Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » GLOBALNA KRIZA » JOSEPH STIGLITZ: Kraj ameri─Źkog sna

JOSEPH STIGLITZ: Kraj ameri─Źkog sna

americki-sanPrije ─Źetiri godine mnogi Amerikanci su se nadali da je mogu─çe preokrenuti dvadesetpetogodi┼ínji negativni trend. Umjesto toga, situacija se pogor┼íala. Danas je od ove nade, bez obzira na reizbor Barack Obame, ostalo malo toga.

U o┼żujku 2012. oko 25 milijuna Amerikanaca poku┼íavalo je na─çi posao s punim radnim vremenom. Milijuni ljudi su izba─Źeni iz svojih ku─ça. Na jednoj strani imamo prazne ku─çe, a na drugoj besku─çnike. Svakako da je ovo jedna od posljedica ogromne i jo┼í uvijek prisutne financijske krize, ali i prije krize 2008. koja je zapo─Źela kolapsom Lehman Brothers-a, ameri─Źka ekonomija nije uspijevala ispuniti obe─çanja koja je sama davala.

Iako je BDP rastao, gra─Ĺani su morali prihvatiti pad ┼żivotnog standarda. I prije po─Źetka recesije, zarade ve─çine ameri─Źkih obitelji, ukoliko se oduzmu prilagodbe inflaciji, postale su ni┼że nego prije deset godina. Amerika je stvorila zadivljuju─çu ekonomsku ma┼íinu, koja je o─Źito funkcionirala samo za one koji se nalaze na vrhu piramide prihoda.

Zato je neophodno utvrditi ┼íto se dogodilo u SAD, kako smo postali dru┼ítvo velike nejednakosti i sve manje socijalne mobilnosti, i koje su posljedice ovog stanja. Slika je mra─Źna. Tek sada po─Źinjemo mjeritimo koliko se na┼ía zemlja udaljila od svojih ciljeva. Tijekom financijske krize 2007/2008. i naknadne velike recesije, kada se nasukala ova sve disfunkcionalnija forma kapitalizma, mnogi Amerikanci su do┼żivjeli pravni brodolom. Pet godina kasnije, svaki peti Amerikanac ne mo┼że na─çi posao s punim radnim vremenom, oko 8 milijuna obitelji je izgubilo svoje ku─çe, dok mnogi o─Źekuju da ─çe im u ne tako dalekoj budu─çnosti sti─çi rje┼íenje o iseljenju. Jo┼í vi┼íe njih je bespomo─çno posmatralo kako im se nepovratno tope ┼żivotne u┼íte─Ĺevine.

─îak i ako bi prvi znaci pobolj┼íanja, koje optimisti uvijek vide, zaista bili nagovje┼ítaj pravog oporavka, ekonomija bi se tek u 2018. vratila na stanje pune zaposlenosti. Ali tijekom 2012. mnogi su izgubili nadu. Mladi, kojima nakon diplomiranja ostaju ogromni dugovi, uop─çe ne mogu na─çi posao. Ljudi koji su se poslije izbijanja krize smjestili kod svojih ro─Ĺaka i prijatelja u me─Ĺuvremenu su postali besku─çnici. Ku─çe koje su kupljene tijekom buma tr┼żi┼íta nekretninama, prodaju se jo┼í uvijek ispod kupovne cijene ili su prosto prazne. Na ovaj na─Źin razobli─Źen je krhki temelj financijskog buma proteklih desetlje─ça.

Jedna od najmra─Źnijih stranica tr┼żi┼íne ekonomije koja je ovom prilikom iza┼íla na vidjelo je velika i rastu─ça nejednakost. Njoj pripada najve─ça zasluga za raspad socijalnog tkiva i ugro┼żavanje gospodarske budu─çnosti ove zemlje. Bogati su sve bogatiji, dok drugi moraju se odri─Źu najosnovnijih potreba, ┼íto se nekada smatralo nespojivim s ameri─Źkim snom.

─îinjenica da u Americi postoje bogati i siroma┼íni svima je poznata. Iako ova nejednakost nije posljedica krize subprime kredita (hipotekarni krediti nepouzdanim du┼żnicima) i naknadne recesije, ve─ç prije svega 30-ogodi┼ínjeg trenda, mo┼że se re─çi da ju je financijska kriza dodatno pogor┼íala. Srednji sloj je pod sve ve─çim pritiskom, patnja socijalno slabih postala je opipljiva kada smo shvatili da su socijalne mre┼że vrlo porozne, a javni programi potpore dovedeni na rub bankrota. Jednom postotku na vrhu po┼ílo je za rukom da zadr┼żi veliki dio nacionalnog dohotka, iako su superbogati imali odre─Ĺene gubitke u nekim investicijama.

