Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » MEDIJI » TAJNI DOKUMENTI: Kako je bivši glavni tužitelj Suda u Haagu koristio hollywoodske zvijezde za svoje prljave poslove

TAJNI DOKUMENTI: Kako je bivši glavni tužitelj Suda u Haagu koristio hollywoodske zvijezde za svoje prljave poslove

ocampo-julieU Los Angelesu sam i gledam tvoj film (četvrti put). Ti si genijalka! Postigla si upravo ono što si htjela, to je ljubavna priča koja prikazuje užas rata, pisao je glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Luis Moreno Ocampo slavnoj glumici Angelini Jolie kad je snimila “U zemlji krvi i meda”, film o ratu u Bosni

“Luis, voljela bih da vidiš osmijeh na mom licu. Tvoj rad predstavlja sve što najviše cijenim. Tako sam sretna što te priča dotaknula”, odvratila mu je Jolie.

Bili su to lijepi dani, vrhunac karijere argentinskog odvjetnika, “junaka, borca za pravdu iz stvarnog života”, koji je slavu stekao kao progonitelj najvećih svjetskih zločinaca u Den Haagu, na sudu osnovanom nakon genocida u Ruandi i Srebrenici.

Na čelo Ureda glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda (ICC) Ocampo je došao 2003. nakon poznatih parnica koje je u rodnoj Argentini vodio protiv pripadnika argentinske vojne hunte.

Željan dokazivanja i svjestan da je dobio veliku šansu, Ocampo je prionuo na trpanje najpoznatijih ubojica, silovatelja i vođa dječjih vojnih jedinica u zatvor. Njegova reputacija bila je ona profesora prava autoritativnog držanja, bio je svojevrsno utjelovljenje svjetske savjesti, odnosno poruke da zločini i kriminal neće proći nekažnjeni.

Otvorio je lov na Josepha Konyja, krvnika iz DR Konga i CAR-a, istraživao genocid u Darfuru, pred sud pozvao Thomasa Lubangu, šefa okrutne kongoanske milicije. Bavio se političkim zločinima vlada u Keniji, Maliju i Ugandi.

Putovao je u ratne zone, vodio intervjue sa svjedocima, izdavao je naloge za uhićenje šefova država, ručao s poslovnim ljudima i visokim dužnosnicima, činilo se da fascinira sve oko sebe. U tekstu iz 2011. ugledni američki The Atlantic uvrstio ga je među “hrabre mislioce”, osobe koje su riskirale ugled, imovinu i živote kako bi “slijedile velike ideje”.

Forenzika? Ma ne

Nije ni čudo da je očarao velike svjetske zvijezde. Prijateljstvo s Angelinom Jolie imalo je posebno mjesto u njegovu srcu. U uhićenju ugandskoga gospodara rata Josepha Konyja Lara Croft trebala je poslužiti kao mamac. “Jolie ima plan: pozvati Konyja na večeru i onda ga uhititi”, pisao je Ocampo suradniku. “Možda u sve uključimo i Brada.”

Kontaktirao je i s drugima. S Georgeom Clooneyjem razgovarao je o praćenju pokojnog libijskog vođe Muamera Gadafija, a Seana Penna imao je namjeru angažirati za jednu akciju u Južnom Sudanu.

Te pojedinosti iz životopisa tužitelja bliskog holivudskom glamuru svjetlo dana ugledale su nedavno, nakon što je 40.000 internih dokumenata Međunarodnog kaznenog suda i drugih izvora došlo u ruke francuskom istraživačkom portalu Mediapart, transnacionalnom projektu Europska istraživačka suradnja, i njemačkom Der Spiegelu kojem je Ocampo dao intervju.

Dokumenti bacaju posve novo svjetlo na Ocampa. Za početak se čini da je slavni tužitelj bio poprilično traljav u poslu koji nije uključivao medijsko eksponiranje i velike govore. Tako se u slučaju kongoanskog gospodara rata Lubange oslonio na anonimne svjedoke, a slučaj mu se dva puta gotovo raspao.

Interne kritike su pljuštale, pokazuju dokumenti. Peter Kaul, njemački odvjetnik specijaliziran za međunarodno pravo, tvrdi da su njegovi svjedoci bili problematični i da im nisu pružili nikakve nove informacije. I argumentacija mu je često bila tanka.

