Articles Comments

Novi Svjetski Poredak » SVIJET U RATU » ‘Nama Sirijcima žele uvesti DEMOKRACIJU PETRODOLARA, što je put u svjetski rat’

‘Nama Sirijcima žele uvesti DEMOKRACIJU PETRODOLARA, što je put u svjetski rat’

sirija-dolarVEČERNJAKOV REPORTER U DAMASKU - Sirijci vjeruju da je uništenje terorističke organizacije Islamske države preduvjet za okončanje rata u njihovoj zemlji. ‘Neka oni u svojim zemljama uvode demokraciju, a nas puste da živimo u miru’

“Svaki put kad posjetim glavni sirijski grad Damask vidim da se nešto novo tamo događa, jedino je uvijek prisutna ista borba za opstanak. Stanovnici Damaska, koji su već duboko ušli u šestu godinu rata, na različite načine pokušavaju opstati u ovom surovom okruženju.

Otkad sam posljednji put bio ovdje, prije tri godine, omjer dolara i funte porastao je četiri puta, i cijene su drastično porasle. Život je poskupio, a plaća ostala ista.

To nije omelo način života Damaščana. Kafići i restorani uvijek su krcati. Voze se luksuzni automobili, od Mercedesa do Audija.

Cijene tih automobila dostižu i vrtoglavih 200 tisuća dolara. Isto tako, najunosniji posao danas u Siriji jest prodaja skupocjenih mobitela čiji se dućani nalaze na svakom koraku.

Unatoč tome što pobunjenici i terorističke skupine, koje se nalaze u predgrađu Damaska, gotovo svakodnevno granatiraju grad, život se odvija gotovo normalno.

Dok se u kvartovima Jobar i Kabun, koja su gotovo u centru grada, vode žestoke borbe, u susjednim kvartovima život se odvija kao da se ništa ne događa unatoč jakim detonacijama koje odzvanjaju susjedstvom.

Otkad sam stigao u Damask, početkom mjeseca, borbe se u predgrađima ne stišavaju. Stanovnici Damaska ovih dana govore samo o napadu bojnim otrovima u provinciji Idlib, što je ponovno diglo tenzije između sirijske vlade i međunarodne zajednice. Iako neki strahuju da je to samo povod za vojnu intervenciju međunarodnih snaga u Siriji, drugi misle kako će to za koji dan biti zaboravljeno.

Svi se slažu u jednom, da su prizori koji su se mogli vidjeti zastrašujući i ne mogu čovjeka ostaviti ravnodušnim.

Najviše stradavaju djeca

– Bez obzira na čijoj strani tko bio, svi su oni sirijska djeca – kazao je za Večernji list student arhitekture, 24-godišnji Feras, ističući da su u ovom ratu najveću cijenu platila baš djeca.

– U svim ratovima uvijek najviše stradavaju djeca, pa tako i u Siriji. Djeca ginu i u Damasku i u provinciji Idlib. To su sve naša djeca koja, na žalost, nisu u stanju birati strane u ratu. Ono sto me najviše užasava, a o tome nitko ne govori u zapadnim medijima, jest kada teroristi na djecu stavljaju eksploziv i koriste ih kao bombaše samoubojice. To je užas. Nadam se da ti bešćutni ljudi koji su činili takve grozote neće proći nekažnjeno – nada se Feras.

S druge strane, trgovac Muhamed strahuje da bi slučaj bojnog otrova u provinciji Idlib mogao biti povod za vojnu intervenciju u Siriji.

Šest smo godina izdržali i uspjeli obraniti našu zemlju dok je čitav svijet bio protiv nas. Pogledajte koliko samo ima terorista i odakle sve dolaze? Više od sto tisuće stranih boraca nalazi se danas u Siriji, a financiraju ih zapadne i zaljevske zemlje. Nakon šest godina nisu uspjeli srušiti našeg predsjednika Bashara Al-Assada, ali još uvijek traže način i povod da to učine.

Kako vidite, novi američki predsjednik Trump je neuračunljiv i svaki dan nešto drugo misli i govori. Ne bih se čudio da sutra donese odluku o vojnoj intervenciji protiv naše vlade. Takva nepromišljena i luđačka odluka sigurno bi izazvala treći svjetski rat – kazao je Muhamed vjerujući da bi uz njih ostale Rusija i Iran.

