Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » SREDNJA KLASA: Nejednakost, ekonomski rast i kako oporezovati elitu

SREDNJA KLASA: Nejednakost, ekonomski rast i kako oporezovati elitu

srednja-klasaIz razgovora Paul Krugmana, profesora ekonomije na Princetonu, i Tonija Atkinsona, profesora ekonomije na Oxfordu

Tony Atkinson: Nejednakost se nije pove─çala univerzalno. Ima nekih podru─Źja u svijetu gdje se nejednakost smanjila, u ovom trenutku prvenstveno u Latinskoj Americi. Ustvari, mislim da su sve do jedne latinoameri─Źke dr┼żave zabilje┼żile smanjenje nejednakosti u posljednjih 10 godina, ┼íto je prili─Źno nevjerojatno.

Tako─Ĺer je globalna pojava u posljednjih 10-15 godina odre─Ĺeno su┼żavanje razlike izme─Ĺu bogatih i siroma┼ínih zemalja. Dakle, na globalnom planu imamo odre─Ĺeni zaokret od raskola koji je nastao tijekom industrijske revolucije, to jest ogromne nejednakosti izme─Ĺu bogatih i siroma┼ínih dr┼żava.

Ali ima i mnogo lo┼íih vijesti, na primjer da se unutar mnogih bogatih zemalja u posljednjh 30 godina nejednakost primanja pove─çala, u smislu koliko ljudi privre─Ĺuju, koliko zara─Ĺuju od investicija i koliko dobivaju od dr┼żave i pla─çaju kroz porez. Kad se sve to zbroji, nejednakost prihoda se pove─çavala u ve─çini dr┼żava, ali ne u svim. Ima nekih dr┼żava ─Źak i u OECD, to jest kontinentalnim europskim zemljama, gdje takav porast nije zabilje┼żen. Ali pove─çanje je primjetno, osobito u SAD. Treba dodati da se nejednakost pove─çala i u mojoj zemlji, Britaniji, i to vi┼íe nego u SAD.

Mislim da treba istaknuti da je to nejednakost koja poga─Ĺa razli─Źite slojeve stanovni┼ítva. Iako je tijekom 80-ih i 90-ih godina promjena poga─Ĺala donji dio prihodne ljestvice, konkretno trgovina i konkurencija iz drugih zemalja negativno se odrazila na primanja ljudi na dnu, kao i tehnolo┼íke promjene. To je proces koji se nije nastavio u ve─çini zemalja. Ali proces je nastavljen na gornjem dijelu ljestvice.

Paul Krugman: De┼íavaju se dvije stvari, i mislim da su one razdvojene, ali su obje vrlo problemati─Źne. Nitko zapravo ne zna ┼íto “srednja klasa” to─Źno zna─Źi, ali imamo neku predstavu. To bi trebalo uklju─Źivati ÔÇőÔÇőodre─Ĺeni nivo sigurnosti, osje─çaj da ti nekako ide, da ─çe┼í ┼íkolovati djecu, da ─çe┼í se mo─çi lije─Źiti kad se uka┼że potreba, dakle da ne opstaje┼í na rubu egzistencije.

I vrlo se jasno osje─ça o┼ítar pad u dijelu stanovni┼ítva koji sebe tako do┼żivljava, koji u┼żiva takav status. Sve je vi┼íe i vi┼íe ljudi u ovoj zemlji, ne toliko u Britaniji zbog op─çeg zdravstvenog osiguranja koje ─çemo i mi u nekom obliku dobiti krajem ove godine, koji osje─çaju da ┼żive na rubu, da ako samo ne┼íto krene naopako, ako jedan supru┼żnik ostane bez posla , ako se netko razboli, postoji mogu─çnost da ─çete propasti. Taj status erodira i to je jedan dio problema.

