Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » Featured, SVIJET U RATU » KAKO SE PROVODI MIR: U postkomunističkim zemljama “diktatori” su ubijeni i umjesto njih je u vašoj državi zavladalo carstvo kaosa!

KAKO SE PROVODI MIR: U postkomunističkim zemljama “diktatori” su ubijeni i umjesto njih je u vašoj državi zavladalo carstvo kaosa!

diktatori-SAD-rat-naftaOd 2001. godine, pokrenute su promjenu režima u Iraku, Afganistanu i Libiji. Sve tri države su danas u kaosu, a ekstremisti imaju veću kontrolu nego ikad prije

Kada malo bolje razmislimo, unatrag 100 godina, zemlje koje su bogate resursima (nafta, zlato, dijamanti) su bile izložene procesu “oslobađanja” od “diktatora” iako je situacija u zemlji bila ekonomski prilično dobra. Nakon “oslobađanja” slijedio je proces obnove i boljeg života? LAŽ! Nakon toga već desetljećima u tim zemljama traje kaos.

Irak

U Iraku su ekstremni islamski džihadisti poznati kao ISIS preuzeli veći dio države koristeći američka oružja.

Irak se maltene podijelio na tri države.

Kršćane postrojavaju i ubijaju, a kršćanski lideri u Iraku kažu da je kraj kršćanstvu tamo vrlo blizu. Ipak, postoje navodi da je Sadam Husein, sa svim svojim manama, bio sekularni lider koji je tolerirao kršćane.

Libija

Libija je također zapala u potpuni kaos.

Al Qaeda kontrolira veći dio Libije i njene zastave su se vijorile nad sudom u Bengaziju kada je Gadafi svrgnut. Opet moramo napomenuti da je Gadafi bio lider koji je tolerirao kršćane.

Da biste bili u tijeku, evo što je Guardian prenio o Libiji u ožujku 2014. godine:

Amnesty International je prenio da “sloboda govora i dalje nije usklađena s pravima Libijaca”. Represivni zakon iz Gadafijeve ere je izmijenjen kako bi se kriminalizirale bilo kakve uvrede dužnosnika ili parlamenta.

Jedna novinarka je išla na sud zato što je iskritizirala korupciju među sucima. Sve televizijske stanice koje kritiziraju vlast su zabranjene, a jedna od njih je čak i napadnuta bombama, prilikom čega su novinari te stanice poginuli.

Još od pada Gadafijeve diktature, postojale su priče o tome da crne Libijce smatraju Gadafijevim pristašama, te da ih zato napadaju.

Prilikom jednog od kolektivnih kažnjavanja, 35.000 ljudi je istjerano iz Taverge kao osveta za brutalni napad na anti-Gadafijevo uporište u Misrati.

Grad je razoren, a njegovi stanovnici su utočište pronašli u kampu za izbjeglice u Tripoliju. Ovakvi događaji su se odvijali širom države.

Na tisuće ljudi je uhićeno bez ikakvog sudskog procesa, a suci, tužitelji, odvjetnici i svjedoci su napadani, pa čak i ubijani. Prvi generalni tužitelj poslije Gadafija, Abdulaziz Al Hasadi, ubijen je u gradu Derna.

Kada su stanovnici Bengazija prosvjedovali protiv vladavinih pobunjenika u lipnju 2013. godine, trideset dvoje ljudi je ubijeno u događaju poznatom kao “Crna subota”. Za vrijeme drugog prosvjeda u Tripoliju u studenom, ubijeno je čedrdeset šestero ljudi, a ranjeno njih 500.

Libija se pod pobunjeničkom vladavinom počela raspadati.

Jedna od najvećih ironija takozvanog rata protiv terorizma jest da su fundamentalističke islamske snage zablistale upravo kao izravna posljedica rata.

Kaos u Libiji se širi po čitavoj regiji. U ovoj državi postoji oko 15 milijuna puški i drugog oružja, a sama Libija je postala primarni izvor oružja za sve druge države, uključujući Somaliju, Centralnu afričku republiku, Nigeriju i Niger.

Kako Libija tone u sve veći kaos, moguć je nastanak građanskog rata, koji će umiješati čitavu regiiju.

Nije iznenađenje što zapadne vlasti i novinari koji su toliko hvalili intervenciju u Libiji sada šute o onome što se tamo događa. Njihov rat je pun posljedica i oni moraju preuzeti odgovornost za to.

Saudijska Arabija i druge arapske države su evakuirale svoje diplomate iz Libije, a SAD se sprema na evakuaciju svog osoblja.

Oni koji su najbliži sekularnim liberalima u Libiji su izgleda povezani s vojnim časnicima starog režima.