Nakon što su početkom mjeseca pripadnici ISIL-a, Fronte A-Nusra i ostali radikalni islamisti pokrenuli ofenzivu iz Jobara, Kabuna i istočne Gute kako bi osvojili centar Damaska, sirijska vojska odlučila je potpuno očistiti predgrađe Damaska od pobunjenika, koji su u toj ofenzivi gotovo došli do središta grada.

– Crvena linija više ne postoji. Taj dio Damaska mora biti što prije očišćen. Više se ne smije dopustiti takvo što, kazao je za Večernji list brigadir 4. brigade sirijske vojske Abu Hassan ističući kako su dobili zeleno svjetlo od vrhovnog zapovjednika, predsjednika Bashara Al-Assada da se taj dio očisti.

– To neće biti lako s obzirom na to da su se teroristi infiltrirali među civile na tom području – upozorava brigadir Abu Hassan. Prema procjenama, u predgrađu Damaska živi između 300 do 500 tisuća ljudi, što otežava operacije čišćenja.

Stanovnici Damaska, koji su uvijek živjeli na visokoj nozi, sada se privikavaju na nov način života. Naime, zbog velikog oštećenja trafostanice i nedostatka goriva, u Damasku je na snazi stroga redukcija struje. Naizmjenice dva sata ima struje pa četiri nemaju, što otežava život u Damasku.

U vrijeme kada nestaje struje, zvukovi agregata zaglušuju zvukove bombardera i detonacije s obzirom na to da nema objekta, kuća i trgovina koji nemaju i po dva agregata. Unatoč ratnom razaranju i mnogim nedostacima, interneta, iako slabog zbog svih okolnosti, ima u svim kafićima, dućanima i kućama. Uz domaću telekomunikacijsku kompaniju, u Siriji su jako prisutne i kineske, ruske i iranske.

Iako je na početku rata najunosniji posao bio držanje internet-caféa zbog komunikacije s rodbinom koja je napustila Siriju, danas su svi oni zatvoreni i gotovo da ih nema.


Jedan od internetskih caféa u koji smo dolazili tijekom naših boravaka u Siriji kako bismo poslali tekstove i slike danas je postao trgovina slastica. Njegov vlasnik, Ibrahim, koji je bio prisiljen promijeniti svoj biznis, kazao je kako nije imao izbora i morao je zatvoriti café.

– Početkom rata, kada nije bio dostupan internet, zarađivao sam više od 2 do 3 tisuće dolara mjesečno, što je bilo više od plaća nekih predsjednika. Glavna komunikacija Damaska sa svijetom i ostalim provincijama u Siriji bila je upravo preko interneta i skaypa, što se moglo koristiti samo u internet-caféima.

Dolaskom stranih telekomunikacijskih kompanija, koje su najveći krivci za to što danas gotovo svaki lokal ili kuća ima flet internet, propao je moj biznis. Možete misliti, od 3 tisuća dolara mjesečno promet je pao na sto dolara pa nisam imao ni za režije. Sada sam otvorio trgovinu slastica i zasad ide dobro – kazao je Ibrahim.

Za razliku otprije tri godina, kada sam bio u Damasku, i kada su parkovi i ulice bili preplavljeni izbjeglicama, danas toga više nema. Naime, Damask koji je primio više od tri milijuna izbjeglica iz ostalih dijelova Sirije, ispraznio se nakon oslobođenja velikih gradova poput Alepa, Palmire, ostatka provincije Homsa, kada se veliki broj njih vratio na svoja ognjišta.

Isto tako, veliki broj njih, koji su bili dobrostojeći i mogli su si priuštiti put, otišao je “balkanskom rutom” prema europskim zemljama. Ono što je interesantno, mjenjačnice u Damasku više ne rade. Osim u službenim bankama devize više ne možeš nigdje promijeniti. Mnoge su se mjenjačnice zloupotrebljavale za pranje novca terorističkim organizacijama kao što su Islamska država, Fronta Al-Nusra i ostale.

Danas u bankama moraš stajati satima u redu da bi promijenio pa makar i 10 dolara. Bilo kakvo mijenjanje na crno strogo je kažnjivo. Odlazak izbjeglica iz grada kao i učestalo padanje granata i napadi na Damask bombaša samoubojica uvelike su pridonijeli padu prometa u hotelima koji gotovo da su prazni. Većina hotela srednje klase, uz noćenje, više ne daje doručak osim ako ga posebno ne naručiš i platiš.

