MEHANIZMI MANIPULACIJE: Marketing – obmana i zlouporabe

Marketing (definicija) – plasiranje na tržište; uvjeravanje kupca u vrijednost i kvalitetu proizvoda ili usluge; igra značajnu ulogu u radu tvrtki i korporacija.

Suvremena tehnologija pojačala je već postojeće načine informiranja ljudi i poduzetnicima otvorila nove mogućnosti za marketing svojih proizvoda i ogromno povećanje profita. Međutim, brzina razvoja novih tehnologija nije značila i razumijevanje utjecaja tih tehnologija na ljude i društvo. Nova znanja se nerijetko i vješto kriju od širih narodnih masa, jer znanje je moć, a moć ne bi smjela svima biti dostupna, zar ne?

Ovaj članak je pokušaj da se rasvijetle mehanizmi manipulacije i običan čovjek postane svjestan načina na koji je uvjetovan.

I DIO – UPOTREBA BOJA U MARKETINGU

Kada bi vas pitali: Koja boja najviše prija ljudskom oku? Što biste odgovorili?

Ja sam mislio da je to PLAVA, ali nisam bio u pravu. Pitanje se tiče fizionomije oka, a ne mojih subjektivnih dojmova. Boja koja najviše prija ljudskom oku je ZELENA. Znanstvenici su istraživanjem oka ustanovili da elektromagnetske frekvencije koje naše oko prepoznaje, a mi zovemo ‘zelena boja’ najmanje naprežu oko.

Zašto je to tako? Ljudska bića su kroz svoju (pra) povijest najviše vremena provela okružena zelenim površinama – prašume, džungle, šume. Naše oko se kroz vrijeme adaptiralo na takvo okruženje i promijenilo da bi lakše interpretiralo zelenu boju od ostalih. Iako suvremeni čovjek uglavnom živi izvan šuma, ta adaptivna osobina se do dan danas održala.

Zanimljivo znanstveno saznanje, zar ne? Iako uživam čitajući o novim znanstvenim dostignućima i pronalascima, uvijek se ipak zapitam: a kako se ova znanja KORISTE; u koju svrhu? Pod utiskom nedavno završenih izbora riješio sam da napišem nešto u uporabi boje u marketingu (a tu spada i politička propaganda naravno).

BOJA I TEKST

Čitljivost teksta na nekom plakatu ili reklami velikim dijelom ovisi od rasporeda boja. Opće je poznato da je tamni tekst na svijetloj pozadini najčitljiviji. Vremenom su kroz praksu umjetnici otkrili koje kombinacije daju najbolje rezultate.

CRNI TEKST – ŽUTA POZADINA se najbolje čitati
ZELENI TEKST – BIJELA POZADINA je drugi po redu

Prometni znakovi nisu slučajno u žuto-crnoj kombinaciji

I u političkoj propagandi crni tekst-žuta pozadina se dosta koriste

Ostale kombinacije (redoslijed jeste bitan):

1.) PLAVI TEKST – BIJELA POZADINA
2.) BIJELI TEKST – PLAVA POZADINA
3.) CRVENI TEKST – BIJELA POZADINA
4.) CRNI TEKST – BIJELA POZADINA
5.) ŽUTI TEKST – CRNA POZADINA
6.) BIJELI TEKST – CRVENA POZADINA
7.) BIJELI TEKST – ZELENA
8.) BIJELI TEKST – CRNA

Nivea proizvodi mnogo različitih stvari (ne zavisi samo od jednog proizvoda). Ime firme (brandiranje) je zato bitnije od jednog proizvoda.

Crvena boja najviše privlači pažnju. Akcent logo Coca-Cole nije u čitljivosti imena firme već se skrene pažnja na sam proizvod prilikom kupovine.

Najlošije čitljivosti su sljedeće kombinacije:

CRVENI TEKST – ŽUTA POZADINA
ZELENI TEKST – CRVENA POZADINA

Uvjerljivo najgora kombinacija je: ZELENI TEKST – CRVENA POZADINA

(Popis kombinacija preuzeta je iz knjige: ‘Grafičko oblikovanje i pismo’ – mr Slobodan Nedeljković)

Postoje naravno i malo neobičnije kombinacije kao recimo ‘ljubičasta-akvamarin’ ali je o njima izlišno govoriti jer su egzotične nijanse slabo uočljive u odnosu na osnovne boje (žuta, plava, crvena), crnu i bijelu.