Intervencija je već negativno utjecala na interese SAD, posebno u pružanju poticaja za druge režime da urade ono što je Gadafi radio, pregovarajući o prestanku umiješanosti u terorizam i prestanku proizvodnje nekonvencionalnog oružja.

Od tada su stvari samo krenule prema gore, a Bengazi je pao u ruke džihadista.

Afganistan

Proizvodnja opijuma nikad nije bila veća kao sada, pod američkom okupacijom Afganistana.

New York Times je izvijestio da su Talibani zauzeli veći dio Afganistana, šireći se i preko zone utjecaja koju su imali prije 2001. godine.

Talibani sada dominiraju teritorijima blizu ključnih autocesta i gradova koji okružuju prijestolnicu Kabul.

Vojska SAD je napustila ovu državu, pa najgore tek slijedi.

Povijest se ponavlja

SAD su izvršile promjenu režima u Iranu 1953. godine, što je dovelo do radikalizacije ove države. Štoviše, CIA je priznala da su SAD zbacile umjerenog, demokratski izabranog premijera Irana 1953. godine.

On je bio svrgnut zato što je nacionalizirao iransku naftu, koja je prethodno bila u vlasništvu BP-a i drugih zapadnih naftnih kompanija. CIA je priznala da je uposlila neke Irance da se predstavljaju kao komunisti i isceniraju nemire u Iranu kako bi okrenula državu protiv svog premijera.

Da SAD nisu zbacile umjerenu iransku vladu, fundamentalisti nikada ne bi dospjeli na vlast. Iran je bio poznat po tome što je tisućama godina tolerirao kršćane i druge religijske manjine.

Vlada SAD pokušava izazvati novu promjenu režima u Iranu već desetljećima.

Hillary Clinton i savjetnik nacionalne sigurnosti tadašnjeg predsjednika, Jimmyja Cartera, priznali su da su SAD izvršile promjenu režima u Afganistanu sedamdesetih godina podržavajući bin Ladena i Mudžahedine – prekursore Al Qaede.

Vidite i sami kako je sve na kraju ispalo.

Sirija

SAD su sve vrijeme podržavale islamske pobunjenike u Siriji kako bi uspjele izazvati promjenu režima u toj državi. Rezultat? Islamski pobunjenici su preuzeli trećinu države i pretvorili je u svoj “kalifat”.

Ti isti džihadisti sada obezglavljuju i režu grla kršćana iako je Sirija nekada tolerirala kršćane.

Ukrajina

Ukrajina bi mogla dodati na popis država u kojima je promijenjen režim, a koje su zapale u kaos i ekstremizam s obzirom na sljedeće:

  • State Department je potrošio više od 5 milijardi dolara ne bi li odvojio Ukrajinu od Rusije
  • Veleposlanik SAD u Ukrajini, Jeffrey Pigati, zajedno s pomoćnicom tajnika države, Viktoriom Nuland, planirao je prevrat ukrajinske vlasti, a njihov razgovor je snimljen i iscurio je u javnost
  • Viši dužnosnici SAD su doslovno dijelili kolače prosvjednicima koji su zbacili ukrajinsku vlast
  • SAD vojno i novčano podržavaju neonaciste koji su izazvali potpuni kaos u državi

 

Irak, Sirija, Libija i Ukrajina su do sada zapale samo u dublji kaos

Vlada u Ukrajini postupno gubi građanski rat.

Većina pobunjenika u Siriji koje podržava SAD pridružila se ISIS-u. Također, oružje koje je osigurano “umjerenim” pobunjenicima, završilo je u rukama ISIS-a i Al Qaede.

Mother Jones dodaje i Jemen na gorespomenutu listu:

Afganistan: Katastrofa. Diskutabilno je je li u Afganistanu gore nego 2001. godine, ali svakako nije ni bolje.

Irak: Još veća katastrofa. Sadam Hussein je bio jedinstveno žestok diktator, ali čak i s tim u vidu, u Iraku je sada nesumnjivo gore nego što je bilo 2003. godine. Sadam je pao, ali je na vlast došla disfunkcionalna sektaška vlast, zajedno sa ISIS-om.

Libija: Još jedna katastrofa. Riješili smo se Moamer Gadafija, ali smo dobili propalu državu na razini Somalije.

Jemen: Još jedna u nizu katastrofa. Nakon nekoliko godina ratovanja, Huti su stupili na vlast. To je istodobno i pobjeda za Iran, koji podržava pobunjenike, ali i za Al Qaedu, koja može samo imati koristi od nastalog kaosa.

Žalostan niz, zaista …
 
(vestinet,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Filed under: Featured, SVIJET U RATU · Tags: , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , ,