AMERIČKA MASONERIJA I ‘DUBOKA DRŽAVA’ NAJAVILI 10 NOVIH KRVAVIH RATOVA U 2018.

Analitičari Washingtonskog Foreign Policya tvrde da bi se tijekom ove godine mogli rasplamsati ratovi na različitim stranama svijeta, pa tako i u Europi

Iako je Trump glavni krivac za napete odnose SAD-a s mnogim zemljama, analitičari Foreign Policya smatraju da nije on jedini krivac za takvu situaciju.

Mnoge probleme izazvao je upravo aktualni američki predsjednik svojim agresivnim ponašanjem, prijetnjama, ucjenama, svojim karakterom i izborom prijatelja i neprijatelja, te činjenicom da se radije okružuje generalima nego li diplomatima.

Ali je sve to posljedica prijašnjih politika Bijele kuće koje je Trump naslijedio i koje će ga zasigurno nadživjeti. Prvi trend – je konstantno slabljenje utjecaja i moći SAD-a počeo je još ratom u Iraku 2003. godine.

Trebao je pokazati američku moć, a pokazao je samo njezine slabosti. Trumpov slogan ‘America First’ dokaz je da će voditi politiku isključivosti i netolerancije.

Njegovo nerazumijevanje važnosti savezništva s dugogodišnjim partnerima i zastrašivanje istih, njegove žalopojke o velikim troškovima američkih prekooceanskih intervencija je samo nedostatak introspekcije, ali i shvaćanja da najveću cijenu plaćaju narodi u kojima se intervencija dogodila.

No ograničavanje intervencija najavljivali su još i Barack Obama i Bernie Sanders, što znači da Trump nije oblikovao javno mišljenje, nego ga samo reflektira.

Ograničenje je u ovom slučaju pitanje količine, s obzirom da je trenutačno po svijetu razmješteno oko 200.000 američkih vojnika.

No, kako se američka moć geografski širi, tako se smanjuje njezin intenzitet pa glavne uloge preuzimaju lokalni naoružani statisti.

Drugi trend je rastuća militarizacija vanjske politike. Prostor diplomacije se smanjivao davno prije nego što je Trumpova administracija preuzela vlast. U svim zonama sukoba, Amerika izgleda kao da je sklonija kršiti međunarodne norme nego li ih poštovati.

Treći trend je erozija multilateralizma. Dok je bivši predsjednik Obama više-manje uspješno poštovao međunarodne sporazume kao što su Pariški sporazum o klimi, trgovinske sporazume i pregovore s Iranom o nuklearnom naoružanju, Trump ne poštuje ništa od toga. Čak i ova dinamika ima dublje korijene.

Animozitet između Rusije i zapadnih sila učinila je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda nemoćnim da rješava velike sukobe, a povijest seže u 2011. i intervenciju u Libiji. U tom kontekstu evo i 10 konflikata na koje bi trebalo obratiti pozornost u 2018.

1. Sjeverna Koreja

Za sada, Sjedinjene Države provode “maksimalnu strategiju pritiska”: provođenje Vijeća sigurnosti na strože sankcije, pritiskom na Kinu da učini više kako bi oslabila sjevernokorejsko gospodarstvo, provodi vojne vježbe u neposrednom susjedstvu šaljući poruku da se ne boji ni vojnog sukoba.

2. SAD – Saudijska Arabija – Iran

Suparništvo će ojačati i druge sukobe na Bliskom istoku, a tri su faktora koja bi na to mogla utjecati – konsolidacija autoriteta Mohammeda bin Salmana, svojeglavog nasljednika krune u Saudijskoj Arabiji; agresivnija strategija Trumpove administracije prema Iranu i kraj teritorijalne kontrole Islamske države u Iraku i Siriji, što bi dopustilo Washingtonu i Rijadu da se usredotoče na Iran.

3. Mjanmar i Rohindže Kriza s Rohindžama u Mjanmaru

ušla je u novu opasnu fazu prijeteći teško stečenoj mjanmarskoj demokraciji, te stabilnosti u toj zemlji, kao i Bangladešu i cijeloj regiji.

Rohindže, koji za sebe vjeruju da su potomci autohtonog mjanmarskog stanovništva koje se s budizma preobratilo na islam prije nekoliko stoljeća. Mjanmarska vlada nikad ih nije priznala kao posebnu etničku skupinu i naziva ih ‘bengalskim muslimanima’.

4. Jemen

Sa 8 milijuna ljudi na rubu gladi, milijun oboljelih od kolere i više od 3 milijuna raseljenih osoba, rat u Jemenu mogao bi se još više razbuktati tijekom 2018. godine.

Nakon razdoblja rastućih napetosti i oružanih napada, bivši predsjednik Ali Abdullah Saleh je u prosincu priopćio kako je njegov Generalni narodni kongres napustio svoje partnerstvo s Hutijima u korist koalicije saudijskih čelnika.

5. Afganistan

Veliki su izgledi da se rat u Afganistanu tijekom ove godine razbukta. Nova američka strategija povećava tempo operacija protiv Talibana s još više američkih snaga, još više zračnih napada i još agresivnijim napadima kopnene vojske i afganistanskih snaga.

6. Sirija

Nakon gotovo sedam godina rata, režim predsjednika Bashar al-Assada ima nadmoć, uglavnom zahvaljujući iranskoj i ruskoj potpori. Ali borba nije gotova.

Veliki dijelovi zemlje ostaju izvan kontrole režima, a Sirija je arena za suparništvo između Irana i njegovih neprijatelja. Kako je islamska država izbačena sa istoka, izgledi za eskalaciju u drugim dijelovima zemlje će se povećati.

7. Regija Sahil

Taj pojas između pustinje i savane, od Atlantskog oceana do Crvenog mora širok je nekoliko stotina do tisuću kilometara i proteže se kroz desetak najsiromašnijih zemalja na svijetu. U njih osam: od Senegala do Čada milijunima ljudi prijeti glad.

8. DR Kongo

Odlučnošću predsjednika Josipa Kabila da se drži na vlasti prijeti eskalacijom krize u Kongu i humanitarnu katastrofu koja je već sad među najgorima na svijetu.

Kabila je trebao sići s vlasti 2017. godine, no produžio je vladavinu do kraja 2018. i novih izbora zbog nejedinstvene oporbe.

9. Ukrajina

Sukob u istočnoj Ukrajini odnio je više od 10.000 života i predstavlja ozbiljnu humanitarnu krizu.

Iako se i dalje ustraje, odnosi Rusije i Zapada vjerojatno se neće poboljšati. Područja koja posjeduju separatisti su disfunkcionalna i ovise o Moskvi.

10. Venezuela

Vlada predsjednika Nicolasa Madura i dalje vodi zemlju prema dnu, istodobno jačajući svoju političku moć. Oporba je implodirala, a izgledi za mirnu obnovu demokracije sve su manji. No, s gospodarstvom u slobodnom padu, Maduro se suočava sa ogromnim izazovima. Očekuje se da će se humanitarna kriza produbiti 2018. godine, budući da BDP nastavlja padati.

Prognoza za 2018. je daljnje pogoršanje situacije i povećani egzodus Venezuelanaca. Sustavni domaći i međunarodni pritisak jedini su način da se vlada natjera na vjerodostojne predsjedničke izbore.
 
(express.hr)