Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » Ovo ne─çete na─çi u povijesnim ud┼żbenicima! Pearl Harbor i Ratovi Korporativne Amerike

Ovo ne─çete na─çi u povijesnim ud┼żbenicima! Pearl Harbor i Ratovi Korporativne Amerike

crveni amerika ratUlazak Amerike u rat sa Japanom u Drugom svjetskom ratu, se nalazi u svakom povijesnom ud┼żbeniku svijeta, samo da li je to istina ili nije?!

Mit: SAD je bio prisiljen proglasiti rat Japanu nakon potpuno neo─Źekivanog japanskog napada na ameri─Źke pomorske baze na Havajima na 7. prosinca 1941. Na ra─Źun japanskog saveza s nacisti─Źkom Njema─Źkom, ta agresija je automatski dovela SAD u rat protiv Njema─Źke.

Stvarnost: Rooseveltova administracija je bila ┼żeljna ve─ç neko vrijeme zapo─Źeti rat protiv Japana i tra┼żila da se pokrene takav rat pomo─çu embarga nafte i drugih provokacija. Nakon ┼íto je de┼íifrirao japanski kodove, Washington je znao da je Japanska flota je na putu do Pearl Harbor-a, ali je pozdravio napad japanske agresije da bi mogao “prodati” rat ve─çini antiratne ameri─Źke javnosti.

Napad Japana, za razliku od ameri─Źkog napada na Japan, tako─Ĺer je trebao izbje─çi deklaraciju o ratu od strane japanskih saveznika, Njema─Źke, koja je bila du┼żna po ugovoru pomo─çi samo ako Japan bio napadnut. Me─Ĺutim, iz razloga koji nemaju veze s Japanom ili SAD-om, zajedno sa neuspjehom njema─Źkog “munja rata” protiv Sovjetskog Saveza, Hitler je sam objavio rat SAD-u nekoliko dana nakon ┼íto je Japan napao Pearl Harbor, 11. prosinca 1941.

Jesen 1941. SAD-om, onda i sada, je vladala “Mo─çna Elita” industrijalaca, vlasnika kompanija i menad┼żera zemljinih vode─çih korporacija i banaka, koje ─Źine samo mali dio stanovni┼ítva. Tada kao i sada, ovi industrijalci i financijeri – “Korporativno Amerika” – su imali bliske veze s najvi┼íim redovima vojske “, “ratoborni vo─Ĺe” rekao je sociolog Columbia University-a C. Wright Mills, koji je skovao pojam “mo─çne elite” kako ih je nazvao, a za koje je nekoliko godina kasnije veliki HQ, poznat kao Pentagon, bio podignut na obalama rijeke Potomac.

Doista, “vojno-industrijski kompleks”┬á je ve─ç postojao mnogo desetlje─ça, kada mu je kraju svoje karijere kao predsjednik, a nakon ┼íto ga je slu┼żio najvi┼íe marljivo, Eisenhower dao to ime. Govore─çi o predsjednicima: u 1930-im i 1940-im, onda opet kao i sada, Mo─çna Elita je ljubazno dopustila ameri─Źkom narodu svake ─Źetiri godine da biraju izme─Ĺu dva kandidata od te iste elite – jedan s oznakom “republikanac”, drugi “demokrat”, ali malo ljudi zna razliku – i taj kandidat boravi u Bijeloj ku─çi kako bi se formulirao i administrirao nacionalnu i me─Ĺunarodnu politiku. Takva politika je uvijek slu┼żila – i jo┼í uvijek slu┼żi – mo─çi i interesima elite, drugim rije─Źima, oni dosljedno imaju za cilj promicanje “posla” – kodna rije─Ź za uve─çanje profita od strane velikih korporacija i banaka koje su ─Źlanovi Mo─çne Elite.

Kao ┼íto je predsjednik Calvin Coolidge iskreno sastavio jednom prilikom tijekom 1920-ih: “posao u Americi [ameri─Źke vlade] je biznis”. Godine 1941., je stanar Bijele ku─çe bio bona fide ─Źlan Power Elite , potomak bogate, privilegirane, i mo─çne obitelj: Franklin D. Roosevelt, ─Źesto nazivan “FDR”. (Usput,┬ábogatstvo obitelji Roosevelt je izgra─Ĺeno barem djelomi─Źno od trgovine opijumom s Kinom, kao ┼íto je Balzac jednom napisao, “iza svakog velikog bogatstva je sakriven kriminal.”)