Tijekom istrage zločina u Libiji za vrijeme Gadafija, Ocampo je praktički kompromitirao neovisnost suda, pokazuju dokumenti. Naime, 2011. Vijeće sigurnosti UN-a povjerilo mu je da istraži optužbe o ratnim zločinima. Za početak, Ocampo nije proveo istragu na terenu iako su mu to savjetovali kolege. – Potrebno je skupiti forenzičke dokaze i drugu dokumentaciju – rekao mu je jedan suradnik. Ocampo se nije složio. – Dovoljne su informacije novinara i izjave prebjega – rekao je.

Kad su Francuska, Velika Britanija i SAD objavili rušenje “zločinačkog Gadafijeva režima”, Ocampo je telefonski razgovarao s francuskim ministrom vanjskih poslova i rekao mu da otvara istragu protiv Gadafija, jednog ili dvojice njegovih sinova i tri ili četiri suradnika. Osjetljivu informaciju nije smio otkriti, pogotovo ne jednoj od strana u sukobu.

One su vrlo skoro iscurile u medije, optuženici su dobili prednost zbog upozorenja, a vanjska intervencija u Libiji dobila je dodatno opravdanje nakon što je izdao naloge za uhićenje. Ocampo negira da je sa stranim dužnosnicima raspravljao o optužnicama. – To je laž – tvrdi.

Iako je od podignutih 30 optužnica protiv libijskih dužnosnika samo jedna rezultirala procesuiranjem i osuđujućom presudom, Ocampo je nakon Gadafijeva svrgavanja otputovao u Libiju i održao slavodobitan govor pred kamerama, predstavljajući se kao veliki osloboditelj iako je pravo krvoproliće u Libiji tek počinjalo.

Kome trebaju detalji

No, Ocampovi poslovi u Libiji nakon rušenja Gadafija i nakon što je napustio sud zapravo su najporazniji nalaz novinarske istrage dokumenata iz ICC-a.

Nakon odlaska s mjesta glavnog tužitelja odlučio je iskoristiti svoje kontakte da zaradi ozbiljan novac radeći kao svjetski poznat odvjetnik. Jedan od klijenata bio mu je Hasan Tatanaki, sumnjivi libijski milijarder povezan s Gadafijem, koji je uključen u aktualni rat svih protiv svih u Libiji. Posao je sklopljen na tri godine za honorar od tri milijuna dolara.


Tatanaki je do Ocampa došao putem nećakinje koju je Ocampo upoznao za filmskog projekta u kojem je sudjelovao. Ocampu nije smetalo to što je Tatanaki surađivao s Gadafijevim sinom Saifom, što je prebogati i vrlo mutni biznismen koji se bavi građevinom, a u svom vlasništvu ima medije, i što je bio vlasnik naftne kompanije registrirane na britanskom otoku Man, poznatoj poreznoj oazi.

Nakon revolucije, Tatanaki se pridružio generalu Kalifi Haftaru, koji je danas jedan od glavnih igrača u libijskom sukobu. I jedan od najbrutalnijih. Iako je cilj Haftara i Tatanakija osigurati naftne zalihe i otjerati od prirodnih resursa islamiste, Haftarovi vojnici ne prezaju od najokrutnijih zločina. – Morali smo zaštititi Libiju. Šokiran sam jer ljudi ne vide bit, nego inzistiraju na detaljima – kasnije je o suradnji s kontroverznom stranom u ratu u Libiji rekao Ocampo.

Moj dragi klijent

Gambijka Fatou Bensouda, Ocampova nasljednica na čelu Ureda glavnog tužitelja, već je javno prozivala Haftara za zločine u konfliktu u Libiji. Ocampo je tada, kako otkrivaju dokumenti koji su procurili, iskoristio kontakte s ICC-om kako bi pomogao klijentu.

Ocampo je, pokazuju dokumenti, dobio upozorenje da sud ispituje ne samo Haftarovu, nego i Tatanakijevu ulogu u ratu u Libiji. U e-mailu koji je Ocampo dobio od službenice suda uključene u istragu o Libiji, Ocampo je upozoren na grube javne izjave njegova klijenta o “masakru svih koji se ne bore uz Haftara jer su izdajice”.

Skrenuta mu je pozornost i na video na YouTubeu na kojem je snimljen telefonski razgovor Tatanakija i Saifa al-islama, Gadafijeva najstarijeg sina, u proljeće 2011. kada je pao Bengazi. – Čini se da je Tatanaki surađivao s članovima bivše libijske vlade još dok je trajao rat. Smatrala sam da biste to željeli znati – navodi zaposlenica koja je uključila poveznicu na snimku na internetu.

