Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » Noam Chomsky: Tko je vlasnik Zemlje? Tko odre─Ĺuje Granice?

Noam Chomsky: Tko je vlasnik Zemlje? Tko odre─Ĺuje Granice?

izraelski zidUz velike tragedije na vidiku, poslije kojih prijete jo┼í ve─çe katastrofe, mo┼żda je pogre┼íno i okrutno ukazivanje na druge mogu─çnosti koje, iako apstraktne i neizvjesne, mo┼żda vode ka boljem svijetu – i to u ne toliko dalekoj budu─çnosti.

Libanon sam posjetio nekoliko puta i prisustvovao trenucima velike nade i o─Źaja, pro┼żetih nepokolebljivom odlu─Źno┼í─çu libanonskog naroda svladati sve te┼íko─çe i krene naprijed.

Prvi put sam posjetio Libanon – ako je to prava rije─Ź – to─Źno prije 60 godina. Jedne ve─Źeri, moja ┼żena i ja smo ┼íetali po sjevernoj Galileji u Izraelu, kada je iznenada nai┼íao d┼żip i iz njega nam netko viknuo da treba da se vratimo natrag – bili smo u pogre┼ínoj zemlji. Slu─Źajno smo pre┼íli granicu izme─Ĺu Libanona i Izraela, tada neobilje┼żenu, a sada vjerojatno te┼íko militariziranu.

Nebitan doga─Ĺaj, ali s va┼żnom poukom: legitimnost dr┼żavnih granica u najboljem slu─Źaju je uvjetna i privremena.

Ve─çina granica je proizvoljno postavljena, nametnuta i odr┼żavana silom. Libanonsko-izraelska granica utvr─Ĺena je prije sto godina Sykes-Picot sporazumom, kojim je Otomansko carstvo podijeljeno u skladu s britanskim i francuskim imperijalnim interesima, uz ignoriranje logike terena i ┼żelja ljudi koji tamo ┼żive. Ova granica je bila besmislena, tako da nije ─Źudo ┼íto su je ljudi lako i nesvjesno prelazili.

Skoro svi stra┼íni sukobi koji danas bjesne po svijetu u stvari su zaostaci imperijalnih zlo─Źina i povla─Źenja granica u svom interesu od strane velikih sila.

Pa┼ítuni na primjer nikada nisu priznali Durand liniju koju su povukli Britanci kako bi razdvojili Pakistan od Afganistana, niti ju je ikada priznala ijedna afganistanska vlada. Interes dana┼ínjih imperijalnih sila je da se Pa┼ítuni koji prelaze ovu liniju ozna─Źe kao “teroristi” i da njihove ku─çe budu mete ubila─Źkih napada ameri─Źkih bespilotnih letjelica i specijalnih jedinica.

Malo je granica na svijetu koje su bolje ─Źuvane sofisticiranom tehnologijom i koje su predmet ostra┼í─çenije retorike od one koja odvaja Meksiko od SAD, dvije zemlje s prijateljskim diplomatskim odnosima.

Rije─Ź je o granici koja je utvr─Ĺena nakon ameri─Źke vojne agresije u 19. stolje─çu, koja je ostala dosta otvorena – sve dok je 1994. Bill Clinton nije militarizirao pokretanjem operacije “─îuvar kapije”.

Prije toga ljudi su je redovito prelazili da bi posjetili svoje ro─Ĺake i prijatelje. Ova operacija je vjerojatno bila motivirana jednim drugim doga─Ĺajem iz iste godine – nametanjem Sjevernoameri─Źkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA).

Clintonova administracija je dobro znala da meksi─Źki farmeri ne mogu konkurirati visoko subvencioniranom ameri─Źkom agro-biznisu, niti meksi─Źke tvrtke ameri─Źkim multinacionalnim korporacijama, koje prema NAFTA propisima u┼żivaju “nacionalni status” u Meksiku. Sve to je neizbje┼żno dovelo do velikog imigrantskog vala iz Meksika u SAD.

Neke granice nestaju zajedno s mr┼żnjom i konfliktima koje simboliziraju i inspiriraju. Najdramati─Źniji slu─Źaj je Europa. Ona je stolje─çima bila najbrutalniji regiji svijeta, razdirana gnusnim i destruktivnim ratovima. Europa je razvila tehnologiju i kulturu ratovanja koja joj je omogu─çila da pokori svijet. Nakon posljednjeg izljeva neopisivog divlja┼ítva, me─Ĺusobno uni┼ítavanje je prestalo s krajem Drugog svjetskog rata.