BOJE I SIMBOLIKA

Simbolika varira od kulture do kulture. Tako se recimo u nekim afričkim zemljama na sahranu ide u bijeloj odjeći a ne crnoj. Pošto boje mogu imati više značenja (u prvom redu pozitivna ili negativna), plus tu su i varijacije koje ovise od kulture ili religije, univerzalno točnu tablicu nije moguće sastaviti. Ali, neke kombinacije boja i konteksti u kojima se koriste, sreću se češće od drugih. Primjeri:

1) CRVENO + CRNO na porno sajtovima (crvena i crna asociraju na seks i agresiju)
2) Kombinacije CRVENE, narančasta, žuta na mjestima gdje se prodaje brza hrana.

Na kakvim mjestima ćete sresti ZELENU boju u oglašavanju, a da to nije nešto o zelenilu i prirodi? Sjetite se podatka s početka teksta – zelena boja najviše prija oku. Jeste li možda primijetili da su: lijekovi, oglasi o odmaralištima, sajtovi koji nude psihijatrijske savjete i sl.. često u zelenoj boji? A najčešća kombinacija boja: ZELENA / BIJELA? Uopće to nije slučajno.

Ako želite kupiti proizvod ili platiti uslugu da bi otklonili neku neprijatnost, to će biti predstavljeno bojom koja najvećem broju ljudi prija. Prodavači znaju za podatak da zelena boja prija ljudskom oku.

Najveći broj informacija čovjek usvaja preko čula vida. Studije variraju u zaključku (od 75 do 90% u korist osjet vida u odnosu na ostala osjetila), ali je činjenica da je vid dominantno čulo uspomoć kojeg pojmimo svijet oko sebe. Prodavač će se najviše potruditi da dopre do vašeg čula vida.

Tvrtke, a i državne institucije itekako koriste ova saznanja. S druge strane, prosječnom čovjeku ovakva znanja mahom nisu dostupna, te ovih principa nije ni svjestan. Tako čovjek može kupiti neki proizvod ili reagira pozitivno na politički slogan zbog utjecaja boja, a da to ostane na nesvjesnom planu. Budući da živimo u potrošačko-partokratske društvu, budite uvjereni da će tvrtke ili političke partije iskoristiti sve moguće dosjetke, pa i ove, da vam nešto prodaju!

II DIO – ZLOUPORABA ZNANJA O LJUDSKOJ MOTIVACIJI

Odlomak iz stripa Stewarta McMillana. Cijeli strip možete pogledati na Facebook stranici: Zabava do besvijesti

Prezasićenost informacijama (information overload) je u suvremeno doba možda čak i veći problem od skrivanja bitnih stvari. Svaka informacija iz medija je stimulus, stresor za čovjeka. Razne teme kod raznih ljudi izazivaju snažnije reakcije od uobičajenih, no postoje stvari koje gotovo svi ljudi brzo i snažno prepoznaju i na njih odreagiraju, sem ukoliko prethodno nisu uvježbali sebe da to ne rade.

To su:

1) Seks i golotinja
2) Scene krvi i nasilja (agresija, strah)
3) Slike nemoćnih bića u teškoj situaciji (djeca)

1) i 2) su instinkti, najprimitivniji i vrlo jaki. Ne treba tu mnogo filozofije – teško je kontrolirati ih, svi to znamo. Pod 3) je roditeljska briga.

Što je problem? To što se ovo znanje SVJESNO koristi u svrhu manipulacije ljudima.

1) Zna se da će muškarac vrlo vjerojatno da klikne na linkove s obnaženim i golim ženama.

Tako je uređen sustav da netko od tog klikanja dobiva pare po kliku. I onda taj netko gleda da što više golotinje koristi kako bi imao malo više siće, dok na kraju od stranice ne napravi pornić, iako on treba da služi za informiranje. Masa ljudi koji posjećuju taj sajt više nema profiltriranu, pravu informaciju, već se doslovno ‘guši u zadovoljstvu’ sa svih strana izbombardovani slikama seksa. Slično vrijedi i za TV.

Kad je ovo postalo raširen fenomen (mnogi ili većina medija se služi istim tehnikama) tek je onda krenulo da se govori o posljedicama po cjelokupno društvo – a posljedice svugdje već vidljive, naravno. Presuda nazovi intelektualaca iz novinskih rubrika je da smo se pretvorili u ‘konzumentske društvo’.

Drugim riječima: samo trpaj, ništa ne radi, ništa ne stvaraj (ne daj Bože da postaneš čovjek). Primaj, ne delaj. Potpuno pasivan mozak i još pasivnije tijelo. Sve suprotno od onoga što je čovjekovo prirodno stanje – da radi, stvara, bude igrač u svom životu, a ne navijač tuđih života.

2) Krv i nasilje (posebno pravo nasilje a ne filmovi) može dijelovati na čovjeka višestruko.

Da može izazvati agresiju, to je jasno i to je najjednostavnija (copy-paste) reakcija pojedinca. Nešto kompliciraniji scenarij se događa kada osoba iz više izvora zasićena takvim scenama ili slikama počinje osjeća jak strah po svoju sigurnost. To često preraste u ozbiljne stvari: depresiju, čak i strah od izlazaka van.