Roosevelt je, ─Źini se, slu┼żio Power Mo─çnoj Eliti prili─Źno dobro, jer je ve─ç uspio biti nominiran (te┼íko!) i izabran (relativno lako!) u 1932., 1936., i ponovo u 1940. godine. To je izvanredan uspjeh, jer su “prljavi Tridesete” bile te┼íka vremena, ozna─Źene od strane “Velike depresije”, kao i velikih me─Ĺunarodnih napetosti, ┼íto je dovelo do erupcije rata u Europi u 1939. godine. Rooseveltov posao – slu┼żiti interesima Supermo─çne Elite – nije bilo nimalo lako, jer se u redovima te elite mi┼íljenja razlikuju o tome koje korporativne interese mo┼że najbolje slu┼żiti predsjednik. S obzirom na ekonomsku krizu, neki industrijalci i bankari su bili prili─Źno bili sretni s predsjednikovim kejnzijanski pristup, poznat kao “New Deal” i koji su uklju─Źuivali puno dr┼żavnih intervencija u gospodarstvu, dok su se drugi ┼żestoko protivili tome i glasno zahtijevali povratak na laissez-faire pravovjernost. Mo─çna Elita je bila podijeljena s obzirom na rukovo─Ĺenje vanjskim poslovima.

Vlasnici i top menad┼żeri mnogih ameri─Źkih korporacija – uklju─Źuju─çi Ford, General Motors, IBM, ITT, i Rockefellerov Standard Oil iz New Jerseya, sada poznat kao Exxon – puno je volio Hitlera, a jedan od njih – William Knudsen iz General Motorsa – je ─Źak proslavio njema─Źkog F├╝hrera kao “─Źudo 20. stolje─ça”.┬á Razlog: u pripremi za rat, F├╝hrer je naoru┼żavao Njema─Źku do zuba, a brojne njema─Źke tvornice koje su bile ogranak ameri─Źkih korporacija su profitirale fino od te zemlje u “bombsti─Źnom naoru┼żanju” proizvode─çi kamione, tenkove i zrakoplove u mjestima kao ┼íto su GM-Opel tvornica u R├╝sselsheimu i Fordova velika postrojenja u Cologne-u, Ford-Werke. Exxon i Texaco su stvorili dovoljno novca dobavljaju─çi gorivo hitlerovima Panzers-ima koji su se kotrljali sve do Var┼íave u 1939., do Pariza 1940, i skoro do Moskve 1941. Nije ni ─Źudo da su menad┼żeri i vlasnici tih korporacija pomogali slaviti njema─Źke pobjede protiv Poljske i Francuske na velikoj zabavi u hotelu Waldorf Astoria u New Yorku 26. lipnja 1940!

pearl harborAmeri─Źki “kapetani industrije”, kao ┼íto je bio Henry Ford su voljeli na─Źin na koji je Hitler zatvorio njema─Źke sindikate, ka┼żnjavju─çi sve radni─Źke stranke, i baciv┼íi komuniste i mnoge socijaliste u koncentracijske logore. Oni su po┼żeljeli da Roosevelt provede istu vrstu tretmana u Americi prema vlastitim nesnosnim sindikalnim vo─Ĺama i “crvenima”, jo┼í tada brojni 1930-ih i ranih 1940-ih. Zadnja stvar koju su ti ljudi htjeli, bilo je da Roosevelt uklju─Źi SAD u rat na strani Njema─Źkih neprijatelja, oni su bili “izolacionisti” (ili “ne-intervencionisti”) i tako, u ljeto 1940., ve─çina Ameri─Źke javnosti je kroz Gallup anketu, provedenu u rujnu 1940 pokazalo da 88 % posto Amerikanaca ┼żeli ostati izvan rata koji je bjesnio u Europi. Ne iznena─Ĺuje, dakle, nije bilo naznaka bi htjele da Roosevelt ograni─Źiti trgovinu s Njema─Źkom, a kamoli se ukrcati u anti-hitlerovski kri┼żarski rat. U stvari, tijekom predsjedni─Źke izborne kampanje u jesen 1940, on je sve─Źano obe─çao: “[na┼íi] de─Źki ne─çe biti poslani u bilo koji od stranih ratova”.