Teoreti─Źari ovakav ishod obja┼ínjavaju tezom prema kojoj demokratske dr┼żave ne ratuju me─Ĺusobno. Ali mo┼żda su Europljani samo shvatili da su do te mjere razvili svoje razaraju─çe potencijale da bi im, ukoliko ponovo zaigraju svoju omiljenu igru, ona vjerojatno bila i posljednja.

Europske integracije prate ozbiljni problemi, ali je to veliko pobošljanje u odnosu na ono što smo imali ranije.

Sli─Źan ishod bi se mogao o─Źekivati ÔÇőÔÇői na Bliskom istoku, regiji koji do nedavno i nije imao granice. I one opet nestaju, ali na grozne na─Źine.

Siriju razdiru naizgled neizbje┼żni sukobi, ali dugogodi┼ínji dopisnik s Bliskog istoka Patrick Cockburn, koji sada pi┼íe za Independent, predvi─Ĺa da ─çe sirijski po┼żar i njegov regionalni utjecaj ozna─Źiti kraj Sykes-Picot sporazuma.

Sirijski gra─Ĺanski rat je ponovo pokrenuo ┼íiitsko-sunitski sukob, jednu od najgorih posljedica ameri─Źko-britanske invazije na Irak prije 10 godina.

Kurdski regioni u Iraku i Siriji kre─çu se ka autonomiji i me─Ĺusobnom povezivanju. Mnogi analiti─Źari smatraju da ─çemo prije dobiti kurdsku nego palestinsku dr┼żavu.

Ako zahvaljuju─çi me─Ĺunarodnom konsenzusu Palestina ikada stekne neovisnost, njene granice s Izraelom ─çe erodirati kao posljedica svakodnevne poslovne i kulturne razmjene, ┼íto je i ranije bivao slu─Źaj u razdobljima relativnog mira.

Ovo bi mogao biti korak ka bli┼żim regionalnim integracijama i mo┼żda polaganom nestajanju umjetne granice koja dijeli Galileju izme─Ĺu Izraela i Libanona. Tako bi izletnici ponovo mogli slobodno ┼íetaju tamo gdje smo moja ┼żena i ja ┼íetali prije 60 godina.

Po meni, jedino ovakav razvoj doga─Ĺaja nudi realnu ┼íansu za nekakvo rje┼íenje te┼íkog polo┼żaja palestinskih izbjeglica, sada svedenog na jo┼í samo jednu izbjegli─Źku katastrofu u regiji, od kada su Irak i Sirija potonuli u kaos.

Erozija granica i sli─Źni izazovi legitimnosti dr┼żava nagla┼íavaju ozbiljnost pitanja o tome tko je vlasnik zemlje. Kome pripada atmosfera zaga─Ĺivana plinovima staklenika koji su, kako smo saznali u svibnju, pre┼íli jo┼í jedan opasan razinu?

Ili da to izgovorim u obliku pitanja koja ljudi postavljaju diljem na┼íe planete: A tko brani Zemlju? Tko zastupa prava prirode? Tko su branitelji tih op─çih dobara, na┼íe zajedni─Źke imovine?

─îinjenice da je Zemlji o─Źajni─Źki potrebna za┼ítita od predstoje─çe ekolo┼íke katastrofe sigurno je svjesna svaka razumna i pismena osoba. Razli─Źite reakcije na tu krizu su svakako najneobi─Źnije karakteristike trenutnog razvoja doga─Ĺaja.

U prvim obrambenim redovima za┼ítite prirode nalaze se “divljaci”: domorodci i plemena, kao ┼íto su Prva nacija u Kanadi i Aborid┼żini u Australiji – ostaci naroda koji su pre┼żivjeli imperijalne pohode. U prvim linijama napada su oni koji za sebe ka┼żu da su najnapredniji i najcivilizovaniji: najbogatije i najmo─çnije nacije.

Borba za ovo op─çe dobro ima mnoge oblike. Ona se vodi i u Turskoj, na trgu Taksim, gdje su hrabri mu┼íkarci i ┼żene branili jedan park od ru┼íila─Źkih maljeva globalizacije, gentrifikacije i autokratske vlasti.

Branioci s trga Taksim sada su na ─Źelu globalne borbe za o─Źuvanje op─çeg dobra. Sa posve─çeno┼í─çu i odlu─Źno┼í─çu im se trebamo pridru┼żiti, ako ┼żelimo da o─Źuvamo nadu u pristojan opstanak ─Źovje─Źanstva u svijetu bez granica. U pitanju je na┼ía zajedni─Źka imovina, koju ─çemo ili obraniti ili izgubiti.
 
(pescanik.net/uredio: nsp)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , ,