Grupe za ljudska prava bore se da bi spasile prvu žensku političku aktivisticu u Saudijskoj Arabiji koja se suočila sa smrtnom kaznom

Israa al-Ghomgham i još pet osoba uhićeni su tijekom prosvjeda u 2015. godini i mogli bi se suočiti sa odrubljivanjem glave.

Al-Ghomghama (29), je uhićena zajedno sa suprugom Moussa al-Hashem, u prosincu 2015. godine. Osuđeni su zbog pomoći u organiziranju protuvladinih prosvjeda u istočnoj pokrajini Qatif u saudijskom kraljevstvu.

Grupe za ljudska prava lobiraju za puštanje al-Ghomghame i još pet aktivista koji su sudjelovali u miroljubivom prosvjedu u prosincu 2015. godine te su uhićeni tijekom racije na njihov dom usred noći.

Israa Al-Ghomgham i petorica prosvjednika uhićeni su se zbog prekršaja jer su pozivali na okončanje diskriminacije protiv Shia u većinskoj sunnitskoj zemlji i pozivali na oslobađanje političkih zatvorenika. Šest osoba je već sada zatvoreno 32 mjeseca.

U raspravi na Specijalnom kaznenom sudu u Saudijskoj Arabiji ranije ovog mjeseca, državni odvjetnici optužili su prosvjednike za niz prekršaja, uključujući “sudjelovanje u prosvjedima u regiji Qatif”, “poticanje na prosvjed”, “pjevanje neprijateljskih slogana prema režimu”, “pokušavanje rasplamsavanja javnog mnijenja”, “snimanje prosvjeda i objavljivanje na društvenim medijima”, “pružanje moralne potpore pobunjenicima”.

Aktivisti tvrde da al-Ghomghami nije omogućen pristup odvjetniku tijekom suđenja.

Na raspravi u kolovozu, tužitelji su predložili da al-Ghomghama i njezinih pet suradnika dobiju smrtnu kaznu.

Aktivisti za ljudska prava sada lobiraju da odluka bude izmijenjena u žalbi u listopadu. Ako to ne uspije, i tužiteljica preporuči smrtnu kaznu, odluka će se proslijediti kralju Salmanu, koja obično pomiluje sve prijedloge za smrtnu kaznu.

Prema Europskoj saudijskoj organizaciji za ljudska prava, al-Ghomghama je “poznata kao braniteljica ljudskih prava”. Grupa je u priopćenju rekla kako će svaka odluka o izvršenju postaviti “opasni presedan” za žene aktiviste u Saudijskoj Arabiji – državi koja navodno postaje otvorena za ženska prava.

Srednjoistočna direktorica organizacije Human Rights Watcha Sarah Leah Whitson pozvala je progresivnog saudijskog princa Mohammeda bin Salmana na djelovanje da spriječi odluku o pogubljenju.

“Svako izvršenje smrtne kazne je grozno, ali tražiti smrtnu kaznu za aktiviste kao što je Israa al-Ghomgham, koji nisu ni optuženi za nasilno ponašanje, je monstruozno” – rekla je. “Ako je princ doista ozbiljan u svojoj reformi države, odmah bi trebao poduzeti korake kako bi se osiguralo da aktivisti ne budu nepravedno osuđeni i pogubljeni”.

Unatoč prinčevim pokušajima društvene i gospodarske reforme, organizacija Human Rights Watch kaže kako je posljednjih nekoliko mjeseci među aktivistima za ženska prava u Saudijskoj Arabiji uhićeno najmanje 13 žena pod krinkom održavanja nacionalne sigurnosti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Koliko se god uspješni ljudi razlikovali jedni od drugih, svi oni imaju jedno zajedničko obilježje: ludi su k’o šibe!

Sigurno ste već čuli kako za uspjeh morate biti malo ludi i sigurno ste tada, kao što to i sada činite, okrenuli očima i pomislili ‘oh, kako duboko, nazovimo bolje od sebe luđacima’, ali to je zaista tako. Ludost i uspjeh su sinonimi, piše Elite Daily.

Kao dokaz toj tezi, vratimo se malo u prošlost. Nisu li tijekom povijesti sve osobe koje su otkrile ili napravile nešto novo u nekom trenutku prozvane ludima? Ernest Hemingway, Steve Jobs, Angelina Jolie, Oscar Wilde, Salvador Dali, Andy Warhol i Karl Lagerfeld – svi su oni ‘drugačiji od drugih’.

Bilo da je u pitanju ljubav, karijera, umjetnost, veze, aktivizam ili poezija, svi od navedenih ‘luđaka’ pomaknuli su granice i to ih je učinilo slavnima i uspješnima.

Ljudi moraju razmišljati drugačije i neuobičajeno kako bi mogli učiniti nešto novo, a evo što ‘lude’ ljude čini tako uspješnima.

1. “Luđake” baš briga što drugi ljudi misle

Ludi ljudi odavno su shvatili ono što neki od nas nikako ne mogu upamtiti: što vam prije prestane biti stalo što drugi misle, to ćete prije napredovati i biti sretni.

Kada vas ne guše očekivanja mase po pitanju što je ‘normalno’, postat ćete slobodniji i kreativniji.

2. Ludi ljudi ne razmišljaju konvencionalno

Većina ljudi razmišlja na način koji im je zadalo društvo. No, neki ljudi ne razmišljaju tako, nego imaju šire vidike i ne zamaraju s time što je normalno i općeprihvaćeno. To su ludi ljudi.

3. Ludi ljudi nisu upoznati s pravilima – ili ih jednostavno nije briga za njih

Pravila su stvorili ljudi kojima manjka mašte kako bi kontrolirali briljantne, kreativne umove.

Kako možete uživati u spontanosti nove ljubavi ako se čitavo vrijeme sputavate vremenom, protokolima, a to ne odgovoara ni vama ni vašem partneru? Kako možete stvarati kada čitavo vrijeme slijedite tuđe upute i bojite se razmišljati iznad onoga što već postoji?

4. Kada kažete ‘ne’, luda osoba čuje ‘izazivam te’

Pokušajte ludoj osobi reći ‘ne’ i ona će to prihvatiti kao izazov da vam dokaže kako niste u pravu.

Nije li vječna želja za preživljavanjem, odbijanje odustajanja, pronalaženje drugog načina i samopouzdanje da stanete na noge nakon što ste pali upravo ono što je potrebno kako biste postali uspješni?

5. Luđaci su dovoljno ludi da vjeruju u sebe

Suvremeni svijet prepun je talenata pa je život postao jedno veliko natjecanje.

Kada shvatimo koliko je svijet ogroman i koliko se ljudi bori za isti posao, istu osobu, isti dom iz snova, poželimo dići ruke i odustati.

Ipak, postoji nekolicina ljudi koji će uspjeti i ostvariti svoje snove. Ne radi se o tome da su ti ljudi talentiraniji, pametniji ili bolji od vas – radi se samo o tome da oni vjeruju kako su dovoljno jaki i posebni da dobiju što žele.

6. Lude ljude ne ‘koči’ strah od neuspjeha

Konstantni strah od neuspjeha najčešće je glavna ‘kočnica’ koja nam ne dozvoljava da riskiramo i napredujemo. Kada na je slomljeno srce, ne vidimo kako bismo se ikad mogli oporaviti pa se od straha od ponovnog sloma radije zaštitimo od nove ljubavi.

Ludi ljudi ne boje se pasti. Oni nesmotreno uronjavaju pod površinu na kojoj mi samo plutamo u strahu da će nas ono što je ispod povrijediti. Možda se tako štitimo od lošeg, no, nažalost, štitimo se i od dobrog.

7. Luđaci ne traže dozvolu

Ludi ljudi nikada ne pitaju za dozvolu. Njihov je životni moto: “Radije bih molio za oprost nego pitao za dozvolu”.

Oni to jednostavno učine. Možda će završiti u zatvoru, možda će dobiti Oscara. U svakom slučaju, strah da će upasti u nevolju ne sprečava ih da učine nešto revolucionarno.

8. Ludi ljudi svjetlucave su osobe posute zvjezdanom prašinom

Djeca često pokušavaju shvatiti što je to što filmske zvijezde čini ‘zvijezdama’, povezujući to sa zvijezdama na nebu i njihovim sjajem.

Kada odrastu, shvate da je to što ih čini tako uspješnima i poznatima njihova osobnost. Njihov uspjeh izravni je rezultat činjenice da se ne uklapaju.

9. Ludi ljudi imaju integritet

Svaki vođa neke društvene revolucije prozvan je ‘luđakom’. Lude ljude nemoguće je ušutkati kada je u pitanju istina.

10. Luđake vodi strast, a ne novac

Kada je novac krajnji cilj, osoba ne može daleko stići. Možda ćete ostvariti financijski uspjeh, no izgorjet ćete. Novac nije dovoljan da vas održi.

Strast će vas dovesti do većeg i boljeg usjeha nego što će želja za novcem to ikada moći.

11. Ludi ljudi dovoljno su ludi da vjeruju samima sebi

Luđaci vjeruju svom šestom čulu, srcu, instinktu… Svi imamo taj unutarnji ‘osjećaj’, ali rijetki od nas ga slijede.

To činimo pogrešno. Ludi ljudi vjeruju samima sebi, slijede taj osjećaj i zato su uspješni.
 
 
(net.hr/uredio:nsp)

Jedna od stavki ovogodišnjeg Bilderberg skupa bila je i kontrola interneta te dostupnih informacija.

Izgleda kako su odmah nakon sastanka, zaduženi za napad i selekciju informacija, krenuli, prvo na Alex Jonesa, čovjeka koji je mnoge ljude probudio iz iluzije i sna. Naime, američka je vojska blokirala stranicu Infowors za čak 700 tisuća servera diljem planeta i nazvala ih riječima “nasilje, mržnja, rasizam”.

Alexander Emerick “Alex” Jones američki je voditelj radio emisije “The Alex Jones Show” te povremeni glumac i filmaš. Njegove najpoznatije internetske stranice su Infowars.com i PrisonPlanet.com.

Dana 8. lipnja 2006. na putu u Kanadu s ciljem izvještavanja o okupljanju družbe Bilderberg, Jones je zadržan na aerodromu jer je odbio skeniranje prstiju.

Poznat je po “žilavim” stavovima o teorijama zavjere među kojima su i da su napadi 11. rujna 2001. bili namješteni jer je otmičare obučavala američka vojska, a tornjevi su uništeni kontroliranim eksplozijama, da se polako razvija Novi svjetski poredak te da se Osama bin Laden samo iskoristio od američke vlade kako bi se opravdali rigorozni novi zakoni i rat u Iraku.

Još je 2002. izjavio da mu je jedan tajni izvor objavio kako je bin Laden preminuo od zatajenja bubrega, ali da je CIA “smrznula njegovo tijelo” kako bi ga izvadila prije izbora. Nakon objave smrti svjetski poznatog terorista 2011., godinu dana prije američkih predsjedničkih izbora, samo je pojačao svoje uvjerenje u teorije zavjere oko smrti Osame bin Ladena. Sam se opisao ovako: “Ja sam politički ateist. Kršćanin sam, ali sam politički ateist.”

Zalaže se za slobodu medija i odbijanje američkih intervencija po svijetu. Alex Jones je jedan od aktivnijih svjetskih aktivista koji raskrinkava cijelu istinu oko postavki globalnog svijeta, ulazi u mračne dubine njegovih tvoraca, a koji se ne libe uništavati planet i čovjeka, i to sve u svrhu obreda i rituala i uvrnute duhovnosti koja štuje Sotonu.

Njegova stranica Infowars postala je planetarno popularana jer se na njoj mogla čitati prava istina o liderima današnjeg doba.

Jedna od stavki ovogodišnjeg Bilderberg skupa bila je i kontrola interneta te dostupnih informacija. Izgleda da su odmah nakon sastanka, zaduženi za napad i selekciju informacija, krenuli prvo na Alexa Jonesa, čovjeka koji je mnoge ljude probudio iz iluzije i sna.

Naime, američka vojska blokirala je stranicu Infowors za čak 700 tisuća servera diljem planete i okarakterizirala ih riječima “nasilje, mržnja, rasizam”. Američka je vojska poslala Jonesu i službeni dokument prema kojemu je njegova stranica nedostupna velikom broju ljudi.

Alex Jones je šokiran učinjenim, ali je i svjestan da su Vlade odlučile ugasiti istinu, na sve načine učiniti je nedostupnom za masu. Ljudi su ogorčeni, javljaju se Jonesu s cijelog planeta jer im je isključen pritok informacija.

Jedan od mailova objavio je i Jones na svojoj stranici:

“Dobar dan, ja posjećujem Infowars svaki dan doma i na poslu da bi bio u tijeku s najnovijim vijestima koje ne mogu naći u mainstream medijima. Ja sam aktivni američki vojnik i moji kolege suborci, baš kao i ja, pratimo Infowars na kojemu sve završi jednom dobrom raspravom. Baš sam nedavno ja, kao i moji prijatelji, primijetio da je stranica Infowars sada blokirana na svim našim računalima. Vjerujem da je to pokušaj Googlea da cenzurira istinu. Osjećam da je potrebno objaviti ovu priču i da bi svi koji prate Infowars trebali biti obaviješteni. Što se mene i mojih kolega tiče, osjećam da je ovo izravan udarac na slobodu za koju se borimo. Hvala na svemu što činite i radite za sve nas. Ako postoji nešto što mi možemo učiniti, javite nam”.

Blokiranjem Infowarsa, dokazano je da je sve što Jones govori, zapravo istina koja se na sve načine pokušava sakriti. Ovu vrstu cenzure doživjeli su u posljednje vrijeme mnogi alternativni mediji, što je samo dokaz da se vladajućima gubi tlo pod nogama. Naime, blokirati alternativne pritoke informacija, zadnji je trzaj svjetske vrhuške, a koja će učiniti sve da istina ne dospije do velikog broja ljudi.
 

 
 
infowars, dnevno, youtube/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17866"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

KAKO ova godina dolazi kraju, vrijeme je za razmišljanje, učenje iz događaja koji su se desili, i planiranje Nove godine kroz neka predviđanja.

Bez sumnje, 2013 nije bila najbolja godina za slobodu, ekonomski prosperitet i mir. Policijska država je postala više militariziranija, nametljivija i nasilna. Doneseno je još zakona protiv prosvjedovanja i pritisnite slobode koja je zarazila Zapadni svijet. Više novca se slijevalo od siromašnih bogatima. I više se ratova vodilo sa neopreznim okidačem za prst na joystick-u.

Često je teško vidjeti svijetlu stranu zbog takvog vrtloga nepravde, dok netko ne shvati da što više opresija raste, bliže smo trendu koji ide u nazad. 2013 nam je dao mnogo razloga da budeno optimistični glede budućnosti za mir, ljubav i slobodu.

U 2013, svjedočili smo globalnom ustanku koji je zaustavio neprovociranu vojnu akciju u Siriji. Ovlasti da bude rat, no narod je rekao ne. Za one koji prate povijest, to je prvi put u povijesti da se ikada dogodilo na globalnoj razini.

Također u 2013, vidjeli smo porast globalne peer-to-peer (razmjene sitnih prizvođača) organske poljoprivrede i Bitcoin-a, koji je zaigrao na gospodarskom igralištu poput Interneta i učinio da se informacije šire. Mediji su ove godine očito dominirali u nezavisnim medijima uz pomoć zviždača kao što su Edward Snowden. U diktatorskoj maniri, američka vlada je blokirala milijune računala zbog gledanja NSA članaka i to je još uvijek daleko najveća priča u godini. Postoji ogroman zamah za alternativne medije u 2014.

Konačno, militarizirana policijska država je doživjela protivljenje jednako tako brzo kao što se gradi. Njezina prisutnost neopravdano ubrzava podrške za okončanje rata prema drogama i dovodi u pitanje uloge policije u društvu, kao i potrebe za daljnjim širenjem zatvorskih kapaciteta.

Gotovo smo dosegli vrhunac sposobnosti onih malobrojnih da kontroliraju i špijuniraju većinu. To se očituje u njihovom velikom očaju koji se manifestira u otvorenom ludilu i despotskom ponašanju. 2014 će imati presudnu ulogu. No, to je uglavnom razlog za optimizam.

Ne postoji dvojba tko još uvijek trenutačno drži ključeve za oslobađanje veoma razornog oružja, i virtualnog i realnog. U 2014. ćemo sigurno moći vidjeti realizaciju nečeg strašnog ako se “zvijer stjera u kut i zauzda”. Doduše, njihove mogućnosti da zadrže kontrolu nad masama postaju sve rijeđe. Ali ONI u rukavu još imaju dosta aduta puput: ukupnog gašenja Interneta, bankarski kolaps na globalnoj razini, ili korištenje razarajućeg “false flag” (događaj pod lažnom zastavom) događaja (EMP, nuklearna katastrofa, “Vanzemaljci”), elitni kontrolori će gotovo sigurno nastaviti gubiti svoju kontrolu i stisak prema čovječanstvu.

Pobjede koje smo doživjeli u prethodnim godinama koje su izvršile pritisak na vladajuću elitu, vidimo da su nepovratne. Gotovo sve osnovane institucije diljem svijeta sada nepoštuju i osuđuju korupciju, nepoštenje, manipulaciju, nesposobnost, i subverziju univerzalnih ljudskih prava.

2014. bi vrlo dobro mogla označiti kritičnu bitku između sustava dinosaura feudalne elite i “pučana”, i evoluciju novog open-source (otvoorenog i besplatnog), peer-to-peer (razmjena malih korisnika) modela prosperiteta koji vjeruje u moć individualne kreativnosti, ugled, i planetarne suradnja prema rješenjima koja su se počela dizati od dna prema gore.

Piramida vlasti je zateturala pod pritiskom sa dna u 2013. Vjerujemo da će 2014. godina biti godina kada će se ta struktura početi raspadati. Ovdje su 10 predviđanja za 2014:

1. Državna zdravstvena zaštita će postati noćna mora. Provedba i implementacija Obamine zdravstvene zaštite će doživjeti katastrofalan neuspjeh u 2014. To će dovesti do političkog buđenja na ljevici koja je u velikoj mjeri izgubila vjeru u vladajuću klasi da će ona riješiti ove i druge probleme. Slična se stvar dešava u Hrvatskoj, reforma zdravstva, radikalnija nego ikada, i očito je da se konci vuku iz vana. Mi moramo, kao pojedinci, postati zdraviji kako bi prebrodili dolazeću zdravstvenu oluju.

2. Rast nezavisnih medija. 2013. je vidjela rekordan promet na nezavisnim medijima. Samo da damo jedan primjer, David Icke je kroz neprofitni, necenzurirani medijski projekt Glas Naroda sakupio više od $ 400K u donacijama, a pokrenut je u 2013. Jesu li ti aktivisti novinari, pristrani (za narod)? Da, i hvala Bogu. Sama činjenica da postoji rastuće tržište za mir i slobodu informacija je predvodnik prema cilju gdje idemo kao društvo.

3. Globalno Usvajanje Kripto-valute. Divlja volatilnost Bitcoin-a i njegovih konkurentskih kripto-valuta je zasjenila ideološki i tehnološki revolucijom koja je pokrenuta. Iako su mnogi usmjerena samo na novčane vrijednosti Bitcoin, možemo predvidjeti da će novi val razumijevanja obilježit usvajanje, a možda i stabilizaciju gospodarstva kroz kripto-valutu. Središnja banka je razotkrivena kao lopov, diljem planeta, a to i jesu. Ljudi su realizirati tko je stvarno pravi neprijatelj.

4. Probuđeni Aktivizam. Čini se kao da je cijeli svijet u stanju građanskih nemira. To je upravo ono na što je globalistički glasnogovornik Zbigniew Brzezinski upozorio. Ljudi su umorni od razgovora i izgubili su previše. Povrijeđeni, gladni ljudi nemaju što izgubiti od izravnog suočavanja sa svojim tlačiteljima. To ne mora značiti fizičko nasilje, niti to znači fizičku demonstraciju moći ili odbijanje da ostane mir. Također vjerujemo da će se ljudi jasnije izraziti o izradi specifičnih zahtjeva, a ne samo biti zadovoljni ili pokazati svoje ogorčenje.

5. Sve više istupa zviždača. 2013. godinu možemo slobodno nazvati “godina zviždača”. Edward Snowden je najistaknutiji među njima. Većina ljudi su vidjeli Snowdena kao heroja za davanje glasa za ljudsko pravo na privatnost, te očekujemo da će sve više zviždača staviti svoj život na kocku kako bi razotkriti skrivene istine, i teorije zavjere. Prema tome, mi ćemo se pomaknuti još bliže transparentnosti za i više privatnosti za građane; način na koje bi slobodno društvo trebao funkcionirati.

6. Proširenje open-source tehnologije. 2013. je nevjerojatna godina na području 3D ispisa. Vidjeli smo uspon i kasnije gušenje 3D tiskanog oružja, ali tehnologija je još uvijek tamo i sve je otvoreno i njihova cijena pada iz dana u dan. Izumitelji pokreću open-source vozila, generatore alternativne energije, i puno više. 2014. će biti godina istinskog bijega za 3D ispis posebnice, kao i za open-source tehnologijamu, od poljoprivrede do upravljanja.

7. Proizvedena Napetost sa Kinom. Čuli smo retoriku ratova, ekonomskih i vojnih, s Kinom je to počelo eskalirati što se bližimo kraju 2013. Vjerujemo da nametuti rat s Kinom vrlo malo moguć. Kina je dio istog sustava centralizirane kontrole kao na Zapadu. Drugim riječima, Coca Cola koji je upravo uložila 4 milijarde dolara u Kinu ne žele izgubiti to tržište i obratno, tako da neće biti rata. Stoga bilo kakva agresija sa Kinom se treba promatrati kao potpunu kazališnu predstavu da bi se zadržala kontrola nad domaćim stanovništvom, na obje strane.

8. Ekonomska kriza. Neki oblik velike ekonomske krize je vjerojatan u 2014. Možda će to biti mnogo malih domina koje vode do nečeg većea, ali to se bez sumnje očituje kao centralizirana krađa i kontrole. Bez obzira na okidač, Svjetska banka, MMF i FED očekuju i planiraju više spašavanja banaka, viših cijena hrane i energije, manje radnih mjesta i više kontrole kapitala, sve dok njihova valuta bilježi rast.

9. Pokušaj udara na internetske slobode. Upozorenja o skorom cyber napadu i druge infrastrukture slabosti propovjedaju pokušaje vojnog preuzimanja Interneta širokih razmjera. Međutim, takva ekstremna mjera je vjerojatna kratkog roka. Vjerojatnije je da ono što će biti na prvom mjestu je proširenog pokušaja kriminalizacije zviždača. Zajedno s teškim kaznama za kršenje autorskih prava i drugih metoda cenzure sadržanih u Trans-pacifičkom partnerstvu, i 2014. bi mogla vidjeti novu razinu informacijskog ratovanja.

10. Napadi pod Lažnom Zastavom – False Flag. Kako smo aludirali gore u tekstu, upozorenja predstojećeg cyber napada ili tzv. Pearl Harbor na internet, emitiraju američki sigurnosni dužnosnici već neko vrijeme. Prema našem mišljenju, napad na Internetu je najvjerojatniji “False Flag” događaj za 2014. Također, očekujemo procvat napada pomoću dronova – lažnih napada u kojima će se optuživati suprotna strana. Konačno, najveći Napadi pod Lažnom Zastavom bi mogla biti ekonomska kriza i njezino manifestiranje u 2014. U najmanju ruku, očekujemo očajničke manipulacije od strane Wall Streeta i središnjih banaka.  Jedna iskra može zapaliti bure baruta.

Mnogi od tih predviđanja možu biti razlog za razmišljanje, ali priznati da smo nemoćni da ne utječemo na promjenu, samo prihvaćamo našu vlastitu propast. Ignoriranjem naših pobjeda, bez obzira koliko one bile male, osuđujemo se na strah, defetizam i bezvrijednost.

Mi dobro prepoznajemoj pozitivne i trendove, naš fokus na područjima može biti bolji, i kroz to imati hrabrosti ignorirati sve nevažne koncepte vlast koji dolaze smo s vrha. Razmišljanje elite kroz nametnutu filozofiju kočenja napretka nikada neće nestati u potpunosti.

Mi bi željeli svima vrlo sretnu, zdravu i prosperitetnu Novu 2014. Godinu. Hvala vam na podršci i predanosti u 2013.
 
 
autor: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16328"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Bez sumnje, ova moderna vremena postaju sve veći i veći izazov za obične ljude čije misli preplavljuju današnje vijesti i događanja. Iskrena procjena ljudskog stanja otkriva opasnosti od svake vrste.

Gospodarstvo je u sranju zahvaljujući pohlepnim kriminalacima koji su zadali smrtni stisak monetarnom sustavu. Ljudi izgleda da gube svijest i ponašaju se poput životinja, kao reakcija na sve to.

Sebičnost i neodgovornost je zamjenilo poštenje, moral i bezakonje koje je postala nova norma. Naviknite se na to. Naš državni vrh je strog, i predstavlja viziju budućnosti u kojoj vrijedi živjeti. Dok bezdušni gadovi u Saboru (parlamentu) raspravljaju u svemu samo ne o pitanjima malog čovjeka, i o pitanjima novih zaduživanja, a u isto vrijeme ratovi, sukobi, upravljane prirodne katastrofe poput Fukushima prolazi nezamijećeno.

Naš okoliš i sva Božja stvorenja u njemu su prodani industriji, a ako javno zemljište nije bilo silovano i uništeno, vlada ga ostavlja da propadne. Privatnost je nestala, sigurnost je laž, a mainstream mediji i vladini propagandisti rade kao svodnici straha, gluposti, neznanja i mržnje, kao da ništa drugo nije važno.

Dakle, mnogo toga je izvan kontrole pojedinca, ali svi igramo našu ulogu. Svijet ne mora biti takav, ali to je tako i moramo se potruditi održavati ravnotežu u ovom dugom razdoblju nužde.

Za one od nas koji su najotporniji i pozitivniji, život može postati tiranski, zastrašujuć i ponekad sumoran, a kad se to dogodi, moramo dati više svjesnog napora nego ikad prije kako bi održali zdrav razum i mir.

Loša vijest je zarazna, ali dok se mi bavimo ovom negativnosti, ljepota našeg života prolazi pred našim očima, i ako se aktivno ne “resetiramo”, onda ćemo propustiti radost koja je život, i porpustiti zapanjujući pogled na ljepote koje nalaze u svakom trenutku. Život je dar i blago, a najbolja osveta ludilu u svijetu je doista izvor života.

Ovdje su neki od vrlo važnih načina za dovođenje život natrag u sklad i ravnotežu u ovim zabrinjavajućim vremenima:

1. Razviti Osobnu Praksu – osobni praksa je često fizička ili meditativna umjetnost koja nam omogućuje da se koncentriramo u potpunosti na stvari koje radimo. Mnogi moderni ljudi su ponovno otkrili drevne načine duhovne i fizičke kultivacije, kao što su joga, meditacija i borilačke vještine.

Učenje vještine fizičke umjetnosti, a zatim ih integrirati u svakodnevni život je jedan od najmoćnijih načina održavanja životne putanje i otkriti novu snagu i vitalnost. Integrativna umjetnosti je oštrouman način praćenja nečijeg osobnog stanja, poboljšanja zdravlja, te mjerenje nečije sposobnosti da izdrži ovo ludilo.

Osobna praksa nudi redovitu obnovu, ponovno centriranje i ona je snažan način ponovnog uspostavljanja perspektive, kontrole i samokontrole. Kada osobna praksa postane više cijenjen dio vašeg života, a ne samo sitan hobi, osoba razvija uvid i spoznaju kada život lagano kreće van kontrole, također praksa razvija alate za brzo i obzirno vraćanje u ravnotežu.

2. Detoksifikacija i Ponovno Otkrivaje Zdravlja – Naš moderni zdravstveni sustav se temelji na skupim suzbijanjima simptoma, a ne na razvoju prisnog, jakog zdravlja i razvoj kvalitetnog okruženja i hrane koja se strašno pogoršala i onečistila sa bezbroj zagađivača i toksina. Biti zdrav je vrlo teško u današnje vrijeme, ali fizičko zdravlje i nezagađeno tijelo je apsolutno presudno za mentalno zdravlje i boljitak života.

Promjenom naših obrazaca potrošnje i učenja kako živjeti neovisno o farmaceutskoj industriji, lijekovima i alkoholu je promjena životnog stila koju jednostavno morate napraviti. Nakon što osoba dobije malo više prostora na tom planu preko snage volje, prirodni pogon tada preuzima taj proces i sve i postaje lakše, i na kraju postaje općepoznato pravilo, koje će zaštititi i njegovati vaše zdravlje. Detoksikacija tijela od štetnih tvari, teških metala, fluorida i drugih otrovnih napadača, te moramo mijenjanjati naše navike  i potrošnju.

3. Aktivizam – Pronalaženje glasa u kakofoniji informacijskog doba nije lako za većinu od nas, ali na taj način, otkrili smo da imamo ogromne rezerve osobne snage i hrabrosti koje donose nepoznato bogatstvo, punoću i snagu za život. Ljudska bića su bića nezamislivog potencijala, kreativnosti, domišljatosti, i ove osobine moramo staviti u službu uzroka i problema oko kojih smo strastveni jer nismo više strpljivi sa upravljačkim nakaznim nacrtima koji su stvoreni za naše društvo. Iznoseći svoj glas i pusiti glas o kvaliteti našeg svijeta duboko je osnaživanje, dok osoba koja to nije spoznala prirodno sliježe ramenima nad nedaćama, a može biti otpornija na stres i nedaće.

4. Ugasite Televiziju – Mainstream mediji i industrija zabave nas hrane programima koji jako utječu na našu percepciju stvarnosti. Kopanjem po ovom smeću, možemo postati emocionalno izmanipulirani i pod prešutnom kontrolom. Strah, tjeskoba, nesigurnost, nasilje, želja i mržnja su glavne osobine korporativno-fašističkih medija. Koristeći prekidač za gašenje i razvijanje vlastite percepcije stvarnosti, više vjerojatno je da će vam otkriti svijet obilja, ljubavi, suosjećanja i praštanja … sve kvalitete koje su važne za mirnu i uravnoteženu osobu.

5. Naučite Kako Reći NE – Kazati ‘NE’ je možda najvažnija društvena vještina koju možemo razviti kako bi zadržali naš razum i osobni suverenitet. Možemo koristiti ovu vještinu u međuljudskim odnosima, dok radimo za ‘gazdu’, i na aerodromu kad nas gorila želi prepipati. Reći ‘ne’ je iznenađujuće teško za obične ljude, jer kulturno smo se uzgajni da bi poslušali ‘vlast’, a ne ‘ljuljali brod’. Sukladnost se zahtijeva, ali mi moramo izabrati biti u skladu s njom. Svijet je u kaosu danas zbog toga što nas sjenovita elita prisiljava da se svađamo, sukobljavamo, ratujemo, i to sve zbog toga što mnogi obični ljudi se boje reći “NE”.

6. Pripravnosti u kriznim stanjima, Samodostatnost i Život bez Lijekova – Biti barem u osnovi spreman za neke od očitih potencijalnih nesreća, kao što su prirodne katastrofe, građanski nemiri i ekonomske teškoće, je važan ključ za odupiranje svijesti straha i nesigurnost u svijetu danas. Smanjivanje ovisnosti o trenutnom sustavu hrane spremajući zalihe (preppers) i pohranjujući hranu za duži period i učenje kako doprinijet opskrbi hranom je društvena odgovornost koju svi mi dijelimo. Izlazak i oslobađanje od duga, i ne sudjelujući u iskrivljenim kreditne shemama ukletog gospodarstva je revolucionarni čin, onaj koji oslobađa znatnu energiju i resurse koje nam briga troši. (sjećate li se nedavnih poplava kako su ljudi bili neorganizrani, misleći da će im vlada pomoći u svemu, a sustavi poput NNNI su nestali bestraga dolaskom kapitalizma)

7. Zahvalnost – Namjerno trenirajte zahvalnost i zahvalnosti za dobre stvari koje imamo. To je moćno sredstvo oslobađanja od zamke sebičnosti ega i želje da se intrinzična obilježje našeg konzumerističkog društva. Mnogo puta kada se osjećamo “spušteno”, depresivno, ili u agonij, jednostavan čin s naglaskom na dobre stvari koje nas okružuju je dovoljnan da preseli našu svijest izvan svojeg tužnog stanja. Materijalne stvari nude samo privremeno poticanje sreće, kao i  droga, alkohol i zabavne igre. Što je još važnije, težnja za materijalnim i imetkom predstavlja zamku za duh. Napuštajući takve želje i potvrđujući kritično važne čimbenike u životu, kao što su ljubav, zdravlje i odnosi, u duhu zahvalnosti mogu biti dovoljni da nas oslobodi od tjeskobe i straha, te unaprijed daju odgovor na ludilo u našem modernom svijetu.

Zaključak

Zanimljiva vremena u kojima živimo, istina, i svatko od nas se suočava sa slučajevima trovanje, onečišćenja i suzbijanja ljudskog duha, koji tako prirodno žudi da bude veseo, blistav, živ i nadahnut. Više nego ikada svijet treba pravedne pojedince kako bi prevladali okorjelost i apatiju koji su već endemski u našem društvu. Nadam se da će vam ovi savjeti biti od vrijednosti kada se suočite sa okolnostima koje djeluju kako bi potkopati našu osobnu energiju i pozitivnu volju. Podijelite ove načine sa svojim najmilijima, pomoću kojih se možemo obraniti od suvremenog ludila.
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Platforme društvenih medija su izgrađene na slabim vezama. Na Twitteru-u možete slijediti (ili vas mogu slijediti) ljude koje možda nikad niste upoznali. Facebook je alat za učinkovito upravljanje poznanstvima, za održavanje veze s ljudima s kojima inače ne biste mogli ostati u vezi.

Jednog ponedjeljka u četiri i trideset poslijepodne, 1. veljače 1960. godine, četiri studenta su sjedjela za šankom na kojem se služila hrana u restoranu Woolworth u centru grada Greensboro, u Sjevernoj Karolini. Oni su tada bili studenti prve godine na Poljoprivrednom i tehničkom fakultetu Sjeverne Karoline, crnačkom fakultetu koji je od središta bio udaljen oko kilometar i po.

“Molim vas jednu kavu”, rekao je jedan od učenika, Ezell Blair, konobarici.
“Ne služimo crnce”, odgovorila je.

Šank u restoranu Woolworth je bio u obliku slova L i za njega je moglo sjesti šezdeset-šestero ljudi, dok je na drugom kraju bio snack bar za kojim se stajalo. Dio za sjedenje je bio za bijelce. Snack bar je bio za crnce. Druga radnica, crnkinja koja je radila u kuhinji, prišla je studentima i pokušala ih upozoriti. “Vaše ponašanje je glupo, nerazumno!”, rekla im je. Oni se nisu pomaknuli. Oko pet i trideset, prednji ulaz u radnju je zaključan. Četvorica su i dalje ostala sjediti. Na kraju su izašli na sporedna vrata. Vani se okupila grupa ljudi, uključujući fotografa iz novina Greensboro Record. “Vratit će sutra sa studentima Poljoprivrednog fakulteta”, rekao je jedan od četvorice učenika.

Do jutra je protest porastao na dvadeset sedam muškaraca i četiri žene, uglavnom iz istog studentskog doma iz kojeg su bila prva četvorica. Muškarci su bili odjeveni u odijela i kravate. Studenti su ponijeli sa sobom školske knjige i učili su sjedeći za šankom. U srijedu su im se pridružili studenti iz crnačke srednje škole, Dudley High, pa je broj protestanata porastao na osamdeset. Do četvrtka je taj broj porastao na tri stotine, uključujući tri bijelkinje, iz studentskog doma Greensboro, Sveučilišta Sjeverne Karoline. Do subote je na “sjedeljci” bilo šest stotina ljudi. Ljudi su izašli na ulice. Bijeli tinejdžeri su mahali zastavama Konfederacije (prim. prev. Nekadašnji robovlasnički jug). Netko je bacio petardu. U podne je stigao nogometni klub Poljoprivrednog fakulteta. “Evo stižu razbijači”, povikao je jedan od bijelih učenika.

Do sljedećeg ponedjeljka, sjedeljke su se proširile na Winston-Salem, koji je bio udaljen oko četrdeset kilometara i Durham, na 75 kilometara daleko. Sutradan su se pridružili studenti sa Učiteljskog fakulteta Fayetteville Johnson C. Smith, u mjestu Charlotte, da bi se u srijedu uključili i studenti sa Fakulteta St. Augustine i Univerziteta Shaw, u mjestu Raleigh. U četvrtak i petak, protest je prešao državnu granicu, zahvativši Hampton i Portsmouth (Virginia), Rock Hill (Južna Karolina), i Chattanooga (Tennessee).

Do kraja mjeseca, sjedeljke su se proširile po cijelom Jugu, sve do Teksasa na zapadu. “Svakog studenta kojeg sam sreo pitao sam kako je bilo prvog dana prosvjeda na njegovom kampusu”, pisao je politički teoretičar Michael Walzer za Dissent. “Odgovor je bio uvijek isti: ‘To je bilo poput groznice. Svi su htjeli sudjelovati. ‘”Na kraju je nekih sedam tisuća sudionika sudjelovalo u prosvjedima. Na tisuće je uhićeno, a na tisuće je postalo još radikalnije. Ovi događaji ranih šezdesetih su prerasli u rat za građanska prava koji je zahvatio jug narednih godina tog desetljeća – a sve se to događalo bez email-a, SMS-a, Facebook-a, ili Twitter-a.

Svijet je, kažu, usred revolucije. Nove alate društvenih medija su nanovo izumile društveni aktivizam. Uz Facebook i Twitter i njima slične društvene mreže, tradicionalni odnos između političkih vlasti i volje javnosti je potpuno izmijenjen, olakšavajući nemoćnima da međusobno surađuju, koordiniraju akcije i progovore o svojim problemima. Kada je deset tisuća protestanata izašlo na ulice Moldavije u proljeće 2009. godine, kako bi protestirali protiv tadašnje vlade u toj državi, akcija je nazvana Twitter revolucija, zbog toga što je ova društvena mreža korištena za okupljanje demonstranata.

Nekoliko mjeseci kasnije, kada su studentski protesti uzdrmali Teheran, State Department je poduzeo nesvakidašnji korak tražeći od Twitter-a da suspendira zakazano održavanje svoje web stranice, jer Administracija nije željela da ključna alat za organiziranje bude izvan upotrebe u jeku demonstracija.

“Bez Twitter-a, ljudi u Iranu ne bi osjećali moć i samopouzdanje da ustanu u obranu slobode i demokracije”, Mark Pfeifle, bivši savjetnik za državnu sigurnost, je kasnije napisao, tražeći da Twitter bude nominiran za Nobelovu nagradu. Nekada su se aktivisti definirali prema svojim ciljevima, a sada se definiraju prema alatima. Facebook ratnici idu online kako bi se borili za promjene.

“Vi ste naša jedina nada,” James K. Glassman, bivši viši dužnosnik State Department-a, je rekao grupi cyber aktivista na nedavnoj konferenciji koju su sponzorirali Facebook, AT & T., Howcast, MTV, i Google. Stranice poput Facebook-a, rekao je Glassman, “daju SAD-u značajnu komparativnu prednost nad teroristima. Prije izvjesnog vremena, rekao sam da nas je Al Qaeda ‘jela za doručak’ na Internetu’. To više nije slučaj. Al Qaeda je ostala u Web 1.0. Internet je sada stvar interakcije i konverzacije. “

Ovo su jake, i zbunjujuće tvrdnje. Zašto je bitno tko koga “jede za doručak” na internetu? Jesu li ljudi koji se ulogiraju na svoj Facebook račun zaista naša jedina nada? A što se tiče moldavijske Twitter revolucije, Evgeny Morozov, znanstvenik sa Stanforda koji je bio najuporniji kritičar digitalnog evanđelizma, tvrdi da je Twitter imao slab značaj u Moldaviji, zemlji u kojoj postoji vrlo mali broj korisnika Twitter-a.

A moguće je da to i nije bila revolucija, jer su protesti – kako sugerira Anne Applebaum u Washington Post-u mogli biti i inscenirani od strane vlade. (U zemlji koja se paranoično plaši rumunjskog revanšizma, protesnici su mahali rumunjskom zastavom nad zgradom Parlamenta.) U slučaju Irana, ljudi koji su se na Twiter-u bavili demonstracijama su uglavnom svi bili na Zapadu.

“Vrijeme je da se uloga koju je Twitter imao u događajima u Iranu pravilno prikaže,” napisao je Golnaz Esfandiari ovog ljeta u listu Foreign Policy. “Jednostavno rečeno: U Iranu nije bilo Twitter revolucije.” Utjecajni blogeri, kao što je Andrew Sullivan, koji veliča ulogu društvenih medija u Iranu, nastavlja Esfandiari, su pogrešno shvatili situaciju. “Zapadni novinari koji nisu mogli, ili se nisu htjeli potruditi, da dođu do ljudi koji su bili na mjestu događaja u Iranu jednostavno su nalazili informacije na Twiter-u na engleskom jeziku, na temu izbora u Iranu”, napisala je. “U svemu tome, kao da se nitko nije zapitao zašto bi ljudi pokušavali koordinirati prosvjede u Iranu na bilo kojem drugom jeziku osim na Farsi.”

Nešto od ove grandioznosti se moglo i očekivati. Inovatori imaju običaj da budu Solipsist. Oni često žele na silu uklopiti sve činjenice i iskustva u njihov novi model. Kao što je napisao povjesničar Robert Darnton, “Čudo komunikacijske tehnologije sadašnjosti proizvodi lažnu svijest o prošlosti čak i u smislu da komunikacija nema povijesti, ili da nema ništa vrijedno spomena prije ere televizije i interneta”. Ali u pitanju je nešto drugo, u pretjeranom entuzijazmu u vezi s društvenim medijima, pedeset godina nakon jedne od najveličanstvenijih epizoda društvenih previranja u američkoj povijesti, čini se da smo zaboravili što je aktivizam.

Ranih šezdesetih Greensboro je bio mjesto gdje se na rasnu neposlušnost redovito uzvraćalo nasiljem. Četiri studenta koji su prvi sjeli za šank bili se prestrašeni. “Da je netko došao iza mene i rekao ‘Buuu’, ja bih se srušio sa stolice”, rekao je jedan od njih kasnije. Prvog dana, poslovođa restorana je obavijestio šefa policije koji je odmah poslao dva policajca u restoran. Trećeg dana, banda bijelih siledžija je došla za šank i nadmeno stala iza protestanata, mumljajući prijetnje i epitete poput “čičkoglavi crnčuga”. Pojavio se i vođa lokalnog Ku Klux Klana. U subotu, tenzije su narasle, neko je izvijestio da je postavljena bomba i cijeli restoran je morao biti evakuiran.

Opasnost je bila još veća tijekom projekta “Ljeto mira” 1964. godine u Mississippiju, još jedne od kampanja koje su prethodile pokretu za građanska prava. Studentski nenasilni koordinacijski odbor je regrutirao stotine Sjevernjaka, većinom bijelaca, neplaćenih volontera, da vode “škole slobode”, registriraju crne glasače i podignu svijesti o građanskim pravima na Jugu. “Nitko ne smije nigdje ići sam, ali naročito ne u automobilu i ne noću,” glasile su upute koje su dobili. U roku od svega nekoliko dana kako su stigli u Misisipi, tri volontera Michael Schwerner, James Chaney, i Andrew Goodman su oteti i ubijeni, a kasnije tijekom ljeta, trideset sedam crnačkih crkava je zapaljeno, a na desetke sigurnih kuća su bačene bombe; volonteri su pretučeni, na njih je pucano, hapšeni su i jurili su ih kamioneti puni naoružanih ljudi. Četvrtina od ukupnog broja prijavljenih za program je odustala. Aktivizam koji dovodi u pitanje status quo koji napada duboko ukorijenjene probleme nije za slabiće.

Što ljude čini sposobnim za ovu vrstu aktivizma? Standfordski sociolog Doug McAdam je usporedio osobe prijavljene za “Ljeto mira” koje su ostale u programu s onima koje su odustale i otkrio da ključna razlika nije bila, kako bi se moglo očekivati, u ideološkom žaru. “Svi prijavljeni sudionici i oni koji su odustali su se jednako pokazali kao duboko posvećeni, svjesni pobornici ciljeva i vrijednosti programa Ljeto mira,” zaključio je. Ono što je bilo važnije je bio stupanj osobne veze sudionika s pokretom za građanska prava. Od svih volontera je zatraženo da daju popis osobnih kontakata ljudi za koje su htjeli da budu obaviješteni o njihovim aktivnostim i ispostavilo se da su sudionici, češće nego oni koji su odustali od programa, imali bliske prijatelje koji su također išli u Misissipi. Aktivizam visokog rizika, zaključio je McAdam, je fenomen “jakih veza”.

Ovaj obrazac se stalno ponavlja. Jedna studija Crvenih brigada, talijanske terorističke skupine iz sedamdesetih, je otkrila da je sedamdeset posto regrutiranih već imalo najmanje jednog dobrog prijatelja u organizaciji. Isto vrijedi i za ljude koji su se pridružili mudžahedinima u Afganistanu. Čak i revolucionarne akcije koje djeluju spontano, kao što su demonstracije u Istočnoj Njemačkoj koje su dovele do pada Berlinskog zida, su u srži, fenomen jakih veza. Oporbeni pokret u Istočnoj Njemačkoj se sastojao od nekoliko stotina grupa, od kojih je svaka imala u prosjeku dvanaest članova. Grupe su imale ograničen kontakt s drugima, a u to vrijeme je samo trinaest posto Istočnih Nijemaca imalo telefon. Sve što su znali je da se ponedjeljkom navečer, ispred Crkve Svetog Nikole u centru Leipziga, ljudi okupljaju da bi iskazali svoju ljutnju na državu. A ono što je bilo presudno za to ko će se pojaviti su bili “kritični prijatelji”, a što ste imali više prijatelja koji su bili kritični prema režimu postojala je veća vjerojatnost da ćete se pridružiti prosvjedima.

Tako da je ključna činjenica u vezi s četvoricom studenata prve godine za šankom u Greensboro-David Richmond, Franklin McCain, Ezell Blair, i Joseph McNeil bio njihov međusobni odnos. McNeil i Blair su bili cimeri u studentskom domu Poljoprivrednog fakulteta Scott Hall. Richmond je dijelio sobu sa McCainom na katu iznad, a Blair, Richmond i McCain su svi išli u srednju školu Dudley. Njih četvorica bi prokrijumčarili pivo u studentski dom i razgovarali do kasno u noć u Blairovoj i McNeilovoj sobi. Svi bi se prisjetili ubojstva Emmett Till 1955. godine, bojkota autobusnog prijevoza u Montgomeryju iste godine, i obračuna u Little Rock 1957. godine. Sjedeljka u Woolworth je bila McNeilova ideja. Razgovarali su o tome gotovo mjesec dana. Zatim je McNeil došao u sobu i pitao ostale da li su spremni. Nastala je stanka, a McCain je rekao na način koji je moguć samo među ljudima koji razgovaraju do kasno u noć, “Jeste li kukavice?”. Ezell Blair je skupio hrabrosti da sljedećeg dana traži kavu jer su uz njega bili njegov cimer i dva dobra prijatelja iz srednje škole.

Aktivizam koji se veže uz društvene medije uopće nije ovakav. Platforme društvenih medija su izgrađene na slabim vezama. Na Twitter-u možete slijediti (ili vas mogu slijediti) ljudi koje možda nikad niste upoznali. Facebook je alat za učinkovito upravljanje poznanstvima, za održavanje veze s ljudima s kojima inače ne biste mogli ostati u vezi. Zbog toga možete imati tisuću “prijatelja” na Facebooku, što nikada ne biste mogli u stvarnom životu.

Ovo je na mnogo načina divna stvar. I slabe veze imaju svoje prednosti, kako je primijetio sociolog Mark Granovetter. Naši poznanici i naši prijatelji su naš najveći izvor novih ideja i informacija. Internet nam omogućuje da eksploatiramo prednosti ovakvih udaljenih veza uz zadivljujuću učinkovitost. To je sjajno za širenje inovacija, interdisciplinarnu suradnju, povezivanje prodavača i kupaca, i za ostale vrste logistike. Ali slabe veze rijetko vode u aktivizam visokog rizika.

U novoj knjizi pod nazivom “Efekt vilinog konjica: Brz, učinkovit i moćan način upotrebe društvenih medija za postizanje društvenih promjena,” biznis konzultant Andy Smith i profesor s Ekonomskog fakulteta Stanford Jennifer Aaker navode priču Sameer Bhatia, mladog poduzetnika iz Silikonske doline koji se razbolio od akutne leukemije. To je savršena ilustracija prednosti društvenih medija. Bhatia je morao uraditi transplantaciju koštane srži, ali nije mogao naći odgovarajućeg donatora među rodbinom i prijateljima. Najveća vjerovatnoća je postojala među pripadnicima iste etničke skupine, a u državnom registru donatora koštane srži bilo je malo ljudi iz južne Azije. Njegov poslovni partner je zatim poslao e-mail objašnjavajući u kakvoj je Bhatia situaciji na adrese više od četiri stotine poznanika, koji su dalje proslijedili e-mail svojim poznanicima; Facebook i YouTube su bili posvećeni kampanji Pomozimo Sameer. Na kraju je registrirano gotovo dvadeset pet tisuća novih donatora koštane srži, i Bhatia je pronašao odgovarajućeg donatora.

Ali kako je kampanja postigla da se tako mnogo ljudi prijavilo? Tako što nisu tražili mnogo od njih. To je jedini način da utječete na nekog koga zapravo ne poznajete učiniti nešto za vas. Možete pridobiti tisuće ljudi da se registriraju kao donatori, jer je to vrlo lako učiniti. Treba samo poslati bris iz usta,a vjerovatnoća da je vaša koštana srž kompatibilna s osobom kojoj je potrebna je vrlo mala i provedete nekoliko sati u bolnici. Doniranje koštane srži nije mala stvar. Ali ne uključuje financijski ili osobni rizik; Ne znači da treba provesti ljeto bježeći pred kamionima naoružanih ljudi. Od vas se ne traži da se suprotstavite društveno uvriježenim normama i praksama. Ustvari, to je vrsta predanosti koja će vam donijeti samo društveno priznanje i pohvalu.

Propovjednici društvenih medija ne razumiju tu razliku; čini se da oni vjeruju da je Facebook prijatelj isto što i pravi prijatelj i da je prijavljivanje u registar donatora u Silicijskoj dolini danas aktivizam u istom smislu kao sjedenje za rasno podijeljenim šankom u Greensborou 1960. godine.

“Društvene mreže su naročito uspješne u podizanju motivacije”, pišu Aaker i Smith. Ali to nije istina. Društvene mreže su uspješne u podizanju učešća tako što smanjuju razinu motivacije koja je potrebna za sudjelovanje.

Facebook stranica Koalicije Spasimo Darfur ima 1,282,339 članova, koji su donirali u prosjeku devet centi svatko. Sljedeća najveća dobrotvorna akcija za Darfur na Facebook-u ima 22,073 članova, koji su donirali u prosjeku trideset pet centi. Pomozite da spasimo Darfur ima 2,797 članova, koji su dali u prosjeku petnaest centi.

Glasnogovornik za Koaliciju Spasimo Darfur je rekao za Newsweek, “Mi ne vrednujemo nečiji doprinos pokretu prema tome koliko su novca dali. To je snažan mehanizam za angažiranje ove kritične populacije. Oni informiraju svoju zajednicu, prisustvuju događajima, volontiraju. To nije nešto što možete izmjeriti gledajući popis donacija.

“Drugim riječima, Facebook aktivizam je uspješan ne tako što motivira ljude da se stvarno žrtvuju, već tako što ih motivira da rade stvari koje ljudi rade kada su dovoljno motivirani da se zaista žrtvuju. Daleko je to od šanka u Greensborou.”

Studenti koji su se pridružili sjedeljkama diljem Juga tijekom zime 1960. godine opisuju pokret kao groznicu. Ali pokret za građanska prava je bio više kao vojna kampanja nego kao zaraza. Kasnih pedesetih je bilo šesnaest sjedeljki u raznim gradovima na Jugu, petnaest su ranije organizirale organizacije za građanska prava kao što su NAACP i CORE. Izvidjeli su moguće lokacije za aktivizam. Napravili su planove. Aktivisti pokreta su držali obuke i pružali utočište za buduće protesnike. Četvorka iz Greensboro su bili proizvod ove prethodnice: svi su bili članovi Omladinskog vijeća NAACP. Bili su bliski sa šefom lokalnog ogranka NAACP. Bili su upoznati s ranijim valom sjedeljki u Durhamu, i sudjelovali u seriji sastanaka u okviru pokreta u crkvama aktivista. Kada se pokret sjedeljki proširio iz Greensboro na cijeli Jug, nije se širio ravnomjerno. Širio se u onim gradovima koji su imali postojeće “centre pokreta” jezgara posvećenih i obučenih aktivista spremnih da groznicu pretvore u akciju.

Pokret za građanska prava je bio aktivizam visokog rizika. Također je bio, što je ključno, strateški aktivizam: otpor sustavu izveden s preciznošću i disciplinom. NAACP je bila centralizirana organizacija, vođena iz New York-a prema strogo definiranim operativnim procedurama. Na Konferenciji kršćanskih vođa Juga, Martin Luther King, Jr.., Bio apsolutan autoritet. U centru pokreta je bila crnačka crkva, koja je imala, kako je istaknuo Aldon D. Morris u svojoj odličnoj studiji 1984. godine, “Korjeni Pokreta za građanska prava”, jasnu podjelu poslova među mnogobrojnim odborima i disciplinskim skupinama. “Svaka skupina je bila zadužena za određen zadatak i koordinirala je svoje aktivnosti preko nadležnih struktura,” piše Morris. “Pojedinci su bili odgovorni za zadatke koji su im dodijeljeni, a veće konflikte je rješavao svećenik, koji je obično imao vrhovnu vlast nad kongregacijom.”

Ovo je druga ključna razlika između tradicionalnog aktivizma i online varijante: društveni mediji nemaju ovakvu hijerarhijsku organizaciju. Facebook i njemu slični su poput alata za izgradnju mreža, koje su suprotne, po strukturi i prirodi, hijerarhiji. Za razliku od hijerarhija, s pravilima i procedurama, mrežu ne kontrolira jedna središnja vlast. Odluke se donose konsenzusom, a veze koje povezuju ljude sa grupom su labave.

Ova struktura čini mreže vrlo fleksibilnim i prilagodljivim u situacijama s niskim rizikom. Wikipedia je savršen primjer. Ne postoji urednik koji sjedi u New York-u i upravlja objavljenim informacijama. Informacije objavljuju pojedinci. Kada bi se svi unosi u Wikipediji sutra izbrisali, sadržaj bi brzo bio vraćen, jer to se događa kada tisuće pojedinaca spontano posvete svoje vrijeme nekom zadatku.

Ima mnogo stvari, međutim, koje mreža ne radi dobro. Automobilske tvrtke mudro koriste mrežu kako bi organizirali stotine dobavljača, ali ne i za dizajn automobila. Nitko ne vjeruje da se artikuliranje koherentne filozofije dizajna najbolje postiže raširenim, obezglavljenim sustavom organizacije. Mreže nemaju centraliziranu strukturu vodstva i jasne granice nadležnosti, pa imaju prave poteškoće u postizanju konsenzusa i postavljanju ciljeva. Oni ne mogu razmišljati strateški; oni su kronično podložni konfliktu i pogreškama. Kako napraviti težak izbor između taktika ili strategija ili filozofskog pravca kada svi imaju jednako pravo dati svoje mišljene?

Palestinska oslobodilačka organizacija je počela kao mreža, a stručnjaci za međunarodne odnose Mette Eilstrup-Sangiovanni i Calvert Jones tvrde u nedavnom eseju u International Security da je to razlog što su zapali u takve probleme kako su rasli: “Strukturalne karakteristike tipične za mreže: odsustvo središnje vlasti, autonomija protivničkih skupina, i nesposobnost da se arbitriraju svađe kroz formalne mehanizme, učinili su PLO pretjerano ranjivim na vanjsku manipulaciju i unutarnje konflikte. “

“U Njemačkoj sedamdesetih”, nastavljaju oni, “daleko složniji i uspješniji ljevičarski teroristi su se uglavnom hijerarhijski organizirali, sa profesionalnim menadžmentom i jasnom podjelom poslova. Oni su bili geografski koncentrirani na sveučilišta, gdje su mogli uspostaviti centralno vodstvo, povjerenje, zajedništvo putem redovitih, sastanaka licem u lice. “Rijetko su izdavali svoje drugove po oružju tijekom policijskih ispitivanja. Njihovi suparnici desničari su bili organizirani kao decentralizirane mreže i nisu imali takvu disciplinu. Ove grupe su redovito infiltrirane, a članovi, kada bi bili uhićeni, brzo su odavali svoje kolege. Slično tome, Al Qaeda je bila najopasnija kada je bila jedinstvena hijerarhija. Sada kada se raštrkala u mrežu, pokazala se daleko manje uspješnom.

Nedostaci mreža rijetko dolaze do izražaja ako mreža nije zainteresovana za sistematske promjene ako samo želi uplaši ili ponizi ili privući pažnju ili ako nema potrebe za strateškim razmišljanjem. Ali ako preuzimati snažan i organiziran sustav morate biti hijerarhija. Bojkot autobusnog prijevoza u Montgomeryju je zahtijevao sudjelovanje desetaka tisuća ljudi koji su ovisili od javnog prijevoza da bi putovali na posao i s posla svaki dan. To je trajalo godinu dana. Kako bi uvjerili ove ljude da ostanu vjerni cilju, organizatori bojkota su zadužili sve lokalne crnčke crkve održavati moral, i organizirali besplatnu alternativnu službu prijevoza privatnim automobilima s četrdeset osam dispečera i četrdeset dvije polazne stanice.

Čak je Vijeće bijelih građana, kako je King kasnije rekao, priznalo da je sustav prijevoza privatnim automobilima radio sa “vojničkom preciznošću”. Do Kingovog dolaska u Birmingham, za vrhunac obračuna sa šefom policije Eugene (Bull) Connor, on je imao budžet od milijun dolara i stotinu stalnih članova na terenu, podijeljenih u radne jedinice. Sama operacija je bila podijeljena u postupno eskalirajuće faze, unaprijed planirane. Podrška je davana na redovitim masovnim sastancima koji su se naizmjenično održavali u crkvama u gradu.

Bojkoti i sjedeljke i nenasilni otpor – koji su bili odabrano oružje za Pokret za građanska prava – su visoko rizične strategije. Ostavljaju malo prostora za konflikt i pogrešku.

Ako samo jedan protestant odstupi od plana i odgovori na provokaciju, moralni legitimitet cijelog prosvjeda je kompromitiran. Entuzijaste za društvene medije bi nas željeli uvjeriti da bi Kingov zadatak u Birminghamu bio daleko lakši da je on mogao komunicirati sa svojim sljedbenicima putem Facebooka, i zadovoljio se komunikacijom putem Tweetter-a iz zatvora u Birminghamu. Ali mreže su komplicirane: sjetite se beskrajnog ispravljanja i prepravljanja, dopuna i debata, koje su karakteristične za Wikipediju. Da je Martin Luther King, Jr. pokušao izvršiti wiki-bojkot u Montgomeryju, bio bi pregažen bijelom strukturom moći. A od kakve bi koristi bila alat za digitalnu komunikaciju u gradu gjde se do devedeset osam posto crnačke zajednice moglo doći svake nedjelje ujutro u crkvi? Stvari koje su Kingu bile potrebne u Birminghamu – disciplina i strategija – su stvari online društveni mediji ne mogu pružiti.

Biblija pokreta društvenih medija je “Evo nama svakoga”, koju je napisao Clay Shirky. Shirky, koji predaje na Sveučilištu New York, je htio pokazati organizacijsku moć Interneta, a on počinje pričom o Evanu, koji je radio na Wall Street, i njegovoj djevojci Ivann, nakon što je ona zaboravila svoj mobilni telefon, na zadnjem sjedištu njujorškog taksija. Telefonska tvrtka je prenijela sve podatke sa Ivaninog izgubljenog telefona na novi telefon, da bi poslije toga ona i Evan otkrili da je Sidekick sada bio u rukama tinejdžerke iz Queensa, koja ga je koristila za fotografiranje sebe i svojih prijatelja.

Kada je Evan poslao mail tinejdžerki, Sashi, tražeći telefon natrag, ona je odgovorila da njegovo “bijelo dupe” nije zaslužilo da ga dobije natrag. Ljut, on je napravio web stranicu sa njenom slikom i opisao što se dogodilo. Proslijedio je link svojim prijateljima, a oni su ga proslijedili svojim. Netko je pronašao Sashinog momka na MySpace, i link se pojavio na web stranici. Netko je pronašao njenu adresu na internetu i snimio video njene kuće prolazeći kraj nje; Evan je postavio video na stranicu. Priču je preuzeo Digg, filter za vijesti. Evan je sada već primao deset e-mail-ova u minuti.

Napravio je oglasnu ploču za čitatelje da podijele svoje priče, ali je ona kolabirala pod navalom pristiglih odgovora. Evan i Ivanna su otišli u policiju, ali je policija stavila izvještaj pod “izgubljeno”, a ne “ukradeno”, čime se slučaj zatvorio. “Moji su već milijuni čitatelja pratili priču”, piše Shirky, “a desetke velikih novina su prenijele priču.” Popustivši pod pritiskom, njujorška policija je ponovno klasificirala predmet pod “ukraden”. “Sasha je uhićena, a Evan je prijateljici vratio Sidekick mobitel .

Argument koji daje Shirky je da se ovako nešto nikada ne bi moglo dogoditi prije ere interneta i on je u pravu. Evan nikada ne bi mogao ući u trag Sashi. Priča o Sidekick-u nikada ne bi bila objavljena. Nikada ne bi bila skupljena armija ljudi za ovu bitku. Policija ne bi popustila pod pritiskom jedne osobe koja je zagubila nešto trivijalno poput mobitela. Priča, ilustrira “jednostavnost i brzinu kojom se grupa može mobilizirati za ispravan cilj” u doba interneta.

Shirky smatra da je ovaj model aktivizma napredniji. Ali to je jednostavno forma organiziranja koja preferira slabe veze koje nam pružaju informacije nasuprot jakim vezama koje nam pomažu da istrajemo kada se suočimo s opasnošću. To preusmjerava našu energiju sa organizacija koje promoviraju stratešku i discipliniranu aktivnost prema onima koje promoviraju fleksibilnost i prilagodljivost. Na taj način je aktivistima lakše se izraze, a teže time izvrše neki utjecaj. Instrumenti društvenih medija su dobri da se postojeći društveni poredak učini efikasnijim. Oni nisu prirodan neprijatelj statusu quo. Ako smatrate da je svijetu potrebno samo da se malo zagladi, to ne bi trebalo da vam smeta. Ali ako mislite da još uvijek ima šankova koje treba integrirati, trebalo bi da se zamisliti nad ovim.

Shirky završava priču o izgubljenom Sidekick-u pitajući pretenciozno, “Što je sljedeće?” Nesumnjivo zamišljajući buduće valove digitalnih prosvjednika. Ali on je već dao odgovor na to pitanje. Ono što će se sljedeće dogoditi je – još istog. Umrežen svijet na slabim vezama je dobar u stvarima kao što je pomaganje ljudima sa Wall Street-u da vrate svoje telefone tinejdžerki. Viva la revolución.
 
Original: The New Yorker
(6yka.com/uredio:nsp)

Naša sugovornica razotkriva ustrojstvo, skriveno iza implementacije Codex Alimentarius-a, kao i propagandnih pandemijskih globalizacionih promocija kojima se hrane neutaživi apetiti farmaceutskih kompanija i sa njima umreženih moćnih interesa.

Važnost njenih argumenta za nas je pojačana činjenicom da se na Balkanu upravo priprema teren za donošenje amandmana na zakon koji je do sada štitio od apetita korporacija za proizvodnju genetski modificirane hrane

Rima E. Laibow, medicinski direktor Zaklade “Prirodno rješenje”, zapravo direktor stožera okupljanja onih koji smatraju da imaju pravo na izbor načina na koji će se hraniti i liječiti, kao i svijest da to pravo ne smije biti preuzeto od strane korporativne pohlepe, čijim direktivama podliježu vlade diljem svijeta. Ona je razotkrila agendu i ustrojstvo odgovorno za provedbu Codex Alimentarius-a i propagandnih pandemijskih globalizacijskih promocija. Riječ je o propagandi i mjerama sa kojima se nastoji pružiti odgovarajuće zadovoljenje i “hrana” neutaživih apetita farmaceutskih kompanija i sa njima umreženih moćnih interesa.

Codex Alimentarius zapravo je termin koji označava paket zakona, kojim se reguliraju pravila o proizvodnji i distribuciji namirnica, dijetetskih proizvoda, uzgoja životinja, preradi mesa i mliječnih proizvoda … Ukratko on podrazumijeva – “regulaciju” svega što se može konzumirati, osim proizvoda farmaceutske industrije. Na provedbi ovog zakona radi se već godinama, korak po korak, kako bi se “dobronamjerno” provukao u formi ovog kodeksa, prvo u najmoćnijim zemljama svijeta, a potom bi ga, bez problema, prihvatiti i ostali – kao što su i do sada gutali sve propisane “lijekove” – ​​”bez prisile i dobrovoljno”.

Razgovor s Rima E. Laibow posebno je značajan u trenutku kada se na Balkanu priprema teren za donošenje amandmana zakona koji nas je do sada štitio od apetita korporacija za proizvodnju genetički modificirane hrane. Ovu hranu, kao što je (ne) poznato, mnogi znanstvenici diljem svijeta smatraju tipom nove ovisnosti i okupacije.

Vi ste netko tko svojim djelom i životom svjedoči o neuništivosti ljudske potrebe za slobodom, pravom na izbor i neophodnosti pružanja otpora totalitarnim tendencijama koje su se opasno nadvile nad ljudskim rodom. Vaša zaklada ima naziv “Prirodno rješenje”, a web stranica sadrži riječi kao što su sloboda i zdravlje. Koje su bazične postavke djelovanja vaše organizacije?

Zaklada “Prirodno rješenje” predstavlja najveću healthfreedom organizaciju na svijetu, a osnovala sam je 1994. godine sa svojim suprugom. Ona se aktivno zalaže za pravo na izbor načina liječenja koji uključuje slobodne medicinske opcije: liječenje na način koje izabere sam pacijent kao i slobodu izbora da li hoćete biti cijepljeni ili ne; o pravu da se bude informiran o prirodnim načinima liječenja kao i pravu na čistu, nefabrikovanu hranu.

To su prava koja predstavljaju bazična ljudska prava. Mi čvrsto vjerujemo da je pravo na zdravlje prvo i osnovno ljudsko pravo. Ova prava su globalno i suštinski napadnuta i opasno ugrožena. Ljudi toga možda nisu svjesni, ali u tijeku je rat protiv zdravlja i rat protiv prirodnih zdravstvenih opcija, zato što zdravi ljudi ne koriste mnogo lijekova, a prodaja lijekova je ključna za farmaceutsku industriju i industriju za menadžment bolesti, koju ljudi pogrešno zovu zdravstvena zaštita dok se u stvari radi o menadžmentu bolesti što je u direktnoj vezi sa stanjem suprotnim zdravlju – s bolešću. Farmaceutska industrija je najveća i najproduktivnija industrija na svijetu, ekonomski moćnija od naftne i ratne industrije.

Farmaceutska industrija je korporativno povezana s naftnom i ratnom industrijom i dio je kompleksa moći. Rekla bih da ovakav zaključak izravno proizlazi iz vaših istraživanja.

Upravo tako. Korporativne veze su isprepletane i farmaceutska industrija je povezana sa ove druge dvije. Poanta je da u tome da je bolest ljudi preduvjet produktivnosti industrije bolesti. Industrija bolesti uključuje industriju kemikalija koja prska vašu hranu i čini vas bolesnim: pesticide, herbicide itd.., Industriju proizvodnje cjepiva koju štiti vlada SAD i vlade drugih zemalja čak i onda kada njihovi produkti ubijaju ljude, kada ih obogaljuju i čine neplodnim, što je ono što cjepiva rade. Pored toga, moram reći i to da ne postoje znanstveni dokazi, znanstvene studije, niti informacije koje dokazuju da su cjepiva zaštitile bilo koga od neke bolesti ili da su zaustavile ili usporile tijek bilo koje bolesti. Čitava industrija cjepiva zasnovana je na pseudonauci i marketinškim shemama na njoj uspostavljane. Kada vi unesete otrov u svoje tijelo, što su cjepiva zapravo, vi oslabljuje svoj imunološki sustav i postajete idealan objekt sa stanovišta korporativne farmaceutske industrije i industrije bolesti. Radi se o marketinškoj shemi, i to vrlo smrtonosnoj.

Svoje tvrdnje zasnovali ste na znanjima i iskustvu stečeno radom na polju prirodne medicine: medicine i psihijatrije, na metodama liječenja koje ne uključuju upotrebu lijekova.

Da, ja sam liječnik i bavim se medicinom i psihijatrijom zasnovanom na neupotrebljavanju lijekova još od kada sam završila studij medicine, 1970. godine na Medicinskom fakultetu: “Albert Einstein”. Tada sam odlučila da nikada neću uraditi pacijentu ništa što bi ga moglo ugroziti, niti bilo šta što ne bih uradila svom djetetu, suprugu, sebi i svojim najvoljenijima. Nisam mogla koristiti lijekove, zato što, s izuzetkom hitne pomoći, rizik od lijekova uvijek nadmašuje njihovu korisnost, uvijek je bolje koristiti prirodne, sigurne, netoksične solucije. Na takav način sam liječila ljude od bilo koje bolesti u području medicine i psihijatrije i u najvećem broju slučajeva liječila sam ih uspješno koristeći prirodne tehnike, frekvencije, biopovratne veze, prehranu i detoksikaciju. Ljudi bi dolazili kod mene i podvrgavali se mojim tretmanima najčešće nakon što bi sve drugo zakazalo.

FDA, Administracija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration,) koju ja zovem administracija za prijevaru i smrt “fraud and death administration”, kao i EPA (Environmental Protection Agency), agencija savezne vlade za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša i ostale vladine agencije, vide ovakav način tretmana bolesti kao prijetnju. Mi imamo i svoju radio emisiju, emitira se svake nedjelje od 21 sat do ponoći, po istočnom vremenu (eastern standard time) i možete nas slušati na adresi http://www.freedomizerradio.com. Do 23 sata razgovaramo sa gostom, a posljednji sat je rezerviran za pozive slušatelja kojima stavljam na raspolaganje svoju pomoć i upute. Jedan od naših nedavnih gostiju bio je dr. Andrew Wakefield (Andrew Wakefield), čovjek koji je izazvao pravu buru kada je postavio vrlo snažna znanstvena pitanja o MMR cjepivu protiv ospica, zaušnjaka i rubelole i njenoj vezi s pojavom autizma kod djece. Wakefield je ostao bez licence za svoj rad zato što se taj njegov angažman nikako nije dopao establišmentu.

Vi se zalažete za globalni aktivizam na širokoj skali koji bi omogućio da ljudi preuzmu sudbinu i zdravlje u svoje ruke. Vaš web stranica predstavlja mjesto internacionalnog okupljanja i aktivizma.

Da, upravo tako. Ni radio emisija, ni informacije na našem web sajtu, ni neprekidno pisanje kojim na znanstvenoj osnovi objašnjavamo o čemu se radi, ne predstavljaju rješenje, već tek početak rješenja. Pravo rješenje je da razvijemo silu, milijunsku armiju ljudi voljnih da poruče globalistima, farmaceutskoj industriji i vladama diljem svijeta da ne smiju donositi zakone kojima se degradira naša hrana i prakticira Codex Alimentarius. Ovi ljudi, zvani “netroots”, zato što se njihova aktivnost odvija na internetu, voljni su da jasno i glasno poruče svim instancama globalističke korporativne i političke mreže koja je preuzela zdravlje i sudbinu ljudskog roda: “Dosta je bilo”.

Da se niste usudili! “Na taj način možemo sve riješiti. I pokazalo se da je sve što smo govorili i pisali u vrijeme globalne presije u vezi s navodnom pandemijom svinjske gripe, kada smo je razotkrili kao pandemiju prijevare i besmislica, bilo točno. Od samog početka, naša organizacija je ukazivala na to da je svinjska gripa proizveden genetičkim inženjeringom kako bi izazvao smrtnost na širokoj skali, na isti način kako je bila proizvedena Avianska gripa i SARS.

Ukazujete na problem korporativnog i interesnog umrežavanja koje tretira i proizvodi bolest kao izvanredan resurs, pri čemu se normalizira institucionalizacija globalne korupcije i politike beščašća.

Vlada SAD i Svjetska zdravstvena organizacija su strahovito korumpirane organizacije. Svjetska zdravstvena organizacija dobiva više od dvije trećine svojih financija od farmaceutske industrije. Britanski medicinski časopis (British Medical Journal) je ovog ljeta objavio tekst i on je potvrdio tvrdnje koje je naša organizacija iznosila sve vrijeme tijekom “pandemije” svinjske gripe. Tekst govori o tome da su ljudi iz Svjetske zdravstvene organizacije, koji su iznijeli svoje preporuke cjepiva protiv svinjske gripe, bili na platnom spisku farmaceutskih kompanija proizvođača tih cjepiva: “Merck”, “GlaxoSmithKline”, “Novartis”, “Immunotech”. Dakle u pitanju je genetički proizveden virus, koji sadrži genetičku sekvencu pandemijske gripe iz 1918, kao što je sadrži i Avianski gripu.