Bez obzira koji dio skale dohotka promatramo, primijetit porast nejednakosti. ─îak i unutar gornjeg jednog postotka postoji 0,1% onih koji dobivaju najve─çi dio kola─Źa. Ve─ç u 2007., prije krize, gornjih 0,1% posto ameri─Źkih ku─çanstava raspolagalo je dohotkom 220 puta ve─çim od prosje─Źnog dohotka donjih 90% posto ku─çanstava.

Kad je rije─Ź o raspodjeli imovine tu primje─çujemo jo┼í ve─çu nejednakost, jer najimu─çniji postotku pripada dvije tre─çine ukupne nacionalne imovine. To─Źno je da podaci o raspodjeli dohotka predstavljaju samo trenutno stanje u nekoj ekonomiji. Ba┼í to podatke o raspodjeli imovine ─Źini pouzdanijima i veoma zabrinjavaju─ça, jer ova nejednakost ne uklju─Źuje varijacije godi┼ínjeg dohotka. Uz to, imovina pru┼ża pouzdane podatke o nejednakom pristupu resursima.

U Americi je u proteklom desetlje─çu do┼ílo do sve br┼żeg raslojavanja razli─Źitih socioekonomskih grupa. U prvim godinama (2002-2007) poslije recesije na po─Źetku tisu─çlje─ça, gornji 1% ku─çanstava prigrabio je 65% porasta nacionalnog dohotka. Ovom postotku je i┼ílo sjajno, dok je ve─çini Amerikanaca bivalo sve gore.

Kada bi bogati postajali sve bogatiji, a od toga istovremeno i oni u sredini i oni na dnu imali neke koristi, slavili bismo uspjehe dobrostoje─çih i bili bismo im zahvalni za njihov doprinos. Ali to nije ono ┼íto se dogodilo. Pripadnici ameri─Źkog srednjeg sloja ve─ç du┼że vrijeme imaju dojam da im je sve gore – i u pravu su. Dohodak tipi─Źnog mu┼íkarca zaposlenog na puno radno vrijeme zaista stagnira u posljednjih trideset godina.

Kriza je vi┼íestruko uve─çala ove nejednakosti, ne samo kroz porast nezaposlenosti, gubitak ku─çe ili stagniraju─çe zarade. Bogatima dodu┼íe prijete ve─çi gubici pri trgovini dionicama, ali se tr┼żi┼íta dionica oporavljaju relativno brzo. Zaista su najve─çu korist tijekom oporavka od recesije izvukli najbogatiji Amerikanci. Na gornji jedan postotak otpada 93% dodatnog dohotka ostvarenog u SAD tijekom 2010. u usporedbi sa 2009. Cjelokupna imovina donjeg i srednjeg sloja prete┼żno se nalazi u njihovim nekretninama. Budu─çi da su u razdoblju izme─Ĺu drugog kvartala 2006. i kraja 2011. cijene nekretnina pale u prosjeku za jednu tre─çinu, to je za ve─çinu Amerikanaca, a posebno onih koji su uzeli velike hipotekarne kredite, zna─Źilo veliki gubitak vrijednosti imovine. Sa druge strane, top-menad┼żeri su bili vrlo uspje┼íni u za┼ítiti svojih astronomskih primanja. Nakon blagog pada tijekom 2008. ve─ç u 2010. odnos izme─Ĺu prosje─Źnog godi┼ínjeg dohotka menad┼żera i obi─Źnog radnika vratio na predkrizni razinu od 243:1.

┼áirom svijeta postoje zastra┼íuju─çi primjeri o tome ┼íto se doga─Ĺa s dru┼ítvima kada dosegnu razinu nejednakosti kome se Amerika trenutno pribli┼żava. Primjeri nisu nimalo ugodni. To su zemlje u kojima bogati ┼żive u ogra─Ĺenim naseljima, gdje ih slu┼że armije slabo pla─çenih radnika. To su zemlje s nestabilnim politi─Źkim sustavima, u kojima populisti masama obe─çavaju bolji ┼żivot, samo da bi ih kasnije razo─Źarali. Me─Ĺutim, najve─çi problem u ovim dru┼ítvima je nedostatak nade. Oni bez sredstava znaju da su njihove ┼íanse da pobjegnu iz siroma┼ítva, da ne govorimo o usponu na vrh, zanemarivo male. Ne bi trebalo te┼żiti ovome. Veliki stupanj nejednakosti i nedostatak ┼íansi, karakteristi─Źnih ovih dana za SAD, niti su neizbje┼żni, niti je njihov posljednji nagli porast, kako se ─Źesto tvrdi, samo proizvod nemilosrdnih tr┼żi┼ínih sila.