To da je Hitler je slomio Francusku i druge demokratske zemlje, nije zabrinjavalo ameri─Źke korporativne tipove koji su poslovali s Hitlerom, u stvari, oni su osje─çali da je europska budu─çnost pripada fa┼íizmu, osobito Njema─Źkoj razni fa┼íizma, nacizma, prije nego demokraciji. (Obi─Źno, predsjednik General Motorsa, Alfreda P. Sloan, izjavio je u tom trenutku da bi to bila dobra stvar da se u Europi demokracija prepusti “alternativi [tj. fa┼íisti─Źkom] sustavu s jakim, inteligentnim i agresivnim vo─Ĺom koji bi napravio sustav u kojem ljudi rade du┼że i te┼że, a koji je imao instinkt gangstera – sve te dobre osobine”).

A, budu─çi da oni sigurno ne ┼żele da europska budu─çnosti pripadati socijalizmu u svojoj evoluciji, a kamoli revolucionarnim (tj. komunisti─Źkim) sortama, ameri─Źki industrijalci su bili posebno sretni kad je oko godinu dana kasnije, Hitler kona─Źno u─Źinio ono ┼íto su se ve─ç dugo nadali da ─çe u─Źiniti, naime, napad na Sovjetski Savez u cilju uni┼ítenja domovine komunizma i izvora nadahnu─ça i podr┼íka “crvenima” diljem svijeta, tako─Ĺer i u SAD-u.

Dok su mnoge velike korporacije sudjelovale u profitabilnom poslu s nacisti─Źkom Njema─Źkom, u isto vrijeme drugi su zara─Ĺivali puno novca posluju─çi s Velikom Britanijom. Ta zemlja – osim Kanade i drugih zemalja ─Źlanica Britanskog Carstva, Njema─Źkoj je bila jedini preostali neprijatelj od jeseni 1940 do lipnja 1941, kada je Hitlerov napad na SSSR uzrokovao da Britanija i Sovjetski Savez postanu saveznici. Britaniji je bila o─Źajni─Źki potrebna sva vrsta opreme da nastavi svoju borbu protiv nacisti─Źke Njema─Źke, ┼żeljeli su kupiti mnogo toga u SAD-u, ali nije bio mogu─çnosti napraviti gotovinske isplate koje je zahtijevalo ameri─Źko postoje─çe “Cash-and-Carry” zakonodavstvo. Me─Ĺutim, Roosevelt je napravio to mogu─çe za ameri─Źke korporacije, da iskoristi ovu ogromnu “priliku mogu─çnosti”, kada je, 11. o┼żujka 1941, on je uveo njegov poznati Lend-Lease (posuditi-unajmiti) program, pru┼żaju─çi Britaniju gotovo neograni─Źeni kredit za kupnju kamiona, zrakoplova i druge vojne opreme u SAD-u. Lend-Lease izvoz u Velikoj Britaniji je generirao neo─Źekivani profit, ne samo na ra─Źun velikog obujma poslovanja koji su bili uklju─Źeni, ve─ç i zato ┼íto je taj izvoz sadr┼żavao napuhane cijene i pronevjere poput dvostrukog obra─Źuna.

Segment korporativne Amerike se tako po─Źeo simpatizirati s Velikom Britanijom, pto je u ono vrijeme bila manje “prirodna” pojava nego ┼íto bi sada imali tendenciju vjerovati. (Doista, nakon ameri─Źke neovisnosti ex-domovina je dugo ostala tiranin Uncle Sam-a, i 1930-ih ameri─Źka vojska je jo┼í uvijek imao planove za rat protiv Britanije i invazije na kanadskim Dominijem, a potonji plan je uklju─Źivao bombardiranje gradova i uporaba otrovnog plina). Neki glasnici korporativne klijentele, su po─Źeli davati naklonost ulaska SAD-a u rat na strani Britanije; oni su postali poznati kao “intervencionisti”. Naravno, mnogi, ako ne i ve─çina velikih ameri─Źkih korporacija su zara─Ĺivale kroz poslovanje s obje, nacisti─Źke Njema─Źke i Velike Britanije, a sada se Roosevelt-ova administracija sama pripremala za mogu─çi rat, mno┼że─çi vojne izdatke i naru─Źivaju─çi sve vrste opreme, oni su tako─Ĺer po─Źeli izdvajati vi┼íe i vi┼íe novca za opskrbu ameri─Źkih oru┼żanih snaga sa svim vrstama vojnih materijala.