Druga stvar je ova superelita. Mo┼żda ─çete re─çi – ┼íta nas briga, u pitanju je samo zavist. Ali radi se o prili─Źno velikom dijelu prihoda koji se usisava. Mislim da ovo tako─Ĺer iskrivljava na┼íe dru┼ítvo, izvr─çe na┼íe prioritete. To se na kraju ti─Źe politi─Źke ekonomije, toga koliko je va┼żno ┼íto toliki utjecaj u na┼íem dru┼ítvu po─Źiva u rukama ljudi koji ┼żive u materijalnom univerzumu koji je prosto nepojmljiv ogromnoj ve─çini stanovni┼ítva. Occupy Wallstreet je pogrije┼íio, ne radi se o jednom postotku, nego o 0,1% posto ili 0,01% posto, i to ─çe vas sigurno uzemiriti ako vjerujete u neke demokratske ideale, u to kako jedno dru┼ítvo treba izgledati.

Tony Atkinson: To je svakako uznemiravalo Platona, koji je rekao da bi najve─ça razlika izme─Ĺu vrha i dna trebao biti 4:1. To nije ba┼í po┼ítena procjena, po┼íto nije ubrajao robove. Ali bilo bi te┼íko zamisliti takvu situaciju danas. Mislim da je engleski povjesni─Źar Richard Town to dobro opisao kada je rekao da ono ┼íto misle─çi bogata┼íi nazivaju problemom siroma┼ítva misle─çi siromasi zovu problemom bogatstva. Ove dvije stvari su me─Ĺusobno povezane, ┼íto se vidi u kvaliteti javnih davanja, javnog ┼íkolstva, i mogu─çnosti da u tome ne sudjelujete, ┼íto zna─Źi da ima manje politi─Źkog pritiska da se odr┼żi kvalitetna usluga. Na taj na─Źin su na┼íi ┼żivoti povezani, iako su mo┼żda fizi─Źki razdvojeni.

Paul Krugman: ┼áto je depresija u razvijenom svijetu? To nije Velika depresija – u stvari mislio sam da to treba biti Obamin predizborni slogan na drugim izborima “Nije toliko stra┼íno kao Velika depresija”. Ali o─Źito se radi o depresiji. Ovo nastojanje da se ukopamo, da brinemo o dugovima ─Źak iako se mo┼żemo zadu┼żiti po negativnoj kamatnoj stopi, prisiljava nas da postavimo jedno o─Źito pitanje: Koliko je ovo stanje rezultat ─Źinjenice da relevantna klasa nije pogo─Ĺena, ili da ─Źak mo┼żda ima i koristi od depresije? I jasno je da ti ljudi nisu mnogo pogo─Ĺeni. Ako pogledamo prihode na vrhu, oni su se vrlo brzo oporavili od financijske krize. Ako razmislite tko su krajnji dobitnici korporativnih profita, to je rekordno mali broj ljudi.

Mislim da definitivno postoji gubitak dodira sa stvarno┼í─çu. I ja se ponekad na─Ĺem u takvim prostorima, s ljudima u skupim odijelima. Oni i njihovi prijatelji ne prolaze kroz naro─Źito velike muke, pa onda razmi┼íljaju o zdravoj fiskalnoj politici i dugu. Njima socijalni programi naravno izgledaju previ┼íe rasipni─Źki. Mislim da i ne bismo razgovarali o ovome da ve─ç nemamo dru┼ítvo u kojem su toliko bogatstvo i tolika mo─ç koncentrirana u rukama ove grupe koja je sasvim izolirana od katastrofe koju trpi ostatak stanovni┼ítva.

Tony Atkinson: Priroda dru┼ítva ovisi od razmjera razlika me─Ĺu ljudima. Ako su razmjeri toliki da vi┼íe ne vidimo smisao zajedni─Źkog cilja ili kohezije, onda to prestaje biti funkcionalno dru┼ítvo.

Paul Krugman: Jedno pitanje bi bilo pitanje prirodnih prava. Ponekad ─Źitam komentare na mom blogu, i ima ljudi koji ka┼żu: “Ono ┼íto je moje je moje, a progresivno oporezivanje zna─Źi da mi netko nasilno oduzima imovinu”. O tome je besmisleno raspravljati, ali mo┼że se odgovoriti da svi ┼żivimo u dru┼ítvu, ili kao ┼íto ka┼że Obama: nisi ti to izgradio. Ti nisi izgradio taj put, ┼íto ne zna─Źi da nisi izgradio svoje poduze─çe. Ali te┼íko je raspravljati o tome.