Iako su SAD oduvijek bile kapitalisti─Źka zemlja, na┼ía nejednakost je, makar u njezinim sada┼ínjim proporcijama, novi fenomen. Prije otprilike 30 godina, gornji jedan postotak ku─çanstava dobivao je samo 12% posto nacionalnog dohotka. I to je bilo neprihvatljivo, ali je od tada disparitet u drasti─Źnom porastu, tako da je 2007. prosje─Źni godi┼ínji dohodak gornjeg postotka nakon poreza iznosio 1,3 milijuna dolara, dok se za donjih 20% posto ku─çanstava ova cifra kretala oko 17.800 dolara.

Gornji jedan postotak zara─Ĺivao je u jednom tjednu 40% vi┼íe od cjelokupnog godi┼ínjeg dohotka donje petine ku─çanstava , a najvi┼íem 0,1% posto je bio potreban samo jedan dan da zaradi ono ┼íto donjih 90% stanovni┼ítva zaradi za cijelu godinu. Dohodak najbogatijih 20% nakon poreza jednak cjelokupnom dohotku donjih 80%. Poslije Drugog svjetskog rata Amerika je zajedno rasla 30 godina, dohodak je rastao u svim segmentima, ali vi┼íe na ni┼żim dijelovima ljestvice dohotka nego na vrhu. Ratno iskustvo iznjedrilo je Mi-osje─çaj, tako da su politi─Źke mjere poput GI-zakona dodatno pribli┼żile ljude.

Me─Ĺutim, tijekom posljednjih 30 godina podjele u na┼íem dru┼ítvu su se produbile. Ne samo da je dohodak na vrhu eksponencijalno rastao, ve─ç je istovremeno za ni┼że slojeve ─Źak i padao. (To nije bio univerzalni obrazac, jer je tijekom devedestih ni┼żim i srednjim slojevima i┼ílo relativno bolje, ali otprilike od 2000. godine nejednakost je po─Źela drasti─Źno se pove─çavati.)

Ne┼íto sli─Źno dana┼ínjem zabrinjavaju─çem stupnju nejednake raspodjele vidjeli smo tijekom svjetske ekonomske krize 30-ih godina pro┼ílog stolje─ça. Ekonomska nestabilnost bila je tada, kao i danas, u bliskoj vezi s rastu─çom nejednako┼í─çu. Zna─Źajno pribli┼żavanje razlika u dohocima izme─Ĺu 1950. i 1970. mo┼że se djelomi─Źno pripisati razvoju na tr┼żi┼ítima, ali su ipak odlu─Źuju─çi doprinos dale politi─Źke mjere, poput olak┼ían pristup visokom obrazovanju preko vojnog zakona ili visoko progresivni porezni sustav, uveden tijekom Drugog svjetskog rata.

Nasuprot ovome, u godinama poslije “Reganove revolucije” do┼ílo je do produbljivanja jaza izme─Ĺu dohodaka, uz istovremeno demontiranje dr┼żavnih inicijativa uvedenih kako bi se ubla┼żili nepravedni u─Źinci tr┼żi┼íta, smanjivanje najvi┼íih poreznih stopa na dohodak i rezanje socijalnih programa.

Op─çe je poznato da tr┼żi┼íta zakonom ponude i potra┼żnje imaju odre─Ĺeni utjecaj na stupanj ekonomske nejednakosti. Ali ove sile djeluju iu drugim industrijskim zemljama, u kojima u posljednjem desetlje─çu ipak nije do┼ílo do takvog rasta nejednakosti kakav smo vidjeli u SAD. Ovdje prije svega mislim na europske zemlje, ali i na Kanadu i Australiju.

Trendovi nejednakosti mogu se preokrenuti. U nekim zemljama se to i dogodilo. Brazil je jedna od zemalja tipi─Źnih za drasti─Źne nejednakosti, ali tijekom 90-ih brazilska vlada prepoznaje ove opasnosti i njihovu vezu sa socijalnom i politi─Źkom polarizacijom i ekonomskim rastom. U Brazilu se stvara ┼íiroki dru┼ítveno-politi─Źki konsenzus da se ne┼íto povodom ovoga mora uraditi. Pod predsjednikom Enrique Cardozo-m dolazi do pove─çanja dr┼żavnih ulaganja u obrazovanje, koji su obuhvatili i najsiroma┼ínije slojeve stanovni┼ítva, a pod predsjednikom Lula da Silva-om uvode se socijalni programi za borbu protiv gladi i siroma┼ítva. Nejednakost se smanjila, rast pove─çao, a dru┼ítvo postalo stabilnije.