Ako postoji jedna stvar u kojoj su se svi ─Źelnici korporativne Amerike mogli slo┼żiti, bez obzira na njihove individualne simpatije prema bilo Hitleru ili Churchillu, to je bio ovaj: rat u Europi u 1939 je bio dobar, ─Źak i divan, za business. Tako─Ĺer su se slo┼żili da ako bi du┼że ovaj rat trajao, bolje bi bilo za sve njih. S izuzetkom najvatrenijih pro-britanskih intervencionista, oni su se dalje slo┼żili da nije bilo potrebe za pritiskom SAD-a da se aktivno uklju─Źi u ovaj rat, a pogotovo da ne ulazi u rat protiv Njema─Źke. Ve─çina prednosti za korporativnu Ameriku je scenarij kojim bi rat u Europi trajao ┼íto je du┼że mogu─çe, tako da su velike korporacije mogle nastaviti profitirati od isporuci opreme za Nijemce, Britance, i njihove saveznike, te Americi samoj. Henry Ford je na taj na─Źin “izrazio nadu da ni saveznici ni sile osovine ne bi osvojile [rat]” i sugerirao da bi Sjedinjene Dr┼żave trebale dostaviti objema stranama “materijala i opreme kako bi se obje strane borile do kolapsa”. Ford je prakticirao ono ┼íto je propovijedao, i organizirao svoje tvornice u SAD-u, u Velikoj Britaniji, u Njema─Źkoj, te u okupiranoj Francuskoj da dobavlja opremu za sve zara─çene strane. Rat je mo┼żda bio pakao za ve─çinu ljudi, ali za ameri─Źke “kapetane industrije” kao ┼íto su Ford, to je bio raj.

Roosevelt sam je op─çenito vjerovao da je intervencionist, ali u Kongresu su izolacionisti sigurno prevladali, i to nije izgledalo kao da ─çe SAD uskoro, ili ikada, u─çi u rat. Me─Ĺutim, na ra─Źun Lend-Lease izvoza u Velikoj Britaniji, odnosi izme─Ĺu Washingtona i Berlina definitivno su se pogor┼íavali, i na jesen 1941 serije incidenata izme─Ĺu njema─Źkih podmornica i ameri─Źkih mornari─Źkih razara─Źa koji su pratli teretne konvoje vezane za Britaniju, dovode do krize koja je postala poznata kao “neopredijeljeni pomorski rat”. No, ─Źak i ova epizoda nije dovelo do aktivnog ameri─Źkog sudjelovanja u ratu u Europi. Korporativna Amerika je lijepo profitirala od statusa quo, i nije ju jednostavno zanimao kri┼żarski rat protiv nacisti─Źke Njema─Źke. Isto tako, nacisti─Źka Njema─Źka je bila duboko umije┼íana u velikom ┼żivotnom projektu Hitlera, njegova misija uni┼ítiti Sovjetski Savez. U tom ratu, stvari nisu i┼íle prema planu. Blitzkrieg prema Istoku, pokrenut u lipnju 1941, trebao je “slomiti Sovjetski Savez kao jaje” u roku od 4 do 6 tjedana, ili su barem tako vjerovali vojni stru─Źnjaci ne samo u Berlinu, ve─ç tako─Ĺer u Washingtonu. Me─Ĺutim, po─Źetkom prosinca Hitler je jo┼í uvijek ─Źekao Sovjete mahaju─çi bijelom zastavom. Upravo suprotno, 5. prosinca, Crvena armija je iznenada pokrenula kontra-ofenzivu ispred Moskve, i odjednom Nijemci su se na┼íli duboko u nevolji. Zadnja stvar koja je trebala Hitleru u ovom trenutku je bio rat protiv SAD-a.

pearl harbor-novineU 1930.godini, ameri─Źka vojska nije imala nikakvih planova, i nije pripremila planove, boriti se u ratu protiv nacisti─Źke Njema─Źke. S druge strane, oni imali planove ratovati protiv Velike Britanije, Kanade, Meksika – i Japana. Za┼íto protiv Japana? U 1930, SAD je bio jedan od vode─çih svjetskih industrijskih sila i, poput svih industrijskih sila, stalno je bio u potrazi za izvorima jeftinih sirovina kao ┼íto su gume i ulje, kao i za tr┼żi┼ítima za svoje gotove proizvode. Ve─ç krajem devetnaestog stolje─ça, Amerika je dosljedno provodila svoje interese u tom pogledu koji se prote┼że preko gospodarskog, a ponekad ─Źak izravnog politi─Źkog utjecaja preko oceana i kontinenata. Ovaj agresivnu, “imperijalisti─Źku” politiku – su nemilosrdno nastavili predsjednici poput Theodorea Roosevelta, brati─ça FDR-a – dovela je do ameri─Źke kontrole nad biv┼íim ┼ípanjolskim kolonijama, kao ┼íto su Puerto Rico, Kuba i Filipini, a tako─Ĺer i nad dotad neovisnom otoku naroda Hawaii. Amerika je time tako─Ĺer razvila veliku mo─ç u Tihom oceanu, pa ─Źak i na Dalekom istoku.

