STVAR JE “ALARMANTNA”: “Stopa smrtnosti se mora ubrzati”?

Korištenje hrane kao oružja je staro koliko i opsada gradova, ali današnji barbari su podigli razinu djelovanja “za nekoliko stepenica više”.

Oni kažu: “Postoje dva moguća načina na koji svijet od 7 milijardi ljudi može izbjeći ovakvu sudbinu. Ili trenutni natalitet mora pasti vrlo brzo, ili aktualne stope smrtnosti moraju ići vrlo brzo gore. Ne postoje drugi načini “

Postoji, naravno, mnogo načina na koji stopa smrtnosti može ići velikom brzinom gore. U termonuklearne dobu, rat može ostvariti ovu stopu veoma brzo i odlučno. Glad i bolest možemo nazvati kao prirodnu selekciju u vezi nataliteta, a nijedna od njih nije nestala sa scene … da pojednostavimo: Pretjerana ljudska populacija i rast nataliteta je jedna od najvećih ekonomskih i socijalnih prepreka većine zemalja u razvoju.

“Prenaseljenost i rapidan demografski rast Meksika je već danas jedna od glavnih prijetnji nacionalnoj sigurnosti Amerike. Jedino ako Amerika zapečati meksičku granicu. Ovako smo do guše pretrpani Meksikancima za koje ne možemo naći posao”, kaže Robert McNamara, nakon toga predsjednik Svjetske banke 1982. godine. godine.

McNamara je slabo prikrivao svoje izjave koje su bile genocidne, a ova je bila prije trideset godina, strah bogatih i privilegiranih od “mnoštva prljavih koji prenaseljavaju planetu”.

Dakle, nije se mnogo toga promijenilo jer i sada slušamo iste, umorne, stare poruke koje šalju vladajuće elite. McNamara je ispuštao krike straha zbog Meksikanaca, ali postoji i bauk u Europi, samo su sada u pitanju Afrikanci.

Eksplozije gladi na Haitiju, Egiptu, Obali Bjelokosti, Etiopiji, Filipinima, Indoneziji zbog podizanja cijena osnovnih namirnica, poput jestivog ulja i riže, označene su kao sigurnosna opasnost za zapad. Od BBC-a je zatraženo da ovu vijest stavi kao prvu i najvažniju.

Da bi se dodala sol na ranu, Gordon Brown ima smjelost dati ovakvu izjavu:

“Rastuće cijene hrane prijete da vrate napredak koji smo postigli posljednjih nekoliko godina razvoja. Po prvi put, u nekoliko desetljeća određeni broj ljudi se suočava s glađu “.

Napredak? Standard je pao za sve (osim za bogate, koji su kao posljedica, postali još bogatiji tako što su još više krali od siromašnih), još od 1970-tih, kada je “neoliberalni” program pokrenut. I od tada ne samo da smo vidjeli da su najsiromašniji najviše pogođeni, vidjeli smo i milijune ljudi iz bivše srednje klase, koji su bačeni tamo gdje i “pripadaju”, zajedno sa siromašnima. Toliko o kapitalističkom “dobrom životu”.Ovo su činjenice: realne plaće u Americi su pale od 1970-tih godina. Prema proračunima 40 milijuna Amerikanaca živi “službeno” ispod razine siromaštva. Ali oni barem imaju što jesti, a ne kao milijuni ljudi u takozvanim zemljama u razvoju, koje su pogođene slobodnom trgovinom.

Evo kako se hranom ucjenjuju siromašni i kako taj paradoks funkcionira da proizvođači hrane budu još siromašniji i gladniji.

Ovako trenutno stoje stvari. Siromašne zemlje uzgajaju hranu za izvoz. Dotična zemlja inače uzgaja svoju vlastitu hranu, ali su ih sada zapadne zemlje “uvjerile” da tu hranu izvoze jer im je potrebna čvrsta valuta za daljnju kupovinu robe za vlastite potrebe. Po tom pitanju drastičan primjer je Indija o čemu smo već pisali.

A da bi bili sigurni da idu do kraja sa “pogodbom”, i to po zakonima i “pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), rečeno im je da će biti kažnjeni ako kontroliraju uvoz. Dakle suština je sljedeća: Siromašni moraju proizvoditi hranu koju prodaju bogatima za male novce, a onda za te bijedne pare moraju od bogatih kupovati razno “neophodno” smeće.

I sada ta dotična zemlja uzgaja namirnice za izvoz, da bi “zaradili čvrstu valutu” određenih zemalja. A što je najgore od svega, to što će tu valutu potrošiti na kupnju onoga što su oni uzgajali.  Subvencije se tada brišu, a ono što je ostalo od poljoprivrede ne može natjecati s konkurencijom.

Ovo je dakle začarani krug propasti.

I onda nam određene “tajkunske” zemlje drže predavanja o demokraciji, napretku, civilizaciji, dobrobiti čovječanstva.

Sve ovo naravno već postoji na elegantan način i u Hrvatskoj. Što Hrvatska izvozi? Ništa kao gotov proizvod. Ili sirovine ili poljoprivredni neprerađeni proizvodi. Ili sirovine ili poljoprivredni neprerađeni proizvod. Gotovo u potpunosti sirova radna snaga. Prava kolonija.

