ZLATNO PRAVILO U PRAKSI: Ljudi su Spremni Mučiti Druge, Ako im To Zapovijedi Autoritet

Novi znanstveni dokazi “Zlatnog pravila” nadilaze uobičajene pretpostavke i sugeriraju da ako se prema drugima odnosi s prezirom, ne samo da ćeš trpjeti, već će aktivirati istu neurologiju kao i fizička bol.

Zlatno pravilo označava etičko načelo ponašaja pojedinaca prema bližnjem na način na koji i sam očekuje od drugih prema njemu.

Spada u arhetip ljudskog socijalnog ponašanja u zajednici. U socijalnim smislu zlatno pravilo slijedi načelo uzajamnosti i djeluje stabilizirajuće na društvo. Zlatno pravilo vrijedi u pozitivoj ili aktivnoj, kao i negativoj ili u pasivnoj verziji: “kako hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima…”

Richard Ryan, koautor novog istraživanja Sveučilišta Rochester, kaže: “Ovo istraživanje pokazuju da kada su ljudi pritisnuti isključiti druge, oni također plaćaju velike osobne posljedice. Njihova uznemirenost je različitija od osobe koja je isključena, ali ne manje intenzivna. “

“Iako nema vidljivih ožiljaka, ostracizam je prikazao da aktivira iste neuronske puteve kao fizičku bol”, kaže Ryan. No, udovoljavanje uputama kako isključiti druge je bilo jednako obeshrabrujuće, pokazuju podaci, premda iz različitih razloga.

Nešto u našoj naravi intuitivno razumije našu povezanost i pati kad drugi pate

Duhovni mudraci su tijekom vremena bili jasni u svezi toga. Moderna znanost to potvrđuje. Slučaj je zatvoren. Povećati svoju sreću, tretirajući druge kako biste vi željeli biti tretirani.

Zašto se ova jednostavna istina ne prevede kroz mir u svijetu? U tom slučaju, pitamo se zašto ne prevedemo u mir unutar zidova svoje kuće. Na neki način, Zlatno pravilo ne čini svoj put, približno dovoljno, u praktičnom životu.

Ja se mogu sjetiti dva razloga zašto. Oba imaju veze s istraživanjima koja objašnjavaju zašto smo tako spremni da nanesemo bol.

Istraživanje Sveučilišta Yale pokazuje da su ljudi zabrinjavajuće spremni nanositi bol drugima

Psiholog Stanley Milgram sa Sveučilišta Yale je pokazao da su ljudi zabrinjavajuće spremni nanositi bol drugima kad im naredi autoritet. U svom klasičnom istraživanju provedenom u svjetlu nacističkih suđenja za ratne zločine, 65% sudionika je bilo spremno za isporuku 450 volti električnog udara prema nevinim žrtvama koje su očito vrišale od boli i protivile se cijelom eksperimentu. Sudionici koji su to provodili su rekli da je šok kojeg su prenosili bio iznad opasnog, već i pomalo “zlokoban.”

Zašto su ljudi spremni nanositi takvu torturu? Jer su oni dobili upute od nadređenog. Nadređeni su im izjavili, “Apsolutno je neophodno da nastavite. Morate ići dalje! “

Na prvim istraživanjima, istraživači su predviđali da je samo 3% ispitanika spremno otići do kraja i stvarno pržiti ljude. No to nije istina, 65% je bilo spremno, iako su jasno pokazali znakove zabrinutosti i potrebno su provjerili u mislima i svijesti da je to “ok”, da bi nastavili mučenje.

Ova studija nije prošla bez kontroverzi, kao što se većini ljudi se ne sviđa ideja da su ljudi tako spremni povrijediti jedni druge, ali rezultati stoje crno na bijelo. Kad oni na vlasti daju zapovijedi, ljudi imaju tendenciju da ih slijede. Ako je struktura vlasti destruktivna, većina ljudi je još uvijek sluša.