Spašavanje Tatanakija

Ocampa su podsjetili na slučajeve kad je ICC nakon genocida u Ruandi osudio vlasnike medija koji su poticali na genocid iako nisu bili časnici, nego civili. Isto bi moglo zadesiti njegova klijenta iako nije časnik, a to bi bilo pogubno za bivšeg glavnog tužitelja. Takvo prenošenje informacija strogo je zabranjeno kodeksom Ureda tužitelja. No, Spiegel piše da je Ocampo odmah krenuo u akciju zaštite klijenta od ICC-a.

Tatanakija je upozorio da treba osigurati da Haftarova vojska ne čini zločine, niti ih potiče. I Tatanakijevi mediji moraju paziti da ne objavljuju izjave kojima potiču zločine. Treba napraviti detaljan plan kako bi se osiguralo da Hassan Tatanaki i njegove snage ne postanu mete ICC-a, obrazložio je Ocampo.

Savjetuje i Philip Morris

ICC trenutačno istražuje mailove upozorenja Ocampu. Koliko je daleko došla istraga o Haftaru i istražuje li se Tatanaki, ne zna se. No, Ocampo je u međuvremenu okončao ugovor s kontroverznim Tatanakijem. Od dogovorena tri milijuna isplaćeno mu je samo 750.000 dolara, rekao je Spiegelu. No, za Tatanakija je ionako radio samo godinu dana, “u stvarnosti tri mjeseca”. Ocampo nije želio otkriti novinarima razloge prekida ugovora. No, ako se nadao da će stvari proći ispod radara, to se nije dogodilo. Osim što je njegov ugled narušen, narušena je i vjerodostojnost ICC-a.

Njegova karijera lijepo je napredovala nakon Haaga. Ocampo je radio za Svjetsku banku, osnovao je konzultantsku tvrtku sa sjedištem u New Yorku, piše knjigu o radu suda, stručni je suradnik u Centru za ljudska prava Carr pri Harvardu. Savjetuje i veliku duhansku kompaniju Philip Morris kako se boriti protiv krijumčarenja cigareta. Najveći trenutačni projekt mu je Venezuela. Organizacija američkih država (OAS) provjerila mu je istragu zločina protiv čovječnosti u toj zemlji pod vladom aktualnog predsjednika Nicolasa Madura. Redovito se u tom svojstvu pojavljuje pred kamerama.

Ocampo napokon “zarađuje i uživa”. Govoreći o godinama u Haagu, žalio se Spiegelovim novinarima. “Potrošio sam dobar dio ušteđevine na životne troškove u Nizozemskoj”, kaže. Plaća mu je bila 200.000 eura na godinu. Danas prihvaća pro bono slučajeve, a to nadoknađuje radom za imućne klijente. Zato je “jako skup”, objasnio je.

Panama pa Švicarska

No, Spiegelov tim istraživačkih novinara otkrio je u međuvremenu još jedan sramotan podatak o bivšem glavnom tužitelju ICC-a. Ocampo i njegova obitelj bili su vlasnici više offshore kompanija u karipskim poreznim oazama. Dva mjeseca nakon što je napustio Ured glavnog tužitelja, na njegov račun u nizozemskoj banci sjelo je 50.000 dolara. Uplatila mu ih je korporacija Tain Bay iz Paname.

Zatim je u nekoliko tranši na njegove račune leglo još 140.000 dolara. Trag novca počinjao je uvijek u Panami, a dok bi došao do Ocampa, prošao bi Švicarsku. Tko je bio uplatitelj? Nitko drugi nego sam Ocampo i njegova supruga. A zašto je tako tajnovito prebacivao novac sam sebi?

Ocampo i njegova supruga bili su vlasnici shell kompanije s Britanskih Djevičanskih otoka. Nakon 2009. godine, kad je to otočje promijenilo regulacije, Ocampo i njegova supruga, zabrinuti zbog slabije zaštite privatnosti vlasnika offshore kompanija, odlučili su poslovanje prenijeti na odvjetnički ured Mossack Fonseca, isti onaj koji je zasjao u skandalu s milijunima tajnih računa kojima se izbjegava plaćanje poreza u aferi Panamski papiri. Čemu tolika tajnovitost i koje je porijeklo novca, još nije utvrđeno.

Ocampo, bivši predsjednik Transparency Internationala za Latinsku Ameriku i Karibe, organizacije aktivne u borbi protiv financijske netransparentnosti u poreznim oazama, na ta pitanja još treba odgovoriti.

No, pravne odgovornosti nema, jedino ona moralna, zaključuju njegovi kolege.
 
(jutarnji.hr)

Filed under: MEDIJI · Tags: , , , , ,