Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU, TEORIJE ZAVJERE » KATASTROFA VELIKOG AMERIČKOG MITA

KATASTROFA VELIKOG AMERIČKOG MITA

Hladni-ratU stvari SAD, s njihovim teškim nasljeđem robovlasništva i ugnjetavanja koje su starosjedilačkom indijanskom stanovništvu činili došljaci iz Europe, nikada nisu bile stvarno demokratsko društvo.

Priroda uopće nije čovjeku dala razum da bi se on okretao u moru laži i zabluda. Vječita težnja čovjeka ka istini na kraju je postala mina usporenog djelovanja koja je uništila veliki mit o Americi kao avangarde svjetske civilizacije i glavnom zaštitniku ljudskih prava na planeti.

A u stvari SAD, s njihovim teškim nasljeđem robovlasništva i ugnjetavanja koje su starosjedilačkom indijanskom stanovništvu činili došljaci iz Europe, nikada nisu bile stvarno demokratsko društvo. Konstitucionalne osnove SAD-a su pravljene prema interesima bijelaca, a preko genocida Indijanaca i segregacije crnaca, koja je službeno ukinuta tek 1964.godine, makar postoji i danas.

Još 2006. godine, u izvješću Harwardskog sveučilišta o Projektu građanskih prava, profesor Gary Orfield je konstatirao da se razina segregacije u zemlji popeo do razine kraja 1960-ih godina, da je Amerika izgubila sav napredak koji je bila postigla tijekom ukidanja segregacije u gradovima.

Danas veliki dio došljaka iz Azije, Afrike, Južne Amerike u SAD živi po dijasporama, u kojima je prosječan standard neusporedivo niži od standarda bijelih sugrađana.

Pravi domaćini Sjedinjenih Američkih Država su financijsko-oligarhijske skupine, koje se uglavnom oslanjaju na međusloj WASP (bijeli anglosaksonci-protestanti) čiji predstavnici koriste sve moguće prednosti u odnosu na mnogomilionsku masu.

Prema razini mistifikacije svojeg naroda i međunarodne javnosti, SAD svakako zauzimaju prvo mjesto na svijetu. Stvarna politika Sjedinjenih Država i mitovi koje su oni stvorili o sebi razlikuju se između sebe kao nebo i zemlja.

Bez obzira na tom propagandna maÅ¡inerija SAD je izvjesno vrijeme davala rezultate. Većina Amerikanaca je vjerovala da niÅ¡ta bolje od njihove zemlje na svijetu ne može postojati, a stanovnici Zapadne Europe su se molili za SAD kao za svoju zaÅ¡titu od “crvene opasnosti”.

Bilo je mnogo američkih intelektualaca koji nisu vjerovali u te iluzije, i pri opisivanju neljudskog, u suÅ¡tini, uređenja njihove zemlje, nisu niÅ¡ta uljepÅ¡avali. Romani “Džungla” Upton Sinclaira, “Američka tragedija” Theodor Dreisera, “Željezna peta” Jack Londona i joÅ¡ mnogo drugih su predstavljali zaista istinita djela, ali je njihovo djelovanje na američku publiku bilo ograničeno.

RuÅ¡enje “velikog američkog mita” je počelo nastupanjem epohe informacijskog druÅ¡tva, pojavom svjetske mreže “internet”. Mit se po svim krajevima počeo topiti i sada je sličan ledenom brijegu pod sunčevim zrakama, koji se velikom brzinom topi i puca. Udarci koje mu nanose sve novije i novije tajne Imperije koje se sada otkrivaju, od tog ledenjaka odlamaju gigantske komade.

2001. godina je u svezi s tim postala prijelomna. Nakon ruÅ¡enja njujorÅ¡kih blizanaca – WTC, pojavio se ogroman broj publikacija koje su ukazivale na to, da su Amerikanci prevareni jer nakon započete “globalne borbe s terorizmom” vođene pod zastavom rata u Afganistanu dolaze novi ratovi. Tragedija 11. rujna dovela je do formiranja ogromne pukotine u američkom mitu i stvorila po kvaliteti novu situaciju u svjetskom informacijskom prostoru.


