Naučna fantastika o globalnom zatopljenju koju je stvorio čovjek

Apsolutno nema načina da takozvane emisije stakleničkih plinova mogu izazvati zagrijavanje ili podići temperaturu Zemlje

To je fikcija koju šire tijela poput IPCC-a, a objavljuju je mainstream mediji poput BBC-a i CNN-a, a čak se podučava i u školama djeci koja u ništa ne sumnjaju.

Daleko je to sve od emisije stakleničkih plinova koji stvaraju toplinu, upravo je suprotno.

Što je u biti staklenički plin?

Vodena para čini 90% svih stakleničkih plinova. Kako nastaje? Odgovor: Kada infracrveno zračenje Sunca udari na površinu oceana, tekuća slana voda se isparavanjem pretvara u plin, vodenu paru. Isparavanje se hladi, a ne zagrijava – to zna svaki učenik 5. razreda osnovne škole.

Taj plin, ta vodena para, tada se konvekcijom podiže u visine i kondenzira u oblake. Oblaci se također hlade dok se raspršuju uslijed solarnog infracrvenog zračenja. Tada pada kiša, snijeg ili susnježica iz tih oblaka. Što je uobičajeno opažanje, ono najistaknutije ljeti?

Temperatura pada, kako se atmosfera brzo hladi. Dakle, ovdje vidimo da princip stakleničkih plinova dovodi do hlađenja na sve strane. Malo je iznenađujuće da ne čujemo izjave u medijima da se emisije vodene pare smanje.

Ono što je još ljepše jest da se slana voda oceana pretvara u slatku vodu da bi napunila naše rezervoare, jezera, rijeke i potoke, koji zauzvrat pronalaze svoj put do mora. Ovo je čudo vodenog ciklusa – zaista čudo pretvaranja vode u vino, slane vode u svježu.

Prijevoz brzo kvarljivih namirnica ovisi o hlađenju, bilo kamionom, zrakoplovom ili što je najvažnije kontejnerskim brodovima na moru. Što je glavno rashladno sredstvo?

To je ugljični dioksid koji ima najveći stupanj štetnosti od svih stakleničkih plinova.

Daleko od zagrijavanja planete, kao što pretpostavljamo da vjerujemo, da bistri bezbojni plin nije samo rashladno sredstvo, već je i vatrootporno sredstvo i rashladno sredstvo.

Ah! kažu neki fizičari, mudro kimnuvši glavom kažu da i ugljični dioksid apsorbira infracrveno zračenje. Na jeziku laika to znači da se ‘zagrijava’. Ali tada sve stvari ispod Sunca apsorbiraju infracrveno zračnje i zagrijavaju se osim tri stvari.

Dva osnovna plina iz atmosfere, dušik i kisik, prozirni su za infracrveno stanje, tako da se ne zagrijavaju infracrvenim zračenjem. Što je treća stavka, ako je netko može nazvati stavkom?

To je vakuum, to je ništa, ne može se ugrijati “ništa”, jer nema što za zagrijavanje.

Apsolutno je loše ne uzeti u obzir Ciklus vode, još je glupo zaboraviti ili pogrešno razumjeti Karbonski ciklus. Ugljični dioksid je hrana za zelene biljke na kopnu i moru.

Ne možemo živjeti bez kisika i zelenih biljaka i oceanskog planktona kojem je potreban ugljični dioksid kao hrana iz koje se kisik stvara kao nusproizvod pomoću fotosinteze.

Tretiranje ugljičnog dioksida kao zagađivača jedna je od najvećih pogrešaka koju je čovječanstvo moglo učiniti i učinilo je u ovih 30 ili više godina.

Doista, sav loš zrak u gradovima mogao bi se riješiti poticanjem zelenih površina, sadnjom više stabala.

Svi moramo razmišljati zeleno, istinski zeleno, a ne histerično i politički zeleno, što je sasvim druga vrsta “životinje”.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju slatke vode iz morske vode, Vodenog ciklusa.

Priroda već ima uspostavljene sustave za proizvodnju svježeg zraka iz lošeg zraka – Karbonski ciklus kroz fotosintezu. Dakle, ne trebamo spasiti planetu, jer planeta zna bolje od bilo kojeg klimatologa kako se spasiti.

Novi-Svjetski-Poredak.com