĺa ka┼żnjavanje osoba bliskih pacijentu. To bi mogli biti ro─Ĺaci ili prijatelji, ali i dugogodi┼ínji obiteljski lije─Źnik ili medicinske sestre koje prate bolesnika u posljednjoj fazi ┼żivota. Ho─çe li se time ohrabriti lije─Źnike na pomo─ç pri samoubojstvu? Skepticizam predstavnika lije─Źnika, crkava i konzervativnih politi─Źara je velik, a oko zakona se ne mogu slo┼żiti ni stranke u vladaju─çoj koaliciji.

Ovaj nacrt zakona se ne odnosi na “aktivnu” eutanaziju, kod koje netko drugi ubije pacijenta na njegovu ┼żelju. To i dalje ostaje zabranjeno. Ono ┼íto je ve─ç sada u Njema─Źkoj dozvoljeno je da pacijent u skladu sa svojom pismeno izra┼żenom ┼żeljom dobije sredstvo za skra─çivanje ┼żivota ili da se ne poduzimaju mjere za odr┼żavanje na ┼żivotu. U tim slu─Źajevima se govori o indirektnoj, odnosno pasivnoj eutanaziji. Njema─Źka se sa svojim reguliranjem eutanazije nalazi negdje u sredini izme─Ĺu nekih ekstremnih rje┼íenja drugih europskih dr┼żava.

ÔÇťUbojstvo iz milostiÔÇŁ legaliziraju i Nijemci

Okon─Źati svoj ┼żivot ili vegetirati tko zna koliko dugo priklju─Źen na medicinske aparate? Kada se nesre─ça dogodi, kasno je za dono┼íenje samostalnih odluka.
Ubla┼żiti muke najmilijima ÔÇô zlo─Źin?Mnogi Nijemci, me─Ĺutim, o tome razmi┼íljaju ve─ç sada, a od sljede─çe nedjelje mo─çi ─çe potpisati i zahtjev za eutanaziju. U svakodnevnoj borbi za goli opstanak, malo je onih koji se ozbiljno mogu pozabaviti razmi┼íljanjem o ┼żivotu, o njegovoj krhkosti, privremenosti i prolaznosti.

47-godi┼ínja Birgit Ihlau odnedavno je po─Źela razmi┼íljati o svojoj smrti. U slu─Źaju da zavr┼íi u komi, ne ┼żeli, ka┼że, godinama vegetirati priklju─Źena na medicinske aparate. Karticu za doniranje organa ve─ç ima, a zakazala je i termin za savjetovanje s obiteljski lije─Źnikom. Odlu─Źila je da dragovoljno potpi┼íe i zahtjev za eutanaziju.

Savjetnici prethodno moraju procijeniti li─Źnost

Doktor Dirk M├╝ller obja┼ínjava: ÔÇťSavjetovanje po─Źinje s procjenom li─Źnosti. To zna─Źi, promatramo cijeli ┼żivot osobe, ┼żelimo o njoj ┼íto vi┼íe doznati. Moramo saznati je li ta osoba razmislila o sebi, pa postavljamo pitanja tipa: ┼áto za vas zna─Źi ÔÇťbiti ovisanÔÇŁ?ÔÇŁ

Zahtjev za eutanaziju valjan je samo uz posebno ovjerenu punomo─ç o skrbni┼ítvu. Birgit Ihlau komentira ÔÇťVeoma sam iznena─Ĺena ─Źinjenicom da moj mu┼ż bez mene ne mo┼że donositi odluke. Zato mu je potrebna punomo─ç o skrbni┼ítvu, koja mora biti u ove svrhe posebno ispunjena. Mislila sam da on jednostavno u svako doba mo┼że raspolagati s mojim potrebama.ÔÇŁ

Eutanazija – ÔÇťubojstvo modernog dobaÔÇŁ?

Pisani zahtjev za eutanaziju mora sadr┼żavati i detaljne podatke o tome, u kojim situacijama i slu─Źajevima mo┼że biti primijenjen. Zahtjev je samo onda od pomo─çi, kada je obitelji u odlu─Źuju─çim situacijama poznato, gdje je dokument pohranjen, upozorava doktor M├╝ller.

ÔÇťOriginal zahtjeva klijenti naj─Źe┼í─çe odla┼żu kod ku─çe. Preporu─Źujemo da se original kopira i podijeli. Jedan primjerak bi trebalo dobiti obiteljski lije─Źnik, a drugi osoba koja je potpisala punomo─ç o skrbni┼ítvu. U ovom slu─Źaju je va┼żno da ┼íto vi┼íe osoba zna gdje se nalazi original zahtjeva.ÔÇŁ

Legaliziranju eutanazije jo┼í se uvijek protivi velik broj zemalja. Mnogi je nazivaju ubojstvom modernog doba. Nizozemska je prva europska zemlja koja je ozakonila primjenu eutanazije. Proces njezine dekriminalizacije formalno je po─Źeo 1971. godine kada je jedna nizozemska doktorica injekcijom usmrtila svoju te┼íko bolesnu majku. Eutanazija ─çe od 1. rujna biti legalna i u Njema─Źkoj.
 
(preveo:nsp)

ISTRA┼ŻIVANJE: RAK je Sada Slu┼żbeno Broj Jedan Uzrok Smrti kod Djece u SAD-u
AMERIKA IMA TEHNOLOGIJU ZA PROMJENU KLIME KOJOM NAPADA ─îITAV SVIJET

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

reklama