Suprota obala Tihog oceana igrala je sve va┼żniju ulogu tr┼żi┼íta za ameri─Źke izvozne proizvode, i kao izvora jeftinih sirovina. No, u Depresiji 1930., kada su se natje─Źaji za tr┼żi┼íta i resurse zagrijavali, SAD bio je suo─Źen sa konkurencijom od agresivnog suparnika industrijske snage, jo┼í jedan koji je imao jo┼í ve─çu potrebu za naftom i sli─Źnim sirovinama, a tako─Ĺer i za tr┼żi┼íte njegovih gotovih proizvoda. Taj natjecatelj je bio Japan, zemlja izlaze─çeg sunca. Japan je tra┼żio da ostvari svoje imperijalisti─Źke ambicije u Kini i resursima bogatoj jugoisto─Źnoj Aziji i, poput SAD-a, nije oklijevao upotrijebiti silu u procesu, u primjeru vo─Ĺenja nemilosrdnog rata prema Kini. ┼áto je smetalo Sjedinjene Dr┼żave nije bilo to ┼íto Japan tretira svoje kineske i korejske susjede kao Untermenschen, nego to ┼íto su okrenuli taj dio svijeta u ono ┼íto oni nazivaju Velika Isto─Źna Azija Co-Prosperitetna Sfera, tj. ekonomska struka njihovog vlastitog, “zatvorenog gospodarstva”, gdje nije bilo mjesta za ameri─Źku konkurenciju. Pri tome, Japanski je zapravo slijedio primjer SAD-a, koji je ranije transformirao Latinsku Ameriku i ve─çine Kariba u Uncle Sam-ovo ekskluzivno gospodarsko igrali┼íte.

Korporativna Amerika je bila iznimno frustrirana da je istisnuta od unosnog posla na tr┼żi┼ítu Dalekog istoka od strane Japanaca, “┼żute rase” koju su Amerikanci u cjelini ve─ç po─Źeli prezirali tijekom 19. stolje─ça. Japan je gledan kao arogantan, ali u su┼ítini slaba lakta┼íka zemlja, koja bi mo─çna Amerika lako mogla “izbrisati sa zemljovida u tri mjeseca”, kao ┼íto je tajnik mornarice Frank Knox izjavio jednom prilikom. I tako se dogodilo da, tijekom 1930-ih i ranih 1940-ih, je ameri─Źka Mo─çna Elita , koja se najvi┼íe protivila ratu protiv Njema─Źke, bio gotovo jednoglasno u korist rata protiv Japana – osim, naravno, Japan je bio spreman napraviti velike ustupke, kao ┼íto je “dijeljenje” Kine sa SAD-om. Predsjednik Roosevelt – poput Woodrowa Wilsona, uop─çe nije bio pacifist kako su ga ozna─Źili povjesni─Źari – bio je odu┼íevljen pru┼żiti takav “Sjajan malo rat”. (Ovaj izraz je skovao ameri─Źki dr┼żavni tajnik John Hay u pozivanju na ┼ípanjolsko-ameri─Źki rat 1898. godine, to je bio “sjajan” u smislu da je to omogu─çilo SAD-u da dobije Filipine, Puerto Rico, itd.). U ljeto 1941, nakon ┼íto je Tokio dodatno pove─çao svoju zonu utjecaja na Dalekom Istoku, npr. zauzimaju gumom-bogate francuske kolonije Indokine, a o─Źajni prije svega za naftu, o─Źito je po─Źeo ┼żuditi za naftom bogate nizozemske kolonije Indonezije, FDR se ─Źini da je odlu─Źio da je zrelo vrijeme za rat protiv Japana, ali on je suo─Źen dva problema. Prvo, javno mnijenje je bilo sna┼żno protiv ameri─Źkog anga┼żmana u bilo kojoj stranoj rata. Drugo, izolacionisti─Źka ve─çina u Kongresu nije mogla pristati na takav rat, boje─çi se da bi automatski moglo dovesti SAD u rat protiv Njema─Źke.