Klasičan primjer je izvoz voća i povrća u Sloveniju i uvoz sokova od tog istog voća i povrća. U pitanju je glupost, ali i korupcija na visokoj razini. Klasična pljačka državnih resursa.

Ako bi mafija radila isti ovakav posao nazivali bi ga kriminalnim iznuđivanjem i sigurno bi već odavno bili u zatvoru.

I naravno, zapadne zemlje će za sebe subvencionirati proizvodnju hrane.

Zato siromašni na ovoj planeti nemaju sredstava da subvencioniraju svoju proizvodnju hrane, i tako trošak uvoza hrane raste, ali ne raste cijena za izvoz hrane.

Donedavno su samo dolari bili prihvaćeni kao valuta u siromašnim zemljama za energiju, vodu, gnojivo i pesticide. Sve je to potrebno za pravilan razvoj namirnica. Bolje bi bilo u današnje vrijeme da se ne proizvodi ništa, po cijeni od 113 dolara po barelu nafte.

Pobjednici su karteli za prodaju nafte na veliko. Nema potrebe da se napiše tko je gubitnik.

Ali stvarni trošak za proizvodnju nafte je ostao na status quo. Cijena uopće nije porasla. Čitava odgovornost za ovaj rast cijena bi trebalo smjestiti tamo gdje i pripada – investicijske korporacije. To je kapitalistički sustav.

Najnoviji dodatak za proizvodnju hrane je trošak za biogorivo. Sa druge strane, jedino što bi trebalo učiniti je štednja energije, ali ne, oni će kupovati proizvode od siromašnih zemalja u formi biogoriva.

Ali znali smo što će se dogoditi. I svi su imali izjave na ovu temu. Sada su previše zauzeti proizvodnjom pšenice za izvoz, da bi se nahranile tolike krave, krave koje pretvaramo u hamburgere. Zar nije bolji način proizvoditi pšenicu nego etanol?

Izvješće koje je “procurio” od strane Europske Unije pokazuje da biogorivo ne može učiniti ništa oko smanjenja efekta staklenika. Poruka ovog izvještaja može samo biti da je biogorivo jedna velika prijevara.

Dakle, određene zemlje proizvode biogorivo ne da bi pomogli čovječanstvu nego da bi bogati bili još bogatiji. Izgovor da biogorivo čuva prirodu je samo izgovor za još veće bogaćenje.

Činjenica je da je za 1kg nafte potrebno 1.000 do 2.000 litara vode. I činjenica je da je za 1kg mesa potrebno 10.000 do 13.000 litara vode. I pogodite što se proizvodi najviše? Meso – i to većinom za Zapadnog tržišta.

Naravno. “Neoliberalni” program je vidio priliku u prinudnim privatizacijama vode diljem planete.

Da ne zaboravimo, većina stanovništva na planeti je siromašna, i na njih najviše utječu klimatske promjene jer su najmanje sposobni da se nose s njom.

Povezanost između svega što se događa je jasna jer ono što su učinili u posljednjih dvjesta godina je smrt i kolonizacija i to na cijeloj planeti. A njihova politička elita sebe naziva civiliziranom!

U međuvremenu, oni ne staju, sada su zauzeti pripremanjem beskrajnog rata u cilju očuvanja njihovih privilegija. Slavni lideri nam govore da se suočavamo s krizom, dok oni troše milijarde na razvoj robota, koji će bombardirati cijelu planetu.

Dok pričaju o štednji za određene zemlje, što naravno guši gospodarstvo, globalni vladari ubrzano proizvode robote za kontrolu čovječanstva, bilo da nadgledaju, bilo da ubijaju iz bespilotnih letjelica.

Naravno, oni će biti zavaljeni u svojim udobnim foteljama, na dovoljnoj udaljenosti, ali da ipak mogu promatrati “akciju”,

Zar nitko na može sagleda ove ljude, i to ne samo kao ratne zločince, već kao nekoga tko uništava život. Ovo su pravi barbari u svakom pogledu, koji su u stanju uništiti cijelu državu kako bi se očuvali njihovi planovi.

Opet, vraćamo se na korporativne i državne medije jer bez njihovog aktivnog sudjelovanja u prikrivanju beskrajnih zločina koji su počinjeni ne događa se ništa.

“Kreditna kriza” je samo simptom bolesnog sustava koji bi trebao biti zamijenjen.

Problem je zapravo vrlo jednostavan, sve dok imamo vladajuće elite koje su vlasnici i pokretači globalnog kapitala vladaće ovakvo stanje. Globalni vladari vode show, oni nikada, ni za milijun godina neće ukinuti ideju postojećeg ekonomskog sustava, koji je inače, uzrok svih naših nevolja, i zamijeniti ga sa skromnim načinom zarade. Previše toga je u igri!

Samo mi, takozvani ljudi, možemo učiniti to. Oni čak neće početi ni mijenjati stvari, ukoliko ih mi ne natjeramo na to, ili ih se otarasimo.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)