Drugo pitanje je da li su aktivnosti od kojih su se neki ljudi toliko obogatili zaista dru┼ítveno produktivne aktivnosti? London i New York imaju jednu zajedni─Źku osobinu, naime da je veliki dio bogatstva ova dva grada izgra─Ĺen na gigantskim financijskim industrijama. To je stara zagonetka: navedite mi jednu od svih ovih financijskih inovacija koja je nesporno bila od koristi ljudima, ukoliko ne ra─Źunamo bankomate. Dakle, pravo je pitanje koliki je dio tog bogatstva ste─Źen kroz stvari koje su u najboljem slu─Źaju sumnjive, a vrlo mogu─çe i dru┼ítveno destruktivne.

A zatim imamo i tre─çe pitanje. ┼áto je iz neke socijalne perspektive optimalno? Moj kolega Peter Diamond pi┼íe da ako razmi┼íljamo iz nekakve apstraktne sofokratske perspektive, kako bi kralj-filozof odredio stopu poreza za ultra-bogate? Taj kralj-filozof uop─çe ne bi trebalo brinuti o prihodu bogatih, jer oni ve─ç imaju toliko mnogo da grani─Źne korisnosti dolara prakti─Źki nema. Treba brinuti samo o tome da od njih izvu─Źemo najve─çi mogu─çi prihod. U tom slu─Źaju bi gornja grani─Źna stopa poreza trebala biti ona koja maksimalizira prihod, ┼íto je otprilike 73% posto prema Peteru Diamondu.

smanjivanje-srednja-klasaSve te tri perspektive ukazuju na jedno. Ne znam da li bogati “zaslu┼żuju” svoje bogatstvo, jer nisam siguran ┼íto taj pojam zna─Źi. Ali sigurno je da bismo mi bili bolje dru┼ítvo da oni nisu tako bogati; ako bismo kroz neku vrstu financijske regulative i vi┼íih gornjih poreznih stopa umanjili njihovo bogatstvo.

Tony Atkinson: Nedavno sam ─Źitao vrlo zanimljiv ─Źlanak o jednom pitanju koje se redovito postavlja – za┼íto je ba┼í Britanija imala industrijsku revoluciju. U ─Źlanku se to obja┼ínjava, o ─Źemu ranije nisam razmi┼íljao, time ┼íto je Kraljevstvo i to vrijeme imala jedan od najnaprednijih takozvanih “sirotinjskih zakona”. ┼áto je zna─Źilo da ljudi mogu preuzimati rizike uz garanciju da ─çe ipak imati od ─Źega ┼żivjeti. Navedeni su primjeri nekih od najpoznatijih izuma u tekstilnoj industriji i drugim industrijskim granama, a to su otprilike bili izumi siroma┼ínih zanatlija. Da nisu uspjeli, ipak bi imali od ne─Źega ┼żivjeti, ┼íto u ve─çini zemalja tog doba nije bio slu─Źaj.

Mislim da je to jedna od stvari koju obi─Źno gubimo iz vida. Socijalna dr┼żava je djelomi─Źno i na─Źin podjele rizika, ┼íto je vrlo korisno za ─Źitavo dru┼ítvo. Ona omogu─çuje ljudima da preuzmu rizik, u smislu izbora zanimanja ili pokretanja poduze─ça, pa ako ne uspijete, dr┼żava dijeli dio rizika s vama. Zato ja ne vidim nikakve negativne u─Źinke takve vrste preraspodjele.

Paul Krugman: Uvijek se javlja pitanje na kojoj se to─Źki krivulje nalazimo. Mislim da bismo se svi slo┼żili na primjeru Kube, barem onakve kakva je bila, ne znam ┼íto se sada doga─Ĺa … da poku┼íaj apsolutnog izjedna─Źavanja uni┼ítava poticaje. Dean Baker voli istaknuti kako mi obo┼żavamo mala poduze─ça i sve vrijeme govorimo o njima, ali zapravo ima mnogo vi┼íe malih poduzetnika u Europi nego u Americi, a to ima puno veze s ─Źinjenicom da tamo postoji socijalna sigurnosna mre┼ża i da postoji zdravstveno osiguranje. Osobno poznajem mnoge ljude koji nevoljno rade za velike korporacije, a radije bi pokrenuli ne┼íto sami, ali potrebna im je ta prokleta zdravstvena za┼ítita.