Roosevelt-ovo rje┼íenje ovog dvostrukog problema, prema autoru detaljang i vrlo dobro dokumentiranog nedavng istra┼żivanja, Robert B. Stinnett, bio je “izazivanje Japana u eksplicitan ─Źin rata protiv Sjedinjenih Ameri─Źkih Dr┼żava”. Doista, u slu─Źaju japanskog napada, ameri─Źka javnost ne─çe imati izbora nego da se sakrije iza zastave. (Javnost je sli─Źno napravila sakrivaju─çi se iza zvjezdica i traka i prije, naime, na po─Źetku ┼ípanjolski-ameri─Źkog rata, kada je u posjetu bojni brod Maine tajanstveno potonuo u luci Havana, akt za koji se odmah optu┼żil ┼ápanjolsku. Nakon Drugog svjetskog rata, Amerikanci su opet biti uvjetovani odobravati ratove, kako ┼żeli i planirao njihova vlada, putem neprirodne provokacije poput incidenta u┬á zaljevu Tonkin 1964. godine). Nadalje, pod uvjetima Trojnog pakta sklopljenog od strane Japana, Njema─Źke i Italije u Berlinu 27. rujna 1940, te tri zemlje su poduzele kako bi se pomogle me─Ĺusobno kada jednu od tri ugovorne strane budu napadnute od strane druge dr┼żave, ali ne i kada je jedan od njih napao drugu zemlju. Prema tome, u slu─Źaju japanskog napada na SAD, izolacionisti, koji su ne-intervencionalisti s obzirom na Njema─Źku, ali ne s obzirom na Japan, ne moraju se bojati da bi sukob s Japanom tako─Ĺer zna─Źio rat protiv Njema─Źke.

pearl harbor amerika japanI tako je predsjednik Roosevelt, nakon ┼íto je odlu─Źio da “Japan mora napraviti prvi potez” napravio “izazivanje Japana u eksplicitnom ─Źinu provokacije politike koja vo─Ĺena prema Japanu tijekom 1941″, kao ┼íto je Stinnett napisao. U taktiziranjima su koristili uklju─Źeno raspore─Ĺivanje ratnih brodova blizu, pa ─Źak i na, japanskim teritorijalnim vodama, o─Źito u nadi da ─çe to izazvati incident nalik stilu zaljeva Tonkin koji bi se mogao protuma─Źiti kao casus belli (opravdanje od ratnih djela). Vi┼íe u─Źinkovit, me─Ĺutim, bio je nemilosrdan ekonomski pritisak koji je nametnt Japanu, zemlji kojoj je o─Źajni─Źki potrebna sirovina kao ┼íto su nafta i gume i stoga je vjerojatno uzela u obzir takve metode da se pojedina─Źno provocira. U ljeto 1941, Rooseveltova administracija je zamrznula svu japansku imovinu u SAD-u i krenula na “strategiju frustriraju─çeg japanskog stjecanje naftnih derivata”. U suradnji s Britancima i Nizozemcima,koji su bili anti-japanski zbog vlastitih razloga, SAD je nametnuo te┼íke ekonomske sankcije Japanu, uklju─Źuju─çi i embargo na vitalnim naftnim derivatima. Situacija se pogor┼íala u jesen 1941. Dana 7. studenog, Tokio u nadi da ─çe izbje─çi rat s mo─çnim SAD-om, ponudio je Kini┬á na─Źelo nediskriminacije trgovinskih odnosa pod uvjetom da Amerikanci u─Źine isto u svojoj sferi utjecaja u Latinskoj Americi. Me─Ĺutim, Washington je ┼żelio reciprocitet samo u sferi utjecaja drugih imperijalisti─Źkih sila, a ne u vlastitom dvori┼ítu, i Japanska ponuda je odbijena.

Nastavka ameri─Źke provokacije Japana su namjeravae izazvati da Japan u─Ĺe u rat, i doista je bilo sve izglednije da ─çe to u─Źiniti. “Ova nastavlja ubadanjem igli u ─Źegrtu┼íu” FDR je izjavio prijateljima kasnije, “napokon je dobio ovu zemlju malo”. Na 26. studenoga, kada je Washington zahtijevao japansko povla─Źenje iz Kine, “─îegrtu┼íe” u Tokiju su odlu─Źile da je dosta i pripremali su se “zagristi”. Japanskoj floti je nare─Ĺeno da otplovi za Havaje kako bi napad na ratne brodove SAD-a koje je FDR odlu─Źio stacionirati tamo, vi┼íe┬á provokativno. Nakon de┼íifriranja japanskih kodova, ameri─Źka vlada i vojni vrh je to─Źno znao ┼íto ─çe japanska armada napraviit, ali nije upozorio zapovjednike na Havajima, ─Źime se omogu─çio “napad iznena─Ĺenja” na Pearl Harbor u nedjelju, 7. prosinca 1941.