Postoji čitav niz problema s pričom po kojoj se virus svinjske gripe po prvi put pojavio u travnju 2008. godine, u Meksiku, u području gdje postoje nesanitarne farme za uzgoj svinja, a koji je uzeo svoju prvu žrtvu 11. travnja. Na virusu svinjske gripe rađeno je tijekom 2007. godine, a ugovori za proizvodnju cjepiva protiv svinjske gripe su sklapani 2007/2008. godine. Veljače 2008, po mom kalendaru dolazi prije travnja 2008. godine. FDA je zahtijevala povlačenje cjepiva protiv svinjske gripe, smještene u skladištima kompanije “Novartis”, zato što se sadržaj cjepiva i sadržaj na etiketi nisu poklapali. Dakle, u pitanju je veljača mjesec, kada virus nije službeno postojao. Nešto, dakle nije u redu s tom pričom. A, zatim, tu je i činjenica da je Baxter priznao da je “slučajno” kontaminirao razne serije cjepiva protiv sezonske gripe sa smrtonosnom varijantom virusa Avianske gripe.

Ove serije su bile poslane u 18 europskih zemalja. Smrtonosna varijanta Avianske gripe poslana je u 18 europskih zemalja, zato što je Baxter imao ugovore u svim tim državama. Da se Avianska gripa pojavila u tih 18 zemalja, Baxter bi bio taj koji bi ih opskrbio cjepivima, zato što on ima ugovore u tih 18 zemalja. Ovo je tek dio onoga što ugrožava naše pravo na slobodu zdravlja i pokazuje da nema razlike između korumpiranih vlada i međunarodnih organizacija i korumpirane kemijske, farmaceutske, medicinske industrije, poljoprivrednog biznisa i industrije za genetičku modifikaciju organizama.

Vi istražujete, dokumentirate i pozivate na internacionalnu akciju pri čemu nisu u pitanju apstraktni pozivi na budnost ili odgovornost, nema, dakle, praznog akademizma, već djelovanja koje uvijek ima neposredne ciljeve.

Da, to je veoma značajno. Naše akcije su temeljne u istraživanju onoga što se neposredno događa. Mi formuliramo problem i pozivamo ljude da koriste ono što smo nazvali “usta slobode”. Potpisi odlaze do svakog čovjeka koji je u poziciji da donosi odluke: kongresmena, guvernera, čelnih ljudi u FDA, odlaze u Bijelu kuću i upućuju se svima koji su u vezi s problemom kojim se bavimo. Akcije su ubojite i masovne: broj poslanih email-ova je milijunski.

E-mail pretinci su se usijali kada ste pokrenuli akciju osvješćivanja svjetske populacije u vezi s “Codex Alimentarius-om”, u vašoj analizi razotkriven kao eugenistička agenda za 21. stoljeće.

Već sam naziv Codex Alimentarius zvuči kao ime nekakvog crijevnog parazita, zar ne, ali je mnogo, mnogo gori. Podsjetimo se povijesti nastanka Codex-a: Krajem II svjetskog rata, neki od ratnih zločinaca našli su se pred Nirnberškim sudom. Čelni ljudi IG Farbena, ključnog za funkcioniranje nacističke ratne mašine, poslani su u zatvor, nakon suđenja pred Nirnberškim tribunalom zbog zločina protiv čovječnosti: nacističkih logora smrti, radnih logora, eksperimenata nad ljudskim bićima, zbog kupnje i prodaje ljudi itd..

Radilo se o istinskim zločinima protiv čovječanstva. I kada su ove genocidne ubojice izašle iz zatvora, čelni ljudi IG Farbena 26 izvršitelja i Fritz ter Meer, koji su svi bili farmaceutski izvršioci, vratili su se svojem poslu s jasnom sviješću o tome da je cilj farmaceutske industrije da što veći broj ljudi bude što duže bolestan. Samo petnaest godina nakon što su bili osuđeni na Nirnberškom sudu za ratne zločine, Bayer, BASF i Hoechs su postali arhitekti, kreatori Povjerenstva za Codex Alimentarius: novog dometa u povijesti povrede ljudskih prava.

Fritz ter Mir je okupio svoje kolege i rekao im je: Hajde da učinimo da UN preuzme svjetske zalihe hrane. I svi su odmah razumjeli da se radi o fenomenalnoj zamisli. Ali, zašto bi se farmaceutske kompanije zalagale za to da UN preuzmu svjetske zalihe hrane? Jasno je: čista hrana – zdravi ljudi, loše mušterije. Kontaminirana hrana – bolesni ljudi, sjajne mušterije. I, oni su napisali pismo koje je Fritz ter Meer dostavio u UN, 1961. godine. Već 1962, formirana je Komisija za Codex Alimentarius i počela je sa radom 1963. godine. Codex Alimentarius predstavlja standarde i upute za bilo što što bi mogli konzumirati sa izuzetkom lijekova. Ovi standardi i upute su dobrovoljni za zemlje, i tiču ​​se vode, mesa, mlijeka, povrća … školjki i žabljih bataka, ali i pesticida, herbicida, ostataka antibiotika …

Bilo koja stvar, bez izuzetka, koju kodeks poduzima, dizajnirana je tako da zadovolji “više kartele”. Što su viši karteli? Farmaceutska industrija je u isto vrijeme i agrokemijska industrija koja proizvodi pesticide, herbicide, fungicide, ali i GMO, genetički modificirane organizme. Ove tvrtke su i biotehnološke kompanije i 95 posto hrane proizvedene u SAD, proizvodi se ili izravno od genetički modificiranih organizama ili s njihovim dodatkom. Uporaba genetički modificirane hrane se ne može etiketirati u SAD, to bi bilo nelegalno, što znači da prema FDA ne smijemo znati što jedemo. Osim toga, Federalnoj agenciji za hranu i lijekove je zakonom zabranjeno da ispituje da li je GMO hrana sigurna po zdravlje. I, svatko tko dobije patent za genetički modificiranu hranu, može ono što je predstavio kao životnu namirnicu plasira na tržištu, ma kakve opasnosti njezina uporaba mogla proizvesti. Ne smijete znati što jedete i ako vaše dijete dobije smrtonosnu reakciju na kikiriki, vi nećete znati je li tu reakciju izazvao upravo genetički modificirani dvojnik kikirikija ili ne.

U takvoj hrani postoje i mnoge druge skrivene opasnosti, između ostalih da ona može biti uzrok steriliteta?

Ova hrana je intencionalno dizajnirana (o čemu posjedujemo bogatu dokumentaciju) izazvati sterilnost, što ni najmanje nije slučajno. Ovi isti ljudi, ovi globalisti, o čemu svjedoče dokumenti Svjetske zdravstvene organizacije, kao i UN i brojnih drugih međunarodnih organizacija, zaključili su da je populacija brojčano premašila tolerirani razinu, te da je optimalan broj ljudi za 90% manji od populacije trenutno naseljene na planeti. To dalje znači da je bilo koja strategija smanjenja populacije za 90% savršeno odgovarajuća. Svjetska zdravstvena organizacija je proglašena krivom od strane vrhovnog suda Filipina za administriranje cjepiva jer su uzrokovale neplodnost ženske populacije na tom području. Najmanje tri milijuna žena dobilo je cjepivo, a isto je napravljeno u Africi, Srednjoj Americi, Južnoj Americi, Aziji, i sve one su postale sterilne.

Ovi podaci nisu mnogo poznati, ali su vrlo dobro dokumentirani. Posjedujem dokument koji eksplicitno objašnjava svrhu ovih malih, proxy eradikacija u subsaharskoj, što znači crnoj Africi, i ovdje citiram dokument donesen od strane WHO, gdje se striktno kaže da je njihova svrha “eliminacija sto pedeset milijuna suvišnog stanovništva subsaharske Afrike”. Njemački genocidalisti su radili u psihološkom i kulturnom kontekstu u kojem zvaničan koncept kaže da su neki ljudi “beskorisne izelice”, a beskorisni konzumenti hrane su, prema zvaničnim dokumentima Njemačke, “oni čiji život nije vrijedan življenja”. I, podrazumijeva se da su oni ti koji će odlučivati ​​čiji je život vrijedan življenja.

Codex Alimentarius je direktan nastavak nacističke, eugenističke agende. Kreiran je od strane autentičnih genocidalista, kada su izašli iz zatvora, s namjerom da preuzmu svjetske zalihe hrane, povećaju profitabilnost farmaceutskih kompanija, profit kemijskih korporacija kao dijela farmaceutskih kompanija, budući da proizvode kemijska sredstva. Tako, na primjer, “Monsanto” proizvodi herbicid “Roundup”, a proizvodi i genetički modificiranu hranu tolerantnu na “Roundup”, što znači da hrana koju jedete ne samo da sadrži genetički oštećene gene, već također i ostatke pesticida i herbicida. Radi se o tvrtkama gdje se i industrijski proizvodi ova hrana, dok vam istodobno ukidaju pravo znati što jedete. Vlada SAD sve to podržava i štoviše ona predstavlja ključni element u cijelom ciklusu.

Naša zaklada “Prirodno rješenje” neprekidno posjećuje različite sastanke kodeksa, tako da smo u prilici da vam saopćimo šta se neposredno događa. A ono što se događa je da vlada SAD uvodi ljude iz svih ovih industrija u sastav svoje delegacije: ljude iz farmaceutske industrije, industrije pesticida i herbicida, biotehnološke industrije, industrije za proizvodnju hrane i napitaka i progurava u kodeks upravo ono što ovi ljudi traže. Ono što oni traže nije dobro za vas, dobro je samo za njih. Za vas je smrtonosno opasno. Oni žele snižavanje standarda i lošu hranu za vas. Kodeks je u procesu usvajanja takvih standarda i propisa kojima će ograničiti količinu nutrijenata na mjeru koja će vas onemogućiti da se borite protiv bolesti.

To će, dakle, neposredno utjecati na imunitet ljudi, na sposobnost organizma da “odolijeva” bolestima?!

Primjenom ovih mjera drastično će opasti imunitet ljudi. To se postiže listom preporučenih hranjivih vrijednosti. Priča je kompleksna i duga, ali njena suština je u tome da su SAD jedina država na svijetu gdje su dostupni nutrijenti velikog potencijala i to po našem izboru. To je moguće stoga što se nutrijenti u SAD pravilno tretiraju – kao hrana. FDA i FTC su u procesu u kojem pokušavaju promijeniti zakon koji nam omogućava to pravo, zato što su, kako je rekla sama SZO u svom službenom dokumentu: najveće epidemije, epidemije nezaraznih bolesti: rak, kardiovaskularne bolesti, infarkt, dijabetes i debljina. A ja vam kažem da su ove bolesti koje se mogu preventivno spriječiti prirodnom prehranom, vitaminima i mineralima, glavni izvor prihoda za farmaceutsku industriju, kao i glavne ubojice u zapadnom svijetu.

Dakle, oni žele spriječiti organizam da se na prirodan način brani od ovih bolesti jer tako oni zarađuju nevjerojatne svote novca, a u isto vrijeme provode i tako željenu politiku depopulacije. Industrijska proizvodnja hrane, u najvećoj mjeri preuzete od strane korporacija, je osnovni način proizvodnje ovih bolesti. Cjepiva su dodatak. I Bill Gates koji voli cjepiva, izjavio je u jednom od svojih TED predavanja, a njegova zaklada odvaja milijarde dolara za cijepljenje djece diljem svijeta, da “Upotrebljene pravilno, cjepiva mogu reducirati populaciju za 10-15%”. Sve to ja smatram velikim zlom, zato što, po mom mišljenju, nema opravdanja za genocid. I, smatram da pritisak izazvan ponavljanjem mantre kojom nas ubjeđuju da ima previše ljudi na planeti je nepodnošljiv. Moj odgovor na takvu retoriku je: ne, na planeti nema previše ljudi.

Zastanimo za trenutak i podsjetimo se što je Hannah Arendt u svojoj studiji o totalitarizmu rekla: “Totalitarni sustavi neprekidno proizvode osjećaj masa o njihovoj suvišnosti na prenaseljenoj zemlji. Totalitarizam ne teži despotski vladanju ljudima, već sustavu u kojem su ljudi suvišni. Totalna moć se može postići i očuvati isključivo u svijetu uvjetnih refleksa, u svijetu marioneta, bez traga spontanosti. Upravo zato što su čovjekove snage toliko velike, njime se može u potpunosti vladati tek kada on postane primjerak životinjske vrste zvane čovjek”.

Nije li na dijelu upravo ova politika, a retorika o suvišnim masama na prenaseljenoj zemlji je njen lajtmotiv?

Vrlo mi je drago što ste to rekli tako jasno i precizno. Prije pet godina svatko tko bi rekao da je na djelu provođenje agende globalne depopulacije, automatski bio identificiran kao luđak: “Kako možeš izjaviš tako nešto. To je teorija zavjere, to je paranoja. “Ne, to nije teorija zavjere, to je krucijalna činjenica zavjereničke agende. Ovi ljudi su toliko arogantni da su svoja dokumenta učinili dostupnim, a ona govore upravo o planu redukcije stanovništva. Sva ova retorika je institucionalizirana kao znanstvena istina i znanstvenici diljem svijeta ponavljaju kako je zemlja prenaseljena. Profesori, akademici … čitav znanstveni establišment.

To je zato što se bez obzira na tehnološki napredak i u korak s njim povećavala se pohlepa određenih slojeva. A to je sasvim suprotno onome što je istina: imamo dovoljno vode, hrane i tehnologije da možemo osigurati svim ljudima na zemlji egzistenciju, da izvučemo narode iz siromaštva i naučimo ljude kako proizvoditi zdravu hranu, onu koja će doprinositi zdravlju i zdravom životu. Naravno, to je u suprotnosti sa geopolitikom moći čija je intencija da drži ljude u stanju apsolutnog siromaštva, zarad svojih bolesnih interesa i ciljeva proisteklih iz prevelike moći kojom su uspjeli uspostaviti kontrolu nad gotovo čitavim svijetom.

Naša organizacija je ovladala i naprednom tehnologijom i trenutno realiziramo dva projekta u području agrokulture u Africi, bazirani na uporabi održive, vrlo jednostavne tehnologije kojom se značajno uvećava proizvodnja zdrave hrane. Razvili smo i eko-projekt u Panami, u kojoj sam upravo sada dok s vama razgovaram. Ovaj projekt se realizira pod nazivom: “Dolina mjeseca” i namijenjen je edukaciji farmera diljem svijeta kako proizvoditi zdravu, čistu hranu bez kemikalija. Projekt nije jednostavan, budući da kada jednom počnete koristiti kemikalije, na tom tlu gotovo da više ne možete uzgojiti bilo što bez tih istih ili još jačih kemikalija. Kemikalijama se uništava plodnost planete. Mi sada podučavamo farmere o tome kako da povrate plodnost uništenoj obesplođenoj zemlji. To je ono u čemu neobično uživam i ljudi mogu bez problema doći u Panamu i uzmu učešće u proizvodnji zaliha hrane koja neće nikoga moći oštetiti.

Postigli ste veliki uspjeh internet aktivizmom. Rekla bih da ste zadali veliku glavobolju moćnicima. Codex Alimentarius je čak izmislio na svom sajtu intervju kojim je nastojao da ubije istinu koju ste otkrili ljudima diljem svijeta. To je djelovalo jako blijedo i neuvjerljivo.

Najvažnije je da ljudi diljem svijeta shvate: Mi nismo bespomoćni. Ono što globalisti žele mi ne znamo je da moć imamo mi, a ne oni. Kada je primjerice 3,5 milijuna ljudi poslalo email na naš web sajt i mi proslijedili svim strukturama moći i institucijama u vrijeme najveće propagande u povijesti cijepljenja, kada je SZO po instrukcijama moćne elite, gotovo naredila vladi SAD da provede univerzalno cjepljenje za svako dijete, ženu i čovjeka u SAD, mi smo kolektivnom akcijom uzdigli našu internet moć i rekli: Da se niste usudili! I znate što se dogodilo? Povukli su se i rekli da oni nisu nikako mislili da treba uvesti obavezno cjepljenje protiv svinjske gripe, već samo dragovoljno.

A onda je naša organizacija provela dodatna istraživanja, jer smo jako dobri u tome i ona su otkrila da dobrovoljno znači ovo: ukoliko dobrovoljno kažete da hoćete da se cijepite bićete cijepljeni, a ukoliko odbijete bićete strpani u kombi, autobus ili vlak i odvedeni u kamp u kojem ćete biti držani onoliko dugo koliko je potrebno da “dobrovoljno” pristanete na cjepivo.

Mi smo i to saznanje predočili ljudima, kao i informaciju da je riječ o protuzakonitom činu u SAD. I oni su se opet povukli. Nas je mnogo više nego njih i to je ono što je vrlo važno. Ja im obožavam praviti probleme i ono što je od najveće važnosti je biti dobro informiran i sudjelovati u kolektivnim akcijama bez nasilja, jer su na tom polju opremljeni za nas nezamislivom tehnologijom. Ovu tehnologiju oni koriste u ratovima u Iraku i Afganistanu, a možda su je koristili i na masama u SAD. Dakle, potrebno je da se ujedine ljudi diljem svijeta, koji razumiju što se događa.

Nutrijenti velikog kapaciteta su od 1. siječnja 2010. godine nelegalni u Europi, kao što smo i rekli da će biti. Koloidno i nano srebro, univerzalni antibiotik koji djeluje na bakterije, parazite i viruse ili mikroplazmu ostavljajući humanu stanicu potpuno nedirnutom, proglašeni su nelegalnim u Europi, zato što bi njihova uporaba u potpunosti eliminirala uporabu antibiotika. 90% antibiotika na svijetu koristi se kako bi se životinje u strašnim farmama za industrijsku proizvodnju hrane održale u životu. Mi se hranimo mesom unoseći toksične ostatke ovih antibiotika, a infekcija poput MRSA, MSRA i višestruko rezistentna tuberkuloza su nastale kao rezultat prekomjerne upotrebe antibiotika.

Milijarde dolara bi stanovništvo planete moglo uštedjeti ukoliko bi se koristilo nano srebro, ali njegova upotreba je zabranjena! U tijeku je rat za život, protiv smrti i bolesti. Mi ne smijemo da ostanemo bez prava na izbor što od nas zahtijevaju svi oni čiji je cilj da nam onemoguće uporabu nutrijenata: vitamina, minerala, prirodnih lijekova i zdrave hrane. Ostati bez te slobode značilo bi trijumf onih koji odavno sanjaju svoj eugenički san.
 
(vestinet.rs)

Kapitalizam kao totalitarni poredak destrukcije stvorio je odgovarajuća sredstva i metode za uništavanje kritičke i vizionarske svijesti i takve oblike posredovanja između čovjeka i svijeta koji uništavaju mogućnost da čovjek ukine kapitalizam i stvori novi svijet.