Psihički mazohizam: teško za povjerovati – nesvjesna motivacija odbacivanja Zlatnog pravila

Mi se još uvijek nismo bavili s činjenicom da ako kršenje Zlatnog pravila uzrokuje bol, zašto ne bi bilo svatko ignorirao slušanje autoriteta? Nadalje, kako to da su pojedinci u strukturama vlasti tako spremni uništavati, pogotovo kad bi bili sretniji ako poštuju svoje kolege, ljudska bića? Ukratko, zašto Zlatno pravilo nije vrhovni autoritet?

U ovom trenutku, očito je da je nešto krivo. Zlatno pravilo nas čini sretnima. Kršeći ga, nama svima uzrokuje bol. Njegovo ignoriranje nam dosljedno uzrokuje masovne sukobe, rat, smrt i niz bolesti na našem planetu, u našem načinu života i održivosti našeg postojanja. Mi ignoriramo Zlatno pravilo ionako. Morate vidjeti mazohizam - ne seksualnu devijaciju – već spremnost da se nanese bol samima sebi.

Odgovor leži u radu Edmunda Bergler-a, psihijatrijskom izgubiljenom heroju. Dr. Bergler bi trebao biti udomaćeno općepoznato ime u svakoj kućnoj biblioteci, no njegov veliki opus – 25 knjiga i 273 radova objavljenih u glavnim medicinskim časopisima – je izbrisan iz modernog mentalnog zdravlja.

Zašto? Ovo je priča koja čeka da bude ispričana. Ako rad dr. Berglera rad nije bio potisnut, mentalno zdravlje ljudi bi danas bilo mnogo različitije. Psihijatrija se ne bi usredotočila na drogiranje ljudi lijekovima, već na našu multi-dimenzionalnu sljepoću, zašto mi nanosimo bol samima sebi.

Dr. Berglerova je osnovna pretpostavka ovo: jednom davno, ste naučili da nanosite nesvjesno zadovoljstvo kroz bol, jad i svakojake emocionalne tjeskobe. On je to nazvao psihički mazohizam – osnovna ljudska neurozaa. To je bilo godinama objašnjavano kao uzorak “užitka u nezadovoljstvu”.

Obasut infantilnim bijesom preko deprivacije, sva djeca moraju izdržati (u odnosu prema maternici), čak i kada se vaši roditelji bili savjesni, možete razviti toleranciju za patnju. Umjesto da patite u agoniji, napravili ste da je patnja ugodna. I vi ste postali priključeni na nju. Vi ste još uvijek spremni iskusiti patnju, čak ju i tražiti. Ako to ne bio slučaj, ne bi trpjeli 90% emocionalne tjeskobe koju patite – tj. nanosite bol samom sebi, iako nesvjesno.

Prema Bergler-u, to je način na koji smo evoluirali i daleko su od iznad toga njega. Zadovoljstvo-u-nezadovoljstvo uzorak je univerzalan. Ako mislite da ljudi nisu priključeni na patnju, bacite pogled uokolo. Mnogi ne znaju tko bi oni bili bez svog straha, krivnje, srama, poniženja, tjeskobe, odbacivanja ili drugih vrsta emocionalne boli. Za mnoge, neki oblik emocionalne tjeskobe je zapravo njihovo osnovno stanje bića. Kako se to ne veže za patnju?

Berglerian bi se rekao, dakle, da smo spremni zanemariti Zlatno pravilo na vlastitu štetu jer smo pronašli nesvjesno zadovoljstvo u emocionalnoj boli. Mi ju tražimo kao staru, udobnu cipelu.

Bergler je izjavio da psihički mazohizam, spremnost da se povrijedimo emocionalno i uzmemo čudno zadovoljstvo u tome, je neuništiva sila, osim ako nismo svjesno intervenirati. To je razlog zašto je samo-sabotaža toliko uobičajena. To je također razlog zašto dobra psihoterapija funkcionira.

Naravno, naša masivna psihološka obranu drži nas drži slijepima u svezi gornje navedenih činjenica. Imamo dovoljno teškog vrijema da priznamo da je zajednički bijes naša vlastita odgovornost, a ne nekoga drugoga. Priznanje da smo zapravo uživali ​​u tom uništavanju je nezamislivo.
 
NoviSvjetskiPoredak.com