Sljede─çi dan FDR-u je bilo lako uvjeriti Kongres da proglasi rat Japanu, a ameri─Źki narod, ┼íokirani naizgled kukavi─Źkim napadom, nisu mogli znati da su Japanci bili izazivani. SAD je spreman za rat protiv Japana, a izgledi za relativno lakom pobjedom su umanjeni zbog gubitaka koje su pretrpjeli na Pearl Harbour-u koji, navodno te┼żak, je bio daleko od katastrofalne. Brodovi koji su potopljene su bili stariji, “uglavnom 27-godi┼ínje relikvije I. svjetskog rata” i daleko od neophodnih za ratovanja protiv Japana. Moderni ratni brodovi, s druge strane, uklju─Źuju─çi nosa─Źe zrakoplova, ─Źija je uloga u ratu bila presudna presudno, su bili neo┼íte─çeni – kao slu─Źajno su poslani na drugo mjesto po narud┼żbi iz Washingtona te su bili sigurni na moru tijekom napada. Me─Ĺutim, stvari se nisu sasvim odvijale kao ┼íto se o─Źekivalo, jer je nekoliko dana kasnije, 11. prosinca, nacisti─Źka Njema─Źka je neo─Źekivano objavila rat, ─Źime je prisilila SAD da se suo─Źi s dva neprijatelja i bori se sa mnogo ve─çim neprijteljem nego se o─Źekivalo, rat na dva fronta, svjetski rat.

U Bijeloj ku─çi, vijest o japanskom napadu na Pearl Harbor nije stigao kao iznena─Ĺenje, dok je njema─Źka objava rata eksplodirala kao bombe. Njema─Źka nije imala nikakve veze s napadom na Havajima, a nije ni bila svjesna japanskih planova, pa FDR nije uzeti u obzir da zatra┼żi od Kongresa da proglasi rat nacisti─Źkoj Njema─Źkoj u isto vrijeme kao i Japanu. Dodu┼íe, ameri─Źki odnosi s Njema─Źkom su se pogor┼íali za neko vrijeme, jer ameri─Źka aktivna podr┼íka za Veliku Britaniju je eskalirala od Neobjavljenoig pomorskog rata 1941.godine. Me─Ĺutim, kao ┼íto smo ve─ç vidjeli, Mo─çna Elita SAD.a nije osjetila potrebu da intervenira u ratu u Europi. Hitler je bio taj koji je objavio rat SAD-u 11. prosinca 1941, na iznena─Ĺenje Roosevelta. Za┼íto? Samo nekoliko dana ranije, 5. prosinca 1941, Crvena armija je pokrenula kontraofanzivu ispred Moskve, a to povla─Źi za sobom i neuspjeh Blitzkriega u Sovjetskom Savezu. Na taj isti dan, Hitler i njegovi generali su shvatili da vi┼íe nije mogu─çe pobijediti u ratu. No, kada je, samo nekoliko dana kasnije, ┼ípekuliralo se da je njema─Źki diktator nau─Źio od japanskog napada na Pearl Harbor, ┼íto se ti─Źe njema─Źkog progla┼íenja ratnog stanja ameri─Źkima neprijateljima svojih japanskih prijatelja, iako to nije potrebno pod uvjetima tripartitnog ugovora.

rat je business biznisUz najve─çi dio japanske vojske koja je bila stacionirana u sjevernoj Kini i stoga u mogu─çnosti da odmah napadne Sovjetski Savez u podru─Źju Vladivostoka, sukob s Japanom bi prisilio Sovjete u iznimno opasne te┼íko─çe koje su imali u dva prija┼ínja rata, otvara mogu─çnost da Njema─Źka jo┼í uvijek mo┼że osvojiti svoj anti-sovjetski “kri┼żarski rat”. Hitler, je smatrao da je mogao otjerati sablast pro┼ílosti porazom od pozivanja neke vrste japanskog deus ex ma┼íine u Sovjetskom Savezu koja je tada imala ranjive sibirske granice. No, Japan nije zagrizao Hitlerov mamac. Tokio je, tako─Ĺer, prezren sovjetske dr┼żave, ali, ve─ç u ratu protiv SAD-a, ne mo┼że priu┼ítiti luksuz od dva prija┼ínja rata i radije je stavio sav svoj novac na “ju┼żnu” strategiju, u nadi da ─çe osvojiti veliki nagradu – resursima bogatu jugoisto─Źnu Aziji, nego ukrcati se u pothvat prema negostoljubivom Sibiru. Tek na samom kraju rata, nakon kapitulacije nacisti─Źke Njema─Źke, do─çi ─çe do sukoba izme─Ĺu SSSR-a i Japana. U svakom slu─Źaju, zbog Hitlerove nepotrebne objave rata, Sjedinjene Dr┼żave su tako─Ĺer aktivno sudjelovale u ratu u Europom, s Velikom Britanijom i Sovjetskim Savezoom kao saveznikom.