– Ne znamo kako ćemo preživjeti. Troškovi su veliki, a prihoda nikakvih nema. Nikada manje gostiju nije bilo. Jednostavno, stranci ne dolaze zbog situacije, a Sirijci više ne putuju toliko – kazao je Ahmed, vlasnik hotela s četiri zvjezdice koji se nalazi na samom trgu Marje, u strogom centru grada, koji je prije uvijek bio pun i uspjeh je bilo pronaći praznu sobu.

– Nakon napada na njih i otmica, više čak ne dolaze ni šijitski hodočasnici iz Irana, Iraka i Libanona, koji su dolazili u velikim grupama posjetiti Mauzolej gđe Zainab, unuke proroka Muhameda. Zbog toga smo prisiljeni više ne nuditi doručak ni ručak osim uz narudžbu jer mnogo smo hrane bacili. Vidjet ćemo kako će se razvijati situacija. Nadam se da će doći do mira i stabilizacije. Ako ne, bit ću prisiljen staviti ključ u bravu nakon više od 50 godina rada – naglasio je Ahmed.

Unatoč svim nedaćama, stanovnici Damaska vjeruju u bolje sutra i u okončanje krvavog i okrutnog rata. Iako su mnogi od njih imali priliku napustiti glavni grad i otići na Zapad, ostali su ovdje jer vjeruju da je kraj rata blizu. S terena dolaze optimistične vijesti.

Sirijska vojska, uz potporu ruskih bombardera i iranske Revolucionarne garde te Hezbollaha, bilježi velike uspjehe na svim frontama. Isto tako, kurdske snage, uz potporu Amerikanaca, stežu obruč oko glavnog grada kalifata Rake. Pitanje je dana kada će početi velika ofenziva za osvajanje tog grada. Bez obzira na komplicirane pregovore u Ženevi, Sirijci vjeruju da će uništenje terorističke organizacije Islamske države biti preduvjet za okončanje rata u toj zemlji.

– Šest godina rata bilo je dovoljno. Svijet mora shvatiti da silom ne može rušiti našeg predsjednika Bashara Al-Assada. Ako oni vjeruju u demokraciju, neka puste sirijski narod da on sam odluči o svojoj sudbini – kazao je taksist Naser.

– Vrijeme je da nas puste na miru da živimo kako sami odlučimo. Ono što me najviše užasava jest što u zemljama zaljeva, a najviše u Saudijskoj Arabiji, govore kako nam žele dobro i uvesti nam demokraciju. Dosta je laži i demagogija.

Neka oni u svojim zemljama uvode demokraciju, a nas puste da živimo u miru. Prije rata nitko nije pitao tko je koje vjeroispovijesti. Svi smo zajedno živjeli. A ‘demokracija petrodolara’ nas je razdvojila i razorila – ogorčen je Naser, koji je uvjeren da ako, svi “dobronamjerni ljudi” dignu ruke od Sirije, Sirijci će nastaviti živjeti kao i prije rata, u jedinstvu i slozi. Bez obzira na teške uvjete, stanovnici Damaska nisu izgubili duh.

Tako je Damask ostao grad kulture, ljubavi, umjetnosti, Grad Jasmin kako ga nazivaju sami stanovnici. Boraveći ovdje desetak dana, bez obzira na zvukove bombardera i detonacija granata, koje tu i tamo pogode sam grad, osjetio sam i dalje njegovu specifičnost.

Ritual Sirijaca ostao je isti. Posao preko dana, užitak preko noći. Svake večeri nakon deset sati kada počinju njihovi izlasci, ulice se napune, a Sirijci se zabavljaju do ranih jutarnjih sati, koliko tko ima mogućnosti, i daju sve od sebe da ostanu u tom svom duhu i ne daju da im ga rat uzme.

– Prije rata živjeli smo tako i nastavili i u ratu. Damask će uvijek biti onaj stari Damask, pun života i prkosa te ponosa, ljubavi i tolerancije – kazao je pomoćnik ministra za pomirenje Ahmed Munir.
 
(vecernji.hr)

Filed under: SVIJET U RATU · Tags: , , , , ,