Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » ZDRAVLJE I MEDICINA » MISLITE POZITIVNO! Ka┼że nacija koja tro┼íi najvi┼íe antidepresiva na svijetu.

MISLITE POZITIVNO! Ka┼że nacija koja tro┼íi najvi┼íe antidepresiva na svijetu.

lijekovi-amerika-fb1Amerikanci su “pozitivan” narod. Takva nam je reputacija a tako i sami sebe zami┼íljamo. Mnogo se smije┼íimo i ─Źesto se zbunimo kad nam ljudi iz drugih kultura ne uzvrate tu uslugu. Prema starom stereotipu, mi smo poletni, veseli, optimisti─Źni i plitki, dok su stranci naj─Źe┼í─çe prepametni, umorni a mo┼żda i dekadentni.

Ameri─Źki pisci u egzilu kao ┼íto su Henry James i James Baldwin borili su se s ovim stereotipom i povremeno ga ja─Źali, s ─Źime sam se i sama susrela osamdesetih godina u jednoj opasci sovjetskog emigrantskog pjesnika Josifa Brodskog, da je problem s Amerikancima to ┼íto “nikada nisu iskusili patnju “. (O─Źito nije znao tko je izmislio blues.)

Tko mo┼że biti toliko ─Źangrizav ili toliko nezadovoljan dovesti u pitanje ove vesele crte ameri─Źkog karaktera. Uzmimo na primjer pozitivni “afekt”, to jest raspolo┼żenje koje pokazujemo drugima kroz osmijehe, pozdrave, ispoljavanje samopouzdanja i optimizma. Znanstvenici tvrde da pukim ─Źinom smje┼íkanja mo┼żemo generirati pozitivna osje─çaje u sebi.

Pritom, dobro raspolo┼żenje, izra┼żeno kroz na┼íe rije─Źi i osmijehe, po svemu sude─çi je zarazno: “Smij se i svijet ─çe se smijati s tobom”. Svijet bi sigurno bio bolje i veselije mjesto kada bismo se svi srda─Źno pozdravljali i zaustavljali se da izmamimo osmijehe od beba – poznatim psiholo┼íkim mehanizmom “zaraznog raspolo┼żenja”. Novija istra┼żivanja su pokazala da je dobro raspolo┼żenje lako prenosivo kroz socijalne mre┼że, tako da ne─Źija sre─ça mo┼że uljep┼íati dan ─Źak i nekim sasvim dalekim ljudima.

Tako─Ĺer, psiholozi se danas sla┼żu da pozitivni osje─çaji zahvalnosti, zadovoljstva i samopouzdanja nam mogu produ┼żiti ┼żivot i da pozitivno djeluju na zdravlje. Neke od ovih tvrdnji su pretjerane, kao ┼íto ─çemo vidjeti, ali pozitivno raspolo┼żenje nije upitan faktor zdravog ┼żivota, kao ni vje┼żbe i vitaminski suplementi.

Ljudi koji tvrde da su pozitivno raspolo┼żeni ─Źe┼í─çe imaju bogat dru┼ítveni ┼żivot, i obrnuto, a dru┼ítvena povezanost je va┼żna u obrani protiv depresije, koja je poznati faktor rizika mnogih psihi─Źkih bolesti. Rizikuju─çi ponavljanje ili ─Źak tautologiju, mo┼że se re─çi da je na mnogo razina, individualnih i dru┼ítvenih, dobro biti “pozitivan”, i sigurno je bolje biti to nego povu─Źen, nezadovoljan ili kroni─Źno tu┼żan.

Zato je za mene znak napretka to ┼íto su u posljednjem desetlje─çu ekonomisti pokazali zanimanje za sre─çu, umjesto isklju─Źivo za bruto nacionalni proizvod kao mjeru uspjeha jedne privrede. Sre─ça je, naravno, nepodesna za mjerenje ili definiranje. Filozofi su stolje─çima raspravljali o sre─çi; ─Źak i ako je prosto definiramo kao ve─çu u─Źestalost pozitivnih nego negativnih osje─çaja, kada pitamo ljude da li su sretni, od njih zapravo tra┼żimo da izra─Źunaju prosjek mnogih raspolo┼żenja i trenutaka.

Mo┼żda sam bila neraspolo┼żena jutros, ali me je neka dobra vijest obradovala, i kakva sam onda zapravo?

