SVI SU KRIVI OSIM NJEGA: Macron okrivio socijalne medije i Rusiju za prosvjede ‘Žutih prsluka’

Tko je kriv za žestoke prosvjede u Francuskoj koji traju od studenog? Za predsjednika Emmanuela Macrona to nisu stvarni ekonomski problemi ili njegove vlastite odluke, nego desnica, ljevica, društveni mediji i naravno, “Rusija”

Macron je oštro kritizirao nacionalne medije jer nije uspio kontrolirati priču oko prosvjeda i tvrdio je da društvene mreže trolaju “Rusi”.

Predsjednikov iznenadni proboj bjesnoće je objavio tjednik Le Point u petak, neposredno prije nego što su “Žuti prsluci” službeno obilježili svoj dvanaesti uzastopni tjedan organiziranja prosvjeda velikih razmjera protiv vlade.

Predsjednik je odbacio Eric Drouetoma, 33-godišnjeg vozača kamiona koji se pojavio kao istaknuti lik u prosvjedima, kao „medijski proizvod društvenih mreža”, te je tvrdio da se demonstranti „savjetuju izvana”.

Tvrdio je da 90 posto online debata o Žutim prslucima dolazi od strane “ekstremne desnice, ljevičara i Rusa.”

Prvo luđaci, sada trolovi

Ipak, 18 mjeseci nakon što je francuski stranački sustav izrazio svoju volju i pobjedonosnu pobjedu protiv narodne parije Marine Le Pen, Macronovi izgovori za razočaravajuća izborna očekivanja su slabi.

Njegova prva kanonada u onome što je trebala biti sveobuhvatan marš moderne, bila je reforma rada za koju je tvrdio da će pomoći malim poduzećima. Došlo je do prosvjeda sindikata, radnika u javnom sektoru koji su rekli da je otpuštanje sada olakšano.

U pregledu onoga što je sada postalo norma, Macron je označio protivnike svojih politika kao “lijenčine”. U proljeće sljedeće godine tisuće su se vratile na ulice prosvjedujući protiv reforme obrazovanja koja učenicima otežava sudjelovanje na javnim sveučilištima po njihovom izboru, i poreze koji su favorizirali bogate.

Za razliku od Žutih prsluka koji su započeli prosvjede 17. studenog 2018. godine, tada oni nisu postali tjedna značajka francuskog političkog života. Niti su se prelijevali u nacionalno nezadovoljstvo.

Ovaj put ne samo da prosvjednici zahtijevaju više, već ih i odbojni ton vlade pomaže rasplamsati, a ne smanjiti i ublažiti.

Macronu je trebalo četiri tjedna sukoba, suzavca i gumenih metaka diljem Francuske kako bi se konačno obratio naciji. To je učinio tek nakon što su se skupovi pretvorili u nasilne ulične bitke s policijom, sa ozljedama s obje strane.

Novi-Svjetski-Poredak.com