LIJEČNIK: Sida se ne prenosi seksualnim putem. Javnost se već obmanjuje desetljećima, a imunitet “oboljelih” se oslabljuje cijepljenjem!

SIDA (AIDS) je bolest novog doba koje od samog početka prate različite kontroverze. Najveća među njima se tiče prirode djelovanja HI-virusa i mehanizma nastupanja i napredovanja same bolesti

Ona je podijelila znanstveni i medijski svijet na dva velika tabora: mainstream ortodoksnu medicinu, institucionalno predstavljenu Svjetskom zdravstvenom organizacijom – i učenje koje osporava same temelje službene teorije, piše Deutsche Welle.

Situacija je slična onoj s učenjem o svjetskoj klimi: mainstream predstavlja većinu – kako na planu znanosti, tako i u medijima. On ima na raspolaganju mnogo veći prostor i mnogo veću podršku u javnosti. S druge strane, oporba nije ni malobrojna, ni nekompetentna.

Čini je veliki broj zaslužnih znanstvenika, među kojima ima kako nobelovaca, tako i dobitnika drugih najviših priznanja iz medicine i biologije.

Liječnik Todor Jovanović, koji spada u najoštrije kritičare službenog medicinskog establišmenta, proizveo je prirodni lijek koji je bio toliko uspješan da mu je Ministarstvo zdravlja SAD početkom devedesetih godina stavilo na raspolaganje laboratorij i svu potrebnu opremu u Watergate.

To samo pokazuje da mainstream i alternativna medicina često nisu tako suprotstavljene strane – doduše, samo dok alternativa svojom kritikom ne zadre dublje u funkcioniranje zdrastvenog sustava.

A baš to karakterizira Jovanovića koji tvrdi da je službena priča o AIDS-u “prijevara” koju je pratio na samom izvoru – on je imao svoju ordinaciju u Durbanu i surađivao sa znanstvenim institutima Louis Pasteur (i timom Montanea), institutom Karolinska u Švedskoj, Medicinskim fakultetom u Londonu itd. Proučavanjem AIDS-a se bavi od samog početka njenog postojanja.

Posebno skandalozan za medicinski establišment je stav oporbe prema kojem se HIV ne prenosi seksualnim odnosom. Jovanović prenosi da je za vrijeme svog rada u Južnoj Africi imao priliku pregledati stotine prostitutki među kojima su neke imale seksualni odnos bez zaštite s više od 1.000 muškaraca – i da nijedna nije bila pozitivno testirana na retrovirus.

S druge strane, znanstvenica Julijane Zaher piše da je 1987. po nalogu njemačke vlade radila na studiji provedenoj na zatvorenicima – zbog pretpostavke da tamo ima dosta oboljelih uslijed homoseksualnog spolnog općenja i višestrukog korištenja šprica za drogu.

Studija je trebala trajati 10 godina, ali je prekinuta nakon dvije i pol godine jer nije pronađena nijedna zaražena osoba. To, međutim, mediji nisu prenijeli – “nije se uklapalo u koncept”.

Lažna propaganda 80-tih, slično kao i za Ebolu 2014.

Ista autorica se poziva i na studiju provedenu u Kaliforniji koja je počela također 1987. Tamo su tijekom 10 godina praćena 442 takozvana diskordantna para (jedan partner je HIV-pozitivan a jedan HIV-negativan).

Partneri su imali spolne odnose kako za zaštitom, tako i bez nje. U Američkom časopisu za epidemiologiju je 1997. objavljen rezultat tog proučavanja: nije bilo prenošenja virusa.

Na to ukazuju i drugi radovi, među kojima i “Inficiranje HIV-om u subsaharskoj Africi nije objašnjeno seksualnom ili vertikalnom transmisijom” objavljen 2002 (autori: Giselkvist/ Roterberg/ Poterat/ Druker).

Sida kao politička bolest

Negatori side tvrde da je riječ o bolesti koja zapravo ne postoji te da je riječ o velikoj manipulaciji javnosti s nekoliko ciljeva koje su postavile različite interesne grupe

Jednu interesnu skupinu čini farmaceutska industrija, koja na izmišljenoj bolesti zarađuje čitavim nizom skupih terapija, a drugu predstavlja politika, koja strahom od side i odgovarajućim mjerama regulira / usmjerava / sankcionira društvena kretanja određenih skupina (npr. Homoseksualaca).

U Africi HIV-pozitivan, u Njemačkoj HIV-negativan

Negatori side prenose da je imunodeficijentnost širok pojam i da, ako je bolest imala smrtan ishod, smrt uvijek nastupa kao posljedica raka, ili upalnih procesa, primjerice, upale pluća, uz nemogućnost organizma da se obrani od bakterijskih ili virusnih “napadača”. Bolesnik koji je umro od side, zapravo je umro od neke već poznate bolesti koja je proglašena posljedicom AIDS-a. Odnosno, posljedicom postojanja HIV-virusa u organizmu. Ali, taj virus se identificira postojanjem odgovarajućih antitijela i testovima “Eliza” i “Vesternblot” pri čemu ovaj potonji ima desetak segmenata u kojima se ta antitijela traže.