U jednom poznatom psiholo┼íkom eksperimentu, od ispitanika je tra┼żeno da odgovore na upitnik o ┼żivotnom zadovoljstvu – ali ih je ispitiva─Ź prije toga navodno slu─Źajno poslao da fotokopiraju jedan papir. Za nasumi─Źno odabranu polovicu, na kopirnom aparatu je ostavljen nov─Źi─ç od deset centi. I evo kako dvoje ekonomista opisuje rezultat: “┼Żivotno zadovoljstvo je znatno pove─çano pronala┼żenjem nov─Źi─ça na aparatu – ┼íto o─Źito nije efekt zarade.”

Uz problem mjerenja, postoje i kulturne razlike u tome kako se sre─ça do┼żivljava i da li je shva─çamo kao vrlinu. Neke kulture poput na┼íe vrednuju pozitivan stav, koji po svemu sude─çi odaje unutarnje zadovoljstvo; druge su vi┼íe impresionirane ozbiljno┼í─çu, po┼żrtvovanjem ili tihom spremno┼í─çu na suradnju. Koliko god da je te┼íka za odre─Ĺivanje, sre─ça je nekako prikladnija za mjerenje dobrobiti, iz humanisti─Źke perspektive, od brujanja transakcija koje ─Źine BDP.

Samim tim je iznena─Ĺuju─çe da psiholozi, kada se prihvate mjerenja relativnog zadovoljstva naroda, po pravilu otkrivaju da Amerikanci, ─Źak ni u najbolja vremena i unato─Ź na┼íoj razmetljivoj pozitivnosti, uop─çe nisu sretni. Nedavna meta-analiza stotine istra┼żivanja individualnog osje─çaja sre─çe diljem svijeta pokazala je da su Amerikanci tek na 22. mjestu, iza Nizozemaca, Danaca, Malezijaca, Bahamaca, Austrijanaca, pa ─Źak i navodno pokislih Finaca.

Po drugom mogu─çem pokazatelju relativnog nezadovoljstva, dvije tre─çine svjetskih potro┼ía─Źa antidepresiva su amerikanci, a to su uzgred i naj─Źe┼í─çe prepisivani lijekovi u SAD. Koliko mi je poznato, nitko ne zna kako upotreba antidepresiva utje─Źe na odgovore ljudi u anketama: da li ispitanici ka┼żu da su sretni jer ih lijekovi razveseljavaju ili ka┼żu da su nesretni jer znaju da se oslanjaju na lijekove da bi se osje─çali bolje? Da nije na┼íe masovne upotrebe antidepresiva, Amerikanci bi se vjerojatno rangirali mnogo ni┼że na popisu zadovoljstva nego ┼íto je sada slu─Źaj.

Kada ekonomisti poku┼íaju objektivnije klasificirati narode u smislu “blagostanja”, imaju─çi u vidu takve ─Źimbenike kao ┼íto su zdravlje, ekolo┼íka odr┼żivost i mogu─çnost uzlazne pokretljivosti, SAD je jo┼í neuspe┼ínija nego kada se mjeri samo subjektivni osjet “sre─çe”. Na Happy Planet Indexu, da navedemo samo jedan primjer, amerikanci se nalaze na 150. mjestu me─Ĺu narodima svijeta.

Kako mo┼żemo biti tako iznena─Ĺuju─çe “pozitivni” u vlastitim o─Źima i stereotipima, a da nismo najsretniji i najzadovoljniji narod na svijetu? Odgovor je, ─Źini mi se, u tome ┼íto pozitivnost nije toliko dio nas ili na┼íeg raspolo┼żenja koliko je dio na┼íe ideologije – na─Źina na koji tuma─Źimo svijet i kako mislimo da u njemu treba mo funkcionirati. To je ideologija “pozitivnog razmi┼íljanja”, pod kojom obi─Źno podrazumijevamo dvije stvari. Jedna je generi─Źki sadr┼żaj pozitivnog razmi┼íljanja – to jest sama pozitivna misao – koja se mo┼że sa┼żeti ovako: sada ti ide prili─Źno dobro, ako si spreman da u svakom zlu vidi┼í ne┼íto dobro, da uzme┼í sve od ┼żivota itd., a situacija ─çe biti sve bolja i bolja. To je optimizam, i razlikuje se od nade. Nada je emocija, ─Źe┼żnja, iskustvo koje nije u potpunosti pod na┼íom kontrolom. Optimizam je kognitivni stav, svjesno o─Źekivanje, kojim vjerojatno svatko mo┼że ovladati kroz vje┼żbu.