Stupanj nejednakosti u Brazilu jo┼í uvijek prema┼íuje onaj u SAD, ali dok se Brazil ┼żestoko bori kako bi smanjio siroma┼ítvo i jaz izme─Ĺu bogatih i siroma┼ínih, Amerika je dopustila da se pove─çaju obje ove kategorije. Najgore je to ┼íto je politika u tome imala veliki udio. Danas je Amerika ekonomski najdublje podijeljena razvijena industrijska zemlja. Ukoliko ┼żelimo ne┼íto uraditi povodom ovoga, moramo prvo poni┼ítiti politi─Źke mjere koje su ovome doprinijele, uz istovremeno dono┼íenje inicijativa kako bi ubla┼żili disparitete koji su posljedica tr┼żi┼ínih sila.

Veliki utjecaj na pove─çanje nejednakosti imale su osim tr┼żi┼ínih sila i politike i op─çe dru┼ítvene promjene, koje su se ticale i normi i institucija. One su oblikovale politiku, a ona njih. Najupadljivija dru┼ítvena promjena je slom sindikata. Dok je 1980. 20,1% posto radnika bio sindikalno organiziran, taj broj je do 2010. pao gotovo za polovicu, na 11,9%. Posljedice su bile gubitak ekonomskog utjecaja i politi─Źki vakuum. Bez za┼ítite sindikata radnicima je i┼ílo sve lo┼íije. Tr┼żi┼íne sile su ograni─Źile utjecaj preostalih sindikata. Prijetnja prebacivanjem proizvodnje u inozemstvo dodatno je erodirala mo─ç sindikata. Kako je tijekom administracije Franklin D. Roosevelt-a poticano sindikalno organiziranje, tako su republikanski politi─Źari na saveznoj i dr┼żavnoj razinu u ime fleksibilizacije tr┼żi┼íta rada radili na slabljenju sindikata. Po─Źetak ovog procesa ozna─Źava Ronald Reagan-ovo gu┼íenje ┼ítrajka kontrolora leta 1981.

Prema popularnom ekonomskom u─Źenju, fleksibilna tr┼żi┼íta rada poti─Źu gospodarski rast. Ja tvrdim da sna┼żna za┼ítita radni─Źkih prava koriguje postoje─çi neravnopravni ekonomski polo┼żaj. Takva za┼ítita pozitivno utje─Źe na lojalnost radnika svojoj tvrtki, na njihovu predanost i motivaciju. Osim toga, ja─Źa se dru┼ítvena kohezija i pobolj┼íava atmosfera na radnom mjestu. ─îinjenica da je razvoj na ameri─Źkom tr┼żi┼ítu rada tijekom Velike recesije bio tako nezadovoljavaju─çi i da se polo┼żaj ameri─Źkih radnika u posljednjih 30 godina konstantno pogor┼íava, trebalo bi pobuditi sumnju u mitske prednosti fleksibilnog tr┼żi┼íta rada. U SAD sindikati se jo┼í uvijek smatraju upori┼ítem stati─Źnosti, a otuda i uzrokom neu─Źinkovitosti tr┼żi┼íta rada, ┼íto dugoro─Źno ┼íteti njihovoj reputaciji.

Do sredine 70-ih postojao je ┼íiroki dru┼ítveni konsenzus: menad┼żerski kadrovi su bili dobro pla─çeni, ali ne basnoslovno; prihodi su ravnopravno dijeljeni izme─Ĺu lojalnih radnika i menad┼żmenta. Dioni─Źari nisu imali puno utjecaja. Ameri─Źki zakon o privrednim dru┼ítvima pogoduje menad┼żerima. Dioni─Źarima vrlo te┼íko dovesti u pitanje menad┼żerske odluke, ili sprije─Źiti preuzimanje kompanije, ili pak da pove─çaju svoje pravo glasa u kompaniji. Mend┼żera su tijekom godina nau─Źili da se zabarikadiraju i da ┼ítite svoje interese. Ovo se radi na vi┼íe na─Źina: zaogrtanja investicija u neprozirni veo, ─Źime se vrijednost tvrtke ─Źini netransparentnom, a borba oko preuzimanja riskantnije; “otrovnim pilulama” kojima se vrijednost kompanija smanjuje u slu─Źaju preuzimanja; “zlatnim padobranima” kojima menad┼żeri sebi osiguravaju bezbri┼żan ┼żivot u slu─Źaju preuzimanja tvrtke.