┼áto se ti─Źe provodivosti visokih poreza, dosta bi pomoglo kad bismo samo mogli pritisnuti Britance, jer je London veliko porezno uto─Źi┼íte. U svijetu ima mnogo izbjegavanja poreza, recimo u zemljama poput Cipra do prije nekoliko dana. Ali kad bi velike zemlje OECD ili zemlje G7 odlu─Źile da to ne─çe dopustiti, to bi odmah bilo zaustavljeno. Ne radi se o tome da postoji globalna elita koja se ne mo┼że kontrolirati, nego da postoji globalna elita koja ima dovoljno veliki utjecaj na najva┼żnije vlade i tako mo┼że osigurati da je ne kontroliraju.

Tony Atkinson: Sla┼żem se da bismo mogli izvr┼íiti ve─çi pritisak, ali ─Źovjek se pita koliko su zemlje OECD ozbiljne u rje┼íavanju tog problema. Svaka od tih zemalja ima svoje porezno uto─Źi┼íte.

O gornjoj grani─Źnoj stopi poreza smo dosta raspravljali u Britaniji. Zanimljivo je da je konzervativna vlada upotrijebila upravo argumente koje je Paul iznio – rekli su da je to pitanje podizanja dr┼żavnih prihoda. Rekli su da je optimalna stopa za podizanje dr┼żavnih prihoda 40 posto. Ja mislim da je to pogre┼ína procjena, zato ┼íto ne ra─Źuna na ─Źinjenicu da se veliki dio primanja ne tro┼íi na oporezivu robu, nego se pretpostavlja da se tro┼íi na robu za koju se pla─ça PDV od 20 posto. Pretpostavlja se da ─çete pla─çati puno socijalno osiguranje, i to sve pod pretpostavkom da taj prihod dolazi od pla─ça, dok naravno najve─çi dio prihoda ne ─Źine pla─çe nego drugi oblici zarade na koju se pla─ça ni┼żi porez. Zato mislim da bi to─Źnija procjena bila 60%. I to ako slijedimo njihovu logiku.

Paul Krugman: Naravno, ako bi Britanija djelovala unilateralno taj nivo bi bio ni┼żi nego u SAD, i zna─Źajno ni┼żi nego kad bi zemlje OECD kolektivno odlu─Źile to uraditi. Ovo nisu ─Źvrste brojke. Recimo Kristina Romer ka┼że da bi trebalo biti 80%. Procjene se temelje na nekim istra┼żivanjima, ali je u SAD jedna stvar jasna, a to je da bi taj porez trebao biti vi┼íi nego ┼íto je danas.

Tony Atkinson: Druga stvar je da naravno treba krenuti u smjeru stvaranja globalnog poreznog sustava. Jer ideja da nacionalne dr┼żave poku┼íavaju naplatiti porez, je zaista zastarjela.

Paul Krugman: Ne morate nu┼żno imati globalnu upravu ukoliko su glavne dr┼żave makar minimalno koordinirane – Velika Britanija, SAD, Nijemci, Francuzi i Talijani, ako ikad uspiju sastave vladu. Nije tako te┼íko zna─Źajno podi─çi dr┼żavne prihode ako djelujemo zajedno. Tako se ne bi rije┼íili svi problemi, ali mogli bismo od superelite naplatiti zna─Źajno vi┼íe i taj novac bi nam dobro do┼íao.

Tony Atkinson: Ovo pitanje se ne ti─Źe toliko pojedinaca, koliko korporacija, koje su mnogo va┼żnije. Polako se kre─çemo ka harmonizaciji na razli─Źite na─Źine, istina vrlo sporim tempom. Ali mislim da ─çemo jednog dana imati svjetsku poreznu upravu. Mo┼żda stope ne─çe biti jednake, ali ─çe na─Źin za procjenu prihoda biti jednak, kako bi se izbjegla utaja.

