ADHD je LAŽNA bolest koju je Farmaceutska industrija izumila da bi zarađivala veliki novac na djeci

ADHD ili poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću, sveprisutan je u školskim učionicama, a o tome se vrlo malo raspravlja

Prema statistici američkog Centra za kontrolu bolesti (CDC) iz 2012, 11 posto djece u dobi između četiri i 17 godina u nekom trenutku U ŽIVOTU ima dijagnozu ADHD-a. Više od šest milijuna djece ima tu dijagnozu, teško je ne pitati se – da li je to zapravo bolest?

Naravno, neka djeca se bore da bi održala pozornost i koncentraciju tijekom školovanja – ali da li to zapravo znači stvarni problem s djetetom?

Možda je više to indikativno za društvo koje jednostavno više ne dopušta djeci da više budu djeca. Ako ste ikada mislili da je loše što djeca koja bi se radije igrala vani nego da sjede za stolom su proglašena “slomljenom” i trebaju piti lijekove, možda imate pravo.

Pišući za The Daily Bell, Joe Jarvis objašnjava da postoji dokaz da ADHD nije ništa drugo nego lažna bolest. Kao što Jarvis objašnjava, dvije države sa najvećom stopom ADHD-a su Arkansas i Kentucky.

Ove države također imaju puno djece koja uživaju u lovu i ribolovu. Jarvis izvještava da popisni podaci iz Arkansasa pokazuju da se 89 posto djece bavi ribolovom i 35 posto lovom.

Slični podaci ankete pokazuju da se u Kentuckyju 86 posto djece bavi ribolovom i 31 posto lovom. “To su najbliži pokazatelji koji govore da su djeca iz Kentuckyja i Arkansasa više zainteresirana za izvanjske aktivnosti i aktivnija nego da su zatvoreni u učionici”, tvrdi on.

Jarvis nadalje napominje da u državama sa najnižom stopom incidencije ADHD-a djeca izgledaju daleko manje zainteresirana za provođenje vremena na otvorenom. U New Jerseyju, samo 45 posto djece ide u ribolov.

Iako to nisu baš dokazi o uzročno-posljedičnom odnosu, to svakako postavlja pitanja o načinu na koji gledamo djecu koja imaju problema sa fokusiranjem i koncentracijom u razred. Jarvis tvrdi da prikupljeni podaci “sugeriraju da države s najvišim stupnjevima dijagnoze ADHD-a imaju tradicionalne vrijednosti javnog obrazovanja najmanje usklađene sa populacijom”.

Valjanost dijagnoze ADHD se već ispituju godinama. Mnogi se pitaju je li to više problem ponašanja nego stvarni kognitivni deficit. Ali možda ni to nije; možda se djeci treba dopustiti da budu djeca – bez lijkova.

Kao što Jarvis napominje, mnogi statistički podaci o ADHD-u su smiješni. Na primjer, dječaci imaju tri puta veću vjerojatnost da dobiju dijagnozu ADHD-a od djevojčica. Djeca iz nestabilnih kućnih okruženja također imaju veći rizik od dijagnosticiranja takozvane bolesti. To su “činjenice” koje farmaceutskoj industriji omogućuju nesmetani pristup “drogiranju” male djece?

Čak i ako želite ići toliko daleko da kažete da je ADHD problem u ponašanju, a ne pravi kognitivni problem, zašto odabrati potencijalno opasne lijekove ispred prirodnijeg pristupa?

Postoje mnoge mogućnosti pomoći djeci koja se bore sa koncentracijom u učionicama, a koje ne uključuju lijekove na recept. Na primjer, mijenjanje prehrane vašeg djeteta, pružajući im više mogućnosti za vježbanje i osiguravanje dovoljno sna, bitni su načini na koje možete pomoći da vaše dijete bude najbolji učenik u školi.

Nedavna istraživanja također su pokazala da su omega-3 masne kiseline ključni nutrijent koji pomaže u rastu mozga i povećava njihov ukupni kognitivni učinak.

U svijetu u kojem djeca (i odrasli) troše manje vremena vani i više vremena u konzumiranju brze hrane, uopće ne čudi da bolja prehrana i aktivniji način života mogu biti jednostavno rješenje mnogih naših suvremenih problema. ( rel="nofollow">NN)

 
NoviSvjetskiPoredak.com