Nekada su svećenici bili ti koji su kontrolirali svijest ljudi.

Danas su to TV voditelji i drugi kapitalistički manipulatori, ujedinjeni u show – businessu, koji polaze od rezultata moderne znanosti i tehnike i na njima zasnovanim mitovima, kao i od instrumentalizirane mistike koja proizvodi kvazi-religioznu svijest. Umjesto da je um usmjeren na razobličenje destruktivnih procesa koji dovode u pitanje opstanak života na Zemlji i na stvaranje vizije novog svijeta, on je usmjeren na proizvodnju spektakularnih opsjena s kojom se uništava kritički odnos prema kapitalizmu i vizionarska svijest. Otuda takvu popularnost stječu razni “Coca-Cola” mistifikatori i intelektualni hohštapleri sa svojim pričama o tajanstvenim “vladarima svijeta”, “vanzemaljcima”, “mističnim silama”, “paralelnim svjetovima” …

Mistifikatorski vještina zamjenjuje povijesne analize, a mistika vizionarsku maštu. Suvremene, tehnokratski zasnovane “bajke” su jedan od načina na koji kapitalizam degenerira um i stvara masovni idiotizam. Kako je postojeći svijet sve manje ljudski svijet i kako je čovjek sve usamljeniji i time sve manje u stanju promijeniti svoj život, raste potreba za bijegom u iluzorne svjetove. Iluzije su postale najtraženija roba na tržištu “potrošačkog društva” i na toj osnovi došlo je do hiperprodukcije iluzornih svjetova. (James Bond Skyfall i Gospodari prstenova – najgledaniji u povijesti Hrvatske)

Proizvodnja iluzija postala je jedan od najvažnijih načina na koji se kapitalisti obračunavaju s humanističkom vizionarskom sviješću i nastojanjem potlačenih da se organiziraju i bore protiv kapitalizma.

Manipulacija se više ne nalazi u ideološkoj, već u psihološkoj sferi. Nema više priče o “svijetloj budućnosti” i “američkom snu”. Bijeg iz sve crnije realnosti postala je opsesija “prosječnog” (malo) građanina “demokratskog svijeta”.

Uništavanje uma i povijesne samosvijesti potlačenih pretstavlja sponu koja povezuje suvremenu industriju zabave i nacističku propagandnu mašineriju. Evo koje je upute dao Adolf Hitler (1942.) nacističkim glavešinama da bi im “pomogao” uspostaviti učinkovitu vlast nad “pokorenim narodima”: “Od tada ne treba dozvoliti da se pojavi neki učitelj koji će se najednom založiti da se uvede obvezno školovanje za pokorene narode.

Znanje Rusa, Ukrajinaca, Kirgiza i drugih čitati i pisati može nam samo škoditi. Ono bi omogućilo onima sa bistrom pameću da steknu određena znanja o povijesti i time doći do političkih ideja, koje bi se na neki način opet mogle usmjeriti protiv nas. – Mnogo je bolje da se u svakom selu postavi radio razglas, da bi se ljudima na ovaj način saopćile novosti i ponudili zabavni sadržaji, nego ih osposobiti da steknu vlastita politička, znanstvena i druga znanja. Ne smije se isto tako dogoditi, da se pokorenim narodima u radio emisijama govori o njihovoj povijesti, već im se prije putem radio postaja mora prenositi glazba, i to što više glazbe. Jer, zabavna glazba unapređuje radni elan.

A ako ljudi baš hoće plesati, to bi na temelju naših saznanja i sustavnog pristupa u cjelini se moglo pozdraviti Hitlerove upute za manipulaciju sviješću “nižih rasa” predstavljaju, zapravo, temelj suvremene strategije vladanja kapitalista kako nad radničkom klasom u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama, tako i nad narodima koji se nalaze na “periferiji kapitalizma” i koje je Zapad osudio na istrebljenje.

Davanje marginalnom spektakularnu dimenziju, na čemu se zasniva kako reklamna industrija, tako i čitava ideološka sfera kapitalizma, jedan je od najvažnijih načina na koji se uništavaju kriteriji po kojima se određuje kvaliteta. Radi se, zapravo, o uništavanju mogućnosti da se uvidi prava priroda vladajućeg poretka i, istovremeno, da se uvide realne mogućnosti za stvaranje humanog svijeta. Bez mogućnosti prepoznavanja kvalitete, istinska vizionarska svijest nije moguća. Kada sve postaje “fantastično”, “genijalno”, “nevjerojatno” – onda ono što je istinski vrijedno nestaje u blatu trivijalnog. “Rasprava” koja se u javnosti vodi povodom sportskih događaja tipičan je primjer marginaliziranja bitnog, depolitiziranja ljudi, stvaranja lažne društvenosti i masovnog idiotizma.

Vladajući mediji nastoje sa sve agresivnijim i primitivnijim zabavnim programima ubiti zanimanje ljudi za istinu i odvojiti misao čovjeka od realnog svijeta koji stvara kapitalizam: uništenje prirode, masovna smrt od gladi, žeđ i bolesti, bacanje hrane, kriminaliziranje društva, stvaranje policijske države, sve veća mogućnost upotrebe nuklearnog oružja, monstruozni tehnički projekti koji trebaju omogućiti izazivanje potresa i pogubnih klimatskih promjena, masovno ubijanje djece radi “dobivanja” organa, bacanje nuklearnog otpada u oceane, havarije na nuklearnim elektranama, bijela kuga, sve masovnija nepismenost, uništenje nacionalnih kultura i povijesne samosvijesti … U “krivim ogledalima” kapitalističke ideologije i u svjetlu spektakularnih reklama “potrošačkog društva” sve ono što je bitno, biva izvitopereno i marginalizirano, da bi ono što je sporedno dobilo sudbinsku i spektakularnu dimenziju.

Reklamne poruke, poput “Coca-cola je ono pravo!”, s kojima TV i radio stanice neprestano bombardiraju ljude, uništavaju sposobnost čovjeku da uoči i shvati bitno. Suvremeni spektakl ne zasniva se na stvaranju klasičnih iluzija putem mentalne manipulacije, koja se svodi na “zavođenje” čovjeka korištenjem njegovih preduvjerenja, strahova i želja, već na stvaranju spektakularnih opsjena koje su lišene sadržaja i koje se svodi na agresivno nadraživanje čula tehničkim sredstvima.

Umjesto melodije, čuje se zaglušujuća buka; umjesto vizualne predstave, pojavljuje se zasljepljujuća svjetlost … Nema emocija, nema mašte, nema uma … Izazivanje opsjena nema samo eskapistički karakter, već uništava čula, kao i potrebu i mogućnost maštanja o humanom svijetu. Opsena nije samo spektakularni oblik u kojem se pojavljuje destruktivno kapitalističko ništavilo, već i tehničko sredstvo za uništavanje ljudskosti.

Sam na kapitalistički način degenerirani život postao je sredstvo za uvlačenje ljudi u vrijednosnu i egzistencijalnu orbitu kapitalizma. “Potrošačko društvo” neposredno djeluje na političku sferu. Za Marksa neradno vrijeme radnika rezultat je njihove borbe protiv kapitalističke eksploatacije i kao takvo je mogućnost za njihovo klasno osvješćivanje i organiziranu političku borbu. U “potrošačkom društvu” neradno vrijeme postalo je konzumersko vrijeme i kao takvo sredstvo za uvlačenje radnika u duhovnu i egzistencijalnu orbitu kapitalizma.

Putem “potrošačkog društva” kapitalisti su stvorili novo tržiše i time prostor za razvoj kapitalizma i (privremeno) kupili “socijalni mir”. Istovremeno, oni guraju ljude u dužničko ropstvo i na taj način ih integriraju u vladajući poredak. Kapitalizam je degenerirao klasnu svijest radništva stvaranjem potrošačkog mentaliteta. Potreba za slobodom postala je potreba za kupovanjem i uništavanjem.

Radnici su postali “potrošači” koji svojim radnim i konzumerski aktivizmom doprinose razvoju kapitalizma. Oni ne proizvodi samo “svoje okove” (Marx), već proizvode uništenje života i svoju propast kao bioloških i ljudskih bića. Istovremeno, sve dublja egzistencijalna kriza dovela je do toga da je proleterska omladina u razvijenim kapitalističkim državama postala, u vidu vojnika-najamnika, oruđe najmoćnijih kapitalističkih koncerna za uništavanje “nepokornih” naroda i za uspostavu (američkog) “novog svjetskog poretka”.

Što se tiče “socijalne države”, službena ideologija tvrdi da je ona rezultat “kompromisa” između buržoazije i radničke klase. Uistinu, “socijalna država” jedan je od oblika u kome je uspostavljena klasna dominacija buržoazije nad radnicima. Ona nema humanističko utemeljenje, već je politički odgovor buržoazije na sve dublju krizu kapitalizma i mjenjalačkog (revolucionarnog) potencijala radničkog pokreta u najrazvijenijim kapitalističkim državama Zapada. Njen smisao je uspostavljanje “podnošljive eksploatacije” radnika od strane kapitalista, što znači ublažavanje njihove egzistencijalne ugroženosti s čim treba preduprijediti klasnu borbu radnika i omogućiti stabilan razvoj kapitalizma.

U suštini, “socijalna država” je legalni oblik pljačke radnika koji, putem poreznog sustava koji je nametnut od strane kapitalističke države, sami financiraju “socijalna davanja” koja im trebaju  omogućiti da prežive egzistencijalnu krizu koju stvara kapitalizam – i da se ne bune. Istovremeno, “socijalna država” je sredstvo za uništenje klasne svijesti radnika i za njihovo uvlačenje, putem razvoja potrošačkog mentaliteta, u vrijednosni horizont “srednje klase” koja je jedan od nosećih stupova kapitalizma. U konačnom, “socijalna država” omogućuje opstanak kapitalizma i na taj način doprinosi uništavanju života na planeti.

Kriminalizacija radničke populacije jedan je od najučinkovitijih načina na koji potlačeni bivaju uvučeni u duhovnu i egzistencijalnu orbitu kapitalizma. Radi se o najgorem obliku degeneriranja ljudi i društva koji u potpunosti odgovara vladajućem duhu kapitalizma. Kriminaliziranje potlačenih u društvu se pretvara u kapitalistički zvjerinjak. Borba radničke klase za pravedno društvo pretvara se u borbu atomiziranih građana za opstanak.

Ono s čim se kapitalistička društva, koja su u sve dubljoj krizi, sučeljavaju je sve realnija mogućnost da bande kriminalaca preuzmu vlast i uspostave diktaturu. U tome će, naravno, imati potporu kapitalista i građanske klase ukoliko se time sprječavaju radikalne društvene promjene i omogućuje daljnji opstanak kapitalizma.

Ne treba smetnuti s uma da su fašisti u Italiji i Njemačkoj, u vrijeme ekonomske krize kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata, financirali i doveli na vlast aristokraciju i kapitalisti da bi se obračunali s radničkim pokretom. Uništavajući društvene institucije kapitalizam stvara uvjete da bande kriminalaca postanu jedina realna društvena snaga koja se može obračunati s radnicima i spriječiti propast kapitalizma. Uostalom, sprega mafije i vladajućih kapitalističkih skupina već desetljećima pretstavlja osnovu osiguravanja vlasti u najrazvijenijim kapitalističkim državama.

Uništavanje emancipatorskog nasljeđa građanskog društva, sve dublja ekološka i ekonomska kriza, sve veća nezaposlenost, obezvređivanje demokratskih institucija, mafijaško organiziranje kapitalista i političara, sve veće socijalne razlike, opće kriminalizovanja društva, religiozni fanatizam, bujanje fašizma … – sve to stvara pretpostavke da se sve dublja kriza kapitalizma pretvori u opći kaos iz koga može proizaći novi fašistički barbarizam. Opći kaos je, zapravo, “odgovor” kapitalizma na egzistencijalnu krizu koju stvara i na postojanje objektivnih mogućnosti stvaranja novog svijeta.                         

“Mondijalizam” pretstavlja najvažniji politički oblik u kome se pojavljuje suvremeni imperijalizam. Stvara se mondijalističko građanstvo koje je lišeno nacionalnog identiteta i samim tim kulturne i slobodarske samosvijesti. Ideologija mondijalizma nema “nadnacionalni” karakter, već se temelji na uništavanju nacija i na stvaranju mondijalističkih institucija koje su sredstvo najmoćnijih kapitalističkih korporacija za ovladavanje svijetom.

Radi se, zapravo, o suvremenom imperijalizmu koji je utemeljen u američkom “novom svjetskom poretku” i pojavljuje se u obliku destruktivnog kapitalističkog totalitarizma čiji je cilj uništenje čitavih naroda i “prekobrojnog” proletarijata. U tom kontekstu, “mondijalizam” je sredstvo za uništenje proleterskog internacionalizma i svjetskog antikolonijalnog pokreta koji se temelji na internacionalnom kozmopolitizmu.

Čovjek više ne smije imati odgovornost za opstanak svog naroda, niti smije sagledava zemlju u kojoj živi kao povijesni i životni prostor. Radi se o stvaranju “mondijalističkog čovjeka” koji odgovara prirodi suvremenog kapitalizma. On je lišen slobodarske i vizionarske svijesti, pogotovu odgovornosti za uništavanje svijeta. Osnovni zadatak “mondijaliste” je da očiste svijet od slobodarske povijesti i nacionalnih kultura i pretvore ga u kapitalistički koncentracijski logor.

Svuda u svijetu formira se mondijalistički klasa koja je spremna upotrijebiti sredstva za masovno uništenje ljudi da bi obranila svoj potrošački način života i privilegirani društveni položaj. Kako kapitalizam sve dramatičnije smanjuje životni prostor čovječanstva, to su glasniji povici iz najrazvijenijih kapitalističkih zemalja Zapada da treba nemilosrdno istrijebiti milijarde “prekobrojnih” i tako “spriječiti propast čovječanstva”. Sve veća militantnost “mondijalista” uvjetovana je sve većom bespoštednošću s kojom kapitalizam uništava život na planeti.

Cinizam s kojim se “mondijalisti” odnose prema “tradicionalnom čovječanstvu” i prema patnji i stradanju potlačenih diljem planete ukazuje na to, da se radi o na kapitalistički način degeneriranim ljudima. Kapitalizam proizvodi potop i gradi novu “Noinu arku” u koju će se ukrcati “odabrani”: kapitalisti, političari, znanstvenici-monstrumi, pripadnici tajnih službi, vrhovi vojske i policije, svećenici, kraljevi podzemlja i njihove prostitutke, zvijezde šoubiznisa … i određen broj “običnih ljudi” koji će raditi “prljave poslove” i služiti “elitu”.

Što se tiče “Masonskih loža”, kapitalistička demokracija podrazumijeva dva oblika političkog organiziranja i djelovanja. Jedan, koji se pojavljuje u vidu javne političke sfere (političke institucije, stranke, mediji, izbori …), i drugi koji se pojavljuje u vidu neformalnih kapitalističkih skupina koje djeluju iz sjene. One su jedinstvene kada je riječ o obrani kapitalizma, a sukobljene kada se radi o ostvarivanju vlastitih interesa. “Masonske lože” spadaju u političke skupine koje djeluju iza paravana javne političke sfere.

One se temelje na klasnom poretku i na vladajućem duhu monopolističkog kapitalizma, što znači na poretku koji omogućuje relativno mala skupina ljudi bude vlasnik nad sredstvima za proizvodnju i kapitalom i da na temelju toga vlada društvom. Nisu bankari gospodari svijeta, već su robovi kapitalizma. Bez kapitalističkog sustava reprodukcije, “njihov” novac nema nikakvu vrijednost.

Priča o “svemoćnim masonskim ložama” je način da se misteriozna iluzorna moć proglasi za vladajuću moć i na taj način pažnja ljudi skrene od prave ovozemaljske moći, a to znači od kapitalizma i najmoćnijih kapitalističkih grupacija. Te grupacije su moguće zato što je kapitalizam klasno društvo u kome je ekonomska, vojna i politička moć otuđena od građana i koncentrirana u rukama kapitalističkih oligarhije.

Njihova moć ne proizlazi iz njihovog rasnog ili nacionalnog porijekla, niti iz mističnih ovozemaljskih ili nadzemaljskih izvora, već prije svega iz ekspanzivne ekonomske snage kapitalizma koji ima totalitarni i destruktivni karakter. Bespoštedni ekonomski rat između najmoćnijih kapitalističkih korporacija, koji se zasniva na vladajućem principu monopolističkog kapitalizma “Velika riba proždire manju ribu!”, Uvjetuje koncentraciju sve veće financijske, vojne, znanstvene, tehničke, političke i medijske moći u rukama sve manjeg broja kapitalista i do stvaranje mega-monopola koji nastoje da ovladaju svijetom.

Tzv. “Međunarodne organizacije” samo su produžena ruka vladajućih svjetskih centara moći koje određuju njihovu politiku proporcionalno svojoj ekonomskoj, vojnoj i političkoj moći. Politička, ekonomska i vojna praksa kapitalističkih monopola zasniva se na sve dubljoj egzistencijalnoj krizi kapitalizma koju ne mogu spriječiti. Svi se oni nalaze na rubu grotla vulkana iz čije dubine dopire sve jači tutanj. Svi oni pričaju isto i njihove akcije svode se na isto: kako osigurati vlastiti opstanak rukovodeći se egzistencijalnom logikom monopolističkog kapitalizma “Uništi konkurenciju!”.

Teror nad vlastitim građanima izraz je njihove nemoći spriječiti razbuktavanje krize kapitalizma i straha da će se ljudi dići i uništiti kapitalizam. Oni “stvaraju budućnost” na taj način što pokušavaju iskoristiti posljedice koje stvara kapitalizam spriječiti njegov kolaps. Kapitalisti mogu uništiti svijet, ali ne mogu spriječiti propast kapitalizma.

“Teorije zavjere” su jedan od načina na koji kapitalizam biva lišen odgovornosti za propadanje svijeta. Njihov najvažniji zadatak je da odvuku kritički um na stranputicu. Na taj način prikriva se da je kapitalizam klasno društvo i da je kapitalistička klasa, a ne neke mistične grupe, ta koja stvara sve dublju egzistencijalnu krizu. Isto tako, prikriva se da je kapitalizam u svojoj biti destruktivni poredak, što znači da pitanje uništenja života na planeti nije stvar samovolje pojedinaca i grupa, već neminovna posljedica razvoja kapitalizma. Istovremeno, “teorije zavjere” obezvređuje emancipatorsku borbu i emancipatorske potencijale građanstva, kao i potlačenih radnih slojeva i kolonijaliziranih naroda.