Kod drugih ljudi pak ne mora izravno izazove ništa ozbiljno, ali bude uzrok stresa, još jedan uz stotinu drugih …

Slično problemu iznad, kada sa svih strana budeš bombardiran nasiljem, to ne može nikako biti dobro. Što više, retardirani urednici hrvatskih medija su uspjeli od zemlje s relativno niskom stopom teških kaznenih djela (u usporedbi sa svijetom a i zemljama EU) napraviti doslovno pakao na Zemlji.

Razlog za to je što se maltene svako ubojstvo koje se dogodi na razini cijele države prenosi i to još uz dobro poznate senzacionalističke tehnike i serviranje u udarnim rubrikama i terminima. Prosječan građanin nekih drugih država pošteđen je ovolike crne kronike, ne zato što mu je država mnogo sigurnija, već zato što su novinari tamo odgovorniji. Kod nas su novinari društveno nepismeni.

Ako imamo u vidu da mnogi ljudi mogu patiti, osjećaju se loše, neki čak i polude zbog konstantnog ispiranja mozga crnom kronikom, slikama krvi i nasilja i ako također znamo da su mnogi koji to rade svjesni što nam rade, da li treba to shvatimo kao nasilje s predumišljajem? – ‘Profit uber alles. A da li je tebi loše, mene savršeno ne zanima. ‘

3) Zna se da će slike bolesne ili ugrožene djece kod skoro svih roditelja izazvati emotivni bol i stres.

I ovo ne treba posebno objašnjavati zašto je tako. Nitko nije imun na sliku ugroženog djeteta, ali će roditelj (majke pogotovo) najčešće to mnogo jače osjetiti.

Humanitarne akcije danas su nažalost postale običan biznis za razne lažne NWO i fondove zadriglih bogataša koji su dobrim dijelom upravo odgovorni za glad i siromaštvo u Africi

‘Pa dobro, tako je. I što s tim? ‘ Pa sve s tim! Jake emocije, a usuđujem se reći da je roditeljska vjerojatno najjača (jer u sebi sadrži niz različitih motivacija koje delaju zajedno), će mnogo vjerojatnije natjerati čovjeka da DIJELA. A u kom smjeru da djela?

Pa da kupi taj i taj prozvod, uradi to i to kako bi neizravno pomogao neke interesne skupine. Zapitajte se samo da li jedna politička partija ili tvrtka kad sebe promovira apelira na vaš razum ili emocije i instinkte? Pa prije će biti ovo drugo. Istina nije dovoljno jak motivator (za mnoge), jer čovjek može svjesno donijeti izbor da nešto ne uradi kad mu je sve jasno. A emocija ume da ponese. I tu činjenicu raznorazni bagra eksploatira.

U mračnim vremenima, ljudima se ovako manipulira iu svrhu ratovanja. Ne ide normalan čovjek u vojnike zato što mrzi druge. Ide u vojnike jer misli da mora otići zbog svoje djece! A tako i Hrvat, Srbin, Albanac, Nijemac. Svi su išli ratovati jer su mislili da će im djeca i obitelj stradati ako neprijatelj upadne u zemlju.

Isto tako, najlakše je razjariti narod smišljenim napadom na djecu – sjetite se kako su reagirali Makedonci na etnički motivirano ubojstvo dječaka prošle godine. Slično su Albanci reagirali 2004., slično Srbi i Hrvati s kraja 80-ih i 90-ih na međuetničko nasilje među mladima.

Najzad – sve ovo spomenuto iznad mnogo će lakše zaokupiti pažnju prosječnog čovjeka od neke informacije koja mora obraditi logikom i razumom. Razlog nije u tome što ljudi ne znaju da misle (nema gluplja fraza), već što nemaju dovoljno slobodnog vremena i odmornosti da učine veći i duži mentalni napor (što je neophodni preduvjet).

Prosječan građanin sveden je na razinu životinje – da mora sve svoje vrijeme upotrijebiti kako bi preživio i osigurao najneophodnije za sebe i obitelj. A često ni to ne bude dovoljno. Ovaj začarani krug u kojem se mnogi danas nalaze je uzrok mnogih naših problema. Od vas se ne može tražiti mijenjati posao kako bi vam bilo bolje ako nemate takvu mogućnost. Ali, možete naučiti kako da izađete iz medijskog brloga i makar se malo bolje osjećate. Za početak, ako ste do ovdje sve pročitali, eto postavljajte sebi pitanja o tvrdnjama i argumentima iznijetim u ovom tekstu. Jer … kako ste sigurni da ovo sve nisu laži i manipulacije?
 

 
(logoetika.blogspot.com, youtube.com/uredio; nsp)