Paul Krugman: Europska unija ve─ç ima sli─Źne stvari. Na primjer postoje minimalne stope PDV-a. Gostovao sam u jednoj emisiji na irskom radiju, i pitali su me: “Ako budemo imali sve bli┼żu politi─Źku integraciju Europe, zar nam to ne─çe smanjiti mogu─çnost da ponudimo porezne poticaje?” Ja sam rekao da ho─çe, ali da od th poreznih poticaja imaju mnogo manje koristi nego ┼íto misle. Dolaze im mnoge tvrtke koje se formalno registriraju u Irskoj i mo┼żda ne┼íto sitno rade, ali stvaraju izuzetno malo u smislu radnih mjesta ili dodane vrijednosti u zemlji. Ista stvar se doga─Ĺa i u ameri─Źkim dr┼żavama. Vlade pojedinih dr┼żava se utrkuju privu─çi poduze─ça, ali kad bi poku┼íale napraviti analizu prednosti i nedostataka, pucale bi sebi u nogu.

Tony Atkinson: Kad govorimo o nejednakosti, naj─Źe┼í─çe mislimo na prihode i zarade. Ali ve─çina ljudi smatra da je nejednakost prilika jo┼í jedna vrlo zna─Źajna dimenzija, za neke i najzna─Źajnija. Zato mislim da se trebamo zapitati koliko pokretljivosti postoji, u smislu napredovanja kroz generacije, da li ljudi imaju bolje mogu─çnosti od svojih roditelja. I naravno, ovdje podaci ukazuju na to da su SAD i Britanija, dakle anglosaksonski svijet, daleko manje me─Ĺugeneracijski pokretljivosti od kontinentalne Europe, a naro─Źito od skandinavskih zemalja.

Paul Krugman: Treba re─çi da su podaci o ovim stvarima u┼żasni, nema ih mnogo. Ali osje─çaj da je tako prisutan je vrlo dugo, i to nije nikakva vijest. Na┼ía predstava o nama kao pokretljivom dru┼ítvu kasni za realno┼í─çu barem ─Źitavu generaciju, vjerojatno i vi┼íe. Razlozi su prili─Źno o─Źiti. Dr┼żavne ┼íkole su prili─Źno nejednake kvalitete, potrebni resursi za napredovanje u ┼żivotu postaju sve ve─çi.

Moj kolega Alen Kruger, koji trenutno gubi vrijeme na Princetonu umjesto da savjetuje predsjednika o ekonomskoj politici, smislio je takozvanu krivulju Velikog Gatsby-a, koja pokazuje korelaciju, a ne uzro─Źnost, ali postoji izra┼żena korelacija izme─Ĺu nejednakosti primanja i nedovoljne me─Ĺugeneracijske dru┼ítvene pokretljivosti.

Mislim da je za legende o ameri─Źkoj dru┼ítvenoj pokretljivosti djelomi─Źno krivo iskustvo imigranata. Nikad nismo bili toliko dru┼ítveno pokretljivi kao ┼íto smo vjerovali, samo veliki broj nas potje─Źe iz sela u ju┼żnoj Italiji i ┼ítetlova u Bjelorusiji. Ali u svakom slu─Źaju, da se vratimo na srednju klasu, mnogo je te┼że djeci stvoriti pristojne prilike ukoliko niste ro─Ĺeni u odgovaraju─çim okolnostima.

Tony Atkinson: Mislim da nas nejednakost prilika upravo i brine u tolikoj mjeri zbog nejednakih nagrada kasnije u ┼żivotu. Kad bi poslovi za na┼íu djecu bili otprilike jednako pla─çeni, bez obzira na to ─Źime ─çe se u ┼żivotu baviti, ovo nas ne bi toliko brinulo. Ali budu─çi da su nagrade toliko nejednake, i pristup po┼żeljnim zanimanjima je jako ote┼żan.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kota─Źi─ç” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(pescanik.net, youtube.com/uredio:nsp)

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,