Obespravljeni se pojavljuju kao slijepo oruđe za ostvarivanje ekonomskih i političkih interesa kapitalističkih skupina. Iz toga proizlazi da nije moguć autentični slobodarski pokret obespravljenih, kao ni stvaranje svijeta slobodnih ljudi. Radi se o fatalističkoj logici s kojom se ukidaju emancipatorski potencijali povijesnog razvoja društva i u tom kontekstu slobodarska praksa i stvaralački potencijali potlačenih, što znači mogućnost stvaranja budućnosti. U uvjetima kada je kapitalizam doveo čovječanstvo na korak od uništenja, takva ideologija nema samo anti-slobodarski, već i anti-egzistencijalni karakter.

Hipokrizija predstavnika “teorije zavjere” najbolje se vidi na primjeru Međunarodnog olimpijskog komiteta i “međunarodnog” sporta. Njima ne pada na pamet da dovedu u pitanje legitimnost Međunarodnog olimpijskog komiteta koji je prva “nadnacionalna” organizacija koja ima globalni karakter, a Olimpizam prva mondijalistička religija. To je zato što je Olimpizam utjelovljenje principa na kojima se zasniva kapitalizam (bellum omnium contra o mnes i citius, altius, fortius) i što su olimpijske igre spektakularna služba bogovima koji vladaju svijetom. Dosljedno se držeći “teorije zavjere”, po kojoj se sve što se događa u svijetu zasniva na (samo) volji “vladara iz sjene”, onda su i kritičari “teorije zavjere” samo oruđe svjetske oligarhije za ovladavanje čovječanstvom.

“Nevladine organizacije” pretstavljaju oblik legalnog djelovanja političkih grupa koje rade za najmoćnije svjetske kapitalističke koncerne i kao takve su pipci mondijalističke hobotnice. Unatoč tome što okupljaju neznatan broj ljudi, one dobivaju daleko veći prostor u javnim medijima, koji su u rukama kapitalističkih klanova, nego milijuni radnih ljudi. “Nevladine organizacije” služe zato da se stvori na kapitalistički način degenerirana “javnost” koja će biti reklamni prostor najreakcionarnijih političkig snaga Zapada.

Njihova “javna riječ” svodi se na javne nastupe plaćenika koji propagiraju interese svojih “sponzora”. Putem “nevladinih organizacija” kapitalističke grupacije sa Zapada nastoje privatizirati javnu sferu i spriječiti da se u javnosti pojavi ona kritička misao, koja ukazuje na ekocidnu i fašizoidno prirodu “novog svjetskog poretka” i koja stvara viziju humanog svijeta koja može postati integrativna spona potlačenih u borbi protiv suvremenog imperijalizma.

U tom kontekstu, one imaju zadatak da se obračunaju s nacionalnom samosvešću (što znači s kulturnim, povijesnim i slobodarskim bićem čovjeka), s državnim (građanskim) suverenitetom koji se zasniva na emancipatorskom nasljeđu modernog društva, is klasnom samosvešću radnika koja se zasniva na ideji kolektivnog (društvenog) vlasništva i socijalne pravde. Na kraju, “nevladine organizacije” trebaju stvoriti takvu političku “atmosferu” u javnosti koja će omogućiti da zemlja u kojoj djeluju postane kolonija i vojni poligon Zapada, a građani “Coca-cola” roblje.

Kapitalizam uništava čovjeka kao duhovno biće. Religija je sve manje duhovna potreba, a sve više bijeg iz kapitalističkog ništavila i izraz straha od nestanka. U suvremenom kapitalizmu pozivanje na “boga” je, zapravo, jedan od načina na koji malograđanin lišava sebe odgovornosti za uništavanje svijeta.

Religija je nekada služila kao sredstvo za razvoj kapitalizma (protestantizam), da bi postala oruđe za obračun s duhovnošću i životom. Unatoč tome što kapitalizam uništava duhovnost, crkve čine sve da se on sačuva. One preživljavaju tako, što odbacuju humanističko nasljeđe religije, koja pruža mogućnost za uspostavljanje kritičkog odnosa prema kapitalizmu i za duhovnu integraciju čovječanstva, i postaju dio mehanizma kapitalističke reprodukcije i kao takve laičke institucije koje koriste religiju da obogotvore privatnu svojinu i klasni poredak.

Vladajuće religije nisu samo sredstvo za obračun s emancipatorskim naslijeđem građanskog društva, već is vjerom da je moguće sačuvati život na Zemlji. Tvrdnja da je čovjek “samo gost na Zemlji”, ideja “sudnjeg dana”, shvaćanje da je život na Zemlji “bezvrijedan” i da “pravi život” počinje na nebu – ukazuje na to da su tzv. “Velike religije” komplementarne kapitalizmu kao poretku destrukcije. Ideja iluzornog “nebeskog svijeta” (“raj”) postaje ne samo sredstvo za obezvređivanje borbe za pravedni svijet, već i sredstvo za obezvređivanje života i za bijeg od odgovornosti za uništavanje svijeta. Apokaliptički fatalizam proizvodi defetizam.

Od sredstva za uništavanje slobodarskog dostojanstva čovjeka, religija je postala oruđe za uništavanje volje za životom. Unatoč svemu, religija se ne može poistovjetiti s crkvenim dogmama i crkvenim djelovanjem. Iako je crkvena religija postala anti-egzistencijalna misao, sve veći broj religioznih ljudi, koji su svjesni pogubnosti kapitalističkog “progresa”, pokušavaju afirmirati shvaćanje da je “svijet božje djelo” i da se čovjek mora boriti da ga sačuva. Na kraju, ljudi se ne dijele na teiste i ateiste, već na one koji se bore za kapitalizam i one koji se bore protiv kapitalizma a za očuvanje života na zemlji i za stvaranje humanog svijeta.

Kada je riječ o islamu, ono što od njega stvara “agresivnu” i “militantnu” religiju je isto ono što od kršćanstva stvara agresivnu i militantnu religiju. Islam je ideologija klasnog društva i sredstvo za obogotvorenje privatne svojine i kao takva oruđe plutokratskih klanova za obranu vladajućeg poretka. Agresivnost prema “izvana” uvijek je bilo sredstvo za unutarnju integraciju i obračun s onima koji se bore za društvenu pravdu. Istovremeno, bespoštedna borba između grupacija koje pripadaju islamu (prije svega između šita i sunita) ukazuje na to da je islam (poput kršćanstva i drugih “velikih” religija) samo paravan iza kojeg se kriju plutokratski klanovi koji se bore za svoje interese. Borba protiv klasnog poretka i privatne svojine, kao i za emancipatorsko nasljeđe građanskog društva, jedini je način na koji se može izboriti protiv militantnog islama, kao i protiv militantnog katolicizma, militantnog pravoslavlja, militantnog judaizma …

Ovakav pristup islamu ne postoji u medijima na Zapadu jer oni žele da se “riješe” islama tako, da ne diraju u “svijetu” instituciju privatne svojine i da ne dovedu u pitanje klasno (kapitalističko) društvo, a time kršćanstvo kao dominirajuću religiju na Zapadu. Istovremeno, na Zapadu islam se pojavljuje i kao protest potlačenih gastarbeitera iz islamskih zemalja koji su lišeni prava na kulturu i svedeni na “prljavu” radnu snagu i “nižu rasu”, ali i kao mogućnost kritičkog sučeljavanja s duhovnim beznađem i razbijanjem osnovnih oblika društvenosti (obitelji, prije svega). Jezici Gastarbeiter u “demokratskim” zemljama Zapada nisu poziv na uvažavanje njihove kulturne samosvijesti, već poziv na nacionalnu i rasnu diskriminaciju. Jezik nije tehničko sredstvo za “komuniciranje”, već je najvažniji oblik povijesnog postojanja naroda.

On je ključ koji otvara riznice narodnih kultura i samim tim osnovni način potvrde povijesnog postojanja naroda. Putem jezika narodi izranjaju iz mraka prošlosti i stječu povijesnu samosvijest. Umjesto poštivanja drugih kultura, nameće se “monokulturalnost” koja je, zapravo, jedan od oblika u kome kapitalizam lišava ljude kulturnog bića i na taj način ljudskosti. “Integracija” gastarbeiter u “demokraciju” podrazumijeva “dobrovoljno” odricanje od vlastite kulturne i time nacionalne samosvijesti i slobodarskog dostojanstva. Ona ne podrazumijeva razvoj kulturne i slobodarske (samo) svijesti Gastarbeitera, već njihovo “odgoj” (čitaj: dresiranje) obavljati najprljavije poslove i da se bespogovorno pokoravaju svojim gazdama.

Gastarbeiteri iz islamskih zemalja i sa “perifernih” područja (istočne i jugoistočne) Europe u “demokratskom svijetu” imaju status radnih životinja. Istovremeno dok im “borba protiv islamskog fundamentalizma” služi kao opravdanje za suvremene križarske pohode (poput Hantingtonove teorije o “sukobu civilizacija”), s kojim nastoje se dokopaju naftnih izvora i teritorija koja treba da im posluži kao vojni poligon za napad na Rusiju, vlasti u SAD i u zapadno-europskim državama više od pola stoljeća financiraju najreakcionarnije muslimanske skupine da bi spriječili da muslimanska omladina priđe ljevici. U konačnom, zašto se integracija rasa i naroda ne bi zasnivala na borbi za opstanak života na planeti i za stvaranje humanog svijeta?

Što se tiče vjere u “svemoćnog boga” koji Hrvat poslije Bleiburga može vjerovati  u “boga”? Koji Židov poslije Auschwitza može vjeruje u “boga”? Koji Arapin može vjerovati u “boga” poslije svih zločina počinjenih nad muslimanima u nekadašnjim i suvremenim “križarskim pohodima” Zapada? Koji čovjek koji je svjestan zločina koji se svakodnevno događaju može vjeruje u “boga”? U svijetu svakodnevno umre od gladi, žeđi i bolesti preko 30 000 djece. Da li je to “božja volja”?

Ako nije, zbog čega “milostivi bog” ne spriječi masovno umiranje i ubijanje djece? Još je Voltaire, nakon stravičnog potresa iz 1755. koji je gotovo sravnio Lisabon i prouzrokovao smrt preko stotine tisuća ljudi, postavio pitanje (u svojoj “Poemi sur le désastre de Lisbonne” iz 1756. godine) kakav je to “bog” koji dopušta smrt tisuća djece? Najgori fašistički zlikovci: Hitler, Mussolini, Franko, Mihajlović, Pavelić, Horti … – bili su “dobri kršćani”.

Na brnjicama remena SS-ovaca bila je utisnuta poruka: “Gott mit uns!” (“Bog je s nama!”) Katolička crkva ne samo da nije izbacila Hitlera iz svojih redova, već nije ni njegovu “čuvenu” knjigu Mein Kampf stavila na “Listu zabranjenih knjiga” (Index librorum prohibitorum). Što se tiče suvremenih dželata čovječanstva kao što su to Bush, Clinton, Blair, Obama, Merkel, Sarkozy … – svi su oni “dobri kršćani”. Njihovu političku praksu usmjeravaju najmoćniji kapitalistički klanovi koji se otvoreno zalažu za uništenje milijardi ljudi. Naravno, sve “u ime boga”! Hitler je samo jedan od personaliziranih pojavnih oblika kapitalističkog genocidnog barbarizma. Današnje vođe američkog “novog svjetskog poretka” daleko su gori od Hitlera.

Dok je Hitler nastojao uništiti Židove, Slavene i Rome, vođe suvremenog “novog svjetskog poretka” nastoje uništiti preko 6 milijardi ljudi! Nema sumnje da bi oni to već učinili, da Rusija ne raspolaže vojnim sredstvima sa kojima u trenu može uništiti SAD i Zapadnu Europu. Kada se imaju u vidu planovi “budućnosti” vodećih ličnosti “novog svjetskog poretka”, Hitlerovi stavovi iz Mein Kampf-a djeluju kao bezazlena priča za djecu.

U najrazvijenijim kapitalističkim zemljama stvaraju se sve brojniji pokreti građana koji u “povratku prirodi” vide alternativu sve bolesnijem kapitalističkom svijetu i način da se izbore za “zdrav” život. Radi se, zapravo, o svojevrsnim “prirodnjačkim zajednicama” koje su paralelni svjetovi s kapitalizmom. Sagledavajući prirodu u kontekstu sučeljavanja s “tehničkom civilizacijom” oni daju prirodi idealiziranu dimenziju. Priroda postaje virtualni svijet u kojemu čovjek treba pronaći izgubljenu prirodnost i ljudskost. “Prirodnjaci” uspostavljaju mitološki odnos prema vremenu u kome je čovjek živio “u jedinstvu s prirodom” i na taj način se obračunavaju s vizionarskom sviješću i borbom za budućnost, a time i sa emancipatorskim potencijalima naroda koji su živjeli u “jedinstvu s prirodom”.

Umjesto da je životvorni princip, kao najvažnija emancipatorska ideja, osnova za sučeljavanje s kapitalizmom, stvaraju se naturalistički mitovi koji postaju sredstvo za obračun s idejom budućnosti i time sredstvo za ovjekovječenje kapitalizma. “Prirodnjaci” ukidaju povijesnost ljudskog društva i odbacuju emancipatorsko nasljeđe čovječanstva koje se razvijalo na temelju savladanih sila prirode i postajanjem čovjeka emancipiranim prirodnim bićem.

Umjesto stvaranja humanog svijeta na temelju emancipatorskih potencijala povijesnog razvoja čovječanstva, inzistira se na idealiziranom modelu života “starih naroda”. Sve djeluje groteskno: oni koji po čitav dan provode pred kompjuterskim ekranom i koji ne mogu zamisliti život bez automobila i mobitela – postaju strastni zagovornici “povratka prirodnom načinu života”. Što se tiče idealiziranja načina života sjevernoameričkih starosjedioca, on je bio samo jedna od stepenica u povijesnom razvoju društva.

Zašto se, rukovodeći se prirodnjačkim fundamentalizmom, ne bismo vratili na još starije životne oblike, recimo na one kada čovjek nije znao da pravi luk i strijelu; kada nije znao ukrotiti konja; kada nije znao saditi kukuruz i krumpir i kada nije bio svjestan sebe kao specifičnog (slobodarskog i stvaralačkog) bića? Zašto se ne bismo vratili pećinskom načinu života?

“Tehnička inteligencija”, koja je u najvećoj mjeri lišena ljudskosti i koja je svedena na dobro plaćene i privilegirane fah-idiote, najostrašćeniji je zagovornik “povratka prirodi”. Radi se o na kapitalistički način degeneriranja malograđanima koji imaju tehnokratski i konformistički um. Oni nisu u stanju shvatiti emancipatorske mogućnosti ovladavanja čovjeka prirodnim moćima, a to znači emancipatorske mogućnosti tehnike i time vlastite inovativne (potencijalno stvaralačke) djelatnosti. “Tehnička inteligencija” je najautentičniji proizvod kapitalističke civilizacije i njen odnos prema prirodi proizvod na kapitalistički način degeneriranog uma.

Njezini pripadnici ne odnose se prema prirodi kao sve ugroženijoj životvornoj cjelini, već kao prostoru u kome se trebaju “opustiti” i “zaboraviti na probleme”. Mnogi od njih su, živjeći u na kapitalistički način degeneriranom svijetu, postali mentalno poremećene osobe koje nisu u stanju uspostaviti humane odnose s ljudima.

Pričaju o “povratku prirodi”, a zapravo, nastoje “riješiti” svoje psihičke probleme koji su uzrokovani usamljeničkim beznađem i slugerajskim položajem u radnim procesima koji samo doprinose uništavanju prirode i čovječanstva. Kako kapitalizam sve dramatičnije uništava čovjeka kao ljudsko biće, dolazi do stvaranja sve ekstremnijih “prirodnjačkih” pokreta čiji pripadnici se “hrane sunčevim zrakama”; “razgovaraju” s insektima, životinjama i biljkama; padaju u trans u kojem “uspostavljaju kontakt s kozmičkim silama” i “druže se sa vanzemaljcima”; “reinkarniraju se” u vidu štakora, svinja, guštera …

Kao oblik nastojanja da se prevlada aristokratski i stvori novi građanski svijet, europska prosvjetiteljska misao stvorila je ideju “povratka prirodi” i prirodnjački pokret koji je doživio procvat u Francuskoj u drugoj polovici 18. stoljeća (Helvecijus, Holbah, Rousseau …), a u Njemačkoj početkom 19. stoljeća (Fajt, Gete, Schiller …). Prirodnjačka filozofija bila je jedan od načina borbe za ukidanje društva koje se temeljilo na privilegijama i za stvaranje društva koje će se temeljiti na (prirodnim) pravima čovjeka i građanina.

Ni Rousseau-ov odnos prema prirodi nema puku “prirodnjačku”, već političku prirodu. Poziv na “povratak prirodi” bio je, zapravo, način izgradnje kritičkog stajališta u odnosu prema ancien régime-u i način borbe za novi svijet. Za razliku od današnjeg stanja prirode, u Rousseau-ovo vrijeme priroda je imala nenačetu životvornu snagu i postojanost: bila je “zdrava” i kao takva konkretna drugost ljudskom svijetu. “Povratak prirodi” nije samo simbolizirao težnju za oslobađanjem od utega aristokratskog načina života i aristokratskih vrijednosnih nazora, već je pružao realnu mogućnost čovjeku da se poistovjeti s nenarušenom životvornom snagom prirode i na taj način se “vrati” svome izvornom prirodnom biću.

Kapitalizam je, u vidu “tehničke civilizacije”, integrirao u svoju egzistencijalnu orbitu prirodu i obesmislio mogućnost “povratka prirodi” kao povratku čovjeka svojoj izvornoj prirodnosti. Izložena sve bespoštednijim udarima kapitalizma priroda “gubi kvalitet drugačije stvarnosti” (Marcuse). Postajući globalni i totalitarni poredak destrukcije, kapitalizam je doveo do toga da je čitava priroda postala organski dio na kapitalistički način degeneriranog svijeta.

Zrak je zagađen; šume su žrtve “kiselih kiša”; radijacija je sve ubitačnija; rijeke i izvori vode su zagađeni, a oceani i mora postali su deponiji nuklearnog otpada; zemljište je zatrovano pesticidima i drugim otrovima; nebo paraju zrakoplovi koji ispuštaju plinove i raspršuju otrove; led se ubrzano topi na Arktiku i Antarktiku; ozonski omotač je oštećen i sunčevi zraci su postali zraci smrti; na ogromnim prostorima sjevera iu dubinama Sjevernog mora oslobađaju se sve veće količine metana koji truje atmosferu; brojne životinjske vrste su uništene ili su pred uništenjem … Nema se, više, gdje pobjeći.                      

