ALAT ZA KONTROLU MASA: Spolno ponižavanje i prisilna nagost

Vrhovni sud je donio odluku da policija može svakoga  skinuti do gole kože kako bi ga pretresla nakon uhićenja zbog bilo kojeg prekršaja, koliko god taj prekršaj bio beznačajan, i u bilo koje vrijeme. Ova strahota od zakona spaja dva prijašnja zakona: jedan koji dopušta bilo čije uhićenje uvijek u bilo koje vrijeme i drugi prema kojem je moguča desetogodišnja kazna zbog prosvjeda na prostoru koji je pod zaštitom tajne službe. Ova kriminalizacija ljudskosti slijedi mini-pobunu Occupy pokreta.

Je li američko pretraživanje golih osumnjičenika benigno? Čovjeku koji je podnio početnu tužbu, Albert Florens, rečeno je da se “okrene, čučne, zakašlje, raširi guzove”. Rekao je da se osjećao poniženo: “Nisam se osjećao kao ljudsko biće”.

U bizarnom objašnjenju, sudac Anthony Kennedy objasnio je da je ovakva odluka potrebna zato što je bombaša iz slučaja od 11.septembra 2001. mogla zaustaviti policija zbog prekoračenja brzine. Kako bi pretraga gole osobe spriječila napad? Je li sudac Kennedy zamišljao da su planovi za rušenje ‘blizanaca’ skrivali u nekom od njegovih tjelesnih otvora? Prema bizarnoj ne-logici, odluka koju su donijeli on i ostali suci bazira se na zabrinutosti zbog oružja i krijumčarenja u zatvorskim sustavima. Ali ljudi koji su privedeni, dakle oni koji još nisu osuđeni, još nisu uvedeni u zatvorsko društvo.

Nadzorna država pokazuje priličnu odlučnost u uplitanje u seksualnost građana. Njemački “Spiegel” je pisao o tome da u zatvoru u Bagramu postoji spolno zlostavljanje i da bivši zatvorenici govore o slučajevima različitih vrsta spolnog ponižavanja. U nekim slučajevima ispitivač bi položio svoj penis duž lica pritvorenika dok bi ga ispitivao. Druge zatvorenike bi silovali štapovima ili bi im prijetili analnim seksom. Bradley Manning morao se potpuno skinuti u samici.

Taj propis dopušta genitalno pipkanje američkih putnika ili ih pak tjera na prolazak kroz aparat (koji je proizvela tvrtka Rapiscan, u vlasništvu terorističkog profitera Michael Chertoff-a) koji snima toliko stvarne fotografije da su ga nazvali “pornoskener”.

Vjerujte mi: ne želite da država ima moć da skine vašu odjeću. Povijest pokazuje da je upotreba prisilne nagosti od strane države koja tone u fašizam moćan način kontrole i podčinjavanja stanovništva.

Političko korištenje prisilne nagosti u anti-demokratskim režimima je odavno poznato. Prisiljavanje ljudi na skidanje odjeće prvi je korak u slamanju njihovog osjećaja za individualnost i ponos te za usađivanje osjećaja nemoći. Zarobljene žene prodavane su gole na američkom jugu, a mladi, muški robovi u adolescentskoj dobi služili su mladim, bijelim damama za stolom, također na jugu i također goli. Njihovo nevidljivo ponižavanje bilo je suštinsko za kastraciju njihove ljudskosti. Židovski zatvorenici odvođeni u koncentracione logore bili su svlačeni i fotografirani goli, i to je bio zaštitni znak holokausta.

Jedan od najstrašnijih trenutaka za mene bio je posjet zatvoru Guantanamo 2009. godine kada sam vidjela način na koji je arhitektura zgrade napravljena u odnosu na kabine za tuširanje sa staklenim prednjim zidom koji je namjerno postavljen nasuprot središnjem holu, a gdje su stajale mlade žene, čuvari, i stražari nad prisilnom nagošcu muslimanskih zatvorenika koji se nisu mogli sakriti. Zakoni i propisi poput ovih jasno su stvoreni kako bi se uvjeti iz Guantanama i zlostavljačkog pritvora prenijeli u Ameriku.

Gledala sam muške policajce i članove Uprave za sigurnost prometa kako stoje jedni do drugih i pohotno promatraju žene prepipavane u zračnim lukama. Doživjela sam čudno postavljenu, seksualno perverznu nametljivost države tijekom “pipkanja” u zračnoj luci, a koje je uvijek propraćeno riječima koje kao da su preuzete iz erotskog romana (“Imate li osjetljivih dijelova tijela? Stavicu svoje ruke pod vaše grudi ….”). Jedan od mojih komentatora na Facebooku izjavio je, i to čini mi se s pravom, da će sve više žena biti pod udarom uhićenja za sitne prekršaje (a što je strašno, Uprava za sigurnost prometa traži sve više žena službenica).