Druga stvar koju podrazumijevamo pod “pozitivnim razmi┼íljanjem” jeste praksa ili disciplina poku┼íaja da misli┼í pozitivno. Govore nam da postoje prakti─Źni razlozi za takav trud: pozitivno razmi┼íljanje ne samo ┼íto nas navodno primorava da budemo optimisti nego zapravo i pove─çava izglede na dobar ishod. Ako o─Źekuje┼í da ─çe se stvari popraviti, onda i ho─çe.

Kako se ovo ostvaruje pukim procesom razmi┼íljanja? Po racionalnom obja┼ínjenju koje danas nude mnogi psiholozi, optimizam ja─Źa zdravlje, popravlja osobnu u─Źinkovitost, samopouzdanje i izdr┼żljivost, pa nam tako olak┼íava postignemo cilj. Jedna mnogo manje racionalna teorija tako─Ĺer hara ameri─Źkom ideologijom – ideja da na┼íe misli mogu, na neki misteriozan na─Źin, izravno utjecati na fizi─Źki svijet.

Negativne misli mogu nekako proizvesti negativne ishode, dok se pozitivne misli ostvaruju u obliku zdravlja, prosperiteta i uspjeha. Kako iz racionalnih tako i iz misti─Źnih razloga, tvrdi se da svjesno pozitivno razmi┼íljanje zaslu┼żuje na┼íe vrijeme i pa┼żnju, bilo da to podrazumijeva ─Źitanje odgovaraju─çih knjiga, posje─çivanje seminara i predavanja na kojima se nude savjeti za uspje┼íni mentalni trening, ili prosto osobnu koncentraciju na ┼żeljene ciljeve – bolji posao, atraktivnog partnera, mir u svijetu.

Postoji odre─Ĺena nelagoda, kao ┼íto mo┼żete vidjeti, u samom srcu ameri─Źkog pozitivnog razmi┼íljanja. Ako je generi─Źki “pozitivan stav” ispravan i ako se stvari zaista popravljaju, ako univerzum naginje ka sre─çi i blagostanju, za┼íto onda da ula┼żemo mentalni napor u pozitivno razmi┼íljanje? O─Źito, zato ┼íto nismo ba┼í uvjereni da ─çe se stvari popraviti same od sebe.

Upra┼żnjavanje pozitivnog razmi┼íljanja predstavlja napor da se napumpa ovo uvjerenje, unato─Ź brojnim dokazima koji mu ne idu u prilog. Oni koji sebe progla┼íavaju instruktorima u disciplini pozitivnog razmi┼íljanja – treneri, propovjednici i gurui raznih vrsta – opisuju ovaj napor izrazima kao ┼íto su “autohipnoza”, “kontrola uma” i “kontrola misli”. Drugim rije─Źima, potrebno je svjesno samozavaravanje, kao i neprekidni trud da se potisnu ili blokiraju neugodne mogu─çnosti i “negativne” misli. Oni zaista samouvjereni, ili oni koji su se na neki na─Źin pomirili sa svijetom i svojom sudbinom u svijetu, ne treba da poja─Źavaju taj trud cenzuriraju─çi ili na drugi na─Źin kontroliraju─çi svoje misli. Pozitivno razmi┼íljanje mo┼żda je isklju─Źivo ameri─Źka aktivnost, koju u sebi povezujemo i sa individualnim i sa nacionalnum uspjehom, ali iza njega stoji u┼żasna nesigurnost.

Amerikanci nisu oduvijek pozitivni mislioci – ili je makar promocija neopravdanog optimizma i metoda za njegovo postizanje prona┼íla artikulaciju i organiziranu formu tek nekoliko desetlje─ça poslije osnivanja republike. U Deklaraciji neovisnosti, osniva─Źi dr┼żave su jedni drugima zavjetovali “na┼íe ┼żivote, na┼í imetak i na┼íu svijetu ─Źast”. Znali su da pobjeda u ratu za neovisnost nije zajam─Źena i da preuzimaju smrtonosni rizik. Samim ─Źinom potpisivanja Deklaracije postali su izdajnici krune, a veleizdaja je zlo─Źin za koji je zaprije─çena smrtna kazna. Mnogi od njih su u ratu izgubili ┼żivot, obitelj ili imetak. Poanta je u tome ┼íto su se ipak borili. Postoji ogromna razlika izme─Ĺu pozitivnog razmi┼íljanja i egzistencijalne hrabrosti.