Kapitalizam uništava emancipatorski nasljeđe građanskog društva i na taj način, što širom otvara vrata za nesmetano djelovanje onih ideologija koje predstavljaju obračun s modernim načinom mišljenja i čovjekom kao emancipiranim društvenim i prirodnim bićem. Radi se, prije svega, o dalekoistočnim religijama u kojima nema čovjeka kao emancipiranog prirodnog, povijesnog, društvenog, političkog i umnog bića i kod kojih se tzv. “Meditativni aktivizam” svodi na isključenje čovjeka iz postojećeg svijeta. One su dio sve agresivnije eskapističke industrije koja treba spriječiti da se sve veće nezadovoljstvo ljudi pretvori u politički pokret koji će ukinuti kapitalizam. Njihov cilj nije samo obračun s kritičkom i vizionarskom sviješću, već is mentalnim integritetom ljudi.

One se pojavljuju, kao i druga roba, u reklamnom pakiranju u kojem se inzistira na tjelesnom i mentalnom “zdravlju”. U suštini, one uništavaju ljude kao društvena bića, sakate njihov čulni odnos sa svijetom i usmjeravaju njihovu mentalnu energiju ka određenim “točkama” u organizmu koje povezuju čovjeka sa “kozmosom” i koji postaju svojevrsni mentalni fiksatori. “Prosvjetljenje” koje čovjek doživljava tijekom meditativne seanse zapravo je lišavanje čovjeka slobodarske i povijesne samosvijesti i time mogućnosti da ima kritički odnos prema procesu mentalne manipulacije. Radi se o svojevrsnoj hipnotičkoj seansi s kojom se uklanja razum i čovjek pretvara u žrtvu svoje podsvijesti.

U dalekoistočnoj tjelesnoj kulturi, koja se temelji na uranjanju u prirodne procese koji dobivaju mistificiranua kozmičku dimenziju, čovjek se odnosi prema tijelu “iznutra” putem meditativnog aktivizma, pri čemu se teži isključenju čula i usmjeravanju mentalne energije na živce i mišiće koji uvjetuju funkcioniranje vitalnih organa. Radi se o svojevrsnoj auto-hipnotičkoj aktivnosti koja prije svega podrazumijeva uspostavljanje određenog ritma disanja, a time i rada srca.

Ona uključuje i odgovarajuće (za meditaciju pogodno) okruženje, kao i meditativnu maštu koja stvara takve slike koje stimulirajuće djeluju na smirivanje čula i povećavaju meditativnu koncentraciju. Najvažniji uvjet za uspješnu meditaciju je blokiranje nagona i isključenje iz postojećeg svijeta, što prije svega znači sprječavanje čula da reagiraju na dojmove koji dolaze iz životnog okruženja. Nije slučajno što pobornici meditacije nisu ljudi koji teže razvoju međuljudskih odnosa i promjeni vladajućeg poretka, već oni koji teže usamljivanje i bijegu iz postojećeg svijeta. Glavni razlog što vladajuće kapitalističke oligarhije na Zapadu imaju blagonakloni odnos prema sve brojnijim sektama koje propagiraju meditaciju je to, što one sakate čovjeka kao društveno, a time kao političko i slobodarsko biće.

Zbog čega tehnička inteligencija, koja inzistira na “poštovanju činjenica” i na “znanstvenom umu”, prihvaća dalekoistočni mistiku koja se pojavljuje u obliku (često nepismenih) gurua koje nude takve oblike eskapizma koji se svode na najgore oblike mentalne manipulacije? Zbog toga što nema emancipiranu povijesnu samosvijest i samim tim je lišena humanističke svijesti koje pruža mogućnost za smisleni život. Sklonost ka mistici druga je strana tehnokratskog uma. Tehnizacija uma najgori je način obezumljenja čovjeka.

Na primjeru tehničke inteligencije može vidjeti kako kapitalizam lišava čovjeka ljudskosti i na taj način ga prepušta djelovanju najprimitivnijih ideologija koje ga odvlače u totalno ništavilo. Bez emancipirane povijesne samosvijesti i bez mogućnosti da se realizira kao autentično društvenog biće čovjek je sklon da smisao života traži u sferi mistike i da padne u zamku okultizma. Što se tiče sotonističkih sekti, one se zasnivaju na personaliziranju zla koje stvara kapitalizam sa čime se stječe osjećanje bliskosti sa silom koja određuje sudbinu ljudi. Kićenje mladih zastrašujućim likovima “sotone” znači biti pod zaštitnim znakom moći koja vlada u kapitalističkom svijetu.

Odakle proizlazi samopouzdanje i agresivnost “tehničke inteligencije”? Otuda što su oni najvažnije sredstvo s kojim kapitalisti osiguravaju “progres”. To je ono što im pribavlja privilegirani društveni status i pruža mogućnost da nekažnjeno uništavaju prirodu i čovječanstvo. Najgori zločinci postaju “poštovani građani” ukoliko su u stanju stvoriti tehnička sredstva s kojima će kapitalisti osigurati ekspanziju i profit. Tipičan primjer je nacistički zločinac Verner von Braun.

Umjesto da je obješen u Nürnbergu, on je, kao vođa tima nacističkih znanstvenika-monstruma iz Panamindea, koji su napravili rakete (V1 i V2) sa kojima su razoreni velike dijelovi Londona i pobijene desetine tisuća građana, odigrao ključnu ulogu u razvoju poslijeratne američke raketne (vojne) industrije. Danas preko 85% američkih znanstvenika radi na stvaranju tehničkih i bioloških sredstava za masovno uništenje, kao i na stvaranju sustava s kojima može biti uspostavljena totalitarna vlast nad građanima. Po humanističkim kriterijima, oni su dželati čovječanstva; po kriterijima kapitalističke oligarhije, oni su “heroji slobodnog svijeta”.

Što se tiče Green-peace pokreta, on se zasniva na jednoj od najpogubnijih iluzija koje stvara kapitalistička propagandna mašinerija: da je u okviru kapitalizma moguće na tehnički način i tehničkim sredstvima obračunati se sa sve pogubnijim posledicima kapitalističkog “progresa”. Umjesto borbe za iskorjenjivanje uzroka koji dovode do uništenje života, inzistira se na borbi sa posljedicama kapitalističkog razvoja. Radi se o “usavršavanju” kapitalizma čime se samo daje podrška razvoju procesa koji uništavaju život na Zemlji.

To je suština “međunarodnih ekoloških konferencija”. Istovremeno, davanje prvorazrednog značaja borbi protiv posljedica kapitalističkog razvoja postaje način obezvređivanja borbe protiv uzroka koji dovode do uništenja života. Zapravo, borba protiv posljedica sve pogubnijih klimatskih promjena može biti djelotvorna jedino ukoliko je istovremeno borba protiv kapitalizma. U tom smislu, ona treba postati poziv ljudima da ukinu proizvodnju koja se zasniva na profitu i uspostaviti proizvodnju koja ne uništava prirodu i koja je usmjerena na zadovoljavanje istinskih ljudskih potreba.

Kapitalisti putem tehnike ublažavaju neposredno djelovanje promjena u prirodi na čovjeka i od toga stvaraju sve veći izvor profita. Ekološka kriza ugrožava opstanak čovječanstva, ali je “kontrolirana” razvojem tehnike s kojom se ublažavaju posljedice djelovanja klimatskih promjena i to na selektivan način. Tehnika je, i na taj način, postala prvorazredno političko oruđe s kojim kapitalisti manipuliraju životnim uvjetima ljudi i na taj način postaju gospodari života i smrti. U konačnom, ne radi se o nastojanju da se stvori novi, već paralelni svijet koji će biti pribjeglište na kapitalistički način degeneriranom čovjeku.

Kapitalizam uništava živi svijet tako što proizvodi tehnički surogat svijeta – kapitalističke katakombe. Stvaranje mita o “svemoći znanosti i tehnike”; o “kozmičkoj budućnosti čovječanstva”; o “čovjeku-kiborgu”; tehnokratski zasnovana ideja čovekobivstva; olimpijska maksima citius, fortius, altius i olimpijsko računanje vremena koje ima mitološki karakter … – sve su to načini na koji se uništava kritička misao koja ukazuje na destruktivnu prirodu kapitalizma i vizionarska svijest koja otvara prostore budućnosti.                          

Jedna od potencijalno najpogubnijih laži, koja pod utjecajem sve dublje egzistencijalne krize koju stvara kapitalizam u glavama (malo) građana na Zapadu sve više dobiva dimenziju “istine”, je da je “prenapučenost Zemlje” glavni uzrok propadanja prirode i time najveća opasnost za opstanak čovječanstva . Prije svega, milijardu ljudi koji žive u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi i Japanu potroši (uništi) onoliko energije, hrane i vode koliko bi potrošilo 500 milijardi ljudi u nerazvijenim zemljama svijeta s današnjim potrošačkim standardom.

Drugo, u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama Zapada godišnje bude bačeno više od milijardu tona hrane (trećina od ukupne svjetske proizvodnje), prije svega zato da bi se održale cijene na tržištu. Sa tom hranom, kada bi se racionalno trošila, moglo bi se prehraniti čitavo čovječanstvo. Treće, oceani i mora mogli bi postati izvor kvalitetne hrane za desetine milijardi ljudi.

Četvrto, ekonomski razvoj stvara uvjete za opće-društveni razvoj, što znači za emancipaciju žena i za planiranje obitelji. Ukoliko bi se ostvario gospodarski i sveukupni društveni razvoj u zemljama s najvećim natalitetom, čovječanstvo bi se tijekom sljedećih desetljeća stabiliziralo na broju ljudi koji bi mogli skladno živjeti u jedinstvu s prirodom. Ovdje treba reći i to, da kapitalizam dovodi do propadanja reproduktivne sposobnosti ljudi koji žive u najrazvijenijim kapitalističkim državama.

Djeluje suludo da se oni koji “prenaseljenost planete” proglašavaju za “najveću opasnost za opstanak čovječanstva” u svojim zemljama sučeljavaju sa sve pogubnije “bijelom kugom”! Sve dramatičnije biološko propadanje naroda u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama dovodi do toga, da ideja o uništenju milijardi “prekobrojnih” dobiva, pogotovu među pripadnicima “srednje klase “, sve širu potporu. Stvara se atmosfera egzistencijalne panike, slična atmosferi koja je, na temelju velike ekonomske krize kapitalizma iz 1929, stvorena u nacističkoj Njemačkoj – koja je dovela do toga da je ideja o uništenju Židova, Slavena i Roma i osvajanju “životnog prostora” (Lebensraum) na Istoku bila s oduševljenjem prihvaćena od velike većine Nijemaca.

Sve je izglednija mogućnost da vladajući kapitalistički klanovi na Zapadu, uz potporu građanske klase i mladih koje su kapitalisti uspjeli (između ostalog i putem sporta) pretvoriti u fašističke horde i koristeći najubitačnija tehnička i biološka sredstva, krenu u genocidni pohod protiv “prekobrojnih”. Uistinu, nije uništenje milijardi “prekobrojnih”, već je uništenje kapitalizma osnovni preduvjet za opstanak čovječanstva i života na Zemlji.

Galama oko “ekološkog propadanja planete” koju dižu politički lideri najrazvijenijih kapitalističkih država nije izraz istinske težnje da se spriječi uništenje života na Zemlji, već je izraz nastojanja da se spriječi da ekološko propadanje svijeta postane politička platforma potlačenih koja će ih ujediniti i dovesti do radikaliziranja borbe protiv kapitalizma. Istovremeno, kapitalistički centri moći nastoje iskoristiti ekološko propadanje planete, koje je uvjetovano njihovom ekocidnom praksom, da otmu teritorije koje nisu pod njihovom neposrednom kontrolom i uspostaviti kolonijalnu dominaciju nad čitavim kontinentima.

Što se tiče “ekološkog inženjeringa”, on u prvom redu služi zato, da se stvori iluzija da kapitalizam može, putem znanosti i tehnike, da sanira pogubne posljedice koje stvara. Korištenje znanosti i tehnike za “popravak” eko-sustava, na temelju razvoja kapitalizma, samo će dovesti do još pogubnijih klimatskih promjena. Čovjek ne može (i ne treba) upravljati ekološkim sustavom, ali može iskorijeniti uzroke njegovog propadanja.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Pojam teorija zavjera sve je više stigmatiziran u svjetskim medijima i politici. Američki bloger Mike Krieger izveo je tzv. ‘misaone zločine’ nakon kojih postajete etiketirani kao ‘teoretičar zavjere’. Ukoliko se pronalazite u više od 5 točaka, i Vi ste među njima.

Kada se ozbiljnije raspravlja o terminu ‘teorije zavjere’ uvijek se dotakne i prvog spomena te etikete koji dolazi iz časopisa ‘The Journal of Mental Science’ i godine 1871. gdje se u tekstu spominje da ‘teorija Dr. Sankeya dovodi do toga da su ove prsne ozljede nastale u sanatoriju i ona je zaslužila našu pažnju, za razliku od teorija zavjera gospodina Charlesa Beadea koje nisu toliko vjerojatne’. Nešto kasnije, odnosno, 1909. Michael Barkun pomnije proučava tematiku i u ‘The American Historical Review’ magazinu dijeli ih na tri vrste – potvrdu onoga što znanstvena analiza ne može, dualizam svijeta na sile tame i svijetla i posebno tajno znanje.

Danas ih u suštini dijelimo na događajne, sustavne i superkonspirativne, a njihove rezultate tumačimo kao teorije zavjere, stvarne zavjere ili teorije spontanosti određenih događaja. Mike Krieger je uočio da američka vlada već godinama povećalom promatra rad autora, novinara i istraživača koje zatim rangira po sustavu teoretičar zavjere-možebitni terorist. Tako mala granica između ta dva polja ponukala ga je na najčešće predrasude pa je napravio svojevrsni kviz nakon kojega svatko može biti ‘urotnik’. Ukoliko pronađete neke svoje osobine u pet ili više slučajeva, i Vi dolazite pod objektiv tajnih službi. Barem tako kaže ovaj ironični bloger ‘Liberty Blitzkrieg bloga’, osim ako i to nije još jedna teorija zavjere. Stavke su prilagođene hrvatskoj publici.

Teoretičar zavjere ste ako:

1. Sve stvari promatrate kritičkim razmišljanjem i ne vjerujete u dogme

2. Ne vjerujete mainstream medijima

3. Volite odmor u prirodi vjerujući u zdraviji život

4. Više volite blagdanski provod s obitelji nego kampiranje pred trgovačkim centrom sa 70% sniženja

5. Smatrate čudnim to što se tijekom 11/9 srušila zgrada broj 7 bez udarca aviona, dok su sve okolne građevine neoštećene

6. Smatrate da bespilotne letjelice (donovi) diljem SAD-a nemaju veze s Al Qaedom

7. Biste voljeli ući u zrakoplov bez radijacijskog koktela i digitalnog striptiza (sigurnosni skeneri i rentgeni)

8. Ste pročitali knjigu u ovoj kalendarskoj godini

9. Mislite da imate pravo izlaska na ulice i prosvjede

10. Mislite kako je Rat protiv terorizma prijevara

11. Mislite da je Rat protiv droge prijevara

12. Vjerujete da bijes s Bliskog istoka ima veze s američkom vanjskom politikom, a ne mržnjom prema američkoj slobodi i demokraciji

13. Ste uvjereni da su sve političke opcije na istoj valnoj duljini

14. Vjerujete da Ustav ne sadrži terorističko djelovanje

15. Ste čuli za Povelju prava i možete imenovati neke od stavki

16. Propitkujete ‘činjenicu da vas Vlada voli’

17. Mislite kako pravo na oružje ne služi isključivo za lov

18. Nemate televiziju ili gledate samo ‘alternativne’ programe

19. Ne vjerujete kako je ACTA novi singl Village Peoplea

20. Mislite kako bi bogati, moćni i povezani ljudi trebali biti isti pod zakonom kao i ostatak naroda

21. Znate da korporacija nije narod

22. Mislite da je Warren Buffet folirantski kapitalist

23. Ste uvjereni da je nebitno što su političari ponekad ‘baš kao i mi’ – svejedno su većinski negativci

24. Znate za činjenicu da je zlato u SAD-u zabranjeno i konfiscirano 1933., te je kao takvo bilo ilegalno do 1975.

25. Mislite kako bi političari ‘ratni huškači’ trebali na prvu crtu, zajedno sa svojim obiteljima

26. Mislite da bi na hrani morala biti oznaka GMO, čisto da sami odlučujete hoćete je kupiti ili ne

27. Uzgajate vlastitu hranu

28. Kupujete neobrađeno mlijeko

29. Mislite da bi se cijene hrane i mlijeka trebale korigirati s krizom

30. Znate za podatak da Ministarstvo obrane svake godine troši milijune na streljivo

31. Sumnjate da dio oružja odlazi kod sirijske ‘oporbe’

32. Mislite kako dopuštenje privatnoj banci FED-u da neograničeno tiska novac i manipulira ekonomijom nije dobra zamisao

33. Vjerujete u nedavne studije o Monsantovom GMO-u kao uzročniku raka

34. Izbjegavate fluorirane zubne paste, vodu i proizvode koji, prema Harvardskim studijama smanjuju IQ

35. Plaćate u gotovini i kupujete zalihe, što je prema FBI-ju sumnjivo ponašanje

36. Promovirate aktivizam na razne načine

37. Mislite kako je čudno da je sve više Amerikanaca proglašeno teroristima, a podrška terorizmu u Siriji je OK

—-> hrvatske smjernice:

38. Vjerujete u mogućnost da su ostali političari znali za ‘neke stvari’

39. Mislite kako državni odvjetnici nisu dali sve od sebe prilikom otvaranja istraga

40. Pokazujete frustraciju jedinstvenom upravljačkom kontrolom MOL-a u INA-i

41. Mislite da je rat na Balkanu potaknut od strane velesila

42. Mislite da EU nije ‘med i mlijeko’ kakvom je prezentiraju naši političari

43. Vjerujete da Todorić nije vlasnik Agrokora i ne zapošljava ‘pola Hrvatske’

44. Prosvjedujete na bilo kakvim demonstracijama

45. Smatrate da su svi političari privatno u odličnim odnosima

46. Vjerujete da Vlada ne radi u instersu naroda već stranih faktora

47. Niste ni ljevičar ni desničar, politički gledano.

48. Gledate emisiju ‘Na rubu znanosti’ i vjerujete u ‘Bosanske piramide’

49. Ne čitate religijsku literaturu i ne idete u crkvu

50. Ste stanovnik Balkana koji vjeruje da HAARP postoji na ovim prostorima
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)