Tijekom 80-ih i 90-ih, top-menad┼żeri postupno shva─çaju da im mjere za obranu od vanjskog preuzimanja zajedno sa slabljenjem sindikata omogu─çuju neka┼żnjeno boga─çenje. ─îak je i nekoliko vode─çih financijskih kapitalista priznalo “da je na─Źin odre─Ĺivanja pla─ça menad┼żera u na┼íem krajnje manjkavom sustavu korporativnog upravljanja doveo do nenormalnih zarada izvr┼ínih direktora i ─Źlanova upravnih odbora”.

Promijenilo se i shva─çanje toga ┼íto se smatra “nepravednim”. Menad┼żeri ne oklijevaju prisvoje veliki dio tvrtkina kola─Źa i time pribave pozama┼íne sume novca, dok istovremeno tvrde kako moraju otpuste radnike i smanjiti pla─çe ne bi li tvrtka pre┼żivjela.

U mnogim krugovima ova ┼íizofrena predstava o “pravednosti” je tako doboko usa─Ĺena da je jedan od ─Źlanova Obamine vlade na po─Źetku velike recesije bez trunke stida mogao da ka┼że da zbog nepovredivosti ugovora osiguravaju─ça ku─ça AIG mora isplatiti bonuse ─Źak i onim menad┼żerima koji su tvrtku doveli na rub propasti, te je dr┼żava morala pomo─çi sa 130 milijardi dolara. Samo par minuta kasnije, isti ─Źovjek je upozorio radnike u autoindustriji da moraju prihvatiti izmjene ugovora o radu koje uklju─Źuju veliko smanjenje zarada. Druga─Źiji zakoni o korporativnom upravljanju ili samo neznatne modifikacije, primjerice ve─çe prisustvo dioni─Źara u upravnom odboru, mo┼żda bi ukrotili razuzdanu ┼żelju za boga─çenjem top-menad┼żera, ali gornji 1% ne ┼żeli ove reforme, ─Źak iako bi njihovim uvo─Ĺenjem ekonomija postala u─Źinkovitija. Oni koriste svoj politi─Źki utjecaj tako da nikada ne do─Ĺe do ovih reformi.

Slabljenje sindikata i dru┼ítvene kohezije, zajedno sa zakonima o korporativnom upravljanju, nije dovelo samo do pada udjela pla─ça u ukupnom nacionalnom dohotku, ve─ç je promijenjen i na─Źin kako na┼ía ekonomija reagira na recesiju. Ranije su tijekom recesije poslodavci nastojali zadr┼żati radnike i time osiguraju njihovu lojalnost i stru─Źnost. Posljedica je bila pad produktivnosti, dok je udio pla─ça u nacionalnom dohotku rastao. Dobit je snosila najve─çi teret ekonomskog usporavanja.

Po izlasku iz recesije udio zarada se smanjivao. Ali u ovoj i prethodnoj recesiji (2001) obrazac se promijenio: udio zarada je padao ibu recesiji i tijekom sljede─çih nekoliko godina. Sa druge strane, tvrtke su se hvalisale svojom bezobzirno┼í─çu: otpu┼ítale su radnike da bi produktivnost rasla. Paradoksalno je to ┼íto su porezne olak┼íice za bogate donijete u istom trenutku kada su tr┼żi┼íne sile po─Źele pove─çavaju nejednakost. Najvi┼íi porez na dohodak Reagan je sa 70% posto smanjio na 28% posto, da bi ga Clintonova administracija pove─çala na 39,5%, ali ga je Bush ponovo smanjio na 35%, ┼íto je trebalo dovesti do pove─çanja ┼ítednje i otvaranja novih radnih mjesta. Me─Ĺutim, to se nije dogodilo.