Intervjuirala sam radnicu britanskog ekvivalenta Uprave za sigurnost prometa i otkrila da je diranje genitalija koje je u SAD-u obavezno, u Britaniji zabranjeno. Vjerujem da je politika dodirivanja genitalija iu Americi stvorena kako bi psihološki navikla američke građane na uvjete u kojima ih država u bilo kojem trenutku može poniziti i uplesti se u njihovu seksualnost.

Najstrašniji izraz u odluci suca Kennedyja je njegovo upadljivo korištenje riječi logoraš za uhićene građane SAD-a. Neki članovi pokreta Occupy koji su bili uhićeni u Los Angelesu također su izjavili da su ih oslovljavali na taj način. Prosvjetljujuće je Kenedijeva nova upotreba te fraze koja se čini kao njena namjerna aktivacija.
Deset godina asocijacije učinilo je tu riječ u Americi sinonimom za one koji nemaju nikakvih prava, posebice u zatvoru. U Americi se dugo koristi, navikavamo se na povezivanje te riječi sa uvjetima u kojima bilo kojeg muslimana negdje daleko američka država može lišiti bilo kakvih prava. Sada se taj izraz, koji se povezuje s “onima kojima se može učiniti bilo što” sustavno postavlja u smjeru bilo kojeg američkog građanina.

Kuda smo to krenuli? Zašto? Ovi posljednji zakoni koji kriminaliziraju prosvjede i daju lokalnoj policiji – koja, prisjetite se, sada od Ministarstva nacionalne sigurnosti dobiva novac, hardver i radnike, moć da zastrašuje i traumatizuje ljude koji još nisu prošli obavezan proces suđenja te djeluju u suradnji s državom koja u svakom trenutku sve vidi i nadzire.

Nacionalna agencija za sigurnost u državi Yuta gradi sadržaje koji će nadgledati sve i to stalno, što uključuje milijarde sms poruka, telefonskih poziva i elektronsku poštu. Sličan se zakon nastoji progurati u Velikoj Britaniji.

S tim okom Velikog brata u suradnji s pregledavanjem ljudi koji se moraju skinuti do gole kože, uz pristup svim podacima dobivenim iz tehnologije kojom se svakodnevno služimo i zastrašujuće moći koju ima policija da vas spolno zlostavlja i ponižava kada poželi, nitko nece trebati formalni udar kako bi imao preplašeno i poslušno građanstvo. Ako kažete išta kontroverzno na internetu ili preko telefona, hocete li se suočiti s uhićenjem i spolnim poniženjem?

Prisjetite se, u Americi više ne morate napraviti ništa loše kako biste bili uhićeni. Mogu vas uhititi zbog šetnje psa bez uzice. Čovjek koji je bio prisiljen raširi guzove bio je zaustavljen zbog saobraćajnog prekršaja. Jedan narednik iz njujorške policije rekao mi je da zbog sigurnosnih razloga njujorška policija smije hapsiti po volji. Dakle, ne postoji prepreka da na tisuće prosvjednika iz pokreta Occupy – ako ih nakon ovog zakona još ostane – bude okruženo i skinuto pod zastrašujućim okolnostima.

Zašto se ovo događa? Nekada sam mislila da ove zakone provlače oni koji profitiraju od beskrajnog rata i nadzora. Ali sada mi se čini da tu ima nečeg više.

Kao što mi je jedan odvjetnik specijaliziran za internet rekao: “Događa se utrka s vremenom: shvatili su da je internet alat koji daje moći i koji će raditi protiv njihovih interesa te se moraju uključiti u utrku u kojoj bi učinili internet sredstvom kontrole.”

Kao što je Chris Hedges napisao u svom zanimljivom prikazu Zakona o ovlašćenjima nacionalne obrane:

“Prema članku Washington Posta iz 2010. postoji 1271 vladina agencija i 1931 privatna kompanija koje rade na programima vezanim za protuterorizam, nacionalnu sigurnost i obavještajne podatke na približno 10.000 lokacija diljem SAD-a. Pristup tajnim sigurnosnim odobrenjima ima 854 tisuća ljudi, a u Washingtonu, DC i okolici su 33 kompleksa zgrada za rad na tajnim obavještajnim podacima ili sagrađena ili još u izgradnji od rujna 2011. godine.”

U ovom ogromnom novom sektoru ekonomije postoje interesi vrijedni više milijardi dolara vezani uz osnivanje sustava koji bi služio za nadzor, fizičko zastrašivanje i vrebanje ostatka američkog društva.

Sada to mogu činiti preteći vam da će vas spolno poniziti, što je vrlo moćan alat u rukama bilo kojeg zlostavljača.
 
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)