Sustavno pozitivnog razmi┼íljanja otpo─Źelo je u devetnaestom stolje─çu, me─Ĺu zanimljivom i raznovrsnom skupinom filozofa, mistika, narodnih ─Źekara i ┼żena iz srednje klase. Me─Ĺutim, do dvadesetog stolje─ça se pro┼íirilo i u┼ílo u sklop takvih sna┼żnih sustava vjerovanja kao ┼íto je nacionalizam, i postalo neodvojivi dio kapitalizma. Ameri─Źki nacionalizam se ne spominje previ┼íe, ali dovoljan pokazatelj njegove duboke ukorijenjenosti je ─Źinjenica da rije─Ź “nacionalizam” primjenjujemo na Hrvate, Srbe, Bosance, Balkance ostale, dok za sebe vjerujemo da nas krasi superiorna verzija tog stava, zvana “patriotizam”.

Centralna karakteristika ameri─Źkog nacionalizma jeste uvjerenje da je SAD “najbolja zemlja na svijetu” – dinami─Źnija, demokrati─Źnija i prosperitetnija od bilo koje druge zemlje, kao i tehnolo┼íki naprednija. Vjerske vo─Ĺe, naro─Źito na kr┼í─çanskoj desnici, raspiruju ovu ta┼ítinu idejom da su Amerikanci bo┼żji izabranici i da je Amerika predodre─Ĺena za svjetskog predvodnika – a tu ideju je oja─Źala i propast komunizma i na┼í uspon do statusa “jedine svjetske velesile”. Mudri britanski promatra─Ź Godfrey Hodgson napisao je da je ameri─Źki osje─çaj izuzetnosti, koji je nekada bilo “idealisti─Źko i velikodu┼íno, iako pomalo solipsisti─Źki”, postalo “tvr─Ĺe, arogantnije”. Paul Krugman je na ovu op─çu uobra┼żenost reagirao 1998. u eseju “Ameri─Źki hvalisavac”, upozoravaju─çi da “ako gordost dolazi prije pada, SAD ─Źeka ┼żestoko stropo┼ítavanje.”

Ali naravno da je potrebno svjesno pozitivno razmi┼íljanje da povjerujemo da je Amerika “najbolja” ili “najve─ça”. U vojnom smislu, to─Źno, mi smo najmo─çnija dr┼żava svijeta. Ali u mnogim drugim podru─Źjima, ameri─Źki uspjeh je ┼żalostan, i bio je ┼żalostan ─Źak i prije ekonomskog posrnu─ça koje je po─Źelo 2007. Na┼ía su djeca po pravilu neznalice u osnovnim predmetima poput matematike i zemljopisa u usporedbi sa svojim vr┼ínjacima iz drugih razvijenih zemalja. Tako─Ĺer imaju ve─çe ┼íanse da umru kao bebe ili da odrastu u siroma┼ítvu. Gotovo svi priznaju da je na┼í ameri─Źki zdravstveni sustav “pokvaren” i da nam je fizi─Źka infrastruktura ruinirana. Toliko smo izgubili prednost u znanosti i tehnologiji da ameri─Źke tvrtke sada anga┼żiraju strane firme za istra┼żiva─Źke i razvojne projekte. ┼áto je jo┼í gore, neka mjerenja po kojima vodimo u svijetu treba da nas postide: imamo najve─çi postotak stanovni┼ítva u zatvorima i najve─çu nejednakost u imovini i prihodima.

Na┼íom zemljom haraju oru┼żano nasilje i privatna zadu┼żenost.

I dok je pozitivno razmi┼íljanje osna┼żilo ameri─Źki nacionalni ponos, pa i samo bilo njime oja─Źano, istovremeno je u┼ílo u svojevrsnu simbiozu s ameri─Źkim kapitalizmom. Ne postoji prirodna, uro─Ĺena bliskost kapitalizma i pozitivnog razmi┼íljanja. U stvari, jedno od klasi─Źnih sociolo┼íkih djela Protestantska etika i duh kapitalizma Max Webera uvjerljivo pronalazi korijene kapitalizma u mra─Źnom i kaznenom svjetonazoru kalvinisti─Źkog protestantizma, koji je od ljudi zahtijevao odricanje od zadovoljstva i odupiranje svim ugodnim isku┼íenjima u korist mukotrpnog rada i akumulacije bogatstva.