Reagan je ─Źak tvrdio da ─çe blagotvorni efekti smanjenja poreza za posljedicu imati porast dr┼żavnih prihoda. Ali jedino ┼íto je poraslo bio je deficit. Iste u─Źinke proizvela su i porezna umanjenja Bushove administracije. Pove─çanje ┼ítednje je izostalo, ┼ítednja privatnih ku─çanstava bila je rekordno mala. Me─Ĺutim, najve─çi porezno-politi─Źki skandal bilo je smanjenje poreza na kapitalnu dobit. Ovaj proces zapo─Źeo je Clinton, da bi se on jo┼í velikodu┼ínije nastavio pod Bush-om, dovode─çi na kraju do toga da je porez na dugoro─Źnu kapitalnu dobit sada samo 15 posto. Ovaj potez je najvi┼íe pogodovao superbogati, jer veliki dio njihovog dohotka ─Źine upravo prihodi od kapitalne dobiti. Pravi je apsurd to ┼íto se vi┼íe oporezuju radnici nego investitori, a pogotovo ┼ípekulanti. ┼átovi┼íe, kapitalna dobit se oporezuje tek onda kada se realizira (kada se otu─Ĺi vrijednosni papir). Ovo odlaganje naplate poreza ima velike prednosti, naro─Źito kada su kamate visoke. Ukoliko se vrijednosni papiri naslje─Ĺuju, kapitalna dobit ostvarena za ┼żivota preminulog naslje─Ĺuje se bez pla─çanja poreza.

Porezne olak┼íice na kapitalnu dobit i na prihode od dividendi su u stvari samo porezne olak┼íice za bogate. Donjim 90% posto ku─çanstava pripada manje od 10 posto svih prihoda od kapitalne dobiti. Manje od 7% posto ku─çanstava s godi┼ínjim dohotkom manjim od 100.000 dolara ostvaruje kapitalnu dobit ili prihode od dividendi. Kada je rije─Ź o bogata┼íima zarade ─Źine samo 8,8% njihovog dohotka, ali zato kapitalna dobit sa 57% posto i prihodi od dividendi sa 16% posto sudjeluju u njihovom ukupnom dohotku. To zna─Źi da se 73% njihovog dohotka oporezuje po ni┼żim poreznim stopama. U SAD 400 poreznih obveznika ostvaruje 5% ukupnog prihoda od dividendi, za ┼íto su u 2008. platili 153,7 milijuna dolara poreza na kapitalnu dobiti u iznosu od 61,5 milijardi dolara. Smanjivanje poreza na kapitalnu dobit sa uobi─Źajenih 35% na 15% predstavljalo je za svakog od ovih poreznih obveznika poklon od oko 30 milijuna dolara u 2008, ┼íto je za dr┼żavu zna─Źilo gubitak od 12 milijuna dolara poreznih prihoda. Ovo je dovelo do toga da bogati prosje─Źno pla─çaju manje porezne stope, a to je imalo za posljedicu da se njihova imovina brzo uve─çavala. Prosje─Źna porezna stopa u 2007. za 400 najbogatijih iznosila je 16,6%, ┼íto je zna─Źajno manje od 20,4% za ostale porezne obveznike. (U 2008, posljednjoj godini za koju imamo podatke, ova stopa je blago porasla na 18,1% posto.)

Dok je prosje─Źna porezna stopa od 1979. neznatno smanjena, sa 22,2% na 20,4%, za gornji 1% ku─çanstava pala je za gotovo jednu tre─çinu, sa 37% na 29,5%.

Mnoge zemlje su uvele porez na nasljedstvo ne samo da bi pove─çale svoje prihode, ve─ç da bi sprije─Źile nastanak nasljednih dinastija. Kada jedna generacija prenosi svoju nesmanjenu imovinu na drugu generaciju, time ugro┼żava jednakost ┼íansi u cijelom dru┼ítvu. Kada bogati izbjegavaju porez (┼íto se sve ─Źe┼í─çe doga─Ĺa) i kada se istovremeno smanjuje porez na nasljedstvo (┼íto se dogodilo za vrijeme predsjednika Busha, koji je prakti─Źki ukinuo ovaj porez, iako samo na jednu godinu), onda raste zna─Źaj naslije─Ĺene imovine. U ovakvim okolnostima i uz sve ve─çu koncentraciju imovine kod gornjih 1% (ili gornjih 0,1%), postoji opasnost da se naposljetku SAD pretvore u nasljednu oligarhiju.

Bogati i superbogati ─Źesto upotrebljavaju dioni─Źka dru┼ítva da bi za┼ítitili svoju imovinu od fiskusa i u─Źinili sve u njihovoj mo─çi ne bi li zadr┼żali ┼íto ni┼żim porez na korporacije i unijeli ┼íto vi┼íe rupa u porezne zakone. Neka dioni─Źka dru┼ítva tako vje┼íto koriste manevarski prostor unutar zakonskih odredbi da uop─çe ne pla─çaju porez.