Sada već malo tko vjeruje priči da Amerika predstavlja “barjak” nade čitavog svijeta. U raspoloženju Amerikanaca doÅ¡lo je do ozbiljnog preokreta. Po različitim anketama, od jedne trećine do 40% posto Amerikanaca podržava vojnika Bradley Manninga koji je tajnu prepisku državnih ustanova dao sajtu “Wikileaks”. Otprilike isto toliko njih podržava osnivača tog sajta, Julian Assange-a, i joÅ¡ toliko – novog raskrinkavača američkih tajnih službi Eduard Snowden-a.

Odnosno, u najboljem slučaju – trećina Amerikanaca viÅ¡e ne vjeruje u službeno proglaÅ¡ene vrijednosti. Američko druÅ¡tvo je danas idejno raspolovljeno. Realno je očekivanje da će se u takvoj druÅ¡tvenoj klimi pojaviti novi Razotkrivači i da će joÅ¡ dosta ružnih tajni američke političke kuhinje isplivati na povrÅ¡inu.

Neobično je koliko jednostrano State Department na Capitolu reagira na ta nova otkrića. Tako ni u jednoj izjavi američkih službenih osoba se nije čula ni sjenka žaljenja zbog totalne Å¡pijunaže koju su organizirale tajne službe SAD ne samo za “svoje”, već i za “tuđe”, Å¡to je iskompromitiralo prije svega demokraciju.

Pri tom kažnjavanje razobličivača i lov na one koji su još uvijek na slobodi ukazuju da vlast SAD-a imaju namjeru da bez trunke sažaljenja najstrože moguće kažnjavati svakoga tko bi se ohrabrio progovoriti istinu.

Danas, žureći i prekidajući jedan drugog, američki političari i visoki dužnosnici zahtijevaju sud za Eduard Snowden-a. Moskvu pritišću zahtjevima da se Snowden preda radi suđenja. PoÅ¡to mu je dan privremeni boravak u Rusiji iz Washingtona su se začule i razumljive, i ne baÅ¡ sasvim razumljive prijetnje, koje svjedoče – ne zna se da li o infantilnosti pojedinih američkih političara, da li o njihovoj nesposobnosti da u punoj mjeri shvati postojeću međunarodnu stvarnost .

Među prijetnjama se začulo čak i bojkot Olimpijskih igara u Sočiju 2014. kao da će odsustvo američke momčadi na tom događaju izazvati katastrofu u sportskom svijetu. A joÅ¡ “straÅ¡nije” – prijetnja da će proÅ¡iriti “popis Magnitskog”, da će blokirati bankarske račune ruskih službenika. Boreći se s korupcijom, Moskva bi samo zahvalila Washingtonu ukoliko bi tako neÅ¡to zaista bilo napravljeno.

Dvostruki standardi američkih vlasti SAD u pitanju ljudskih prava odavno nisu niÅ¡ta novo i o tome se ne bi trebalo pričati, da se nije iznenada nije pojavila sumnja: a da američka politička “elita” nije naumila da je ona jedina na svijetu, a da su svi ostali samo izdresirani liliputanci koji rade po njenoj naredbi? Jer ukoliko im tako neÅ¡to pada na pamet – neće biti teÅ¡ko da naprave i pravu greÅ¡ku tako Å¡to će mirno, suzdržano ponaÅ¡anje Moskve u “predmetu Snowdena” smatrati za slabost.

I nehotice se prisjećamo vremena koje je dovelo do raspada Rima. I tada je odnos prema kršćanima koji su odbijali se klanjati idolima Imperije bio vrlo grub. Rimski vlastodršci su se glupo i plitko nadali da će moći beskrajno vladati ukoliko ljude uporno budu držali u zabludi.

Ne vrijedi – nije im uspjelo.

 
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

 
(vestinet.rs, youtube.com.com/uredio: nsp)

Filed under: SVIJET U RATU, TEORIJE ZAVJERE · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,