MIŠAK: Iza lažne teorije o globalnom zagrijavanju kriju se puno opasnije namjere (VIDEO)

Teoriju o globalnom zagrijavanju je veoma lako razmontirati i jednostvno je nevjerojatno da ta priča prolazi, ističe u razgovoru za Sputnjik autor kultne emisije „Na rubu znanosti“, hrvatski novinar Krešimir Mišak

„Dovoljno je skrenuti pažnju na činjenicu da oceani kada se zagrijavaju ispuštaju CO2, a kad se hlade oni ga apsorbiraju, dakle promjena CO2 je posljedica promjene temperature“, objašnjava Mišak.

On napominje da se prilikom prikaza globalnog zagrijavanja tendenciozno izbacuje iz grafikona srednjovjekovno toplo razdoblje i da se sve vrijeme svijet plaši jednim grafikonom koji izgleda kao palica za hokej, koji ilustrira da se prvo svijet hladi, jer počinje emisija CO2, industrija podiže razinu topline, ali da to uopće nije tako.

Mišak ističe da je u desetom stoljeću došlo do globalnog zagrijavanja. Grenland se zvao „green land“ ili zelena zemlja, u grobovima su pronađene sandale, a u Engleskoj vinogradi…

„To je bilo vrijeme kad je populacija rasla, nisu se lednici topili, a nije je bilo industrije koja to stvara“.

On smatra da je paradoksalno što sada nismo o razdoblju globalnog zagrijavanja, nego smo zapravo u razdoblju globalnog zahlađenja.

„I kad ljudi ne bi uporno apsorbirali sve te podatke koji im se serviraju kao gotova stvar već u školama, onda bi mogli pogledti, kao što sam ja pogledao oko sebe. Vozim bicikl uglavnom po Zagrebu i mislim kako je moguće u srpnju ili lipnju da budem zakopčan do vrata, u kolovozu mjesecu snijeg pada u susjednoj Sloveniji. Dakle, to se događa, svjedoci smo velikih zima u Rumunjskom, Bugarskoj, Americi, snijega u Sahari. I onda nam opet serviraju priču da je to posljedica globalnog zagrijavanja“.

Mišak objašnjava da cijela priča, u stvari, iza sebe ima jednu sasvim drugu agendu i da se može prepoznati da je jako važna iz razloga što se od nje ne odustaje ni po koju cijenu. Međutim, podaci jednostavno ne govore u prilog tome.
 

 
„Najvažniji faktor, koji se uvek previđa, je činjenica da u Tihom oCeanu postoji struja koja se zove ’pacifička dekadna oscilacija‘. Ona na svakih 30 godina mijenja smjer. Kada ga ona promjeni, kreće zahlađenje, voda ide kroz Beringov prolaz u jednom ili drugom smjeru. Kad se ona okrene, kreće zagrijavanje. Recimo 1977. se pričalo o zahlađenju, bila je aktualna pjesma grupe Clash koja poručuje ’Stiže ledeno doba‘. Tada je počelo zagrijavanje koje je trebalo trajati do 2007. jer se struja opet okrenula“.

Naš sugovornik tvrdi da je zagrijavanje prestalo još oko 2001. zato što je došlo do neuobičajno slabe dinamike zbivanja na Suncu i da se od tada Zemlja počela, po svim parametrima, hladiti, i da su modeli i kompjuterski algoritmi bili pogrešni jer nisu dali točna predviđanja.

Zemlja je sada u razdoblju zahlađenja koje će, prema pacifičkoj dekadnoj oscilaciji, trajati najmanje do 2037.

“Zato se istina pogrešno predstavlja?

Autor emisije „Na rubu znanosti“ Krešimir Mišak ocjenjuje da je globalno zagrijavanje jako važna slagalica u šahovskoj partiji kojoj je izloženo cijelo čovječanstvo.

„Potencira se priča o zaštiti životne sredine i da su ljudi krivi zato što uništavaju prirodu. I to je točno, ali se istovremeno ne priča o nafti u Meksičkom zaljevu, eolskoj eroziji, zašto vjetar odnosi tlo, o oceanu smeća veličine Sredozemnog mora u Tihom oceanu, nego se uvijek sve svodi na CO2“.
 

 
On objašnjava da sve to ima veze sa uvođenjem karbonske valute, koja se u medijima i znanstvenim časopisima već najavljuje.

„Moramo gledati stvari postupno, kako će se one spajati. Prvo je smišljen takozvani ’ekološki otisak‘. To je izmislio, naravno, Rimski klub, nadnacionalno udruženje rezervirano da proda tu priču. Zatim je taj ekološki otisak, u smislu koliko mi napravimo štete dok živimo — bacamo smeće, papire, trošimo benzin — pretvoren u karbonski otisak. A da bi se karbonski otisak mogao mjeriti, već su izgrađene pametne mreže po cijelom svijetu i Europska unija uvodi ’europski pametni mjerač‘ gde u svakoj kući mjeri potrošnju“.

Mišak ističe da se putem medija već 20 godina spominje uvođenje karbonske valute, bodova koje ćemo dobijati kao neku vrstu kazne, i da se paralelno sa tim razvija i elektronski novac, navodno zbog terorizma.

„Elektronski novac će postati neka vrsta bona jer obična karbonska valuta podrazumijeva jedan trend koji je nastao tridesetih, zapravo politički pokret, koji se zove tehnokracija. Tehnokracija je u svom fokusu imala ideju da nema dovoljno energije na svijetu i da je treba ravnomjerno rasporediti među ljudima. To sve uvijek zvuči jako humano, ali te pretpostavke zapravo nisu točne“.

Mišak kaže da će se taj plan provesti zahvaljujući pametnim mrežama i da, kada se sve to ima u vidu, zapravo postaje jasno da je globalno zagrijavanje esencijalno da bi se uvela globalna karbonska valuta, koja također nije sama sebi cilj.

„Da bi ona postojala, mora svaki segment ljudskog života biti pod nadzorom. I zato na scenu stupaju ’superfency‘ pametni gradovi, pametne kuće i slične stvari, čime se ljudi jako oduševljavaju, a prodaje se pod pričom o solarnoj energiji. Međutim, što su drugo pametni gradovi nego sustavi vođeni umjetnom inteligencijom, koja na kraju krajeva, iz daljine po potrebi može paliti ili gasiti tvoj frižider, a da ne pričamo o svim mogućim mjeračima koji ulaze u domove ljudi“.

Mišak zaključuje da je priča o globalnom zagrijavanju u stvari dio ukupnog plana koji ima još nekoliko elemenata koji će se složiti kao u šahovskoj partiji.

„Tu staviš lovca, tu konja, tu pijuna i ako protivnik na drugoj strani ne zna, nešto se zakomplicira i neprimjetno budeš matiran“.
 
(sputniknews.com)