Iako je porez na korporacije u SAD navodno ve─çi nego u mnogim drugim zemljama, zakonska stopa iznosi 35%, stvarno porezno optere─çenje je isto kao┬á u drugim zemljama s ni┼żim porezom. U stvari, porez od korporacija ─Źini daleko manji dio BDP-a nego ┼íto je to slu─Źaj u drugim razvijenim industrijskim zemljama. Rupama u zakonu i posebnim odredbama ovaj porez je do te mjere obesmi┼íljen da danas ─Źini samo 9% posto saveznih poreznih prihoda; sredinom 50-ih udio ovog poreza iznosio je 30% posto saveznih poreznih prihoda. Kada neka ameri─Źka tvrtka investira u inozemstvu preko svoje inozemne tvrtke k─çeri, tada se dobit oporezuje tek kada se novac prenese u SAD. Dok je to za tvrtke fantasti─Źna opcija (kada se primjerice investira u zemlji s niskim porezima poput Irske), poticanje reinvestiranja u inozemstvo proizvodi perverznu posljedicu, jer se radna mjesta otvaraju van, a ne u SAD.

Na razini saveznih dr┼żava stanje je jo┼í gore. Mnoge od njih ─Źak ni deklarativno ne zagovaraju oporezivanje gra─Ĺana prema ekonomskoj mo─çi, dakle progresivno, ve─ç koriste porez na promet kao najve─çi izvor prihoda, a po┼íto siroma┼íni najve─çi dio svog dohotka izdvajaju za potro┼ínju ovaj porez je ─Źesto regresivan.

Dok porezna politika mo┼że ili dopustiti bogatima da se jo┼í vi┼íe bogate ili upravljati preraspodjelom, dotle daleko va┼żniji ekonomski efekt imaju dr┼żavni rashodi, a posebice kad je rije─Ź o tome kako za┼ítiti siroma┼íne od daljnjeg osiroma┼íenja. Jedan od uspje┼ínih programa za borbu protiv siroma┼ítva bio je dr┼żavno mirovinsko osiguranje. Nova istra┼żivanja su pokazala koliko su veliki ovi efekti: samo je porezni kredit na zarade, kojim je najvi┼íe uve─çan dohodak siroma┼ínih obitelji, pridonio smanjivanju siroma┼ítva za 2% posto. Uloga novca za stanovanje, bonova za hranu i besplatnih ┼íkolskih obroka tako─Ĺer je veoma zna─Źajna u borbi protiv siroma┼ítva.

Od zdravstvenog osiguranja za siroma┼ínu djecu mogu profitirati milijuni, jer on umanjuje rizik da ─çe ova djeca uslijed neke bolesti ili nekog zdravstvenog problema snositi posljedice ─Źitavog ┼żivota, ┼íto stoji u jasnom kontrastu sa potporom kompanija, koje daleko vi┼íe ko┼ítaju i od kojih daleko manje ljudi ima koristi. Me─Ĺutim, SAD su izdvojile vi┼íe novca za spa┼íavanje banaka, kako bi one nastavile ispla─çuju bonuse svojim menad┼żerima, nego za pomo─ç onima koji su ostali bez posla tijekom ove recesije, koju su prouzro─Źile banke. Kona─Źan rezultat politike zadnjih 25 godina je taj da smo za banke (i ostale koncerne poput AIG) stvorili daleko otporniju sigurnosnu mre┼żu, nego ┼íto smo to u─Źinili za druge Amerikance. To je slika SAD-a u 2012.

Pla─çamo visoku cijenu za na┼íu veliku i jo┼í uvijek rastu─çu nejednakost, a po┼íto ─çe se ovaj trend vjerojatno nastaviti, ukoliko ni┼íta ne poduzmemo, cijena koju pla─çamo ─çe vjerojatno rasti. Ljudi u srednjim, a posebno Ni┼╝na skupinama dohotka bi─çe najte┼że pogo─Ĺeni, mada ─çe i na┼ía zemlja u cjelini, na┼íe dru┼ítvo i na┼ía demokracija platiti visoku cijenu. Dru┼ítva s velikim nejednakostima nisu u─Źinkovita, njihove ekonomije su nestabilne i dugoro─Źno neodr┼żive. Kada jedna interesna skupina stekne previ┼íe mo─çi, ona po─Źinje prilago─Ĺavati politiku svojim interesima, tako da vi┼íe ne slu┼żi op─çem interesu. Ukoliko bogati koriste svoju politi─Źku mo─ç da bi svojim tvrtkama osigurali ogromne prednosti, tada preko potrebna sredstva odlaze u ruke malobrojnih, umjesto da od njih svi imaju koristi.