U posljednjih nekoliko godina, Uncle Sam je ratovao prili─Źno ─Źesto, ali smo uvijek tra┼żili da vjerujemo da je to u─Źinjeno iz ─Źisto humanitarnih razloga, odnosno kako bi se sprije─Źio holokaust, zaustavljanje terorista od po─Źinjenja svih vrsta zla, osloba─Ĺanje od gadnih diktatora, i to sve s ciljem promicanja demokracije, itd.

Nikada, ─Źini se, da su ekonomski interesi SAD-a, to─Źnije ameri─Źkih velikih korporacija, koji su uklju─Źene u rat. Vrlo ─Źesto, ovi ratovi su u odnosu na ameri─Źke arhetipske “dobre ratove”, Drugi svjetski rat, u kojem je Uncle Sam navodno oti┼íao u rat ni zbog ─Źega drugog nego da brani slobodu i demokraciju i da se bori protiv diktature i nepravde. (U poku┼íaju da opravdaju svoj “rat protiv terorizma”, “prodati” ga na ameri─Źkoj javnosti, George W. Bush je brzo usporedio 9/11 sa napadom na Pearl Harbor.) Ovaj kratki pregled okolnosti ulaska SAD-a u rat u prosincu 1941, me─Ĺutim, otkriva sasvim druk─Źiju sliku. Ameri─Źka Mo─çna Elita je htjela rat protiv Japana, planove za takav rat je bio spreman ve─ç neko vrijeme, a u 1941. Roosevelt susretljivo organizira takav rat, a ne zbog Tokijske neprovocirane agresije i u┼żasnih ratnih zlo─Źina u Kini, ve─ç zbog ameri─Źkih korporacija koje su htjele udio preslatkog velikog “kola─Źa” dalekoisto─Źnih resursa i tr┼żi┼íta. S druge strane, jer su velike ameri─Źke korporacije radile prekrasan posao i sa nacisti─Źkom Njema─Źkom, profitirali lijepo iz rata kojeg je Hitlera pokrenuo i, usput re─Źeno, pru┼żaju─çi mu s opremom i gorivo potrebno za njegov Blitzkrieg, rat protiv nacisti─Źke Njema─Źke bila je definitivno ne┼żeljen od strane ameri─Źke Mo─çne Elite, iako je bilo dosta uvjerljivih humanitarnih razloga za kri┼żarski rat protiv istinskog zla “Tre─çeg Reicha”.

Humanitarna razmatranja nisu igrala nikakvu ulogu koja je dovela do sudjelovanja Amerike u Drugom svjetskom ratu. I nema razloga vjerovati da su to u─Źinili u novije vrijeme, gdje amerikanci dovde do rata u nesretnim zemljama poput Iraka, Afganistana i Libije – ili ─çe to u─Źiniti u naziranju rata protiv Irana.

Rat protiv Irana se jako ┼żeli od strane korporativne Amerike, jer dr┼żi obe─çanje velikom tr┼żi┼ítu i obiljem sirovina, posebice nafte. Kao i u slu─Źaju rata protiv Japana, planovi za takav rat su spremni, a prisutni stanar u Bijeloj ku─çi ─Źini jednako ┼żeljno kao ┼íto je i FDR to ┼żelio. Nadalje, opet kao u slu─Źaju rata protiv Japana, provokacije su se orkestrirane, ovaj put u obliku sabota┼że i zahvata od strane dronova, kao i staromodno raspore─Ĺivanje ratnih brodova samo izvan iranskih teritorijalnih voda. Washington opet “stavljanje igla u ─îegrtu┼íu”, o─Źito u nadi da ─çe ga iranska “zmija” ugristi, ─Źime ─çe opravdati “Sjajni mali rat.” Me─Ĺutim, kao i u slu─Źaju Pearl Harbor-a, rezultiraju─çi rat ─çe opet ispasti puno ve─çi, du┼żi, i opakiji nego ┼íto se o─Źekivalo.
FDR Roosevelt
 
 
(globalresearch.ca / uredio i preveo: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11576"] PRETHODNI ─îLANAK [/button_icon]
[facebook]

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,