Ali ako rani kapitalizam nije blagonaklono gledao na pozitivno razmi┼íljanje, “pozni” ili potro┼ía─Źki kapitalizam mu je mnogo bli┼żi, jer i sam ovisi od gladi pojedinca za jo┼í i imperativom poduze─ça za rastom. Potro┼ía─Źka kultura poti─Źe pojedinca da ┼żeli vi┼íe – auto, ve─çu ku─çu, televizor, mobilini telefon, raznih elektroni─Źkih ure─Ĺaja – a pozitivno razmi┼íljanje je tu da mu ka┼że da on zaslu┼żuje vi┼íe i da mo┼że to i dobiti ako stvarno ┼żeli i ako je spreman se potruditi. Istovremeno, u konkurentskom poslovnom svijetu, tvrtke koje proizvode ovu robu i ispla─çuju pla─çe radnicima koji je kupuju, nemaju drugog rje┼íenja nego da rastu. Ako ravnomjerno ne pove─çavate tr┼żi┼íni udio i profit, riskirate da vas izguraju iz posla ili da vas proguta ve─ça tvrtka. Vje─Źiti rast, bilo pojedina─Źne tvrtke ili ─Źitave privrede, naravno predstavlja apsurdnu ideju, ali pozitivno razmi┼íljanje je ─Źini mogu─çom, ako ne i obaveznom.

Pritom, pozitivno razmi┼íljanje se uspostavilo kao apologija za okrutne aspekte tr┼żi┼íne privrede. Ako je optimizam klju─Źan za materijalni uspjeh i ako mo┼żete posti─çi optimisti─Źan pogled na svijet putem discipline pozitivnog razmi┼íljanja, onda nema izgovora za neuspjeh. Stoga je druga strana pozitivnosti o┼ítro inzistiranje na osobnoj odgovornosti: ako va┼ía tvrtka propadne ili je va┼íe radno mjesto eliminirano, onda je to sigurno zato ┼íto se niste dovoljno potrudili, niste dovoljno ─Źvrsto vjerovali u neminovnost svog uspjeha. Kako je ekonomija dovela do ve─çih otpu┼ítanja i financijskih potresa u srednjoj klasi, promotori pozitivnog razmi┼íljanja sve vi┼íe isti─Źu ovaj negativni zaklju─Źak: biti razo─Źaran, ogor─Źen ili poti┼íten zna─Źi da ste samoprogla┼íena “┼żrtva” i “cmizdravac”.

Ali pozitivno razmi┼íljanje nije samo pomaga─Ź poslovnog svijeta koji pravda njegove prijestupe i prikriva njegove budala┼ítine. Promocija pozitivnog razmi┼íljanja postala je zasebna mala industrija koja ┼ítanca beskrajan niz knjiga, DVD-ova i drugih proizvoda; zapo┼íljava desetke tisu─ça “┼żivotnih instruktora” i motivacijskih govornika, kao i sve brojniji kadar profesionalnih psihologa koji ih obu─Źavaju. Nema sumnje da rastu─ça financijska nesigurnost srednje klase doprinosi potra┼żnji ovih proizvoda i usluga, ali ne ┼żelim pripisati komercijalni uspjeh pozitivnog razmi┼íljanja nijednoj konkretnoj tendenciji ili zaokretu poslovnog ciklusa. Amerika je kroz povijest bila otvorena za razne sekte, kultove, vidare i nadrilije─Źnika, pa takvi profitabilni izumi kao ┼íto je pozitivno razmi┼íljanje obi─Źno uspijevaju.

Na prelasku u 21. stolje─çe, ameri─Źki optimizam je po svemu sude─çi dosegao mani─Źni crescendo. U svom posljednjem govoru o stanju nacije 2000. godine, Bill Clinton je trijumfalno izjavio da “nikada ranije na┼ía dr┼żava nije istovremeno u┼żivala toliki prosperitet i dru┼ítveni napredak, uz tako neznatnu unutarnju krizu i tako malo vanjskih prijetnji”. Ali u usporedbi sa svojim nasljednikom, Clinton je djelovao gotovo mrzovoljno. George Bush Jr. je kao srednjo┼íkolac bio navija─Ź, a navijanje – taj karakteristi─Źno ameri─Źki izum – mo┼że se smatrati sportskom prete─Źom onog silnog obu─Źavanja i motiviranja koje ulazi u promociju pozitivnog razmi┼íljanja. On je svoj predsjedni─Źki mandat shvatio kao priliku da nastavi ovu karijeru, definiraju─çi svoj posao kao poticanje samouvjerenosti, razvijavanje sumnji i pumpanje nacionalnog samoljublja.

Pridjev koji je redovito koristio bio je “optimisti─Źno”. Na svoj ┼íezdeseti ro─Ĺendan rekao je novinarima da je “optimisti─Źan” po pitanju raznih vanjskopoliti─Źkih problema: “Optimisti─Źno vjerujem da ─çe svi problemi biti rije┼íeni”. Nije trpio nikakve sumnje ili oklijevanje svojih bliskih savjetnika. Kako tvrdi Bob Woodward, Condoleezza Rice ─Źesto nije smjela izraziti zabrinutost jer, kako je rekla, “predsjednik je prakti─Źno zahtijevao optimizam. Nije volio pesimizam, dvoumljenje niti sumnju. “

Zatim su stvari krenule naopako, ┼íto je pojava koja sama po sebi nije neobi─Źna, ali je bila isklju─Źena iz slu┼żbenog ameri─Źkog stava da situacija postaje sve bolja i bolja. Pucanje internet mjehura dogodilo se nekoliko mjeseci nakon Clintonove objave nezapam─çenog prosperiteta u posljednjem govoru o stanju nacije, za zatim je uslijedio teroristi─Źki napad 11. rujna. Pritom, razvoj doga─Ĺaja je nagovijestio da pozitivno razmi┼íljanje mo┼żda ipak nije garancija uspjeha, nego da mo┼żda ─Źak mo┼że nas omete u spre─Źavanju pravih prijetnji. U svojoj sjajnoj knjizi Never Saw It Coming: Cultural Challenges to Envisioning the Worst, sociologinja Karen Serulo navodi brojne na─Źine na koje je navika pozitivnog razmi┼íljanja, ili kako je ona zove, optimisti─Źnog preduvjerenja, naru┼íavala spremnost i prizivala katastrofu. Ona primjerice citira reportere Newsweeka Michaela Hirsi i Michaela Isikofa, koji zaklju─Źuju da je “─Źitavo ljeto propu┼ítenih upozorenja bilo uvod u u┼żasni 11 rujna 2001″.

Ve─ç se dogodio jedan teroristi─Źki napad na Svjetski Trgova─Źki centar 1993; bilo je dovoljno upozorenja u ljeto 2001. o mogu─çem avionskom napadu, a ┼íkole letenja su prijavljivale sumnjive u─Źenike poput onog koji je htio “nau─Źiti upravljati avionom, ali ga nije zanimalo polijetanje i slijetanje”. ─îinjenica da nitko – ni FBI, ni INS, ni Bush, niRice – nije pridavao pozornost ovim uznemiravaju─çim upozorenjima, kasnije je pripisana “neuspjehu zami┼íljanja”. Ali zapravo je bilo puno zami┼íljanja – zami┼íljanja nedodirive nacije i vje─Źito uspje┼íne privrede – prosto nije bilo sposobnosti ili inklinacije za zami┼íljanje najgoreg scenarija.

Sli─Źan lakomisleni optimizam karakterizirao je i ameri─Źku invaziju na Irak. Upozorenja na mogu─çi otpor Ira─Źana ignorirana su od strane lidera koji su obe─çavali “lako─çu” i zami┼íljali veselo stanovni┼ítvo koje do─Źekuje na┼íe vojnike sa cvije─çem. Isto tako, uragan Katrina nije bio ba┼í nepredvi─Ĺena katastrofa. New Orlean-ski Times-Picayune objavio je 2002. feljton koji je dobio Pulitzerovu nagradu o tome kako brane ne mogu za┼ítititi grad od poplave koju bi izazvao uragan 4. ili 5. kategorije. Scientific American je 2001. objavio sli─Źno upozorenje.

─îak i kad je uragan udario, a brane popustile, nikakva uzbuna se nije za─Źula u Washingtonu, a kada je slu┼żbenik FEMA-e iz New Orleansa poslao pani─Źan email direktoru FEMA Michaelu Braunu, upozoravaju─çi ga na sve ve─çi broj ┼żrtava i nesta┼íicu hrane u potopljenom gradu, re─Źeno mu je da ─çe Brown biti zauzet narednih sat vremena, jer ve─Źera u jednom restoranu u Baton Rougeu.

Kriminalni nehat ili jo┼í jedan “neuspjeh zami┼íljanja”? Istina je da su Amerikanci desetlje─çima vrijedno radili na svladavanju tehnika pozitivnog razmi┼íljanja, u koje spada i automatska sposobnost ignoriranja lo┼íih vijesti.

Najve─çe “stropo┼ítavanje”, da upotrijebimo Krugmanov termin, do sada bila je financijska havarija 2007. i potonja ekonomska kriza. Do kraja prog desetlje─ça 21. stolje─ça, kao ┼íto ─çemo vidjeti u narednim poglavljima, pozitivno razmi┼íljanje je postalo sveprisutno i prakti─Źno neupitno u ameri─Źkoj kulturi. Ono je promovirano u nekim od najgledanijih TV emisija, kao ┼íto su Larry King Live i Oprah Winfrey Show; bilo je tema bestselera poput knjige The Secret 2006; prihva─çeno je kao teologija najuspje┼ínijih ameri─Źkih propovjednika; prona┼ílo je mjesto u medicini kao potencijalno dopunsko sredstvo u lije─Źenju skoro svake bolesti. ─îak je u┼ílo i u visoko obrazovanje u obliku nove dicipline “pozitivne psihologije”, na te─Źajevima gdje se studenti u─Źe da napumpaju svoj optimizam i njeguju svoja pozitivna osje─çanja. I njegov domet postao je globalan, prvo u anglofonim zemljama a zatim i u dr┼żavama u razvoju poput Kine, Ju┼żne Koreje i Indije.

Ali nigdje nije toliko toplo do─Źekano kao u ameri─Źkom poduzetni┼ítvu, koje je naravno i globalno poduzetni┼ítvo. Ako je pozitivno razmi┼íljanje postalo biznis za sebe, biznis je bio njegov najva┼żniji klijent, spremno gutaju─çi radosnu vijest da se sve mo┼że snagom volje. Ovo je bila korisna poruka za zaposlenike, koji su do prijelaza u 21. vijek bili prisiljeni raditi du┼że za manje beneficije i manju radnu sigurnost. Ali bila je to i osloba─Ĺaju─ça ideologija za rukovode─çe kadrove. Koliko smisla ima mu─Źiti se s bilancama i napornim analizama rizika – i za┼íto brinuti o zaprepa┼í─çuju─çem dugu i potencijalnom bankrotu – kada samo dobre stvari slijede onima koji su dovoljno optimisti─Źni da ih o─Źekuju?

Ovo ne pi┼íem u duhu mrzovolje ili nekakvog osobnog razo─Źaranja, niti sam na bilo koji na─Źin romanti─Źno vezana za patnju kao osnov znanja ili moralnosti. Naprotiv, voljela bih vidjeti vi┼íe osmijeha, vi┼íe smijeha, vi┼íe zagrljaja, vi┼íe sre─çe i, jo┼í bolje, radosti. U mojoj viziji utopije, ne samo ┼íto postoji utjeha i sigurnost za sve – bolji poslovi, zdravstvena njega i tako dalje – nego u njoj ima i vi┼íe zabava, proslava i prilika za igranje na ulici. Kada jednom na┼íe materijalne potrebe budu ispunjene – barem u mojoj utopiji – ┼żivot ─çe postati vje─Źita proslava kojoj svatko mo┼że doprinijeti. Ali do tog bla┼żenog stanja se ne mo┼żemo uzdi─çi time ┼íto ga prosto ┼żelimo. Treba da se pripremimo za borbu sa zastra┼íuju─çim preprekama, onima koje smo sami stvorili i onima koje nam name─çe priroda. A prvi korak je oporavljanje od masovne zablude pozitivnog razmi┼íljanja. Budimo realni!

Uvodno poglavlje knjige Barbare Ehrenreich: Bright-Sided: How Positive Thinking Is Undermining America
 
(pescanik.net/uredio:nsp)

Filed under: ZDRAVLJE I MEDICINA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,