Unato─Ź uvrije┼żenom mi┼íljenju da Amerikanci imaju daleko ve─çe ┼íanse za uspjeh od Europljana, Amerika ve─ç dugo nije zemlja neograni─Źenih mogu─çnosti. To─Źno je da se ne┼íto sli─Źno dogodilo i u drugim zemljama. Me─Ĺutim, ovo ni u kom slu─Źaju nije neizbje┼żno, ┼íto pokazuju primjeri dru┼ítava u kojima je nejednakost bila daleko ve─ça nego u SAD, a koja su uspjela smanjiti jaz izme─Ĺu bogatih i siroma┼ínih, pomognu siroma┼ínima i u─Źine obrazovanje dostupnijim ┼íirim dru┼ítvenim slojevima. Dakle, druga─Źiji svijet je mogu─ç.

Ukoliko ┼żelimo o─Źuvati sustav u kojem svaki gra─Ĺanin, a ne svaki dolar, ima pravo glasa, neizbje┼żna je reforma na┼íeg politi─Źkog sustava. Stvaranje fer i otvorenog politi─Źkog sustava ─çe biti te┼íko izvodivo unutar ekonomskog sustava sa tako velikim jazom izme─Ĺu bogatih i siroma┼ínih. Nedavno smo vidjeli da na┼í politi─Źki sustav prestaje funkcionirati ukoliko u dru┼ítvu izostaje osje─çaj zajedni┼ítva. Ali kako stvoriti ovaj osje─çaj kada je zemlja duboko podijeljena? Imaju─çi u vidu rastu─çi jaz u na┼íoj ekonomiji mo┼żemo samo postaviti pitanje: ┼áto vama zna─Źi budu─çnost na┼íe politike?

Dva scenarija za narednih 50 godina. Prema jednom, jaz izme─Ĺu siroma┼ínih i bogatih je ve─çi nego ikada. SAD su zemlja u kojoj bogati ┼żive u ogra─Ĺenim naseljima, njihova djeca poha─Ĺaju skupe privatne ┼íkole i imaju pristup prvoklasnoj medicinskoj za┼ítiti. Ostali ┼żive u nesigurnosti, u najboljem slu─Źaju imaju lo┼íe obrazovanje i nadaju se da se ne─çe te┼że razboljeti, jer imaju de facto ograni─Źenu zdravstvenu za┼íititu. Na samom dnu su milijuni mladih koji se osje─çaju izop─çen iz dru┼ítva i koji su izgubili svaku nadu.

Ovo sam ve─ç imao prilike vidjeti u zemljama u razvoju. Ekonomisti su ovom fenomenu dali naziv “dualna ekonomija”, gdje dva dru┼ítva ┼żive jedno pored drugog, ali ne znaju ni┼íta jedno o drugom i ne mogu ni zamisliti kako izgleda ┼żivot u onom drugom. Da li ─çemo zaista tako nisko pasti kao neke druge zemlje, gdje zidovi postaju sve vi┼íi, a socijalni sukobi sve intenzivniji? To stvarno ne znam, ali ni u kom slu─Źaju ne smijemo isklju─Źiti ovaj zastra┼íuju─çi scenarij.

Prema drugom scenariju, rije─Ź je o dru┼ítvu u kome se smanjio jaz izme─Ĺu bogatih i siroma┼ínih, u kome vlada osje─çanje da svi dijelimo istu sudbinu, u kome ─Źinimo zajedni─Źki napor za stvaranjem jednakih ┼żivotnih prilika, u kome rije─Źi “sloboda i pravda za sve” opisuju stvarno stanje, u kome se po┼ítuje Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima koja jam─Źi ne samo gra─Ĺanska i politi─Źka prava i pravo vlasni┼ítva, ve─ç i ekonomska prava obi─Źnih gra─Ĺana.

U ovoj viziji imamo ┼żiv politi─Źki sustav, koji se su┼ítinski razlikuje od onog u kome 80% mladih ne izlazi na izbore jer su frustrirani politikom. Vjerujem da je samo ovaj drugi scenarij u skladu s na┼íim povijesnim naslje─Ĺem. Jo┼í uvijek nije kasno za promjenu te─Źaja i povratak temeljnim na─Źelima pravednosti i jednakosti ┼íansi na kojima je ova zemlja izgra─Ĺena. Ali nemamo jo┼í puno vremena.
 
 
(pescanik.net/uredio:nsp)

EUGENIKA SPECIJAL: Razotkrivena Baza Globalnog Istrebljenja
Tajanstveni red Malteških Vitezova slavi 900-godišnjicu u Vatikanu

Filed under: GLOBALNA KRIZA · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,

reklama