U Africi se virus dokazuje reakcijom dva segmenta, u Njemačkoj je potrebna reakcija u tri segmenta, u Australiji – četiri. Tako netko tko je proglašen oboljelim u Africi može se pregledati u Berlinu i dobiti odgovor: “Imate sreće – test Vam je negativan”. Australski znanstvenik Valendan Turner, u posebnoj studiji je pokazao da test na HIV može ispasti pozitivan uslijed oko 60 faktora, među kojima su vrlo česti gripa ili žutica. Tako se ostavlja mnogo mjesta proizvoljnom lijepljenju etikete “oboljelog od side”.

“Simptomi side – posljedica medikamenata”

Jedan od najspornijih trenutaka u povijesti side svakako je i konferencija za tisak 1984. godine kada je nobelovac Robert Galo priopćio da je HIV virus – koji je predstavio kao svoje otkriće – izazivač ove opake bolesti.

Mnogima je smetalo to što je konferenciju sazvala tadašnja američka ministrica zdravlja Margaret Hekler, dakle, političarka – a ne neki ugledni znanstveni forum. Galo se kasnije ispostavio kao prevarant i pred Ujedinjenim nacijama izgubio spor o autorstvu na otkriće HIV-virusa.

No, službena medicinska mašinerija već je bila spremna za tretman milijuna ljudi novim lijekovima. Jedan od velikih znanstvenika našeg doba, nositelj mnogih priznanja i član američke Akademije znanosti, Peter Disberg, smatra da HIV-virus nikada nije izoliran prema kriterijima klasične virologije.

Od njega potječe i teza koja izaziva preveliki strah, i prirodan otpor ljudi koji ne vjeruju da postoje strukture koje se poigravaju ljudskim zdravljem, teza prema kojoj su simptomi side posljedica medikamenata kojima se ona liječi. A jedan od najvećih stručnjaka za medicinu u Africi, kelnski znanstvenik Wolf Geisler, tvrdi:

“AIDS je politička bolest čije se širenje ne može medicinski objasniti; ne samo politička bolest, već i biološko oružje “.

“Trostupanjsko oružje”

Sida je trostupanjsko oružje, prenosi Geisler: na prvom stupnju se kod ljudi u jednoj regiji izaziva opće i reverzibilno slabljenje imunološkog sustava, to omogućuje da se HIV-virus – koji inače potječe od životinja kao virus konjske anemije – zapati kod ljudi, i da kod čovjeka, u drugoj fazi, izazove – u početku bezazlenu, ali u načelu doživotnu – slabost imunološkog sustava prema novim i nepoznatim izazivačima.

A ti novi i nepoznati izazivači – bolesti poput kriptosporidioze ili pneumocistoze ili kriptokokoze ili izosporioze – dovode do trećeg stupnja: tipične slike oboljenja.

Teza o oružju zvanom cjepivo

Geisler je dugo radio u Africi gdje je imao prilike vidjeti neobičnu pojavu: sida kao da je poznavala državne granice! To je primijetio i Todor Jovanović, ugledni virolog koji je svoja saznanja o sidi primijenio u suradnji s vodećim svjetskim medicinskim institutima, poput “Louisa Pasteura” u Francuskoj, “Roberta Koha” u Njemačkoj, ili “Karolinska” u Švedskoj. Jovanović je također dugo radio u Africi i primijetio da se “slabljenje imunološkog sustava” o kome govori Geisler provodi uglavnom – cijepljenjem. Kontrolirajući dječja cjepiva na području južno od Sahare, on je u njima otkrio tragove teških metala i drugih štetnih tvari.

“Nema prenošenja seksualnim kontaktom”

Jovanović je proizveo i medikament koji liječi “sidu”, odnosno vraća imuno sposobnosti, lijek s kojim je imao – i sa kojim i dalje bilježi – veliki uspjeh. Riječ je o potpuno netoksičnim preparatu s biljnim sastavom, kojim je od imunodeficijencije izliječio ogroman broj ljudi – u Africi su među njegovim pacijentima bili i visoki državni dužnosnici više zemalja.

Jovanović tvrdi da je sida jedna od najvećih prijevara u povijesti moderne civilizacije, te da se tu ne radi o virusu, već o konglomeratu više bjelančevina, virusa, pa čak i bakterija, promjenjivog sastava – već prema potrebi konkretnih, kako ih on zove, “vladara iz sjene”. On prenosi da je jedna od najvećih zabluda i manipulacija tvrdnja da se AIDS prenosi seksualnim kontaktom – i pri tome se poziva na desetljeća iskustva u liječenju side i kod vrlo promiskuitetnih pacijenata.

Negatori i skeptici smatraju da se istina o sidi krije daleko od novinskih naslova i televizijskih dnevnika, te da se ljudskim zdravljem, pa i saznanjima o sidi, odavno beskrupulozno manipulira.
 
(dw.de)